Državni udar u Iranu 1953.

Državni udar u Iranu 1953. (u Iranu poznat kao 28. mordad puč[1]) je bilo zbacivanje demokratski izabrane vlade Irana, i njenog premijera, Mohameda Mosadika 19. avgusta 1953, orkestrirano od strane obaveštajnih agencija Ujedinjenog Kraljevstva (pod imenom operacija Čizma) i Sjedinjenih Država (pod imenom projekat TPAJAX).[2][3] Mohamed Reza Pahlavi je od ustavnog monarha postao autoritarni monarh koji se značajno oslanjao na podršku Sjedinjenih Država kako bi opstao na vlasti dok nije zbačen u februaru 1979.[4]
1951, iranska naftna industrija je nacionalizovana uz gotovo jednoglasnu podršku iranskog parlamenta zakonom koji je predložio Mosadik koji je predvodio nacionalističku parlamentarnu frakciju. Iransku naftu je kontrolisala Anglo-persijska naftna kompanija (AIOC) u britanskom vlasništvu (danas poznata kao BP.[5] Narodno neadovoljstvo AIOC-om je počelo krajem 1940-ih, jer je veliki deo iranskog javnog mnjenja i političara smatrao ovu kompaniju eksploatatorskom.[6] Uprkos Mosadikovoj podršci u narodu, Britanija nije želela da pregovara, i započela je međunarodni bojkot iranske nafte kako bi izvršila ekonomski pritisak na Iran.[7]} Prvobitno, Britanija je pripremila vojsku da preuzme kontrolu nad naftnom rafinerijom u Abadanu, najvećom na svetu, ali se premijer Klement Atli odlučio da ipak ojača ekonomski bojkot[8] i da koristi agente u Iranu da podrije Mosadikovu vladu.[9] Nakon što je došlo do promene ka konzervativnijim vladama i u Britaniji i u Sjedinjenim Državama, Čerčilova, i američka Ajzenhauerova administracija su odlučile da zbace iransku vladu iako se prethodna američka administracija (pod predsednikom Trumanom) nije slagala sa pučom.[9] Poverljivi dokumenti pokazuju da su britanski obaveštajni zvaničnici igrali glavnu ulogu u iniciranju i planiranju puča, i da su Vašington i London imali zajednički interes u očuvanju kontrole nad iranskom naftom.[10]
Britanija i Sjedinjene Države su odabrale Fazlolaha Zahedija da bude premijer vojne vlade koja je trebalo da zbaci Mosadikovu vladu. Nakon toga su planeri puča sastavili nacrt kraljevskog dekreta kojim se raspušta Mosadikova i postavlja Zahedijeva vlada, a šah je potpisao dekret. CIA je uspešno izvršila pritisak na slabog monarha da učestvuje u puču, a sa druge strane potplatila ulične nasilnike i pripadnike sveštenstva, vojne zvaničnike i političare da učestvuju u propagandnoj kampanji protiv Mosadika i njegove vlade.[11] Prvobitno, činilo se da je puč propao, kada je u noći između 15. i 16. avgusta pukovnik Imperijalne garde Nematolah Nasiri uhapšen u pokušaju da uhapsi Mosadika. Šah je pobegao iz zemlje sledećeg dana. 19. avgusta, pro-šahova rulja, potplaćena od strane CIA, je marširala ka Mosadikovoj rezidenciji.[12] Prema dokumentima CIA sa kojih je skinuka oznaka poverljivosti, neki od najzloglasnijih teheranskih mafijaša su unajmljeni od strane CIA da organizuju nerede pristalica šaha 19. avgusta. Drugi ljudi, takođe potplaćeni od strane CIA su dovedeni u Teheran u autobusima i kamionima kako bi preuzeli kontrolu nad gradskim ulicama.[13] Između 300[14] i 800 ljudi je poginulo tokom, i od direktnih posledica sukoba.[15] Mosadik je uhapšen, suđeno mu je i osuđen je za izdaju od strane šahovog vojnog suda. 21. decembra 1953. je osuđen na tri godine zatvora, a zatim je stavljen pod kućni pritvor do kraja života.[16][17][18] Mosadikove pristalice su pohvatane i zatvorene, mučene ili pobijene.
Nakon puča, Pahlavi je vladao kao autoritarni monarh narednih 26 godina, dok nije zbačen u narodnoj revoluciji 1979.[19] Opipljive koristi koje su Sjedinjene Države stekle zbacivanjem izabrane vlade Irana su uključivale udeo u iranskom naftnom bogatstvu[20] kao i čvrsto sprečavanje mogućnosti da se iranska vlada svrsta sa Sovjetskim Savezom, mada ovo kao motiv izaziva kontroverze među istoričarima. Vašington je kontinuirano dostavljao oružje nepopularnom šahu, a CIA je trenirala SAVAK, represivnu tajnu policiju. Široko je uvreženo stanovište da je ovaj puč značajno doprineo anti-američkim osećanjima u Iranu i na Bliskom istoku. U Iranskoj revoluciji 1979. je zbačen šah, i pro-zapadna monarhijska diktatura je zamenjena u velikoj meri anti-zapadnjačkom Islamskom Republikom Iran.[21]
Vidi još
[uredi | uredi izvor]- Kriza u Abadanu
- Asadolah Rašidijan
- Hosein Fatemi
- Iranska kriza 1946.
