Knjaževina Crna Gora

Za druge upotrebe, pogledajte Crna Gora (višeznačna odrednica).

Knjaževina Crna Gora Crna Gora i Brda
Zastava tokom vladavine Danila I Petrovića (gore) i tokom vladavine Nikole I Petrovića (dole) Grb
Himna Ubavoj nam Crnoj Gori
Geografija
Kontinent		Evropa
Regija		Balkan
Prestonica		Cetinje
Društvo
Službeni jezik		srpski
Religija		pravoslavlje
Politika
Oblik države		monarhija
— Knjaz		Danilo I Petrović Nikola I Petrović
— Premijer		Božo Petrović Njegoš Lazar Mijušković Marko Radulović Andrija Radović Lazar Tomanović
Zakonodavna vlast		Narodna Skupština
Istorija
Istorijsko doba		savremeno doba
— Osnivanje		1852. (kao Crna Gora i Brda)
— Ukidanje		1910. (58 god.)
— Status		bivša država
Događaji
— Razdvajanje crkvene i svjetovne vlasti		13. mart 1852.
— Bitka na Grahovcu		28. april — 1. maj 1858.
— Ubijen knjaz Danilo		1. avgust 1860.
— Crnogorsko-turski rat		1876—1878.
— Nikoljdanski ustav		19. decembar 1905.
— Proglašenje Nikole I za kralja		28. avgust 1910.
Geografske i druge karakteristike
Valuta		austrijski fiorin austrougarska kruna crnogorski perper (od 1906)
Zemlje prethodnice i naslednice Crne Gore
Prethodnice:		Naslednice:
	Mitropolstvo Crna Gora	Kraljevina Crna Gora

Knjaževina Crna Gora je period u istoriji Crne Gore. Postojala je od 1852. do 1910. godine. Pre nje Crna Gora bila je nasljedna episkopija, a postojala je sve dok 1910. nije proglašena za kraljevinu. Imala je dva vladara iz dinastije Petrović Njegoš, knjaza Danila i knjaza Nikolu.

Od osnivanja do Berlinskog kongresa 1878. godine pun naziv je bio Crna Gora i Brda.

Istorija

Danilo Petrović

Nakon smrti vladike Petra II Petrovića Njegoša 1851, njegovo mesto je nasljedio Danilo I Petrović Njegoš. Danilo se 1852. oženio i odbacio svoju duhovnu titulu, s pristankom ruskoga cara Nikole I, i preuzeo titulu knjaza i pretvorio svoju zemlju u sekularnu knjaževinu. To stvaranje svjetovne kneževine od Crne Gore dovelo je do rata s Turcima 1852—1853, iz koga je Crna Gora izišla bez težih posljedica, intervencijom Austrije i Rusije.

Danilov zakonik

Godine 1855, na inicijativu kneza Danila donesen je Zakonik Danila I, gospodara Crne Gore i Brda kasnije poznat kao Danilov zakonik, kojim je knjaz nastavio reforme u zemlji. Najznačajnije odredbe su one koje se odnose na ustavnopravna pitanja — na položaj čovjeka i građanina, na položaj knjaza kao vrhovnog gospodara, na prava i položaj sudova, obaveze građana u odbrani otadžbine... Ovaj zakonik je imao 95 članova.

Bitka na Grahovcu

Kad je Turska, na Pariskom kongresu, dala izjavu, da Crnu Goru smatra za sastavni dio svoga područja, dovelo je to do novih sukoba. Knez Danilo preduzeo je diplomatsku akciju, da izradi priznanje crnogorske nezavisnosti, a kad to nije donijelo željenog rezultata, on je krenuo i ustaničku akciju po susjednim oblastima. Godine 1857. izbio je ustanak Luke Vukalovića. Da presiječe opasne niti i posjedne Grahovo kao leglo odmetnika i sporno mjesto, krenula je turska vojska, krajem aprila 1858, na granicu. Došlo je do velike borbe na Grahovcu 1. maja 1858, u kojoj su Turci strahovito poraženi. Iza toga došlo je odmah posredovanje Francuske i drugih velikih sila, koje su izvele razgraničenje Crne Gore i tim priznale njenu državnu egzistenciju.

U Kotoru je 1. avgusta 1860. knez Danilo ubijen.

Nikola Petrović

• 
  1874. poštanska marka Crne Gore.
• 
  Crnogorski krstaš-barjak iz bitke na Vučijem Dolu

Nakon ubistva knjaza Danila 1860, na presto je došao njegov bratić, sin vojvode Mirka, Nikola Petrović 14. avgusta 1860. Veze njegovog strica s hercegovačkim ustanicima bile su nastavljene i razvijane još više pomoću italijanskih i mađarskih revolucionara. Tokom 1861. i 1862, Nikola je vodio neuspešan rat protiv Turske, a Crna Gora je uz velike muke sačuvala svoju nezavisnost.

