Istočnjačke religije

Istočnjačke religije, ili Istočne religije, religije su koje su nastala u istočnoj, južnoj i jugoistočnoj Aziji i prema tome se razlikuju od avramskih (zapadnih), afričkih i iranskih religija.^[1] U istočnjačke religije se ubrajaju:^[2]

Istočnoazijske religije, kao što su konfučijanstvo, taoizam, kineska narodna religija i šintoizam;
Indijske religije, kao što su hinduizam, budizam, džainizam i sikizam;
Jugoistočnoazijske religije kao što su javanizam i vijetnamska narodna religija;
Šamanizam i animizam, kao što je tengrizam i korejski šamanizam.

Religijska razlika između Istoka i Zapada (baš kao i kulturna razlika Istoka i Zapada i uplitanja koja iz toga proizilaze) široka je i nije određena. Štaviše, geografske razlike imaju manje značenja u trenutnom kontekstu globalne transkulturacije.

Dok mnogi zapadni posmatrači pokušavaju da naprave razliku između istočnjačkih filozofija i religija, ta razlika ne postoji u nekim istočnim tradicijama.^[3]

Indijske religije

Simboli glavnih indijskih religija.

Indijske religije su religijske sekte koje potiču sa Indijskog potkontinenta, a obuhvataju hinduizam, budizam, džainizam, sikizam itd.^[4] Teologije i filozofije ovih religija imaju nekoliko zajedničkih koncepata, kao što su darma, karma, maja i samsara.

Hinduizam

Hinduizam je nastao na Indijskom potkontinentu i bio je vezan sa mnogim drugim religijskim tradicijama izvan potkontinenta, kao što su drevna srednja Azije i drevni Iran. Pojedini ga smatraju najstarijom postojećom velikom religijom na svijetu. Neki smatraju da hinduizam potiče iz civilizacije doline Inda, zajedno sa animizmom preharpanskih doseljenika, kao i indoarijevskih doseljenika. Hinduizam sadrži ogromnu količinu svetih spisa (šruti i smrti), izlažući darmu ili religijski život. Hindusi smatraju da su Vede i Upanišade među najvažnijim po autoritetu, važnosti i drevnosti. Bhagavadgita, rasprava preuzeta iz Mahabarate, ponekad se smatra rezimeom duhovnih učenja Veda. Teško je prepoznati bilo koje univerzalno vjerovanje ili običaj u hinduizmu, iako istaknute teme uključuju: darmu, samsaru, karmu i mokšu. Hinduizam se ponekad smatra politeističkom religijom, ali to shvatanje je previše pojednostavljeno. Hinduizam uključuje raznoliko zbirku škola čija vjerovanja obuhvataju monoteizam, politeizam, panteizam, monizam, pa čak i ateizam. Na primjer, škola Advaita Vedanta smatra da postoji samo jedan uzročni entitet (Braman), koji se manifestuje u svim različitim živim i neživim oblicima koje posmatramo, dok tradicije kao što su vaišnavizam i šaivizam obožavaju Višnua i Šivu u relativno više monoteističkom smislu (uzrokovanog razlikovanjem parabramana i atmana). Brojni naučnici čak smatraju da škola Samkhja ima naklonost ka ateizmu.^[5]

Budizam

Budizam je neteistička religija i filozofija.^[6] Budizam je osnovao Sidarta Gautama Buda oko 5. vijeka p. n. e. u današnjem Nepalu, sa Četiri plemenite istine i Plemenitim osmostrukim putem kao središnjim načelima. Prema svetim spisima, Četiri plemenite istine je Buda otkrio u svojoj prvo propovjedi nakon postizanja prosvjetljenja. Glavne škole budizma su teravada, mahajana i vađrajana.^[7] U akademskim krugovima, mahajana se dalje dijeli na istočnoazijski i tibetanski budizam. Budizam uči da je život duhkha ili patnja, a primarni cilj budizma je oslobađanje praktikanta od samsare ili beskonačnog ciklusa smrti i ponovnog rađanja. Budisti smatraju da je Buda ili Prosvjetljenje rješenje za problem patnje.^[8]