- Bela revolucija
- Iranska revolucija
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Datum državnog udara po persijskom kalendaru.
- ^ CLANDESTINE SERVICE HISTORY: OVERTHROW OF PREMIER MOSSADEQ OF IRAN, Mar. 1954: p iii.}-
- ^ Louis 2007, str. 775.
- ^ -{U.S. foreign policy in perspective: clients, enemies and empire. David Sylvan, Stephen Majeski. pp. 121.
- ^ "The Company File—From Anglo-Persian Oil to BP Amoco", Приступљено 14. 4. 2013.
- ^ Gasiorowski 1991, стр. 59
- ^ Heiss 1997, стр. 178–200.
- ^ Mohammad Mosaddeq and the 1953 Coup in Iran
- ^ а б Kinzer 2003, стр. 3.
- ^ „How a Plot Convulsed Iran in '53 (and in '79)”. The New York Times. Приступљено 5. 6. 2010.
- ^ Gasiorowski, стр. 237–9, 243.
- ^ Mohammad Mosaddeq and the 1953 Coup in Iran, Edited by Mark J. Gasiorowski and Malcolm Byrne. . Syracuse University Press. 2004. pp. xiv.
- ^ Zulaika 2009, стр. 139.
- ^ Ward 2009, стр. 140.
- ^ „CSP – Major Episodes of Political Violence, 1946–2008”. Systemicpeace.org. Архивирано из оригинала 21. 1. 2014. г. Приступљено 22. 9. 2011.
- ^ Abrahamian 1982, стр. 280.
- ^ Mossadegh – A Medical Biography by Ebrahim Norouzi
- ^ Persian Oil: A Study in Power Politics by L.P. Elwell-Sutton. 1955. Lawrence and Wishart Ltd. London
- ^ Kinzer 2003.
- ^ Kinzer, Stephen, Overthrow: America's Century of Regime Change from Hawaii to Iraq (Henry Holt and Company 2006). pp. 200–201
- ^ -{International Journal of Middle East Studies, 19. 1987. pp. 261.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Abrahamian, Ervand (1982). Iran Between Two Revolutions. Princeton University Press. ISBN 978-0-691-03118-7.
- Gasiorowski, Mark J. (1991). U.S. foreign policy and the Shah: building a client state in Iran. Cornell University Press. str. 59. ISBN 978-0-8014-2412-0.
- Ward, Steven R. (2009). Immortal: A Military History of Iran and Its Armed Forces. Georgetown University Press. str. 140. ISBN 978-1-58901-587-6.
- Dorril, Stephen (2000). Mi6: Inside the Covert World of Her Majesty's Secret Intelligence Service. Free Press. ISBN 978-0-7432-0379-1.. (paperback is separately titled: MI6: Fifty Years of Special Operations Fourth Estate: London, a division of HarperCollins. . ISBN 978-1-85702-701-3. Nedostaje ili je prazan parametar
|title=
(pomoć)) - Dreyfuss, Robert, Devil's Game: How the United States Helped Unleash Fundamentalist Islam (Henry Holt and Company:) 2005
- Elm, Mostafa. Oil, Power and Principle: Iran's Oil Nationalization and Its Aftermath.(Syracuse University Press. . 1994. ISBN 978-0-8156-2642-8. Nedostaje ili je prazan parametar
|title=
(pomoć). Documents competition between Britain and the United States for Iranian oil, both before and after the coup. Publishers Weekly summary: "an impressive work of scholarship by an Iranian economist and former diplomat [showing how] the CIA-orchestrated coup, followed by U.S. backing of the dictatorial Shah, planted - Elwell-Sutton, L. P. (1976) [1955]. Persian Oil: A Study in Power Politics. London: Lawrence and Wishart Ltd./Greenwood Press. ISBN 978-0837171227.
- Farmanfarmaiyan, Manuchihr, Roxane Farmanfarmaian Blood and Oil: A Prince's Memoir of Iran, from the Shah to the Ayatollah (Random House 2005). A cousin of Mosaddeq, Farmanfarmaiyan was the Shah's oil adviser. Sympathetic to the Shah and antagonistic to Khomeini, Farmanfarmaiyan offers many insider details of the epic battle for Iranian oil, both in Iran's historic relationship with Britain and then, after the coup, with the United States.
