Pređi na sadržaj

Lenard Kemna

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Lenard Kemna
Kemna 2018.
Lični podaci
Puno imeLenard Kemna
Datum rođenja(1996-09-09)9. septembar 1996.(28 god.)[1]
Mjesto rođenjaVedel, Njemačka
DržavljanstvoNjemačka
Visina1,81 m[2]
Masa65 kg[2]
Timske informacije
Trenutni tim
Red bul—Bora—hanzgro
Disciplinadrumski
Ulogavozač
Tip vozačauniverzalac
Juniorska karijera
2007—2010RRG Bremen
2011—2014RSC Kotbus
Profesionalna karijera
2015—2016Stelting
2017—2019Sanveb[3]
2020—Bora—hanzgro[4]
Uspjesi
Prvenstva
Nacionalni šampion
(vožnja na hronometar)
1 (2022)
Nagrade i medalje
Drumski biciklizam
Predstavljajući Njemačka Njemačku
Svjetsko prvenstvo
Zlatna medalja — prvo mesto Ponferada 2014. hronometar za juniore
Srebrna medalja — drugo mesto Bergen 2017. Drumska trka do 23 godine
Bronzana medalja — treće mesto Ričmond 2015. hronometar do 23 godine
Evropsko prvenstvo
Zlatna medalja — prvo mesto Nion 2014. hronometar za juniore
Zlatna medalja — prvo mesto Plumelec 2015. hronometar do 23 godine
Predstavljajući Sanveb
Svjetsko prvenstvo
Zlatna medalja — prvo mesto Bergen 2017. ekipni hronometar
Ažurirano: 27. jun 2023.

Lenard Kemna (njem. Lennard Kämna; 9. septembar 1996) njemački je profesionalni biciklista koji trenutno vozi za UCI vorld tur tim — Red bul—Bora—hanzgro.[5] osvojio je jednom prvenstvo Njemačke u vožnji na hronometar i ostvario je po jednu etapnu pobjedu na Điro d’Italiji i Tur de Fransu. Osvojio je zlatnu medalju u vožnji na hronometar za juniore na Svjetskom prvenstvu, kao i srebrnu u drumskoj trci i bronzanu u vožnji na hronometar za vozače do 23 godine na Svjetskom prvenstvu, dok je osvojio po zlatnu medalju u vožnji na hronometar na Evropskom prvenstvu za juniore i za vozače do 23 godine; osvojio je zlatnu medalju u ekipnom hronometru na Svjetskom prvenstvu sa timom Sanveb.

Vozio je za tim Stelting 2015. godine, prije nego što su se njegov tim i tim Kult enerdži Kotbus spojili prije početka sezone 2016.[6][7][8]

Karijera

[uredi | uredi izvor]
Kemna na Tur de Fransu 2019.

Kao junior vozio je za lokalni tim u Bremenu, a sa 14 godina preselio se u Kotbus, gdje je pohađao školu sporta.[9] Godine 2014. osvojio je zlatnu medalju u vožnji na hronometar za juniore na Svjetskom prvenstvu,[10] nakon što je prethodno iste godine osvojio Evropsko prvenstvo i prvenstvo Njemačke u vožnji na hronometar za juniore.[1] Godine 2015. završio je treći na Svjetskom prvenstvu u vožnji na hronometar za vozače do 23 godine u Ričmondu, gdje je vozio u drugom krugu vozača, po jakom vjetru i kiši, dok su prvoplasirani Mads Virs Šmidt i drugoplasirani Maksimilijan Šahman vozili u prvom krugu vozača, kada je vrijeme bilo povoljnije.[11] U junu je osvojio prvenstvo Njemačke u vožnji na hronometar za vozače do 23 godine.[12] Godine 2016. osvojio je takmičenje Bundesliga za vozače do 23 godine i prvenstvo Njemačke u brdskom biciklizmu,[13][14] nakon čega je 14. septembra osvojio zlatnu medalju na Evropskom prvenstvu u vožnji na hronometar za vozače do 23 godine.[15]

Godine 2017. prešao je u vorld tur tim Sanveb i vozio je svoju prvu grand tur trkuVuelta a Espanju,[16] nakon čega je vozio Svjetsko prvenstvo, gdje je osvojio zlatnu medalju u ekipnom hronometru sa timom Sanveb, za koji su vozili još Tom Dimulen, Majkl Metjuz, Vilko Kelderman, Seren Krag Andersen i Sem Omen,[17] a zatim je osvojio srebrnu medalju u drumskoj trci za vozače do 23 godine, završivši iza Benoe Kosnefroe.[18] U junu 2018. Sanveb je objavio da će Kemna uzeti pauzu od biciklizma, kako bi razmislio o svojim dugoročnim ciljevima u karijeri, nakon što nije vozio od Milano—Sanrema u martu zbog bolesti.[9] Biciklizmu se vratio u avgustu 2018. a 2019. godine vozio je Tur de Frans po prvi put.[19]

Kemna na Điro d’Italiji 2023.

