Živka Srdanović
Živka Srdanović | |||||
---|---|---|---|---|---|
Lični podaci | |||||
Datum rođenja | 22. septembar 1893. | ||||
Mesto rođenja | Kruševac, Kraljevina Srbija | ||||
Datum smrti | 1984.90/91 god.) ( | ||||
Mesto smrti | Kikinda, SFRJ | ||||
Zanimanje | Glumica | ||||
Porodica | |||||
Supružnik | Josif Srdanović | ||||
Deca | Rastko Srdanović | ||||
|
Živka Srdanović (Kruševac, 22. septembar 1893 — Kikinda, 1984) bila je srpska i jugoslovenska pozorišna glumica. U periodu između dva svetska rata bila je prvakinja drame u tada novoosnovanom Narodnom pozorištu kralj Aleksandar Prvi u Skoplju, čiji je upravnik bio Branislav Nušić.
Biografija
[uredi | uredi izvor]Živka Srdanović rođena je kao Živka Todorović, 22. septembra (po starom kalendaru) 1893. godine u Kruševcu, kao četvrto dete u porodici telegrafiste Dušana Todorovića i njegove supruge Marije.
U Kruševcu je završila 5 razreda gimnazije i krenula očevim stopama, započevši poštansko-telegrafski kurs u Beogradu. Međutim, ubrzo je napustila školovanje i obrela se u Sremskoj Mitrovici, gde se udala za mladog glumca i reditelja, Kragujevčanina Josifa Srdanovića,[1] sa kojim je imala sina Rastka.[2] Na jednoj Josifovoj fotografiji može se videti da je on 1910. godine boravio u Kruševcu.[3][4] U Mitrovici je prvi put stupila na pozorišnu scenu, 23. aprila 1910.
Narednih godina, zajedno sa suprugom Josifom, nastupa po raznim scenama širom Srbije i Vojvodine, sve do završetka Prvog svetskog rata.[5] Godine 1919. zajedno sa suprugom, dobila je angažman u novoosnovanom Narodnom pozorištu kralj Aleksandar Prvi u Skoplju, čiji je upravnik bio Branislav Nušić. Na makedonskoj sceni dostigla je status prvakinje drame i ostvarila se u mnogim velikim ženskim ulogama.
Po izbijanju Drugog svetskog rata glumački i bračni par Srdanović odlazi u Niš, gde dobijaju angažman u Gradskom povlašćenom pozorištu[6] (današnje Narodno pozorište u Nišu[7]) i tu ostaju do penzionisanja.
Živka Srdanović umrla je u Kikindi, u 90. godini.[8]
Pozorišna karijera
[uredi | uredi izvor]Pozorišnu karijeru Živka Srdanović započela je uz svog muža, u Pozorišnom društvu Đokice Protića. Sa ovom trupom je u toku prve godine bavljenja glumom obišla Srem, Bosnu i Hercegovinu. Kasnije su supružnici prešli u trupu Mihaila Lazića, a posle toga igraju na scenama više pozorišta širom Vojvodine i Srbije. Prvi svetski rat zatekao ih je u Pozorištu Sterija Popović u Vršcu.[5] Uspon u karijeri Živke Srdanović počinje 1919. godine kada, odmah po oslobođenju, zajedno sa suprugom dobija angažman u novoosnovanom Narodnom pozorištu u Skoplju, čiji je upravnik bio Branislav Nušić. Na makedonskoj sceni postala je prvakinja drame, a gostovala je i na drugim pozorišnim scenama u tadašnjoj Jugoslaviji.[8] Odmah po izbijanju Drugog svetskog rata Srdanovići odlaze u Niš, gde dobijaju angažman u današnjem Narodnom pozorištu i tu ostaju do penzionisanja.
Karijera u Narodnom pozorištu u Skoplju
[uredi | uredi izvor]U skopskom pozorištu Živka Srdanović je u punoj meri izrazila svoje glumačke sposobnosti. Najviše umetničkih ostvarenja postigla je u ulogama tragičarke, a najviše se istakla u nacionalnom repertoaru i kao interpretatorka mnogih teških ženskih uloga u najznačajnijim delima strane dramske literature.
