Pređi na sadržaj

Ero s onoga svijeta (opera)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Ero s onoga svijeta (Ero s onoga svijeta) komična je opera u tri čina Jakova Gotovca, op. 17, prema narodnoj priči spevao Milan Begović.

Notni primer – 1. strana klavirskog izvoda opere

Libreto

[uredi | uredi izvor]

Prema narodnoj priči spevao Milan Begović.

Praizvedba

[uredi | uredi izvor]

2. novembar 1935, Zagreb (tada Kraljevina Jugoslavija) u Hrvatskom narodnom kazalištu. U beogradskom Narodnom pozorištu prvi put je izvedena 17. aprila 1937.[1]

Likovi i uloge

[uredi | uredi izvor]
  • Marko, bogati seljak, bas
  • Doma, njegova druga žena, mecosopran
  • Đula, Markova kći iz prvog braka, sopran
  • Mića (Ero), momak iz drugog sela, tenor
  • Sima, mlinar, bariton
  • Čobanče, dečji sopran
  • Jedan momak, tenor
  • Hor - devojke (6 solo), žene (8 solo), momci, čobani, voćarice (4 solo), trgovci (4 solo), deca i ostali seoski svet

Mesto i vreme

[uredi | uredi izvor]

Radnja se zbiva u maloj varoši, negde u Hercegovini, u ranu jesen u vreme vladavine osmanlijske Turske, „u vreme današnje kao i ono od pre sto godina“.

„Ero s onoga svijeta“, Opera SNP-a, Novi Sad 2013/14; Laura Pavlović, Miljenko Đuran. Fotografija je deo foto zbirke Srpskog narodnog pozorišta.

Orkestar

[uredi | uredi izvor]

Istorija

[uredi | uredi izvor]

Rad na komponovanju opere Gotovac je započeo 10. oktobra 1932. godine i radio je u tri faze do 8. maja 1935. Opera je praizvedena 2. novembra 1935. u Hrvatskom narodnom kazalištu (HNK) u Zagrebu i ostala do danas najizvođenije delo južnoslovenske muzičke literature.

Praizvedbom je dirigovao sam Gotovac i već tada je osetio da je publika operu dobro primila, što su potvrdile i kasnije reprize. Ipak, u Jutarnjem listu Lujo Šafranek Kavić je napisao: "Opet je jedan hrvatski kompozitor uzalud pisao jednu operu". Nasuprot tome, u Novostima je Milan Katić opisao operu superlativima, a u beogradskoj Pravdi Stražičić je hvalio operu.

Prva sledeća izvedba Ere je bila izvan granica Jugoslavije, u Brnu (tada Čehoslovačka), na češkom jeziku 1936. godine, a zatim je izvedena u Narodnom pozorištu u Beogradu 17. aprila 1937, dok je svoje sledeće veliko postavljanje doživela tek 27. februara 1948. u Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu, gdje je otad postavljana pet puta s 228 izvedenih predstava (uključujući i najnoviju postavu u režiji Egona Savina od 8. februara 2003. godine).

Gotovac i Begović su muzičku i tekstualnu osnovu za ovu operu našli u folkloru mnogih južnoslovenskih grupa, od dalmatinskog folklora (završno kolo) do kosovskih devojačkih pesama iz Gnjilana (uvodni hor devojaka Duni mi, duni, lađane).

Sadržaj opere

[uredi | uredi izvor]

I čin

[uredi | uredi izvor]
„Ero s onoga svijeta“, Opera SNP-a, Novi Sad 2013/14; Hor Opere. Fotografija je deo foto zbirke Srpskog narodnog pozorišta.

Na gumnu bogatog seljaka Marka, devojke komušaju kukuruz i pjevaju. Tužna je samo gazda-Markova kći Đula: majka joj je umrla a maćeha za nju ne mari. Đulin glas probudi Miću, momka kojeg niko ne poznaje, i dok žene teše Đulu, pa ponovo prihvate pesmu, on sklizne s velikog plasta, na kojem je neprimećen ležao, - kao da je s neba pao! Praznoverne žene mu i poveruju kada kaže: Ja sam Ero s onoga sveta! - pa raspreda priču o onom životu tamo gore i izručuje pozdrave pokojnika. Izlazi Doma, Đulina maćeha, i grdi ih što ne rade, ali je Mića prevarom vrati u kuhinju, pa, ostavši nasamo sa Đulom, izjavi devojci da joj ga je njena pokojna mati odabrala za muža. I dok se oni dogovaraju kako da privole Marka da pristane na njihov brak, naiđe sam gazda i goni Miću, odbivši primiti jednog odrpanca na konak. No, i Doma je čula za mladića s onoga sveta, pa, kada Marko ode, ispituje Eru o svome pokojnom Matiji; a kada začuje da joj prvi muž prebacuje što se preudala a za dušu mu nikad ništa ne daruje, da je uz to i praznog džepa, ona u griži savesti uruči Eri čarapu punu dukata, pokojniku da se nađe, i tobožnji Ero veselo odlazi. Samo, kada Marko sazna za dukate, on odmah prikupi momke i daje se u poteru za Mićom.