Knjaz Nikola je vodio mnogo uspešniji rat od 1875. za vrijeme novog velikog hercegovačkog ustanka, delimično pokrenutog uz njegovu pomoć, i rata, koji je Crna Gora povela protiv Turske, u savezu sa Srbijom. 1876—1878. (Vučiji Do, Fundina). Kod likvidacije tog rata, Berlinskim Kongresom, Crna Gora je dobila priznanje potpune nezavisnosti, proširenje svojih granica na istoku (čitav podgorički kraj), na sjeveru (cijelu nikšićku oblast) i domalo izlazak na more (Bar i Ulcinj). Taj uspjeh digao je ugled Crne Gore. Odnosi između Srbije i Crne Gore nisu bili dobri zbog suparništva njihovih dinastija. Savez između kneževine Crne Gore i Srbije je bio sklopljen 1866. i knez Nikola je bio spreman da se odrekne prijestolja u korist kneza Mihaila, svoga kuma. Poslije toga veze hlade.

Rusko-japanski rat

Crna Gora je kao ruski saveznik objavila rat Japanu. Međutim usled velike geografske udaljenosti, učešće Crne Gore je bilo samo simbolično, jer je time iskazivala svoju zahvalnost Rusiji zbog pomoći u ratu protiv Turske. Crnogorski vojnici su se nalazili u neznatnom broju u vojnim jedinicama ruske vojske.

Ustavni period

U unutrašnjoj politici knez Nikola je bio previše svojevoljan i netrpeljiv i otuđio je od sebe veliki dio svojih saradnika i gotovo svu narodnu inteligenciju. Davanje Ustava 1905. nije mnogo popravilo uzajamno nepovjerenje.

U drastičnim obračunima političkih protivnika režim najčešće nije birao sredstva, ali ni opozicija. Kulminaciju takvog stanja predstavljaju Bombaška i Vasojevićka afera, čije će se posljedice u političkom životu Crne Gore osjećati i kasnije. Bombaška afera 1907. i Vasojevićka afera 1909. svoj epilog su dobile na sudskim procesima u Cetinju i Kolašinu, na kojima su protivnici režima osuđeni na dugogodišnje zatvorske kazne. Na sudskom procesu u Kolašinu osuđeni na smrt koji su bili u rukama vlasti su i strijeljani. Iako postoje pojedine uzročno-posljedične veze između Bombaške i Vasojevićke afere, to su dva odvojena istorijska događaja koji nemaju podudarnosti, osim opšteg političkog konteksta.

U spoljnoj politici se desila Aneksiona kriza (1908—1909).

Kraljevina Crna Gora u novom veku proglašena je 1910. godine, na pedesetogodišnjicu vladavine knjaza Nikole.

Zastave

Glavni članak: Spisak crnogorskih zastava

Za vreme knjaževine, Crna Gora je upotrebljavala više različitih zastava.

Narodne zastave

• 
  1881—1916.
• 
  1881—1916.

Državne zastave

• 
  1852—1860.
• 
  1860—1905.
• 
  1905—1910.

Vojne zastave

• 
  1852—1860.
• 
  1876—1878.

Administrativna podjela

Glavni članak: Administrativna podjela Knjaževine Crne Gore

Sve se nahije dele na plemena osim Lješanske nahije koja se deli na gornju i donju nahiju, Katunska nahija se deli na 12 plemena, Riječka na 4, Crmnička na 7 a svakolika Brda na 19. Plemena u Katunskoj nahiji: Njeguši, Cetinje, Ćekliće, Bjelice, Ozrinići, Cuce, Grahovo, Rudine, Zagarač, Pješivci, Župa, i Lukovo. Plemena u Riječkoj nahiji: Ceklin, Ljubotin, Građani, i Dobrljani. Plemena u Crnmničkoj nahiji: Boljevići, Gluhi-do, Sotonići, Brčele, Podgor, Seoca, i Dupiljani. U Lješkoj nahiji: gornja nahija i donja nahija. Plemena u Brdskoj nahiji: Petrušinovići, Pavkovići, Vražegrmci, Martinići, Zavala, Stijena, i Crnci. Plemena u Moračkoj nahiji: Rovca, Morača, Uskoci, i Drobnjaci. Plemena u Vasojevićkoj nahiji: Bratonožići, Brskućani, Lijeva-rijeka, Konjuhi, Kraljani, Trepča, Zabrđe, i Buči. Već 1866 u Vasojevićkoj nahiji nisu više plemena Trepča i Buči.

Godine 1866, podeljena ranija Brdska nahija, njena teritorija u nahijama Bijelopavlićka i Piperska. Plemena u Bjelopavlićkoj nahiji: Petrušinovići, Pavkovići, Vražegrmci, i Martinići. Plemena u Piperskoj nahiji: Zavala, Stijena, i Crnci.

