Pređi na sadržaj

Korisnik:Renato Petrović/Boris Geljfand (1)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Boris Geljfand

Tokom Tata Steel Chess, 2012.

Lični podaciPuno imeBoris Abramovič Geljfand
Datum rođenja

(1968-06-24)24. jun 1968.(56 god.)Mesto rođenjaMinsk, Beloruska SSR, Sovjetski savez,DržavljanstvoSovjetski savez
IzraelKarijeraTitulaVelemajstor (1989)Fide rejting2658 (jul 2024)Najveći rejting2777 (novembar 2013)Rangiranje46 (decembar 2017)Najveće rangirnje3 (jul 1990)Boris Abramovič Gelьfand (blr. [Барыс Абрамавіч Гельфанд, Barys Abramavich Hel'fand] грешка: {{lang}}: текст има искошену назнаку (помоћ); rus. [Борис Абрамович Гельфанд, Boris Abramovich Gel'fand] грешка: {{lang}}: текст има искошену назнаку (помоћ); Šablon:Lang-he-nבוריס אברמוביץ' גלפנדŠablon:Lang-he-n; rođen 24. juna 1968) je izraelski šahovski velemajstor.

Šestostruki učesnik turnira kandidata (1991, 1994-95, 2002, 2007, 2011, 2013), osvojio je Šahovski svetski kup 2009 . a 2011 turnir kandidata, što ga je učinilo izazivačem u borbi za titulu   prvaka sveta u šahu 2012. Iako je meč sa šampionom Višvanatanom Anandom završen rezultatom 6-6, Geljfand je izgubio odlučujući taj-brejk  u ubrzanom šahu  2½–1½.[1]

Gelьfand je osvojio velike turnire u Vejk en Zeu, Tilburgu, Moskvu, Linaresu i Dos Ermanas. On je učestvovao na jedanaest šahovskih olimpijada i držao mesto u prvih 30 igrača na rang listi FIDE od januara 1990. godine do oktobra 2017.godine.[2]

Rane godine[uredi | uredi izvor]

Boris Gelьfand je rođen u Minsku, Beloruska SSR, 24. juna 1968. Njegovi roditelji, Avram i Nela, su bili inženjeri. Njegov otac mu je kupio knjigu o šahu, Putovanje u Šahovsko kraljevstvo, Averbaha i Bejlina, kada mu je bilo pet godina.[3]

Pošto je prepoznat kao talenat, prvi trener Geljfanda od 1974. do 1979. godine bio je Edvard Zelkind. Ubrzo nakon toga, on je studirao kod Tamare Golovej dve godine i kod IM Alberta Kapenguta  dvanaest godina. Od 1980-83, je pohađao školu Tigrana Petrosjana. Rani uspesi uključuju osvajanje Memorijala Sokolski 1983. godine i uzastopnih Beloruskih šahovskih šampionata u 1984-5. Pobedio je 1985. godine na juniorskom prvenstvu SSSR-a postigavši 9/11 a bio je drugi iza Jurija Balašova 1986. godine na međunarodnom turniru  Minsku.[4]

Na julskoj FIDE erjting listi 1987. godine  Geljfand se prvi put pojavljljuje u prvih 100 igrača, na osamdesetom mestu.[5] Postao je juniorski šampion Evrope u 1987. godini podelio drugo mesto na takmičenju Mladi majstori SSSR-a održanom u Uzgorodu i podelio šesto mesto na kvalifikacionom prvenstvu SSSR-a u Sverdlovsku 1987. godine sa 10/17. Geljfandov uspeh doveo ga je u prvioh 40 svetskih igrača. Nakon što je podelio prvo mesto na takmičenju Mladi majstori SSSR-a održanom 1988. godine u Viljnusu i u B-grupi OHRA  turnira u Amsterdamu,[6] on je osvojio drugo mesto na svetskom juniorskom prvenstvu iza Žoela Lotea u taj brejku i podelio prvo mesto sa Sergejom Dolmatovim u Klaipedi na kvalifikacionom turniru SSSR-a. Geljfand je podelio evropsku juniosku titulu sa Aleksejem Dreevim u decembru 1988. godine, osvojio memorijal Barča održana u Debrecinu, Mađarska, sa 7/10 i predvodio reprezentaciju Belorusije do trećeg mesta na juniorskom ekipnom šampionatu SSSR-a u Kramatorsku.[7][8]

Zvezda u usponu[uredi | uredi izvor]

Geljfandovo prvo pojavljivanje na prvenstvo SSSR-a je održanom u Odesi, u 1989. godini, donelo mu je deobu drugog mesto sa Aleksandrom Beljavskim, Dolmatovim i Vereslavom Eingornim, zasluživši nagradu za "najveći broj žrtava materijala u toku turnira".[9] Ubrzo nakon toga, on je pobedio u Palma de Maljorki sa 7½/9.