Bila izuzetno emotivna glumica, jako izražene umetničke individualnosti, vrlo topla, neposredna, snažna u dramskoj evokaciji, uvek nadahnuta i poletna, sa čistom dikcijom, melodijski vrlo prijatnom, pomalo i odmereno patetičnom. Ona je dugo na skopskoj sceni tumačila složeni dramski i tragični repertoar sa impozantnom stvaralačkom snagom i nadahnutom igrom dostojnom divljenja.[5] Za nju je Rade Drainac napisao:[8]
„ | Veliki repertoar tumačila je sa retkim zanosom i snalaženjem. | ” |
Značajnije uloge u MNP
[uredi | uredi izvor]- Majka Jugovića (Smrt majke Jugovića, Ivo Vojnović)
- Majka i Jela (Ekvinocijo, Ivo Vojnović)
- Gordana (Vrtlog, Vladimir Velmar-Janković)
- Ljubica i Živana (Đido, Janko Veselinović i Dragomir Brzak)
- Olga (Golgota, Milivoj Predić)
- Danica (Balkanska carica, Nikola I Petrović Njegoš)
- Majka i Boja (Knez Ivo od Semberije, Branislav Nušić)
- Jevrosima (Maksim Crnojević, Laza Kostić)
- Bojana (Nemanja, Jovan Subotić)
- Majka (Preko mrtvih, Dušan S. Nikolajević)
- Hasanaginica (Hasanaginica, Milan Ogrizović)
- Stana (Pukovnik Jelić, Milivoj Predić)
- Darija (Ljubav, Ignjatij Nikolajevič Potapenko)
- Nora (Nora, Henrik Ibzen)
- Magda (Zavičaj, Herman Suderman)
- Toska (Toska, Viktorijen Sardu)
- Veštica (Veštica, Viktorijen Sardu)
- Debora (Debora, Salomon Herman fon Mozental)
- Antigona (Antigona, Sofokle)
- Elektra (Elektra, Sofokle)
- Jokasta (Kralj Edip, Sofokle)
- Elektra (Elektra, Euripid)
- Kraljica Gertruda (Hamlet, Vilijam Šekspir)
- Dezdemona (Otelo, V. Šekspir)
- Porcija (Mletački trgovac, V. Šekspir)
- Varja (Višnjik, Anton Pavlovič Čehov)
- Margareta Gotje (Gospođa s kamelijama, Aleksandar Dima Sin)
- Simona (Simona, Ežen Brije)[5]
Nagrade i priznanja
[uredi | uredi izvor]Povodom 25 godina glumačkog rada Živke Srdanović u Narodnom pozorištu u Skoplju je 10. aprila 1935. godine organizovana proslava. Proslavu je pripremio specijalni odbor koji su sačinjavali: Dragoslav Đorđević, ban Vardarske banovine, njegov zamenik, gradonačelnik Skoplja Josif Mihajlović i gradonačelnik Kruševca, zatim više visokih državnih službenika, profesora i direktora skopskih škola,[10] kao i Branislav Nušić, nekadašnji upravnik Narodnog pozorišta u Skoplju i Brana Vojinović, tadašnji upravnik Narodnog pozorišta u Beogradu.[5]
Pored brojnih drugih priznanja, Živka Srdanović je 1936. godine odlikovana Ordenom Svetog Save 5. reda.[8]
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ „Josif Srdanović”. Muzej pozorišne umetnosti Srbije. Pristupljeno 2024-07-18.
- ^ „Srdanović Živka sa sinom Rastkom. Fotografija sa autografom; avers. Posveta Julki Bakić, glumici. Vrnjci, 20.IX 1913.”. Muzej pozorišne umetnosti Srbije. Pristupljeno 2024-07-19.
- ^ „Srdanovic Josif - Fotografija sa autografom; avers. Kruševac, 4.IV 1910.”. Muzej pozorišne umetnosti Srbije. Pristupljeno 2024-07-19.
- ^ „Srdanovic Josif - Fotografija sa autografom; revers. Kruševac, 4.IV 1910.”. Muzej pozorišne umetnosti Srbije. Pristupljeno 2024-07-19.
- ^ a b v g d Dejan (2023-11-12). „Živka Srdanović - Velika kruševačka "tragičarka"”. KruševacGrad (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2024-07-18.
- ^ „Srdanović Živka”. Muzej pozorišne umetnosti Srbije. Pristupljeno 2024-07-18.
- ^ „Vremeplov (11.3.2010)”. RTS :: Društvo. 11. 3. 2010. Pristupljeno 2024-07-18.
- ^ a b v g Babović, S. (2022-11-05). „PRVAKINjA POZORIŠTA U SKOPLjU BILA JE KRUŠEVLjANKA: Glumicu Živku Srdanović, otkrio je slavni Nušić”. NOVOSTI (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2024-07-18.
- ^ „Muzejska postavka - NU Makedonski Naroden Teatar, Republika Severna Makedonija”. mnt.mk (na jeziku: makedonski). Pristupljeno 2024-07-18.
- ^ „Nepoznata sudbina glumice Živke Srdanović: Kruševljanka osvajala scene na Balkanu”. Spona. Pristupljeno 2024-07-18.