15 nahija:

Nahija Pivska Nahija Drobnjačka Nahija Moračka Nahija Piperska Nahija Belopavlićska

Nahija Katunska Nahija Lešanska Nahija Rečka Nahija Crmnička Nahija Bar i Ulcinj

Nahija Vasojevićska Nahija Kolašinska Nahija Kuči Nahija Plevinjska Nahija Skadar. blato

10 nahija:

Katunska nahija Riječka nahija Crmnička nahija Primorska nahija Lješanska nahija

Zetska nahija Brdska nahija Vasojevićka nahija Moračka nahija Nikšićka nahija

Zakonom iz 1903. izvršena je nova administrativna podjela na pet oblasti: katunsko-riječku, primorsko-crmničku, zetsko-brdsku, nikšićku, moračko-vasojevićku.

Galerija

• 
  Crna Gora 1877. godine
• 
  Crna Gora 1878. godine
• 
  Knjaz Danilo Petrović
• 
  Orden knjaza Danila I
• 
  Orden Svetog Petra Cetinjskog
• 
  Knjaz Nikola 1909.
• 
  Proglašenje Kraljevine

Vidi još

• Crnogorsko-turski rat (1852—1853)
• Bitka na Grahovcu
• Crnogorski konzulat u Skadru
• Crveni krst Crne Gore
• Crnogorsko-turski rat (1876—1878)
• Kraljevina Crna Gora
• Spisak ministara Crne Gore
• Opšti imovinski zakonik za Crnu Goru

Literatura

• Berić, Dušan M. (1994). Ustanak u Hercegovini 1852-1862 (1. izd.). Beograd: SANU. 
• Berić, Dušan M. (2000). Srpsko pitanje i politika Austrougarske i Rusije (1848-1878). Beograd: Gutenbergova galaksija. 
• Jovanović, Radoman (1981). „Crna Gora 1851-1878”. Istorija srpskog naroda. knj. 5, sv. 1. Beograd: Srpska književna zadruga. str. 423—446. 
• Mikavica, Dejan; Vasin, Goran; Ninković, Nenad (2013). Istorija Srba u Crnoj Gori 1496-1918. Novi Sad: Prometej. 
• Mikavica, Dejan; Vasin, Goran; Ninković, Nenad (2017). Srbi u Crnoj Gori 1496-1918. Nikšić: Institut za srpsku kulturu. 
• Ljušić, Radoš (2001). Istorija srpske državnosti. 2. Novi Sad: Ogranak SANU. 
• Rakočević, Novica (1961). „Stav Crne Gore prema ujedinjenju Bugarske i srpsko-bugarskom ratu 1885. godine”. Istorijski zapisi. 14 (18/4): 623—636. 
• Rakočević, Novica (1962). „Iseljavanje muslimana i razgraničenje Crne Gore i Turske u oblasti Kolašina poslije Berlinskog ugovora”. Istorijski zapisi. 15 (19/2): 255—274. 
• Rakočević, Novica (1967). „Pokušaj nove administrativne podjele Crne Gore na početku 1910. godine”. 20 (24/2): 303—313. 
• Rakočević, Novica (1968). „Uzroci iseljavanja crnogorskog stanovništva u 1904. godini (prema austrougarskim dokumentima)”. Istorijski zapisi. 21 (25/3): 483—486. 
• Rakočević, Novica (1981). Politički odnosi Crne Gore i Srbije 1903-1918. Cetinje: Istorijski institut. 
• Rakočević, Novica (1983). Crna Gora i Austro-Ugarska 1903-1914. Titograd: Istorijski institut. 
• Rakočević, Novica (1983a). „Lična vlast knjaza i ustavne borbe”. Istorija srpskog naroda. knj. 6, sv. 1. Beograd: Srpska književna zadruga. str. 208—231. 
• Rakočević, Novica (1983b). „U predvečerje svetskog rata”. Istorija srpskog naroda. knj. 6, sv. 1. Beograd: Srpska književna zadruga. str. 232—259. 
• Rakočević, Novica (1983c). „Političke i društvene prilike”. Istorija srpskog naroda. knj. 6, sv. 1. Beograd: Srpska književna zadruga. str. 263—290. 
• Rakočević, Novica (1984). „Odnosi Crne Gore i Srbije 1903-1918”. Istorijski zapisi. 37 (47/3-4): 89—104. 
• Rakočević, Novica (1997). Crnogorska narodna skupština 1906-1914. Podgorica: Unireks. 
• Stamatović, Aleksandar D. (2008). Tri pohare knjaza Danila (na Pipere, Bjelopavliće i Kuče). Podgorica: Srpsko narodno vijeće Crne Gore. 

Spoljašnje veze

• Njegoš.org: Dvije crnogorske himne (jezik: srpski)