Džainizam

Džainizam je religija sljedbenika Džinasa ili Tirtankare (bakljonoše i duhovni učitelji darme).^[9] Paršvanatha i Mahavira, 23. i 23. tirthankare, respektivno, oživjeli su džainsku religiju i reorganizovali šraman sangha. Džainii ističu praksu štednje. Džainska filozofija kaže da dživa ili duša, može pobjeći iz cuklusa ponovnog rađanja i umiranja oslobađajući se karmičkih okova. Kada ne preostaje ništa osim čistoće džive, ta osoba se naziva džina ili pobjednik, što je porijeklo izraza džain. Karma se posmatra kao akumulacija koja opterećuje dušu, izazivajući vezanost i patnju.^[10] Ahimsa, ili nenasilje, središnje je za džainsku vjeru, filozofiju i praksu. To se vrlo striktno tumači kao zabrana svih oblika nanošenja štete drugim živim bićima. Zbog toga, džainizam zahtjeva strogi vegeterijanski način života. Ahimsa se takođe odnosi na govor, jer nečije riječi mogu izazvati štetu i patnju.^[11]

Sikizam

Sikizam je religija koja je nastala u regiji Pandžab, na sjeveru Indijskog potkontinenta.^[12] Zasnovan je na učenjima gurua Nanka Deva i devet ljudskih gurua koji su uslijedili. Dobio je viziju da propovjeda put do prosvjetljenja i boga u Sultanpuru. Njegovi stavovi su dobacili tradicionalna bogosluženja i kasti hinduističke vjere.^[13] Oslobođenje od reinkarnacije vezana je za sjećanje i ponavljanje na jednog univerzalnog Boga. U sikizmu, bog je Nirankar, bezobličan i bezobličan.^[14] Siki vjeruju da postoji jedan univerzalni bog koji je krajnji tvorac, održavatelj i razarač. Guru Grant Sahib su središnji spisi namijenjeni očuvanju himni i učenja siki gurua i drugih svetitelja iz hinduističke i sufijske tradicije. Smatra se da su rituali, religijske svečanosti ili prazna bogosluženja slabo korisni, a Siki se obeshrabruju da poste ili idu na hodočašće. Načela sikizma uključuju: 1) pošten život/zarađivanje, 2) davanje desetine i davanje milostinje i 3) pjevanje o bogu.^[10] Sikizam takođe ima snažnu ratničku tradiciju koja je nastala u odbrani religijskih sloboda i ljudskih prava od mogulske okupacije Indije.^[15]

Istočnoazijske religije

Simboli glavnih istočnoazijskih religija.

Skupina istočnoazijski religija ili filozofija, takođe poznata kao taoske religije, može se smatrati da obrazuje skupinu unutar svjetskih religija^[16] koja se može uporediti sa avramskim ili indijskim skupinama. Taoske vjere obuhvataju najmanje 500 miliona sljedbenika širom svijeta.^[17]

Taoizam

Taoizam, takođe poznat i kao daoizam, obuhvata niz srodnih religijskih i filozofskih tradicija.^[18] Kategorizacija taoističkih sekti i pokreta je veoma kontroverzna. Taoistička ispravnost i etika stavlja naglasak na Tri blaga; ljubav, umjerenost i poniznost. Taoistička teologija se fokusira na doktrine vu vei (nedjelanje), spontanosti, humanizma, relativizma i praznine.^[19]

Većina tradicionalnih kineski taoista su politeisti. Stara je najmanje 2500 godina i potiče iz Kine. Za taoizam se smatra da je filozofija. Tao (ili dao, 道) naziv je sile ili „puta” za koji taoisti vjeruju da čine sve na svijetu. Postoje neslaganja oko pravilnog sastava ovog panteona. Popularni taoizam obično predstavlja Cara od žada kao glavno božanstvo. Intelektualni („elitni”) taoizam obično predstavlja Lao Cea ili Tri Čista na vrhu panteona. Priroda i duhovi predaka su uobičajeni u popularnom taoizmu. Ipak, ova vrsta šamanizma se izbjegava zbog isticanja unutrašnje alhemije među „elitnim” taoistima. Sam tao je predmet obožavanja, jer se tretira više kao južnoazijski koncept atmana.^[20]

Šintoizam

Šintoizam je animistička narodna religija u Japanu.^[21] Šintoizam bukvalno znači „put bogova”. Mnogi japanski šintoisti se takođe identifikuju kao budisti. Japanski budizam čiste zemlje je duboko isprepleten sa šintoističkom vjerom. Šintoisti obično afirmišu tradiciju, porodicu, prirodu, čistoću i ritualno posmatranje kao osnovne vrijednosti. Taoistički uticaj je značajan u njihovim vjerovanjima o prirodi i samosavladavanju.^[22]

