Dinastija Đin (265–420)
 | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| ANTIKA | |||||||
| Neolit c. 8500 – c. 2070 p. n. e. | |||||||
| Dinastija Sja c. 2070 – c. 1600 p. n. e. | |||||||
| Dinastija Šang c. 1600 – c. 1046 p. n. e. | |||||||
| Dinastija Džou c. 1046 – 256 p. n. e. | |||||||
| Zapadni Džou | |||||||
| Istočni Džou | |||||||
| Proleće i Jesen | |||||||
| Zaraćene države | |||||||
| CARSTVO | |||||||
| Dinastija Ćin 221–206 p. n. e. | |||||||
| Dinastija Han 206 p. n. e. – 220 n. e. | |||||||
| Zapadni Han | |||||||
| Dinastija Sin | |||||||
| Istočni Han | |||||||
| Tri kraljevstva 220–280 | |||||||
| Vej, Šu i Vu | |||||||
| Dinastija Đin 265–420 | |||||||
| Zapadni Đin | |||||||
| Istočni Đin | Šesnaest kraljevstava | ||||||
| Južne i Sjeverne dinastije 420–589 | |||||||
| Dinastija Suej 581–618 | |||||||
| Dinastija Tang 618–907 | |||||||
| (Druga Džou dinastija 690–705) | |||||||
| Pet dinastija i deset kraljevstava 907–960 |
Dinastija Ljao 907–1125 | ||||||
| Dinastija Sung 960–1279 |
|||||||
| Severni Sung | Zapadni Sja | ||||||
| Južni Sung | Đin | ||||||
| Dinastija Juan 1271–1368 | |||||||
| Dinastija Ming 1368–1644 | |||||||
| Dinastija Ćing 1644–1911 | |||||||
| SAVREMENO DOBA | |||||||
| Republika Kina 1912–1949 | |||||||
| Narodna Republika Kina 1949–sadašnjost |
Republika Kina (Tajvan) 1949–sadašnjost | ||||||
Dinastija Đin (uproš: 晋朝; trad: 晉朝; pin: Jìn Cháo; vdž: Chin⁴-ch'ao2) je dinastija kineskih careva koja je vladala celom ili delovima Kine od 265. do 420. Vladavina dinastije se deli na dva perioda - Zapadni Đin (西晉, 265–316) i Istočni Đin (東晉 317–420). Zapadni Đin je osnovao car Vu[1][2][3] sa sedištem u Luojangu, dok je Istočni Đin započeo car Juen, sa sedištem u Điankangu. Periodi su među istoričarima takođe poznati kao Lijang Đin (两晋 doslovno dva Đina) i Sima Đin i to zato da ih se razlikuje od drugih kineskih dinastija čiji nazivi koriste isla slova, kao što je slučaj sa Kasnija dinastija Đin (kin: 后晋).[4][5][6][7]
Dinastija potiče od klana Sima čiji su članovi zahvaljujući darovitom političaru i vojskovođi Sima Jiju došli na vodeća mesta u upravi severne kineske države Cao Vej, jednog od Tri kraljevstva. Godine 249. Sima Ji je kao carski regent zahvaljujući dvorskom puču poznatom kao Incident kod Gaopinških grobnica postao de fakto vladar države,[8] a 265. je njegov unuk Sima Jan nasledio presto od abdiciranog Cao Huana, poslednjeg cara dinastije Vej. Sebe je proglasio carem i proglasio je novu dinastiju kojoj je ima dao prema Đin, jednoj od država iz doba Proljeća i Jeseni, sa čijeg područja je poticao klan Sima. Pod vlašću Sima Jana, koji je sebe proglasio carem Vuom, pokorena je država Istočni Vu, čime je Kina konačno ujedinjena pod vlašću jednog cara. Međutim, period mira nije dugo trajao, jer su nakon Vuove smrti započeli sukobi među njegovim naslednicima i rodbinom poznati kao Rat Osam prinčeva.[9][10][11] Oni su toliko oslabili carsku vlast, da su to iskoristili severni Vu Hu nomadi i do 316. zauzeli najveći dio severne Kine, uključujući prestonicu Luojang.
