Pređi na sadržaj

Kokoši

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Kokoši
Vremenski raspon: Eocen—sadašnjost, 55–0 Ma
[1]
Moguće ranije poreklo na osnovu molekularnog sata[2]
U smeru kazaljke na satu od gore levo: indijski paun (Pavo cristatus), crvena divlja kokoška (Gallus gallus), zlatni fazan (Chrysolophus pictus), crvenonoga jarebica (Alectoris rufa), Ganisonov tetreb (Centrocercus minimus), divlja ćurka (Meleagris gallopavo), veliki kuraso (Crax rubra), Misirka (Numida meleagris)
Naučna klasifikacija e
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Tip: Chordata
Klasa: Aves
Kladus: Pangalliformes
Red: Galliformes
Temminck, 1820
Postojeće porodice
Sinonimi

Phasianiformes

Kokoši ili koke ili kokoške[3] (lat. Galliformes) su veoma rasprostranjen red iz klase ptica (lat. Aves). Odlikuju ih veoma snažne noge koje su dobro prilagođene čeprkanju i trčanju. Kada lete, to čine samo na kratkim razdaljinama. Većina vrsta se gnijezdi na tlu. Nalaze se na svim kontinentima, ali najveći broj vrsta je u Aziji.

Kokoši najviše obitavaju u šumama, ali to nije njihovo jedino stanište.

Opis

[uredi | uredi izvor]

Veličina ovog reda ptica varira od 12,5 do 120 cm, a masa od 28 g do 14 kg.

Mužjak i ženka fazana (izražen polni dimorfizam).

Vrsta kokoši sa najvećim rasponom krila je najvjerovatnije zeleni paun (lat. Pavo muticus). Većina kokoši su debeljuškastog tipa, debelih vratova i srednje dugih nogu, sa kratkim i zaobljenim krilima. Iako su kokoši veoma loši letače, ne postoji vrsta koja ne umije da leti. Odrasli mužijaci mnogih vrsta imaju jednu ili više oštrih kandži na svakoj nozi koje koriste u borbi. Polni dimorfizam je veoma izražen kod većine vrsta.

Mnoge kokoši su manje više stanarice, ali neke manje vrste (poput prepelica) se sele iz umjerenih područja na veće razdaljine. Selidbe u doline su veoma česte među vrstama iz planinskim, suptopskim i supartikčkim oblasti. Neke vrste su prilagođene životu u travnatim staništima, i ove vrste su prepoznatljive po dugom i tankom vratu, kao i velikim i širokim krilima. Neke nesredone vrste izgledaju veoma slično, što je rezultat konvergentna evolucije. Vrste koju pokazuju manji polni dimorfizam su u većoj potrazi za hranom u svom staništu.

Većina kokoši su biljojedi ili svaštojedi, i te vrste su zdepaste građe i imaju kratke i debele kljunove. Mladunci se hrane insektima. Neke suptoropske koke imaju potpuno drugačiju ishranu, a hrane se na sličan način kao djetlić: iz trulog stabla vade larve, termite, pa i mladunce glodara. Pauni i nkei fazani imaju tanke kljunove, koji su loše prilagođeni kopanju, te ih odlikuju duge noge i prsti. Ove ptice se hrane beskičmenjacima među lišćem, u pijesku i u plitkim barama ili obalama potoka. Plavi paun (lat. Pavo cristatus) je u Indiji poznat po tome što ubija zmije - čak i otrovne kobre - snažnim nogama i oštrim kljunom. Takođe, često lovi ljuskare i slične životinje u plitkim potocima.

Kokoši su poligamne i često nose i više od deset jaja. Takve vrste imaju izražen polni dimorfizam. Mladunci vrlo brzo odrastaju.

Filogenija

[uredi | uredi izvor]

Filogenija živih kokoši na bazi rada Džona Bojda[4]

Klasifikacija kokoši
 
Megapodiidae (koke humkašice)
 
 

Talegalla

 
 
 

Leipoa

 
 
 

Alectura

 
 

Aepypodius

 
 
 
 
 
 

Macrocephalon

 
 
 

Eulipoa

 
 

Megapodius

 
 
 
 
 
Cracidae
Penelopinae (guani)
 

Chamaepetes

 
 
 

Penelopina

 
 
 

Aburria

 
 

Penelope

 
 
 
 
Cracinae (kurasoi ili hokoi)
 

Ortalis

 
 
 

Oreophasis

 
Cracini
 

Nothocrax

 
 
 

Pauxi

 
 
 

Mitu

 
 

Crax

 
 
 
 
 
 
 
Phasiani
Numididae (morke)
 

Guttera

 
 
 

Numida

 
 
 

Acryllium

 
 

Agelastes

 
 
 
 
Phasianoidea
Odontophoridae (prepelice Novog sveta)
 

