Dejvid Linč
Dejvid Linč | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 20. januar 1946. |
Mesto rođenja | Mizula, SAD |
www | |
Veza do IMDb-a |
Dejvid Kit Linč (engl. David Keith Lynch; Mizula, 20. januar 1946) je američki režiser, scenarista, glumac, muzičar, fotograf i slikar.
Biografija
[uredi | uredi izvor]Djetinjstvo Dejvida Linča je uslovljeno konstantnim selidbama po različitim državama SAD, kao uzrok posla njegovog oca, naučnog istraživača po profesiji.[1][2] Iskustvo u jednoj nasilnoj četvrti Filadelfije, nadahnjuje njegov prvi dugometražni film 1977. godine, pod naslovom Glava za brisanje.[3] Film ubrzo kupuje Ben Barenholc (Ben Barenholtz), jedan od glavnih američkih distributera alterantivnih i andergraund filmskih ostvarenja.[4][5] Od tog trenutka film se prikazuje u bioskopima Njujorka, Los Anđelesa i San Franciska, pretvarajući se ubrzo u kultni film ljubitelja podzemne i alternativne kinematografije.[6] Reditelj Stenli Kjubrik je izjavio da mu je Eraserhead omiljeni film i puštao ga je članovima svoje filmske ekipe.[7]
Serija Tvin Piks spada u Linčove najveće projekte i ima status kultne serije.[8][9]
Umetnički stil
[uredi | uredi izvor]Filmovi Dejvida Linča se karakterišu po nadrealističkom pristupu, odnosno specifičnom aranžmanu sekvenci, na granici sna i jave i koje se često preklapaju, tako da je teško razdvojiti realnost od irealnog. Muzika u njegovim filmovima je veoma pažljivo izabrana i često kreirana za svaki film.[10][11] Sam Linč kada govori o svom stvaralaštvu, definiše ga kao intuitivno istraživanje našeg „drugog ja“, naših snova, strahovanja i predrasuda, koja nisu očigledna na prvi pogled. Intuiciju, definiše kao integralni sklop intelekta i emocije, razmišljanja i osjećanja[12].
Filmografija
[uredi | uredi izvor]- 1966. Six figures getting sick
- 1968. The Alphabet
- 1970. The Grandmother
- 1977. Glava za brisanje
- 1980. Čovek slon
- 1984. Dina
- 1986. Plavi somot
- 1990. Divlji u srcu
- 1992. Tvin Piks: Vatro, hodaj sa mnom
- 1997. Izgubljeni auto-put
- 1999. Strejtova priča
- 2001. Bulevar zvezda
- 2006. Unutrašnje carstvo
- 2012. Meditation, Creativity, Peace
- 2014. Twin Peaks: The Missing Pieces
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ „Filmmaker David Lynch Brings His Uniquely Dark Worldview to Canvas”. Art & Object (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2019-09-29.
- ^ AnOther (2016-01-27). „David Lynch on Memory, Chance and Intuition”. AnOther (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2019-09-29.
- ^ „Henry's Window Is The Key To David Lynch's Eraserhead”. Welcome to Twin Peaks (na jeziku: engleski). 2014-11-25. Pristupljeno 2019-09-29.
- ^ Kohn, Eric; Kohn, Eric (2019-06-27). „Ben Barenholtz, Who Gave the World David Lynch and the Coen Brothers, Dies at 83”. IndieWire (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2019-09-29.
- ^ Macaulay, Scott. „Remembering Ben Barenholtz, 1935 – 2019”. Filmmaker Magazine (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2019-09-29.
- ^ Bhattacharjee, Sunayan (2019). „A Critical Analysis of David Lynch's 'Eraserhead' (1977): Whose Dream is it After All? - RESEARCH REVIEW International Journal of Multidisciplinary”.
- ^ Leigh, Danny (2017-03-22). „Eraserhead: the true story behind David Lynch's surreal shocker”. The Guardian (na jeziku: engleski). ISSN 0261-3077. Pristupljeno 2019-09-29.
- ^ Krtinić, Piše: Marija (2017-05-22). „Tvin Piks – serija koja je promenila istoriju televizije”. Dnevni list Danas (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2019-09-29.
- ^ Smith, Jeremy (2017-05-17). „Why 'Twin Peaks' Was the Least Likely Phenomenon in Television History”. Thrillist. Pristupljeno 2019-09-29.
- ^ Morgan, Eleanor (2012-01-31). „David Lynch's musical magic”. The Guardian (na jeziku: engleski). ISSN 0261-3077. Pristupljeno 2019-09-29.
- ^ Wray, Daniel Dylan. „A deep dive into David Lynch's creative process”. www.huckmag.com (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 29. 09. 2019. g. Pristupljeno 2019-09-29.
- ^ Intervju sa Danijelom Kramer objavljen u španskom El Pais - Festival u Veneciji 8. septembar 2006. godine
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Barney, Richard A. (2009). David Lynch: Interviews. Univ. Press of Mississippi. ISBN 978-1-60473-237-5.
- Nochimson, Martha (1997). The Passion of David Lynch: Wild at Heart in Hollywood. University of Texas Press. ISBN 978-0-292-75565-9.).
- Hughes, David (2002). The Complete Lynch. Virgin Virgin. ISBN 978-0-7535-0598-4.).
- Woods, Paul A. (2000). Weirdsville U.S.A.: The Obsessive Universe of David Lynch. UK: Plexus Publishing. ISBN 978-0-85965-291-9.).
- Kaleta, Kenneth C. (1992). David Lynch (Twayne's Filmmakers Series). Twayne Publishers. ISBN 978-0-8057-9323-9.).
- Johnson, Jeff (2004). Pervert in the Pulpit: Morality in the Works of David Lynch. McFarland & Company. ISBN 978-0-7864-1753-7.).
- Lynch, David (2006). Catching the Big Fish: Meditation, Consciousness, and Creativity. Jeremy P. Tarcher. ISBN 978-1-58542-540-2. / 978–1585425402).
- Lynch, David (2008). Snowmen. Paris: Foundation Cartier pour l'art contemporain. ISBN 978-3-86521-467-6.).
- Olson, Greg (2008). David Lynch: Beautiful Dark. Scarecrow Press. ISBN 978-0-8108-5917-3.).
- Mactaggart, Allister (2010). The Film Paintings of David Lynch: Challenging Film Theory. Intellect. ISBN 978-1-84150-332-5.).
- Pierluigi Basso Fossali (2008). Interpretazione tra mondi. Il pensiero figurale di David Lynch. Pisa: Edizioni ETS. ISBN 978-88-467-1671-2.).
- Bertetto, Paolo (2008). David Lynch ed. Venezia: Marsilio. ISBN 978-88-317-9393-3.).
- Seknadje, Enrique (2010). David Lynch – Un cinéma du maléfique. Editions Camion Noir. ISBN 978-2-35779-086-5.
- Francois-Xavier Gleyzon (2010). David Lynch in Theory, a collection of essays edited. Charles University Press. ISBN 978-80-7308-317-5..
- Chion, Michel (2006). David Lynch (2nd izd.). bfi Publishing. ISBN 978-1-84457-030-0.).