- Gasiorowski, Mark J. U.S. Foreign Policy and the Shah: Building a Client State in Iran (Cornell University Press: 1991). Traces the exact changes in U.S. foreign policy that led to the coup in Iran soon after the inauguration of Dwight D. Eisenhower; describes "the consequences of the coup for Iran's domestic politics" including "an extensive series of arrests and installation of a rigid authoritarian regime under which all forms of opposition political activity were prohibited." Documents how U.S. oil industry benefited from the coup with, for the first time, 40 percent post-coup share in Iran's oil revenue.
- Gasiorowski, Mark J., ur. (2004). Mohammad Mosaddeq and the 1953 Coup in Iran. Malcolm Byrne (Editor). Syracuse University Press. ISBN 978-0-8156-3018-0.
- Gendzier, Irene (1999). Notes From the Minefield: United States Intervention in Lebanon and the Middle East, 1945–1958. Westview Press. ISBN 978-0-8133-6689-0.
- Heiss, Mary Ann (1997). Empire and Nationhood: The United States, Great Britain, and Iranian Oil, 1950–1954. Columbia University Press. ISBN 978-0-231-10819-5.
- Kapuscinski, Ryszard (1982). Shah of Shahs. Vintage. ISBN 978-0-679-73801-5.
- Kinzer, Stephen (2003). All the Shah's Men: An American Coup and the Roots of Middle East Terror. John Wiley & Sons. ISBN 978-0-471-26517-7.
- Kinzer, Stephen (2006). Overthrow: America's Century of Regime Change from Hawaii to Iraq. Henry Holt and Company. ISBN 978-0-8050-7861-9.
- McCoy, Alfred, A Question of Torture: CIA Interrogation, from the Cold War to the War on Terror (Metropolitan Books) 2006
- Rashid, Ahmed (2010). Taliban: Militant Islam, Oil and Fundamentalism in Central Asia. Yale University Press. ISBN 978-0-300-16368-1..
- Roosevelt, Kermit, Jr. (1979). Countercoup: The struggle for the control of Iran. McGraw-Hill. ISBN 978-0-07-053590-9.
- Weiner, Tim (2007). Legacy of Ashes: The History of the CIA. Doubleday. ISBN 978-0-307-38900-8..
- Wilber "Clandestine Service History: Overthrow of Premier Mossadeq of Iran, Nov. 1952–1953" [CIA] CS Historial Paper no. 208. 03 1954.
- Louis, William Roger (2006). Ends of British Imperialism: The Scramble for Empire, Suez, and Decolonization. I.B.Tauris. str. 775. ISBN 978-1-84511-347-6.
- Yergin, Daniel (1991). The Prize: The Epic Quest for Oil, Money, and Power. Simon & Schuster. ISBN 978-0-671-50248-5..
Članci
[uredi | uredi izvor]- Behrooz, Maziar (avgust 2001). „Tudeh Factionalism and the 1953 Coup in Iran”. International Journal of Middle East Studies. 33 (3): 363—382. JSTOR 259456. S2CID 162990418. doi:10.1017/S0020743801003026.
- Gasiorowski, Mark J. (avgust 1987). „The 1953 Coup D'etat in Iran”. International Journal of Middle East Studies. 10 (3): 261—286. JSTOR 163655. S2CID 154201459. doi:10.1017/S0020743800056737.
Spoljašnje veze
[uredi | uredi izvor]![]() | Ovaj članak koristi spoljašnje veze na način koji nije po Vikipedijinim pravilima ili smernicima. |
- doktor Mohamed Mosadik: Simbol iranskog nacionalizma i borbe protiv imperijalizma - Iran Chamber Society
- „Clandestine Service History—Overthrow of Premier Mosaddeq of Iran—November 1952 – August 1953”. Arhivirano iz originala 9. 6. 2009. g. Pristupljeno 6. 6. 2009.
- 50 godina kasnije—pogled unazad na puč uz podršku SAD u Iranu 1953. godine
- CIA u Iranu— izveštaj Njujork tajmsa baziran na otkrivenim dokumentima CIA
- Tajna CIA istorija Iranskog puča, 1953—neredigovana verzija Cryptome
- Tajna CIA istorija Iranskog puča, 1953— Nacionalni bezbednosni arhiv
- Mohamed Mosadik i puč 1953. u Iranu—nova knjiga Nacionalnog bezbednosnog arhiva
- Kako zbaciti vladu—intervju sa Stivenom Kinzerom, piscem knjige Svi šahovi ljudi: Američki puč i koreni terora na Bliskom istoku
- Odnosi Sjedinjenih Država i Irana, CIA puč 1953. u Iranu i koreni bliskoistočnog terora—intervju sa Stivenom Kinzerom, autorom knjige Svi šahovi ljudi
- Komentar knjige Svii šahovi ljudi od strane CIA istoričara Dejvida S. RobardžaArhivirano na sajtu Wayback Machine (13. maj 2009)
- Vrlo elegantan puč Arhivirano na sajtu Wayback Machine (11. jun 2008)—kritika knjige Svi šahovi ljudi
- The spectre of Operation Ajax by Guardian Unlimited
- The Listening Post. 21. avgust 2010.