Dobio je poziv za učešće na velikim turnirima u 1990. godini, završio na drugom mesto iza Gari Kasparova sa 7½/11 u Linaresu i Dortmundu,[10][11] , podelio prvo sa Ivančukom na Međuzonskom turniru u Manili i bio treći u Tilburgu.[12] Na Turniru kandidata na početku 1991. godine, Geljfand je pobedio Predraga Nikolića sa 5½-4½, ali je izgubio u narednom kolu od Najdžela Šorta 3-5.[13] Uprkos razočarenju, Geljfand je osvojio prvo mesto u Beogradu sa 7½/11 i podelio drugo mesto sa Kasparovim u Ređo Emilija, pola boda iza Višvanatana Anand.[14][15] Podelio je prvo mesto sa Valerijem Salovim u Vajk an Zeu u 1992. godini, podelio drugo mesto u Minhenu, izgubivši u finalu Tilburga od Makla Adamsa i deli prvo mesto sa Anandom na Aljehinovom memorijalu, održanom u Moskvi.

Solidno drugo mesto u Minhenu 1993. godine prethodilo je njegovoj najvećoj turnirskoj pobedi do ovog trenutka, osvajanju Međizonskog turnira u Bielu sa rezultatom 9/13, čime je osvojio mesto na Turniru kandidata 1994.[16] Geljfand je porazio Adamsa sa 5-3 u četvrtfinalu, i Vladimira Kramnika sa 4½-3 ½ u polufinalu a izgubio od Anatolija Karpova u finalu sa 6-3 1995. godine.[17]

Geljfand ostaje stalno prisutan u TOP 20 igrača sveta, osvojivši 1994. godine turnire Dos Ermanas i Kap Dagd, Beograd 1995. godine, podelivši prvo mesto u Tilburgu i Beču 1996. godine, zauzeo je treće mesto u Dortmundu i podelio drugo mesto u Groningenu. On je zauzeo treće mesto na jakom turniru u Bielu i bio drugi na Memorijalu Rubinštejna održanom u Polanica Zdroju. Geljfandov najbolji rezultat na FIDU Prvenstvima svetapo nokaut sistemu je bio u 1997. godini, kada je pobedio Žoela Lotea (4-2), Vladislava Tkačeva (3 ½ -2½) i Dreva (2.5-1.5), pre nego što je ispao u polufinalu od budućeg pobednika turnira Ananda (1½-½).[18]

U 1998. Geljfand je osvojio Memorijal Rubinštejna, izgubio na Kap Dagd turniru po nokaut sistemu u finalnom meču protiv Karpova nakon što mu je isteklo vreme u odlučujućoj brzopoteznoj partiji tajbrejka, dok je imao pobedničku poziciju,[19] osvojio 1999. Sigeman & Co turnir održan u Malmeu i Memorijal Rubinštajna u 2000. godini. U 2001. godini Geljfand je podelio prvo mesto Melodi Amber turniru u ubrzanom šahu (završivši prvo mesto sledeće godine) i zauzeo treće mesto u Astani. Sledeće godine on je podelio prvo na NAO mastersu u Kanu, osvojio Kap Dagd i učestvovao na meču u ubrzanom šahu "Rusija protiv sveta", postigavši 6/10 za pobednički svetski tim. Igrao je u Dortmundu, što je bio kandidat Turnir kandidata za Klasično svetsko Prvenstvo u šahu 2004, ali je samo uspeo da završi na trećem mestu u svojoj kvalifikacionoj grupi, tako da se nije kvalifikovao za plej-of.[20]

Corus Chess 2006

U 2003. podelio je treće mesto u Engienu i 2004. pobedio u Pamploni. Geljfand je podelio prvo mesto na pozivnom turniru u Bermudi i u Bieli 2005. Završio je na šestom mestu na Svetskom šahovskom kupu 2005, obezbedivši mesto na Turniru kandidata 2007.[21] U 2006. Geljfand je podelio peto mesto sa Sergejom Karjakinom ostvarivši 7/13 na Korusu i podelio treće mesto u Dortmundu.