Ritualna čistoća je središnji dio šintoističkog života. Svetilišta imaju značajno mjesto u šintoizmu, održavajući animističko poštovanje kamija. „Narodni” ili „popularni” šintoizam stavlja naglasak na šamanizmu, posebno na proricanje, opsjednutost duhovima i iscjeljenje vjerom. „Sekta” šintoizma je raznolika skupina koja uključuje obožavaoce planina i konfučijanske šintoiste.^[23]

Konfučijanstvo

Konfučijanstvo je složen sistem moralne, društvene i političke misli, uticajan u istoriji istočne Azije.^[24] Među naučnicima se vodi rasprava o tome da li je konfučijanstvo religija ili jednostavni etički sistem. Komunistička partija Kine ga ne priznaje kao religiju.^[25] Obično se povezuje sa legalizmom, ali odbacuje legalizam za ritualizam. Takođe, podržava meritokratiju kao ideal plemstva. Konfučijanstvo ima složen sistem koji reguliše dužnosti i bonton u odnosima. Konfučijanska etika se fokusira na porodičnu dužnost, lojalnost i humanost.^[26]

Konfučijanstvo toleriše kinesko narodno priznanje postojanje animističkih duhova i božanstava. Odobarava da se ima oda odgovarajuće poštovanje, ali na fundamentalnijem nivou podstiče njihovo izbjegavanje. Konfučijanska misao je značajna kao okvir na kome je izgrađeno sinkretično neokonfučijanstvo.^[27]

Šamanizam i animizam

Šamanizam i animizam su se istorijski praktikovali u Aziji, a još uvijek se praktikuju u većem dijelu Azije.^[28]^[29]^[30]^[31]^[32]^[33]

Sjeveroistočna Azija

Kina

Jugoistočna Azija

Ostali

Kineska

Dravidska

Dravidska narodna religija

Japanska

Korejska

Majvali

Majvali

Nastik (heterodoksne indijske)

Nepalske

Kirat Mundhum

Tajske i mjaoske

Ahom
Mo

Tibetsko-burmanska

Sarnaizam

Sarnaizam

Vijetnamske

Istorijske

Vidi još

Reference

^ Coogan & Narayanan 2005.
^ Coward, Neumaier-Dargyay & Neufeldt 1988, str. 1, "This anthology was developed primarily for use [...] in the study of religious traditions of the East, specifically the Indian subcontinent, Tibet, China, and Japan."; Gurdon Oxtoby 1996.
^ Morgan 2001, str. 9-11.
^ York 2005, str. 166.
^ Bhaskarananda 1994; Weightman & Hinnells 1998, str. 263.
^ David Llewelyn Snellgrove, Donald S. Lopez, Buddhism na sajtu Enciklopedija Britanika
^ James 2017, str. 96.
^ Emmanuel 2016, str. 96.
^ „Jainism”. Oxford Reference (na jeziku: engleski). doi:10.1093/oi/authority.20110803100016477. Pristupljeno 21. 9. 2024.
^ ^a ^b Marques 2020, str. 240.
^ Chapple 1993; Flood 1996, str. 76; Fisher 1997, str. 116-117.
^ Nesbitt 2005, str. 21–23.
^ „SIKHISM”. religioustolerance.org. Religious Tolerance. Arhivirano iz originala 21. 8. 2022. g. Pristupljeno 21. 9. 2024.
^ Cole & Sambhi 2005, str. 62.
^ Gandhi 2007, str. 676–677.
^ Sharot 2001, str. 71-72, 75-76.
^ „Major Religions Ranked by Size”. adherents.com. Adherents.com. Arhivirano iz originala 18. 8. 2000. g. Pristupljeno 21. 9. 2024.
^ Pollard, Rosenberg & Tignor 2015, str. 164.
^ Leaman 1999, str. 111; Sharot 2001, str. 78; Slingerland 2003.
^ Maspero 1981, str. 41; LaFargue 1994, str. 283; Segal 2006, str. 50.
^ Hardacre 2017, str. 4.
^ Pilgrim 1998, str. 1; Sharot 2001, str. 161-162; Ono & Woodard 2004, str. 97-99, 103-104.
^ Markham & Ruparell 2001, str. 304-306; Ono & Woodard 2004, str. 51-52, 108.
^ Lin 2012, str. 107.
^ „The State of Religion in China”. cfr.org (na jeziku: engleski). Council on Foreign Relations. 15. 5. 2024. Pristupljeno 21. 9. 2024.
^ De Bary & Du 1998, str. 149; Smart 2001, str. 66; Yao 2006, str. 191-192.
^ Huang 1999, str. 5; Sharot 2001, str. 46, 85.
^ George Kerlin Park, animism na sajtu Enciklopedija Britanika
^ „FOLK RELIGION, SHAMANISM, TEMPLES AND LOCAL DEITIES IN CHINA - China”. factsanddetails.com. Facts and Details. Arhivirano iz originala 11. 9. 2013. g. Pristupljeno 21. 9. 2024.
^ Vilmos Diószegi, Mircea Eliade, shamanism na sajtu Enciklopedija Britanika
^ Cain, Geoffrey (10. 3. 2017). „Modern shamans all the rage in S Korea”. The World from PRX (na jeziku: engleski). Pristupljeno 21. 9. 2024.
^ Marat, Erica (22. 2. 2006). „KYRGYZ GOVERNMENT UNABLE TO PRODUCE NEW NATIONAL IDEOLOGY”. cacianalyst.org (na jeziku: engleski). The Cental Asia-Caucasus ANALYST. Pristupljeno 21. 9. 2024.
^ Winkelman 2010, str. 60, "Part of Bahn's and others' arguments are based in an arbitrary approach to conceptualizing shamanism. For instance, Bahn characterizes Siberia as 'the heartland of true shamanism' (59), resorting to the idea that the word must be restricted to the cultural region of its origin."