Pod vođstvom Sima Ruija dinastija je 317. uspostavila novu prestonicu u južnom delu Kine. Tamo se ona održala do 420. kada je poslednjeg cara, cara Gunga svrgnuo Liju Juen, osnivač dinastije Džao Han.
Sisak vladara dinastije Đin
[uredi | uredi izvor]Kineski: 晋朝 (Jìn cháo)
Na vlasti od 265. godine do 420. godine.
Dinastija Đin se deli na dva razdoblja:
- Dinastija Zapadni Đin (265—316), kineski: 西晋 (Xī Jìn)
- Dinastija Istočni Đin (317—420), kineski: 东晋 (Dōng Jìn)
Odrednice Zapadni i Istočni dodate su od strane kasnijih istoričara.
| Posthumno ime | Hramovno ime | Lično ime | Vladarsko ime | Period vladavine |
|---|---|---|---|---|
| Konvencija za navođenje: (skraćeno) posthumno ime.1 | ||||
| Vu-di 武帝 (Wǔdì) |
Š’-cu 世祖 (Shìzǔ) |
S’-ma Jen 司马炎 (Sīmǎ Yán) |
Tai-š’ (泰始) Sjen-ning (咸宁) Tai-kang (太康) Tai-sji (太熙) |
265-274 275-280 280-289 290 |
| Car Sjao-hui 孝惠皇帝 (Xiàohuì huángdì) |
nema | S’-ma Džung 司马衷 (-[Sīmǎ Zhōng}-) |
Jung-sji (永熙) Jung-ping (永平) Juen-kang (元康) Jung-kang (永康) Jung-ning (永宁) Tai-an (太安) Jung-an (永安) Đijen-vu (建武) Jung-an (永安) Jung-sjing (永兴) Guang-sji (光熙) |
290 291 291-299 300-301 301-302 302-303 304 304 304 304-306 306 |
| Car Sjao-huai 孝怀皇帝 (Xiàohuái huángdì) |
nema | S’-ma Č’ 司马炽 (Sīmǎ Chì) |
Jung-đija (永嘉) | 307-313 |
| Car Sjao-min 孝愍皇帝 (Xiàomǐn huángdì) |
nema | S’-ma Je 司马邺 (Sīmǎ Yè) |
Đijen-sjing (建兴) | 313-317 |
| 1. Posthumna imena svih vladara ove dinastije, osim cara Vua, sadrže karakter sjao (孝, xiào) koji znači sinovlja odanost. U navođenju imena vladara ovaj se karakter obično izostavlja. | ||||
| Posthumno ime | Hramovno ime | Lično ime | Vladarsko ime | Period vladavine |
|---|---|---|---|---|
| Konvencija za navođenje: posthumno ime. | ||||
| Car Juen 元帝 (Yuándì) |
Džung-cung 中宗 (Jìn Zhōngzōng) |
S’-ma Žui 司马睿 (Sīmǎ Ruì) |
Đijen-vu (建武) Da-sjing (大兴) Jung-čang (永昌) |
317-318 318-321 321-322 |
| Car Ming 明帝 (Míngdì) |
Su-cung 肃宗 (Sùzōng) |
S’-ma Šao 司马绍 (Sīmǎ Shào) |
Jung-čang (永昌) Tai-ning (太宁) |
322-323 323-325 |
| Car Čeng 成帝 (Chéngdì) |
Sjen-cung 显宗 (-[Xiǎnzōng}-) |
S’-ma Jen 司马衍 (Sīmǎ Yǎn) |
Tai-ning (太宁) Sjen-h’ (咸和) Sjen-kang (咸康) |
325 326-334 335-342 |
| Car Kang 康帝 (Kāngdì) |
nema | S’-ma Jue 司马岳 (Sīmǎ Yuè) |
Đijen-juan (建元) | 343-344 |
| Car Mu 穆帝 (Mùdì) |
Sjao-cung 孝宗 (Jìn Xiàozōng) |
S’-ma Dan 司马聃 (Sīmǎ Dān) |
Jung-h’ (永和) Šeng-ping (升平) |
345-356 357-361 |
| Car Ai 哀帝 (Āidì) |
nema | S’-ma Pi 司马丕 (Sīmǎ Pī) |
Lung-h’ (隆和) Sjing-ning (兴宁) |
362-363 363-365 |
| Car Fei 废帝 (Fèidì) |
nema | S’-ma Ji 司马奕 (Sīmǎ Yì) |
Tai-h’ (太和) | 365-371 |
| Car Đijen-ven 简文皇帝 (Jiǎnwén huángdì) |
Tai-cung 太宗 (Tàizōng) |
S’-ma Ji 司马昱 (Sīmǎ Yù) |
Sjen-an (咸安) | 371-372 |
| Car Sjao-vu 孝武皇帝 (Xiàowǔ huángdì) |
Lije-cung 晋烈宗 (Lièzōng) |
S’-ma Jao 司马曜 (Sīmǎ Yào) |