Godine 2020. prešao je u Bora—hanzgro tim, a prvu pobjedu u karijeri ostvario je u avgustu, kada je pobijedio na četvrtoj etapi Kriterijuma di Dofine.[20] Krajem avgusta vozio je Tur de Frans 2020. koji je zbog pandemije kovida 19 bio pomjeren.[21] Na etapi 13 je bio u bijegu i završio je na drugom mjestu, izgubivši u sprintu od Danijela Martineza na usponu Pij Mari.[22] Na etapi 16 je ponovo bio u bijegu i napao je na odlučujućem usponu, gdje mu se pridružio Ričard Karapaz; na spustu se odvojio od Karapaza, a na poslednjem usponu je povećavao prednost i pobijedio je sa minut i po ispred, ostvarivši prvu pobjedu na Turu i na nekoj grand tur trci.[23] Godine 2021. ostvario je jednu etapnu pobjedu na Vuelta a Katalunji, dok je 2022. po prvi put vozio Điro d’Italiju,[24] gdje je dobio nagradu za najagresivnijeg vozača na prvoj etapi,[25] a zatim je ostvario pobjedu na četvrtoj etapi, odsprintavši Huana Pedra Lopeza na usponu Etna i preuzeo je plavu majicu, za lidera brdske klasifikacije.[26] Majicu je nosio na tri etape, a izgubio je nakon sedme etape, kada je došao do drugog mjesta u generalnom plasmanu.[27] U nastavku trke je radio za Džaja Hindlija i završio na 19 mjestu, dok je Hindli osvojio Điro.[28]