Literatura

Coogan, Michael David; Narayanan, Vasudha, ur. (2005). Eastern religions: origins, beliefs, practices, holy texts, sacred places. Oxford ; New York: Oxford University Press. ISBN 978-0-19-522190-9.
Coward, Harold G.; Neumaier-Dargyay, Eva K.; Neufeldt, Ronald (1988). Readings in Eastern religions (na jeziku: engleski). Waterloo, Ont., Canada: Wilfrid Laurier University Press. ISBN 978-0-88920-955-8.
Gurdon Oxtoby, Willard, ur. (1996). World religions. east: Eastern traditions. Toronto, Ont: Oxford University Press. ISBN 0195407504.
Morgan, Diane (2001). Best guide to eastern philosophy and religion. New York: Renaissance Books. ISBN 1-58063-197-5.
York, Michael (2005). Pagan theology: paganism as a world religion. New York: New York university press. ISBN 0-8147-9708-3.
Bhaskarananda, Swami, ur. (1994). The Essentials of Hinduism: A Comprehensive Overview of the World's Oldest Religion (na jeziku: engleski). Seattle, WA: Viveka Press. ISBN 978-1-884852-02-2.
Weightman, Simon; Hinnells, John, ur. (1998). The new Penguin handbook of living religions (2nd izd.). London: Penguin. ISBN 0-14-051480-5.
James, Jonathan D. (2017). Transnational religious movements: faith's flows. Los Angeles: SAGE. ISBN 9789386446565.
Emmanuel, Steven M. (2016). A companion to Buddhist philosophy (na jeziku: engleski) (Paperback izd.). Chichester, West Sussex: Wiley Blackwell. ISBN 978-1-119-14466-3.
Marques, Joan (2020). The Routledge Companion to Happiness at Work (na jeziku: engleski). Routledge. ISBN 978-1-000-18021-3.
Flood, Gavin Dennis (1996). An introduction to hinduism. Cambridge: Cambridge University press. ISBN 0-521-43304-5.
Fisher, Mary Pat (1997). Living religions: an encyclopaedia of the world's faiths (1. publ. in paperback as a rev. izd.). London: Tauris. ISBN 1-86064-148-2.
Chapple, Christopher Key (1993). Rausch, Thomas P., ur. The College student's introduction to theology (na jeziku: engleski). Collegeville, Minn: Liturgical Press. ISBN 978-0-8146-5841-3.
Nesbitt, Eleanor M. (2005). Sikhism: a very short introduction. Oxford : New York: Oxford University Press. ISBN 978-0-19-280601-7.
Cole, W. Owen; Sambhi, Piara Singh (2005). A Popular Dictionary of Sikhism: Sikh Religion and Philosophy (na jeziku: engleski). Routledge. ISBN 978-1-135-79760-7.
Gandhi, Surjit Singh (2007). History of Sikh gurus retold. New Delhi: Atlantic Publishers & Distributors. ISBN 978-81-269-0857-8.
Sharot, Stephen (2001). A comparative sociology of world religions: virtuosos, priests, and popular religion. New York: New York University Press. ISBN 0-8147-9805-5.
Pollard, Elizabeth; Rosenberg, Clifford; Tignor, Robert L. (2015). Worlds Together, Worlds Apart (na jeziku: engleski). W.W. Norton. ISBN 978-0-393-91847-2.
Leaman, Oliver (1999). Key concepts in Eastern philosophy (1. publ izd.). London: Routledge. ISBN 0-415-17362-0.