Ning-kang (宁康) Tai-juen (太元) |
373-375 376-396 |
| Car An 安帝 (Āndì) |
nema | S’-ma D’-cung 司马德宗 (Sīmǎ Dézōng) |
Lung-an (隆安) Juen-sjing (元兴) Ji-sji (义熙) |
397-401 402-404 405-418 |
| Car Gung 恭帝 (Gōngdì) |
nema | S’-ma D’-ven 司马德文 (Sīmǎ Déwén) |
Juen-sji (元熙) | 419-420 |
Vidi još
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Fang Xuanling, ur. (648). „列传第十二” [Biography 12]. 晉書 [Book of Jin] (na jeziku: kineski). Pristupljeno 13. 3. 2017.
- ^ Warwick Ball (2016), Rome in the East: Transformation of an Empire, 2nd edition, London & New York: Routledge, ISBN 978-0-415-72078-6, p. 152.
- ^ Friedrich Hirth (2000) [1885]. Jerome S. Arkenberg, ur. „East Asian History Sourcebook: Chinese Accounts of Rome, Byzantium and the Middle East, c. 91 B.C.E. - 1643 C.E.”. Fordham.edu. Fordham University. Arhivirano iz originala 10. 09. 2014. g. Pristupljeno 2016-09-20.
- ^ Golden, Peter Benjamin (1992). "An Introduction to the History of the Turkic Peoples: Ethnogenesis Ans State Formation in the Medieval and Early Modern Eurasia and the Middle East". Turcologica. 9. Wiesbaden: Harrassowitz. p. 165
- ^ Atwood, Christopher P. (2010). „The Notion of Tribe in Medieval China: Ouyang Xiu and the Shatup Dynastic Myth”. Miscellanea Asiatica: 610—613.
- ^ Barenghi, Maddalena (2014). Historiography and Narratives of the Later Tang (923–936) and Later Jin (936–947) Dynasties in Tenth- to Eleventh century Sources (PhD). str. 3-4.
- ^ Ouyang, Xiu (5. 4. 2004). Historical Records of the Five Dynasties. Prevod: Richard L. Davis. Columbia University Press. str. 76—. ISBN 978-0-231-50228-3.
- ^ (嘉平元年春正月甲午，天子謁高平陵，爽兄弟皆從。是日，太白襲月。帝於是奏永寧太后廢爽兄弟。時景帝為中護軍，將兵屯司馬門。帝列陣闕下，經爽門。爽帳下督嚴世上樓，引弩將射帝，孫謙止之曰：「事未可知。」三注三止，皆引其肘不得發。) Jin Shu vol. 1.
- ^ Jacques Gernet (1996). A History of Chinese Civilization (illustrated, reprint, revised izd.). Cambridge University Press. str. 180. ISBN 0521497817.
- ^ Mark Edward Lewis (2011). China Between Empires: The Northern and Southern Dynasties. Harvard University Press. str. 51, 145. ISBN 9780674060357.
- ^ Mark Edward Lewis (2011). China Between Empires: The Northern and Southern Dynasties. Harvard University Press. str. 63. ISBN 9780674060357.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Li, Bo; Zheng Yin (Chinese) (2001) 5000 years of Chinese history, Inner Mongolian People's publishing corp, ISBN 7-204-04420-7
- Bielenstein, Hans (1947), „The census of China during the period 2–742 A.D.”, Bulletin of the Museum of Far Eastern Antiquities, 19: 125—163
- Cutter, Robert Joe; Crowell, William Gordon (1999). Empresses and consorts : selections from Chen Shou's Records of the Three States with Pei Songzhi's commentary. Honolulu: University of Hawaiì Press. ISBN 0-585-32007-1. OCLC 45843016.
