Pređi na sadržaj

Dušanovac (Negotin)

Koordinate: 44° 17′ 22″ S; 22° 31′ 17″ I / 44.2895° S; 22.5215° I / 44.2895; 22.5215
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Dušanovac
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugBorski
OpštinaNegotin
Stanovništvo
 — 2011.882
Geografske karakteristike
Koordinate44° 17′ 22″ S; 22° 31′ 17″ I / 44.2895° S; 22.5215° I / 44.2895; 22.5215
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina90 m
Površina20,15 km2
Dušanovac na karti Srbije
Dušanovac
Dušanovac
Dušanovac na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj19335
Pozivni broj019
Registarska oznakaNG

Dušanovac je naselje u Srbiji u opštini Negotin u Borskom okrugu. Prema popisu iz 2022. u naselju je bilo 548 stanovnika (prema popisu iz 2011. bilo je 782 stanovnika, prema popisu iz 2002. bilo je 882 stanovnika, prema popisu iz 1991. bilo je 2320 stanovnika).

Geografske odlike[uredi | uredi izvor]

Dušanovac je ratarsko seosko naselje zbijenog tipa udaljeno 9 kilometara severno od Negotina. Smešteno je na prosečno 90 metara nadmorske visine, na dolinskim stranama Dupljanske reke, leve pritoke Jaseničke reke. Severna geografska širina naselja je 44° 17’ 37”, istočna geografska dužina 22° 31’ 29”, a površina atara 2.015 hektara. Do ovog naselja se može stići asfaltnim putem idući od Negotina prema Kladovu. Selo je zbijenog tipa. U sredini su kuće razmaknute 15 do 20 metara a na iskrajcima i do 50 metara. Podeljeno je na dva kraja, Gornji Kraj (Đal) i Donji Kraj (Valje) u kojima su kuće raznih rodova. U severoistočnom delu atara je mesto Kusjak, gde je pre Velikog rata bilo glavno pristanište na Dunavu. Tu su bili magacini beogradskih, peštanskih i bečkih trgovaca i državno stovarište soli i petroleja. Groblje je na brežuljku Matalugu, južno od sela.[1]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Po predanju Dušanovac je osnovan na temeljima starijeg naselja, o čemu svedoče arheološki nalazi poreklom iz antičkog i srednjovekovnog vremena. O nazivu imena zapisana su dva tumačenja: po prvom Turci su ga nazivali Džanjevo, jer su u njemu živele lepe devojke ("džanume"), a po drugom stari Dušanovac je zasnovao car Dušan na Rovinama, u blizini današnjeg naselja, gde je njegova žena carica Jelena podigla manastir Dušicu, a tek kasnije nazvala naselje Dušanovac. Kada su Turci potučeni u bici na Rovinama, naselje je ostalo pusto.[2]

Kao naseljeno mesto prvi put je zapisano sa svojih 50 kuća u drugoj polovini 18. veka (1783. godine) pod nazivom Dschanievo. Početkom 19. veka (1811) pominje se pod imenom Čanovo, u isto vreme na Vangaterovoj karti pod imenom Csanjeva i sve do kraja 19. veka pod nazivom Džanjevo. Ukazom vlade Kraljevine Srbije (1890. godine) naselje je dobilo današnji naziv. Džanjevo je 1846. godine imalo 243; 1866 – 345, a 1924. godine, kao Dušanovac, 474 kuće. U periodu od 1807. do 1810. godine pominje se izvor Tzaritza (Caričnik) a na Vajngartenovoj karti crkva Serecsia, koja verovatno označava temelje manastira Dušice. Nijedno od svih ovih imena nije zabeleženo u austrijskim kartama sa početka 18. veka, već je na mestu današnjeg sela na karti „Temišvarski Banat” zabeleženo mesto Kruschovitz, koje više nigde nije zabeleženo, niti se pominje u predanju. Kako se i po predanju selo nekada zvalo kao i danas, moguće je da je u predanju Dušanovac zamenilo ime Kruševac. Ova bi pretpostavka mogla biti i tačna, pošto sadašnje stanovništvo međusobno govori „vlaški“ i uopšte ne razlikuje dovoljno ova dva srpska imena, kao što ima sličnih primera i u drugim naseljima.[3]

Godine 1870. mesni učitelj bio je Sava Marković, prenumerant jedne Vukove knjige.[4]

Četvororazredna osnovna škola u naselju postoji od 1846. godine. Školske 2006/2007. godine imala je 40 učenika. Zemljoradnička zadruga u Dušanovcu je osnovana 1947. godine, elektrifikacija naselja je urađena 1956. godine, prvi Dom kulture je završen 1949, a drugi započet sa gradnjom 1985. godine. Asfaltni put Dušanovac dobija 1970, a telefonske veze sa svetom 1986. godine.