Godine 2023. završio je Tireno—Adrijatiko na četvrtom mjestu, a zatim je vozio Điro d’Italiju,[29] gdje je bio lider tima, zajedno sa Aleksandrom Vlasovim[30] i završio je na devetom mjestu u generalnom plasmanu.[31]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ a b „Lennard \ Kämna”. team-stoelting.com. Arhivirano iz originala 25. 9. 2015. g. Pristupljeno 27. 6. 2023. 
  2. ^ a b „Lennard Kämna”. eurosport.com. Pristupljeno 27. 6. 2023. 
  3. ^ „Team Sunweb confirm 2019 men's and women's rosters”. cyclingnews.com. Immediate Media Company. 23. 11. 2018. Pristupljeno 27. 6. 2023. 
  4. ^ Ryan, Barry (28. 12. 2019). „2020 Team Preview: Bora-Hansgrohe”. cyclingnews.com. Future plc. Pristupljeno 27. 6. 2023. 
  5. ^ „Bora - Hansgrohe”. uci.org. Union Cycliste Internationale. Arhivirano iz originala 1. 1. 2021. g. Pristupljeno 27. 6. 2023. 
  6. ^ „News shorts: Thomas to ride revolution, Kamna to Cult Energy”. cyclingnews.com. 23. 9. 2015. Pristupljeno 27. 6. 2023. 
  7. ^ „CULT Energy Pro Cycling continue as CULT Energy-Stölting Group”. Cult Energy Pro Cycling. 20. 8. 2015. Pristupljeno 27. 6. 2023. 
  8. ^ „Cult Energy team saved thanks to new sponsor Stölting Group”. cyclingnews.com. 20. 8. 2015. Pristupljeno 27. 6. 2023. 
  9. ^ a b „Kamna takes time out from racing to reflect on long-term career goals”. cyclingnews.com. 29. 6. 2018. Pristupljeno 27. 6. 2023. 
  10. ^ „Straßenrad-WM: Zeitfahrer Kämna gewinnt erstes Gold für Deutschland” (na jeziku: njemački). Der Spiegel. 23. 9. 2014. Pristupljeno 27. 6. 2023. 
  11. ^ „Schmidt wins U23 time trial title at the World Championships”. cyclingnews.com. 22. 9. 2015. Arhivirano iz originala 23. 09. 2015. g. Pristupljeno 27. 6. 2023. 
  12. ^ Mattis, Felix (26. 6. 2015). „Kämna: Erfolgreicher Abiturient nun auch U23-Zeitfahrmeister”. radsport-news.com (na jeziku: njemački). Pristupljeno 27. 6. 2023. 
  13. ^ „Bundesliga: Walscheid und Kasper gewinnen in Cottbus - Kämna und Zanner Gesamtsieger 2015”. rad-net.de (na jeziku: njemački). 13. 9. 2015. Pristupljeno 27. 6. 2023. 
  14. ^ „Dombrowski, Kämna und Adamietz Deutsche Meister am Berg”. rad-net.de (na jeziku: njemački). 6. 9. 2015. Pristupljeno 27. 6. 2023. 
  15. ^ „Kamna wins U23 time trial at UEC European Championships”. cyclingnews.com. 14. 9. 2016. Arhivirano iz originala 15. 9. 2016. g. Pristupljeno 27. 6. 2023. 
  16. ^ „Vuelta a España 2017: Startlist”. ProCyclingStats. Pristupljeno 27. 6. 2023. 
  17. ^ „World Championships: Team Sunweb win men's team time trial”. cyclingnews.com. Immediate Media Company. 17. 9. 2017. Pristupljeno 27. 6. 2023. 
  18. ^ Wynn, Nigel (22. 9. 2017). „Frenchman Benoît Cosnefroy wins under-23 men's road race world title; Brit Wood fourth”. Cycling Weekly. Pristupljeno 27. 6. 2023. 
  19. ^ „Tour de France 2019: Start List”. ProCyclingStats. Pristupljeno 27. 6. 2023. 
  20. ^ Pavitt, Michael (15. 8. 2020). „Kämna wins stage four at Critérium du Dauphiné on crash-strewn day”. insidethegames.biz. Pristupljeno 27. 6. 2023. 
  21. ^ „Tour de France to go ahead at end of August after coronavirus delay”. BBC Sport. 15. 4. 2020. Pristupljeno 27. 6. 2023. 
  22. ^ Fotheringham, Alasdair (15. 9. 2020). „Stage winner Kamna determined to finish alone for first Tour de France victory”. cyclingnews.com. Pristupljeno 27. 6. 2023. 
  23. ^ „Tour de France stage 16: Lennard Kämna solos to stage win”. VeloNews. 15. 9. 2020. Pristupljeno 27. 6. 2023. 
  24. ^ „Giro d'Italia 2022: Start List”. ProCyclingStats. Pristupljeno 27. 6. 2023. 
  25. ^ Becket, Adam (6. 5. 2022). „Mathieu van der Poel storms to victory on stage one of the Giro d'Italia”. CyclingWeekly. Pristupljeno 27. 6. 2023. 
  26. ^ Dabbs, Ryan (10. 5. 2022). „Lennard Kämna powers up Mount Etna to win stage four of the Giro d'Italia”. CyclingWeekly. Pristupljeno 27. 6. 2023. 
  27. ^ Windsor, Richard (13. 5. 2022). „Koen Bouwman victorious in tightly fought Giro d'Italia 2022 stage seven”. CyclingWeekly. Pristupljeno 27. 6. 2023. 
  28. ^ Trifunovic, Pete (29. 5. 2022). „Jai Hindley wins the Giro d'Italia as Matteo Sobrero eases to final day time-trial victory”. CyclingWeekly. Pristupljeno 27. 6. 2023. 
  29. ^ „Giro d'Italia 2023: Startlist”. ProCyclingStats. Pristupljeno 27. 6. 2023. 
  30. ^ Trifunovic, Pete (28. 4. 2023). „Aleksandr Vlasov and Lennard Kämna lead Bora - Hansgrohe in search of GC success”. cyclinguptodate.com. Pristupljeno 27. 6. 2023. 
  31. ^ „Rankings in the Giro d'Italia 2023”. Giro d'Italia. RCS Sport. Pristupljeno 27. 6. 2023. 

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]
  • Profil na sajtu uci.org
  • Profil na sajtu cyclingarchives.com
  • Profil na sajtu procyclingstats.com
  • Profil na sajtu cqranking.com
  • Profil na sajtu cyclebase.nl