II čin

[uredi | uredi izvor]

U mlinu. Sima, mlinar, melje i veselo peva sve dok ne navale žene: svakoj se žuri, i on ne zna kako da im ugodi; a kada se pojavi Doma s Đulom i traži da joj se samelje preko reda, izbije svađa. Đula pokušava smiriti maćehu, ali se ova okomi na nju, pa besno ode. Devojka jadikuje zbog svoje zle kobi; Sima je teši, i ona odlazi sa ženama. No, evo Miće, koji beži pred poterom. Sima se sklanja, a mladić se prerušava u mlinarskog pomoćnika i u najvećoj buci dočekuje poteru: da,

„Ero s onoga svijeta“, Opera SNP-a, Novi Sad 2013/14; Svitlana Dekar, Branislav Jatić, Marina Pavlović Barać. Fotografija je deo foto zbirke Srpskog narodnog pozorišta.

video je lupeža kako je maločas zamakao u planinu! Ovi ostave konje i nastave gonjenje pešice. Vraća se Đula i on joj, na njeno prebacivanje što je uzeo dukate, kaže da je to samo šala i nagovori je da pođe s njim. Oni odu na gazda-Markovom konju. Dolazi Sima, a odmah zatim i Marko s poterom, koji izgrdi mlinara zato što ih je njegov pomoćnik nasamario. No, dok se Sima brani, naiđe jedno čobanče i ispriča kako je Mića pobegao sa Đulom, na gazdinom konju... Konačno, Sima ostaje opet sam.

III čin

[uredi | uredi izvor]

Na derneku; gužva, vika, veselje. Nailaze Marko i Doma: svađaju se zato što joj muž ne da novac da nešto kupi i ona besno odlazi. Mlinar Sima prilazi Marku i priča mu da se Đula zapravo udala za bogatog mladića iz susednog sela i da srećno žive; Đula čezne za ocem, ali Mića neće doći dok ga Marko ne pozove. Ovaj to i učini, a kad se Mića i Đula pojave u svečanoj odeći, narod ih radosno dočeka. I sve se razjašnjava: po majčinom savetu, Mića je, preobučen u siromaška, tražio sebi devojku, jer koja ga takvog zavoli, ta će mu biti dobra žena. I on je, evo, voljan vratiti konja i dukate, ali traži blagoslov. Marko to rado učini, pa počinje opšte veselje, koje se završava velikim kolom.

Preuzeto sa stranice Srpskog narodnog pozorišta, Novi Sad

Poznate muzičke numere

[uredi | uredi izvor]
  • Duni mi, duni, lađane (Početna horska scena - I čin)
  • Đula pred kućom sjedila (Đulina arija - I čin)
  • Vidjele ste, siđoh odozgora (Mićina arija - I čin)
  • Ja sam ti o Đurđevu dne (Duet Miće i Đule - I čin)
  • Brblje voda, žrvnji rokću (Simin ariozo - II čin)
  • Majko, majčice (Đulina arija - II čin)
  • Žene, đerdan, marame, šudari (Prodavci na derneku [hor] - III čin)
  • Oj! Što su mome, Ero, za kradenje (Mićin i Đulin dolazak - III čin)
  • Ti znaš, Mića, kad sam djete bila (Đulina arija - III čin)
  • Mene moja majka svjetovala (Mićin ariozo - III čin)
  • Što na nebu sja visoko (Finalno kolo [hor] – III čin)

Muzički primeri

[uredi | uredi izvor]

O ovoj zvučnoj datoteci Duni mi, duni, lađane...

O ovoj zvučnoj datoteci Vidjele ste siđoh odozgora...

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ "Vreme", 17. apr. 1937, str. 12. digitalna.nb.rs