Geljfand je pobedio na mečevima kandidata protiv Rustama Kasimadžanova 5½-3 ½ i Gate Kamskog 3½- ½, da bi se kvalifikovao za Svetsko prvenstvo, održano u Meksiko sitiju.[22] Uprkos činjenici da je bio sedmi nosilac na Svetskom šahovskom prvenstvu 2007 po FIDE rejtingu, Geljfand je izazvao uzbuženje u finišu podelivši drugo mesto (treći na taj brejk) sa Vladimirom Kramnikom, samo poen iza Višvanatana Ananda.[23] Takođe je remizirao u meču sa Davidom Navarom 2-2, stigao do polufinala AKP Kupa u ubrzanom šahu u Odesi, podelio prvo mesto sa Širovim, Ivanom Sokolovim i Fridmanom na Kalatrava turniru u ubrzanom šahu i podelio treće mesto na Taljovom memorijalu.[24] Nastupao je za Izrael na Makabijanskim igrama u Izraelu 2009. godine.[25]

Svetsko Prvenstvo 2012.[uredi | uredi izvor]

Na Svetskom šahovskom kupu 2009, Geljfand je bio prvi nosilac, i pobedio Judit Polgar, vladajućeg svetskog juniorskog šampiona Maksima Višje-Lagrav, Dmitrija Jakovenkog Sergeja Karjakina da bi stigao do finala. Zatim se suočio sa bivšim FIDE šampionom sveta Ruslanom Ponomarevim u borbi za prvo mesto i pobedio sa rezultatom 7-5 u plej-ofu.[26]. Osvajanjem Svetskog šahovskog kupa 2009, Geljfand se kvalifikovao za Turnir kandidata za prvenstvo sveta u šahu 2012 .

U maju 2011. godine, Geljfand je učestvovao mečevima kandidata u Kazanju, Rusija, gde je bio četvrti nosilac. U četvrtfinalu on je pobedio u trećoj partiji nakon teške borbe crnim figurama Najdorfovoj odbrani Šakrijara Mameđarova 2½–1½ i da se plasira u polufinale, gde se suočio sa amerikancem Gatom Kamskim. Posle prve četiri partije koje su završene rezultatom 2-2, Kamski je dobio treću partiju plej-ofa u ubrzanom šahu i poveo sa 2-1, prisiljavajući Geljfanda da pobedi crnim figurama u poslednjoj partiji da bi izbegao eliminaciju. Geljfand je bio na nivou zadatka i u završnom plej-ofu koji je igran u brzopoteznom šahu pobedio sa 2-0 za prolazak u finale. U finalu se suočio sa Aleksandrom Griščukom. Posle remija u prvih pet partija, Geljfand je dobio šestu i poslednju partiju belim figurama igrajući Grinfeldovu odbranu što mu je donelo pobedu u meču i na turniru 3 ½ –2½.[27]

Kao pobednik turnira kandidata, Geljfand se susreo sa Anandom  u meču za titulu svetskog prvaka 2012.[28] Bio je to prvi put nakon nekoliko decenija (od meča između Karpova i Korčnoja 1981), da je vladajući šampion sveta branio svoju titulu protiv starijeg izazivača. Geljfandova pobeda u sedmoj partiji donela mu je vođstvo u meču, ali je izgubio osmu partiju u 17-poteznoj minijaturi, najkraćoj odlučujućoj partiji u istoriji svetskog Prvenstva. Meč se završio sa 6-6, ali je Anand pobedio plej-ofu u ubrzanom šahu 2½–1½, i sačuvao titulu.

Karijera posle Moskve[uredi | uredi izvor]

Ubrzo posle meča, Geljfand deli prvo mesto sa Veselinom Topalovim i Mameđarovim na FIDE Gran-pri manifestaciji, održanoj u Londonu, ostvarivši u poslednjem kolu pobedu nad Kasimdžanovim, postigavši 7/11. On je igrao u 2013. Turnir kandidata, koji je održan u Londonu, od 15. marta do 1. aprila. Završio je na petom mestu, sa 6½/14.[29]

Gelьfand-Adams, Spomen Alehina 2013

Na Aljehinovom memorijalu, koji je održan od 20. aprila do 1. maja, Geljfand deli prvo mesto sa Aronjanom, koji ga je pobedio u drugom taj-brejku (broj pobeda).Postigao je 5½/9.[30]

Od juna 2013. godine, Geljfand je osvojio Taljev memorijal pobedivši Aleksandra Morozeviča, Fabijana Karuana i Hikaru Nakamuru, postigavši 6/9, pola poena ispred Magnusa Karlsena.[31] Dobio je 18 rejting poena na rang listi i postigao svoj najveći rejting Elo rejting do toga vremena 2773.[32] Geljfand da se vrati iz četvrtog kruga izađe iz prvog svetskog Kup Maksim Vašьe-Lagrava , deleći sa prvog Karuana u finalu Gran-Pri FIDU u Parizu. On je podigao 11.9 rejting poena i ponovo dostigla rekordan Lični rejting 2777. On je nastavio da se završi četvrti u Grand prik u generalnom plasmanu sa 325 bodova je dovoljno za kandidata zbog slabih rezultata u Taškent i Peking događaja. On je podelio prvo sa Karuanoй na sledećem Gran-Pri ovoj manifestaciji, održanoj u Bakuu.