Ptilopachus

 
Odontophorinae
 

Rhynchortyx

 
 
 
 

Cyrtonyx

 
 
 

Dactylortyx

 
 

Odontophorus

 
 
 
 
 

Oreortyx

 
 
 

Dendrortyx

 
 
 

Philortyx

 
 
 

Colinus

 
 

Callipepla

 
 
 
 
 
 
 
 
Phasianidae
Rollulinae
 

?Melanoperdix

 
 

?Rhizothera

 
 

Xenoperdix

 
 
 

Arborophila

 
 
 

Rollulus

 
 

Caloperdix

 
 
 
 
 
Pavoninae
 

Tropicoperdix

 
Tetraogallini (prepelice i jarebice)
 
 

Ammoperdix

 
 
 
 

Synoicus

 
 

Excalfactoria

 
 
 
 

Anurophasis

 
 

Margaroperdix

 
 

Coturnix

 
 
 
 
 
 
 

Tetraogallus

 
 

Alectoris

 
 
 
 

Pternistis

 
 
 

†Ophrysia

 
 

Perdicula

 
 
 
 
 
 
Gallini (prašumske kokoške i frankolini)
 
 

Bambusicola

 
 

Gallus

 
 
 
 

Scleroptila

 
 
 

Peliperdix

 
 

Francolinus

 
 
 
 
 
Pavonini (pauni)
 
 

Rheinardia

 
 

Argusianus

 
 
 
 

Afropavo

 
 

Pavo

 
 
 
Polyplectronini
 

Haematortyx

 
 
 

Galloperdix

 
 

Polyplectron

 
 
 
 
 
 
Phasianinae
 

Ithaginis

 
 
Lophophorini (tragopani i monali)
 

Tragopan

 
 
 

?Lerwa

 
 

Tetraophasis

 
 

Lophophorus

 
 
 
 
Phasianini (pravi fazani)
 

Perdix

 
 
 

Syrmaticus

 
 
 
 

Phasianus

 
 

Chrysolophus

 
 
 
 

Lophura

 
 
 

Catreus

 
 

Crossoptilon

 
 
 
 
 
 
Tetraonini (ćurke i tetrebi)
 

Pucrasia

 
 
 

Meleagris

 
 
 

Bonasa

 
 
 

Tetrastes

 
 
Centrocercina
 

Centrocercus

 
 
 

Dendragapus

 
 

Tympanuchus

 
 
 
Tetraonina
 

Lagopus

 
 
 

Falcipennis

 
 
 

Canachites

 
 
 

Tetrao

 
 

Lyrurus

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Sistematika

[uredi | uredi izvor]

Red kokošaka je podjeljen na šest porodica, od kojih je jedna istrebljena:

Rodovi

[uredi | uredi izvor]

Vrste

[uredi | uredi izvor]

Podvrste

[uredi | uredi izvor]

Vidi još

[uredi | uredi izvor]

Izvori

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Mourer-Chauviré; et al. (2013). „A new taxon of stem group Galliformes and the earliest record for stem group Cuculidae from the Eocene of Djebel Chambi, Tunisia” (PDF). Proceed. 8th Inter Nat. Meeting Society of Avian Paleontology and Evolution. Arhivirano iz originala (PDF) 20. 10. 2023. g. 
  2. ^ Kuhl., H.; Frankl-Vilches, C.; Bakker, A.; Mayr, G.; Nikolaus, G.; Boerno, S. T.; Klages, S.; Timmermann, B.; Gahr, M. (2020). „An unbiased molecular approach using 3'UTRs resolves the avian family-level tree of life.”. Molecular Biology and Evolution. 38: 108—127. PMC 7783168 Slobodan pristup. PMID 32781465. doi:10.1093/molbev/msaa191 Slobodan pristup. 
  3. ^ Strogo zaštićene vrste koje se nalaze na Dodacima CITES konvencije, www.pravno-informacioni-sistem.rs
  4. ^ John Boyd's website [1] Boyd, John (2007). „GALLIFORMES- Landfowl”. Pristupljeno 30. 12. 2015. 

