Pređi na sadržaj

Istorija Kine

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Teritorijalne promene u kineskoj istoriji

Istorija Kine prema tradicionalnim kineskim zapisima se proteže do vremena Tri suverena i pet careva pre oko 5000 godina. Zapisana istorija podržana arheološkim dokazima potiče iz 16. veka p. n. e.[1] Kina je jedna od najstarijih kontinualnih civilizacija na svetu. Za kornjačin oklop koji se koristio za proricanje sa oznakama koje podsećaju na drevno kinesko pismo iz dinastije Šang je ustanovljeno da potiču iz vremena oko 1500. p. n. e. Kineska država potiče od gradova-država u dolini Hoanghoa. Godina 221. p. n. e. se često uzima za godinu u kojoj je Kina ujedinjena u veliko kraljevstvo ili carstvo. Te godine Ćin Ši Huang je prvi ujedinio Kinu. Sukcesivne kineske dinastije su razvile birokratski sistem koji je omogućio kineskom caru da kontroliše ogromnu teritoriju.

Istorija Kine
Istorija Kine
ANTIKA
Neolit c. 8500 – c. 2070 p. n. e.
Dinastija Sja c. 2070 – c. 1600 p. n. e.
Dinastija Šang c. 1600 – c. 1046 p. n. e.
Dinastija Džou c. 1046 – 256 p. n. e.
 Zapadni Džou
 Istočni Džou
   Proleće i Jesen
   Zaraćene države
CARSTVO
Dinastija Ćin 221–206 p. n. e.
Dinastija Han 206 p. n. e. – 220 n. e.
  Zapadni Han
  Dinastija Sin
  Istočni Han
Tri kraljevstva 220–280
  Vej, Šu i Vu
Dinastija Đin 265–420
  Zapadni Đin
  Istočni Đin Šesnaest
kraljevstava
Južne i Sjeverne dinastije
420–589
Dinastija Suej 581–618
Dinastija Tang 618–907
  (Druga Džou dinastija 690–705)
Pet dinastija i
deset kraljevstava

907–960
Dinastija Ljao
907–1125
Dinastija Sung
960–1279
  Severni Sung Zapadni Sja
  Južni Sung Đin
Dinastija Juan 1271–1368
Dinastija Ming 1368–1644
Dinastija Ćing 1644–1911
SAVREMENO DOBA
Republika Kina 1912–1949
Narodna Republika
Kina

1949–sadašnjost
Republika
Kina (Tajvan)

1949–sadašnjost

Konvencionalno gledište na istoriju Kine je da je država prolazile kroz periode političkog jedinstva i nejedinstva, a povremeno su njom dominirali strani narodi, od kojih se većina stopila sa Kinezima. Kulturni i politički uticaji iz mnogih delova Azije, prenošeni sukcesivnim imigracijama, širenjima i kulturnim asimilacija su se spojili u kinesku kulturu.

Praistorijska Kina[uredi | uredi izvor]

Frula Gudi pronađena u Jiahu, Muzej u Henanu

Kina je geografski i klimatski bila pogodno mesto za naseljavanje ljudi koji su se tim područjima počeli naseljavati pre 500.000 godina. Pre toga, u jugoistočnoj Kini, pronađeni su ostaci ranih hominida slični javanskom čoveku. pekinški čovek, podvrsta Homo erectusa, živeo je oko Po Haja, na jugoistoku, ali i u srednjoj i južnoj Kini.[2][3] Homo sapiens se pojavio u paleolitu u području Ordos, na severu i jugozapadu, oko 30.000. p. n. e.[4][5] Kasnije mezolitske kulture cvetale su na severu, jugu i jugozapadu te na Tajvanu.