Porodice[uredi | uredi izvor]

Podeljeno je na Gornji kraj (Đal) i Donji kraj (Valje). U njemu su, nakon Prvog svetskog rata, živele sledeće familije: Barbulešti (slava Petkovica), Kikulješti (slava Petkovica), Jovanešti (slava Petkovica), Milješti (slava Petkovica), Laudešešti (slava Petkovica), Mokarići (slava Petkovica), Đetulani (slava Petkovica), Gikulješti-Ščerbulovići (slava Petkovica), Pistolešti (slava Petkovica), Pusejevi-Teodosijevići (slava Sveti Nikola), Furnjige (slava Sveti Nikola), Kolčići (slava Sveti Nikola), Dobrešti (slava Petkovica), Čobašići-Spasojevići (slava Petkovica), Gregulešti (slava Petkovica), Jorgelešti (slava Petkovica), Vulvešti (slava Petkovica), Stojanešti (slava Sveti Lazar), Blagoješti (slava Petkovica), Vulpešti (slava Petkovica), Turčinešti (slava Sveti Aranđel), Dogarešti (slava Petkovica), Dijamešti (slava Sveti Aranđel), Stojkovići-Đermešti-Dragalešti (slava Sveti Nikola), Popovići (slava Petkovica), Pađešti-Picuarešti (slava Petkovica), Conešti (slava Petkovica), Jordačevići (slava Sveti Nikola), Kiseronji-Mirosavići (slava Sveti Aranđel), Stankovići (slava Sveti Đorđe), Kalderovići (slava Mitrovdan), Ponešti (slava Petkovica), Firulešti (slava Sveti Đorđe), Blagojevići (slava Mitrovdan), Božaronji (slava Sveti Nikola) Ristići (slava Mitrovdan), Džoaңte - Džontiһ (slava Petkovica).[5] Od vremena popisa stanovništva koje je sačinio Kosta Jovanović, Rkulešti su se iselili u Mihajlovac, a više nema Šćerbulovića, Dijameštija, Picuareštija i Padeštija.[6]

Antropogeografskim i etnološkim izučavanjima Dušanovac je svrstan u vlaška naselja.

Zavetina Dušanovca je Spasovdan, dok su dva pravoslavna hrama u naselju posvećena Uspenju Presvete Bogoridice osvećena 1908. i 2001. godine.

Religija[uredi | uredi izvor]

Stanovništvo Dušanovca je pravoslavno, prilikom popisa nacionalno se izjašnjava kao srpsko i uglavnom se bavi ratarstvom i stočarstvom.

Demografija[uredi | uredi izvor]

Godine 1921. Dušanovac je imalo 474 kuća i 2.827 stanovnika, 1948. godine 581 kuću i 2.510 stanovnika, a 2002. godine 600 kuća i 916 stanovnika. Na stalnom i privremenom radu iz ovog naselja je 980 stanovnika.

Prema poslednjem popisu iz 2022. godine u Dušanovcu je živelo 548 stanovnika što je za 234 manje u odnosu na 2011. kada je na popisu bilo 782 stanovnika. U naselju živi 507 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 58,53 godina (57,64 kod muškaraca i 59,33 kod žena).[7]

Prema podacima popisa iz 2022. u naselju ima 256 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,10 a prema istom popisu u naselju ima 1201 stambenih jedinica od kojih je 564 naseljenih.[8]

Ovo naselje je uglavnom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine).

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[9]
Godina Stanovnika
1948. 2.510
1953. 2.515
1961. 2.476
1971. 2.408
1981. 2.512
1991. 2.320 1.410
2002. 882 2.098
2011. 782
2022. 548
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[10]
Srbi
  
702 79,59%
Vlasi
  
146 16,55%
Rumuni
  
19 2,15%
Makedonci
  
2 0,22%
Hrvati
  
1 0,11%
Bugari
  
1 0,11%
nepoznato
  
7 0,79%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Jovanović, Kosta (1940). Negotinska Krajina i Ključ - Srpski etnografski zbornik, knjiga 55. Beograd: Srpska kraljevska akademija. str. 233, 234. 
  2. ^ Jovanović, Kosta (1940). Negotinska Krajina i Ključ - Srpski etnografski zbornik, knjiga 55. Beograd: Srpska kraljevska akademija. str. 234. 
  3. ^ Jovanović, Kosta (1940). Negotinska Krajina i Ključ - Srpski etnografski zbornik, knjiga 55. Beograd: Srpska kraljevska akademija. str. 234,235. 
  4. ^ Vuk St. Karadžić: "Srpske narodne pripovetke", Beč 1870. godine
  5. ^ Jovanović, Kosta (1940). Negotinska Krajina i Ključ - Srpski etnografski zbornik, knjiga 55. Beograd: Srpska kraljevska akademija. str. 235,236. 
  6. ^ Grupa autora (1968—1969). Negotinska Krajina - glasnik Etnografskog muzeja; Dr Miroslav Draškić "Poreklo stanovništa i etnički procesi u selima negotinske opštine". Beograd: Etnografski muzej. str. 58. 
  7. ^ Starost i pol, podaci po naseljima - Popis stanovništva, domaćinstava i stanova 2022. godine (PDF), Pristupljeno 23.7.2023. Beograd: Republički zavod za statistiku. 2023. str. 462. ISBN 978-86-6161-230-5. 
  8. ^ Domaćinstva prema broju članova - Popis stanovništva, podaci po naseljima, avgust 2023. Beograd: Republički zavod za statistiku. 2023. str. 122. ISBN 978-86-6161-232-9. 
  9. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  10. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  11. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]