Pređi na sadržaj

Kuća u Ulici kralja Aleksandra br. 14 u Novom Sadu

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
„Menratova palata”
„Menratova palata”
Opšte informacije
MestoNovi Sad
OpštinaNovi Sad
Vrsta spomenikaNepokretno kulturno dobro - spomenik kulture
Vreme nastanka20. vek
Nadležna ustanova za zaštituZavod za zaštitu spomenika kulture Grada Novog Sada
www.zzskgns.rs

Kuća u Ulici kralja Aleksandra br. 14 u Novom Sadu, poznatija kao „Menratova palata” izgrađena je 1908. godine za potrebe trgovca Jožefa Menrata. Zaštićena je kao spomenik kulture od 1997. godine.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Palata je izgrađena 1908. godine po projektu budimpeštanskog arhitekte Baumhorna Lipota za potrebe trgovca Jožefa Menrata. Jožef je prizemlje palate koristio kao prodavnicu nameštaja. Objekat je obnovljen 2007. godine. Revitalizacija je posebno obuhvatila tavanski prostor. Tom prilikom je rešen problem sa svetlima.[1]

Izgled[uredi | uredi izvor]

Palata predstavlja izuzetno secesijsko zdanje. Ovaj dvospratni objekat karakterišu bogato ukrašena fasada, gotovo skulpturalnog izgleda. Dvorišna fasada je skromnije ukrašena, ali ipak prati stil u kom je izgrađen ostatak palate. Na palati se uočavaju tri naglašena erkera od kojih se centralni nalazi pod nekom vrstom kupole, a dva bočna se završavaju balkonima. Balkoni su ograđeni bogato oblikovanom gvozdenom ogradom. Iznad i između prozora nalazi se malterska plastika u obliku frizova, ornamenata i maski. Mansardni krov pokriven je eternit pločama.[1]

Komunikativni balkoni, takođe sa gvozdenom ogradom i nadstrešnicom od stakla, prostiru se duž dvorišnih krila, iznad drugog sprata. Krila dvorišnog spratnog objekta koji je u obliku slova P naslonjena su na krila glavnog korpusa palate. Na taj način je formirano zatvoreno atrijumsko dvorište. Veliki broj jedinica u okviru objekta korišćeno je za stanovanje.[1]

„Ajnfort prolaz” i stepenišni prostor bogato su dekorisani u štuko-secesijskoj plastici. Mnogi detalji umetničkog zanata, poput gipsanih dekorativnih elemenata, rezbarena drvenarija i dr., sačuvani su u originalu.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Dobrić, Katarina (2009). Kulturna gobra Novog Sada. Novi Sad: Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Novog Sada. str. 89. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]