Slingerland, Edward G. (2003). Effortless action: Wu-wei as conceptual metaphor and spiritual ideal in early China. Oxford ; New York: Oxford University Press. ISBN 0-19-513899-6.
Segal, Robert Alan, ur. (2006). The Blackwell companion to the study of religion. Malden, MA: Blackwell Pub. ISBN 0-631-23216-8.
Maspero, Henri (1981). Taoism and Chinese religion (na jeziku: engleski). Amherst: University of Massachusetts Press. ISBN 978-0-87023-308-1.
LaFargue, Michael (1994). Tao and method: a reasoned approach to the Tao Te Ching. Albany: bState University of New York Press. ISBN 0-7914-1601-1.
Hardacre, Helen (2017). Shinto: a history. New York (N.Y.): Oxford University press. ISBN 978-0-19-062171-1.
Pilgrim, Richard B. (1998). Buddhism and the Arts of Japan (na jeziku: engleski). Columbia University Press. ISBN 978-0-231-11347-2.
Ono, Sokyo; Woodard, William P. (2004). Shinto the Kami Way (na jeziku: engleski). Tuttle Publishing. ISBN 978-0-8048-3557-2.
Markham, Ian S.; Ruparell, Tinu (2001). Encountering religion: an introduction to the religions of the world (na jeziku: engleski). Oxford, UK ; Malden, Mass: Blackwell Publishers. ISBN 978-0-631-20674-3.
Lin, Justin Yifu (2012). Demystifying the Chinese economy. Cambridge: Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-19180-7.
Smart, Ninian (2001). World philosophies (Repr. of the 1. paperback izd.). London: Routledge. ISBN 0-415-22852-2.
Yao, Xinzhong (2006). An introduction to Confucianism (na jeziku: engleski) (5. print izd.). Cambridge: Cambridge Univ. Press. ISBN 0-521-64430-5. Proverite vrednost parametra |isbn=: invalid character (pomoć).
De Bary, William Theodore; Du, Wei Ming (1998). Confucianism and human rights. New York: Columbia university press. ISBN 0-231-10936-9.
Huang, Siu-chi (1999). Essentials of Neo-Confucianism: eight major philosophers of the Song and Ming periods. Westport, Conn: Greenwood Press. ISBN 0-313-26449-X.
Winkelman, Michael (2010). Shamanism: a biopsychosocial paradigm of consciousness and healing (2nd izd.). Santa Barbara, Calif: Praeger. ISBN 9780313381812.

[FOOTNOTECooganNarayanan2005-1] Coogan & Narayanan 2005.

[FOOTNOTECowardNeumaier-DargyayNeufeldt19881Gurdon_Oxtoby1996-2] Coward, Neumaier-Dargyay & Neufeldt 1988, str. 1, "This anthology was developed primarily for use [...] in the study of religious traditions of the East, specifically the Indian subcontinent, Tibet, China, and Japan."; Gurdon Oxtoby 1996.

[FOOTNOTEMorgan20019-11-3] Morgan 2001, str. 9-11.

[FOOTNOTEYork2005166-4] York 2005, str. 166.

[FOOTNOTEBhaskarananda1994WeightmanHinnells1998263-5] Bhaskarananda 1994; Weightman & Hinnells 1998, str. 263.

[6] David Llewelyn Snellgrove, Donald S. Lopez, Buddhism na sajtu Enciklopedija Britanika

[FOOTNOTEJames201796-7] James 2017, str. 96.

[FOOTNOTEEmmanuel201696-8] Emmanuel 2016, str. 96.