- de Crespigny, Rafe (1991). „The Three Kingdoms and Western Jin: A History of China in the Third Century AD ~ I” (PDF). East Asian History. 1 (1).
- de Crespigny, Rafe (2007), A Biographical Dictionary of Later Han to the Three Kingdoms, Brill
- de Crespigny, Rafe (2018) [1990]. Generals of the South: the foundation and early history of the Three Kingdoms state of Wu (na jeziku: engleski) (Internet izd.). Faculty of Asian Studies, The Australian National University. Arhivirano iz originala 15. 05. 2023. g. Pristupljeno 07. 07. 2023.
- de Crespigny, Rafe (2020) [1996]. To Establish Peace: being the Chronicle of the Later Han dynasty for the years 189 to 200 AD as recorded in Chapters 59 to 63 of the Zizhi tongjian of Sima Guang (na jeziku: engleski) (Internet izd.). Australia Centre on China in the World, The Australian National University. ISBN 978-0-7315-2537-9. hdl:1885/212581.
- Ge Jianxiong, 中国人口史 (History of the Population of China) vol 1. Shanghai: Fudan University Press, 2002. ISBN 7-309-03520-8
- Knechtges, David R. (2010). „From the Eastern Han Through the Western Jin (AD 25-317)”. Ur.: Kang-yi Sun Chang; Stephen Owen. The Cambridge History of Chinese Literature. New York: Cambridge University Press. str. 116—198. ISBN 9780521855587.
- Mansvelt Beck, B. J. (1986), Twitchett, Denis; Loewe, Michael, ur., „The fall of Han”, The Cambridge History of China: Volume 1: The Ch'in and Han Empires, 221 BC–AD 220, The Cambridge History of China, Cambridge: Cambridge University Press, 1, str. 317—376, ISBN 978-0-521-24327-8, doi:10.1017/chol9780521243278.007, Pristupljeno 2020-11-17
- McLaren, Anne E. (2006). „History Repackaged in the Age of Print: The "Sanguozhi" and "Sanguo yanyi"”. Bulletin of the School of Oriental and African Studies, University of London. 69 (2): 293—313. ISSN 0041-977X. JSTOR 20182040. S2CID 154489082. doi:10.1017/S0041977X06000139.
- McLaren, Anne E. (2012). „Writing History, Writing Fiction: The Remaking of Cao Cao in Song Historiography”. Monumenta Serica. 60 (1): 45—69. ISSN 0254-9948. S2CID 193917398. doi:10.1179/mon.2012.60.1.003.
- San, Tan Koon (2014), Dynastic China: An Elemental History, The Other Press, ISBN 978-9839541885
- Taylor, Jay (1983), The Birth of the Vietnamese, University of California Press
- Theobald, Ulrich (2000), „Chinese History – Three Kingdoms 三國 (220–280)”, Chinaknowledge, Pristupljeno 7. 7. 2015
- Sima, Guang (1952). The Chronicle of the Three Kingdoms (220–265) Chapters 69–78 from the Tz*U Chih T'ung Chien. translated by Achilles Fang, Glen William Baxter and Bernard S. Solomon. Cambridge, MA: Harvard University Press.
- Hill, John E. 2004. The Peoples of the West from the Weilue 魏略 by Yu Huan 魚豢: A Third Century Chinese Account Composed between 239 and 265. University of Washington, Draft annotated English translation.
- Ong, Chang Woei (2008). Men of Letters Within the Passes: Guanzhong Literati in Chinese History, 907–1911. Harvard University Asia Center. ISBN 978-0-674-03170-8.
- Chen, Yuan Julian (2014). „"Legitimation Discourse and the Theory of the Five Elements in Imperial China." Journal of Song-Yuan Studies 44 (2014): 325–364.”. Journal of Song-Yuan Studies (na jeziku: engleski). 44 (1): 325. S2CID 147099574. doi:10.1353/sys.2014.0000.
- Mote, F. W. (1999). Imperial China: 900–1800. Harvard University Press.