Neolitske poljoprivredne zajednice, neposredni preci kineske kulture, javile su se oko 7500. p. n. e. u južnoj Kini i u brdskim krajevima prekrivenima prašumom, gde je tlo rečnih terasa s dobrim odvodnjavanjem bilo idealno za ranu poljoprivredu. Jedno od najranijih nalazišta je Pan-po, s okruglim i pravouglim kućama, lončarskim pećima i grobljima. U dolini Žute reke postojao je uzgoj svinja, a rana poljoprivreda zavisila je od prosa, dok u delti reke Jangce postoje dokazi o rižištima koja su postojala već u 5. mileniju pne.

Šandong Longšan vaza, (oko 2500. - 2000. p. n. e.), Đaosjen

Rana istorija Kine, kojoj nedostaju pisani spomenici, je opisana u kasnijim dokumentima iz dinastije Šang mnogo vekova kasnije. Kako su Kinezi pokušali introspektivno da pišu o minulim vekovima, često su mešali mitove sa činjenicama. U 6. milenijumu pne javila se Đahu kultura, a u Damajdi u Ningsji oblasti pronađeno je 3.172 neolitskih gravira na kamenu koje predstavljaju 8.453 znakova kao što su: sunce, mesec, zvezde, bogovi i scene lova. Ovi piktogrami se smatraju veoma sličnim najranijim znakovima kineskog pisma.[6][7] Do 3000. p. n. e. razvile su se profinjene veštine, kao što je rezbarenje žada, a umesto sela pojavljuju se male opštine.

Prva značajnija neolitska kultura u Kini je kultura Jangšao (), koja se razvila u srednjem toku Žute reke, u današnjem Henanu, odnosno južnim delovima provincija Šansi; njeni pripadnici su uzgajali proso, pšenicu i rižu, isto kao i svinje, koze i goveda, iako je glavni izvor hrane još uvek bio lov i ribolov. Iz te kulture, koja je trajala od oko 5000. p. n. e. do oko 2500. p. n. e. datira i prva kineska keramika. Ljudski ostaci iz tog perioda sugerišu da se njeni nosioci nisu previše razlikovali od današnjih Kineza.

Kulturu Jangšao je zamenila Kultura Lungšan (2500. p. n. e. – 1800. p. n. e) nazvana je po prepoznatljivoj crnoj lončariji, a karakterišu je naselja s odbrambenim zidovima, prvo pripitomljavanje konja te nova, naprednija tehnologija, kao npr. lončarsko kolo.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Cleere, Henry (8. 11. 1990). Archaeological Heritage Management in the Modern World. Psychology Press. ISBN 978-0-415-21448-3. 
  2. ^ Zhu, Rixiang; An, Zhisheng; Pott, Richard; Kenneth A. Hoffman (jun 2003). „Magnetostratigraphic dating of early humans of in China” (PDF). Earth-Science Reviews. 61 (3–4): 191—361. Bibcode:2003ESRv...61..341Z. doi:10.1016/S0012-8252(02)00132-0. Arhivirano iz originala (PDF) 24. 7. 2011. g. 
  3. ^ „Earliest Presence of Humans in Northeast Asia”. Smithsonian Institution. Arhivirano iz originala 13. 8. 2007. g. Pristupljeno 4. 8. 2007. 
  4. ^ „Fossil teeth place humans in Asia '20,000 years early'. BBC News. Pristupljeno 14. 10. 2015. 
  5. ^ Hu, Yue; Marwick, Ben; Zhang, Jia-Fu; Rui, Xue; Hou, Ya-Mei; Yue, Jian-Ping; Chen, Wen-Rong; Huang, Wei-Wen; Li, Bo (19. 11. 2018). „Late Middle Pleistocene Levallois stone-tool technology in southwest China”. Nature. 565 (7737): 82—85. Bibcode:2019Natur.565...82H. PMID 30455423. S2CID 53873016. doi:10.1038/s41586-018-0710-1. 
  6. ^ „news.bbc.co.uk/2/hi/asia-pacific/6669569.stm”. 18. 5. 2007. Pristupljeno 6. 7. 2007. 
  7. ^ „Gravire koje će prepraviti povijest kineskih znakova”. Xinhua online. 18. 5. 2007. Pristupljeno 19. 5. 2007. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]