[9] „Jainism”. Oxford Reference (na jeziku: engleski). doi:10.1093/oi/authority.20110803100016477. Pristupljeno 21. 9. 2024.

[FOOTNOTEMarques2020240-10] Marques 2020, str. 240.

[FOOTNOTEChapple1993Flood199676Fisher1997116-117-11] Chapple 1993; Flood 1996, str. 76; Fisher 1997, str. 116-117.

[FOOTNOTENesbitt200521–23-12] Nesbitt 2005, str. 21–23.

[13] „SIKHISM”. religioustolerance.org. Religious Tolerance. Arhivirano iz originala 21. 8. 2022. g. Pristupljeno 21. 9. 2024.

[FOOTNOTEColeSambhi200562-14] Cole & Sambhi 2005, str. 62.

[FOOTNOTEGandhi2007676–677-15] Gandhi 2007, str. 676–677.

[FOOTNOTESharot200171-72,_75-76-16] Sharot 2001, str. 71-72, 75-76.

[17] „Major Religions Ranked by Size”. adherents.com. Adherents.com. Arhivirano iz originala 18. 8. 2000. g. Pristupljeno 21. 9. 2024.

[FOOTNOTEPollardRosenbergTignor2015164-18] Pollard, Rosenberg & Tignor 2015, str. 164.

[FOOTNOTELeaman1999111Sharot200178Slingerland2003-19] Leaman 1999, str. 111; Sharot 2001, str. 78; Slingerland 2003.

[FOOTNOTEMaspero198141LaFargue1994283Segal200650-20] Maspero 1981, str. 41; LaFargue 1994, str. 283; Segal 2006, str. 50.

[FOOTNOTEHardacre20174-21] Hardacre 2017, str. 4.

[FOOTNOTEPilgrim19981Sharot2001161-162OnoWoodard200497-99,_103-104-22] Pilgrim 1998, str. 1; Sharot 2001, str. 161-162; Ono & Woodard 2004, str. 97-99, 103-104.

[FOOTNOTEMarkhamRuparell2001304-306OnoWoodard200451-52,_108-23] Markham & Ruparell 2001, str. 304-306; Ono & Woodard 2004, str. 51-52, 108.

[FOOTNOTELin2012107-24] Lin 2012, str. 107.

[25] „The State of Religion in China”. cfr.org (na jeziku: engleski). Council on Foreign Relations. 15. 5. 2024. Pristupljeno 21. 9. 2024.

[FOOTNOTEDe_BaryDu1998149Smart200166Yao2006191-192-26] De Bary & Du 1998, str. 149; Smart 2001, str. 66; Yao 2006, str. 191-192.

[FOOTNOTEHuang19995Sharot200146,_85-27] Huang 1999, str. 5; Sharot 2001, str. 46, 85.

[28] George Kerlin Park, animism na sajtu Enciklopedija Britanika

[29] „FOLK RELIGION, SHAMANISM, TEMPLES AND LOCAL DEITIES IN CHINA - China”. factsanddetails.com. Facts and Details. Arhivirano iz originala 11. 9. 2013. g. Pristupljeno 21. 9. 2024.

[30] Vilmos Diószegi, Mircea Eliade, shamanism na sajtu Enciklopedija Britanika

[31] Cain, Geoffrey (10. 3. 2017). „Modern shamans all the rage in S Korea”. The World from PRX (na jeziku: engleski). Pristupljeno 21. 9. 2024.

[32] Marat, Erica (22. 2. 2006). „KYRGYZ GOVERNMENT UNABLE TO PRODUCE NEW NATIONAL IDEOLOGY”. cacianalyst.org (na jeziku: engleski). The Cental Asia-Caucasus ANALYST. Pristupljeno 21. 9. 2024.

[FOOTNOTEWinkelman201060-33] Winkelman 2010, str. 60, "Part of Bahn's and others' arguments are based in an arbitrary approach to conceptualizing shamanism. For instance, Bahn characterizes Siberia as 'the heartland of true shamanism' (59), resorting to the idea that the word must be restricted to the cultural region of its origin."

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

[8]

[9]

[10]

[11]

[12]

[13]

[14]

[15]

[16]

[17]

[18]

[19]

[20]

[21]

[22]

[23]

[24]

[25]

[26]

[27]

[28]

[29]

[30]

[31]

[32]

[33]