Literatura

[uredi | uredi izvor]
  • Agnolin, Federico L.; Novas, Fernando E. & Lio, Gabriel (2006): Neornithine bird coracoid from the Upper Cretaceous of Patagonia. Ameghiniana 43(1): 245–248. HTML fulltext
  • Clarke, Julia A (2004). „Morphology, Phylogenetic Taxonomy, and Systematics of Ichthyornis and Apatornis (Avialae: Ornithurae)” (PDF). Bulletin of the American Museum of Natural History. 286: 1—179. S2CID 84035285. doi:10.1206/0003-0090(2004)286<0001:mptaso>2.0.co;2. 
  • Crowe, Timothy M.; Bloomer, Paulette; Randi, Ettore; Lucchini, Vittorio; Kimball, Rebecca T.; Braun, Edward L. & Groth, Jeffrey G. (2006a): Supra-generic cladistics of landfowl (Order Galliformes). Acta Zoologica Sinica 52(Supplement): 358–361. PDF fulltext Arhivirano 2010-06-23 na sajtu Wayback Machine
  • Crowe, Timothy M.; Bowie, Rauri C.K.; Bloomer, Paulette; Mandiwana, Tshifhiwa G.; Hedderson, Terry A.J.; Randi, Ettore; Pereira, Sergio L. & Wakeling, Julia (2006b): Phylogenetics, biogeography and classification of, and character evolution in, gamebirds (Aves: Galliformes): effects of character exclusion, data partitioning and missing data. Cladistics 22(6): 495–532. doi:10.1111/j.1096-0031.2006.00120.x PDF fulltext
  • Dyke, Gareth J; Gulas, Bonnie E. & Crowe, Timothy M. (2003): Suprageneric relationships of galliform birds (Aves, Galliformes): a cladistic analysis of morphological characters. Zool. J. Linn. Soc. 137(2): 227–244. doi:10.1046/j.1096-3642.2003.00048.x PDF fulltext
  • Kimball, Rebecca T.; Braun, Edward L.; Zwartjes, P.W.; Crowe, Timothy M. & Ligon, J. David (1999): A molecular phylogeny of the pheasants and partridges suggests that these lineages are not monophyletic. Mol. Phylogenet. Evol. 11(1): 38–54. doi:10.1006/mpev.1998.0562 PDF fulltext Arhivirano 2011-04-28 na sajtu Wayback Machine
  • Kimball, Rebecca T.; Braun, Edward L.; Ligon, J. David; Lucchini, Vittorio & Randi, Ettore (2001): A molecular phylogeny of the peacock-pheasants (Galliformes: Polyplectron spp.) indicates loss and reduction of ornamental traits and display behaviours. Biol. J. Linn. Soc. 73(2): 187–198. doi:10.1006/bijl.2001.0536 PDF fulltext
  • Kimball, Rebecca T.; Braun, Edward L.; Ligon, J. David; Randi, Ettore & Lucchini, Vittorio (2006): Using molecular phylogenetics to interpret evolutionary changes in morphology and behavior in the Phasianidae. Acta Zoologica Sinica 52(Supplement): 362–365. PDF fulltext
  • Mandiwana-Neudani, T.G.; Little, R.M.; Crowe, T.M.; Bowie, R.C.K. (2019). „Taxonomy, phylogeny and biogeography of African spurfowl Galliformes, Phasianidae, Phasianinae, Coturnicini: Pternistis spp.”. Ostrich. 90 (2): 145—172. Bibcode:2019Ostri..90..145M. S2CID 195417777. doi:10.2989/00306525.2019.1584925. 
  • Mayr, Gerald; Weidig, Ilka (2004). „The Early Eocene bird Gallinuloides wyomingensis – a stem group representative of Galliformes”. Acta Palaeontologica Polonica. 49 (2): 211—217. 
  • Smith, Edward J.; Shi, Li & Tu, Zhijian (2005): Gallus gallus aggrecan gene-based phylogenetic analysis of selected avian taxonomic groups. Genetica 124(1): 23–32. doi:10.1111/j.1095-8312.2001.tb01356.x (HTML abstract)
  • Zelenitsky, Darla K.; Hills, L.V. & Currie, Philip J. (1996): Parataxonomic classification of ornithoid eggshell fragments from the Oldman Formation (Judith River Group; Upper Cretaceous), Southern Alberta. Canadian Journal of Earth Sciences 33(12): 1655–1667. PDF fulltext
  • Bent, Arthur C. 1963. Life Histories of North American Gallinaceous Birds, New York: Dover Publications, Inc.
  • Eaton, Stephen W. 1992. The Birds of North America: Wild Turkey No. 22. The Academy of Natural Sciences; Washington DC: The American Ornithologists’ Union.
  • Forbush, Edward H. 1929. Birds of Massachusetts and Other New England States, Norwood Massachusetts: Norwood press.
  • Harrison, Kit and George. 1990. The Birds of Winter, New York: Random House.
  • Pearson, T. Gilbert, et al. 1936. Birds of America, New York: Garden City Publishing Company, Inc.
  • Peterson, M.J. 2000. The Birds of North America: Plain Chachalaca (Ortalis vetula), No. 550. The Birds of North America, Inc., Philadelphia, PA.
  • Robbins, Chandler S. et al. 1966. A Guide to Field Identification: Birds of North America, New York: Golden Press.

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]
Kokoši na Vikimedijinoj ostavi.
Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Кокоши&oldid=28566106”