Ekipni rezultati[uredi | uredi izvor]

Olimpijada Pojedinačni rezultat Rezultat ekipe
Novi Sad, 1990 6/9 (10.) Zlato
Moskva 1994 6/11 (45.) 12.
Jerevan 1996 6/10 (24.) 33.
Istanbul 2000 7/11 (18.) 5.
Bled 2002 5/8 9.
Kalvija 2004 6/11 (43.) 5.
Torino 2006 5/9 (46.) 4.
Drezden 2008 7½/10 (srebro) Srebro
Hanti Mansijsk 2010 4½/9 (19.) Bronza
Istanbul 2012 4½/8 (15.) 26.
Tromso 2014 5/9 (22-og) 9.

Lični život[uredi | uredi izvor]

Geljfand je emigrirao u Izrael i nastanio se u Rišon LeCionu, gde je postao najbolje rangirani izraelski šahista. Oženio se Majom.[33] on je fudbalski fan i član fudbalskog kluba Barselona.[34]

Stil igre[uredi | uredi izvor]

Objavljene knjige[uredi | uredi izvor]

Spisak literature[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Israeli grandmaster Gelfand loses World Chess Championship Haaretz.com Eli Shvidler Published 2 April 2008
  2. ^ Administrator. „Gelfand, Boris ISR FIDE Top Chess Player”. ratings.fide.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2017-11-27. 
  3. ^ Boris Gelfand: "A person should try to achieve maximum success in his business" ChessPro.ru Accessed 20 June 2015
  4. ^ Minsk International 1986 Chessmetrics Accessed 27 September 2014
  5. ^ July 1987 FIDE Rating List FIDE lists. Accessed 26 September 2014
  6. ^ OHRA-B Amsterdam July 1988 Chessmetrics Accessed 10 October 2014
  7. ^ EU U20s Championship, Arnhem 1988 Chessmetrics Accessed 10 October 2014
  8. ^ Debrecen 1989 Chessmetrics Accessed 10 October 2014
  9. ^ The Soviet Championships (1 izd.). Cadogan Chess. 1998. str. 215—216. ISBN 1-85744-201-6. 
  10. ^ Linares 1990 Crosstable Toledochess.com Accessed 10 October 2014
  11. ^ Dortmund Sparkassen Chess Meeting 1990 ChessFocus.com Accessed 10 October 2014
  12. ^ Manila Interzonal Tournament 1990 Mark-Weeks Accessed 10 October 2014
  13. ^ 1991-93 Candidates Matches Mark Weeks Accessed 10 October 2014
  14. ^ Belgrade Investbank 1991 365Chess.com Accessed 10 October 2014
  15. ^ Reggio Emilia 9192 365Chess.com Accessed 10 October 2014
  16. ^ 1993 Biel FIDE Interzonal Tournament Mark Weeks Accessed 11 October 2014
  17. ^ 1994-96 FIDE Candidates Matches Mark Weeks Accessed 11 October 2014
  18. ^ 1997 FIDE Knockout Matches Mark Weeks Accessed 11 October 2014
  19. ^ Karpov wins the Cap D'Agde rapid tournament TheWeekInChess Published 2 November 1998
  20. ^ 2002 Dortmund Candidates Tournament Mark Weeks Accessed 11 October 2014
  21. ^ 2005 World Cup Mark Weeks Accessed 11 October 2014
  22. ^ 2007m Candidates Matches Mark Weeks Accessed 11 October 2014
  23. ^ 2007 Mexico City Mark Weeks Accessed 11 October 2014
  24. ^ 4 Mas rapido in Calatrava ChessNinja Published 11 April 2007
  25. ^ [1]
  26. ^ Gelfand beats Ponomariov to win the Cup Chessbase Published 14 December 2009
  27. ^ 2011 Candidates Event Mark Weeks 11 October 2014
  28. ^ Official FIDE World Championship 2012 Site Error in webarchive template: Check |url= value. Empty.
  29. ^ „Tournament standings”. FIDE. Pristupljeno 6. 4. 2013. CS1 održavanje: Format datuma (veza)
  30. ^ Aronian and Gelfand win Alekhine Memorial 2013 ChessBase. Published 1 May 2013. Archived from the original on 5 May 2013. Retrieved 13 October 2014.
  31. ^ Tal Final: Gelfand wins, Carlsen clear second ChessBase. Published 23 June 2013. Archived from the original on 25 June 2013. Retrieved on 13 October 2014
  32. ^ July 2013 FIDE Rating List: Caruana and Gelfand with Personal Records chess-news.ru Published 30 June 2013
  33. ^ Wife backs Boris Gelfand to win against Anand. Indianexpress.com Published 22 May 2012
  34. ^ Boris Gelfand - "hope to play until the age of 75" (in Hebrew) Tomer Ganor, Ynet.co.il Accessed 19 October 2013

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

[[Категорија:Рођени 1968.]] [[Категорија:Биографије живих особа]] [[Категорија:Совјетски шахисти]]