Лимун-трава
| Limun trava | |
|---|---|
| |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | |
| (nerangirano): | |
| (nerangirano): | |
| (nerangirano): | |
| Red: | |
| Porodica: | |
| Rod: | |
| Vrsta: | C. citratus
|
| Binomno ime | |
| Cymbopogon citratus | |
| Sinonimi[2] | |
|
Spisak
| |
Cymbopogon citratus poznatiji kao limun trava je tropska biljka iz južne i Jugoistočne Azije.
Cymbopogon citratus se često prodaje u obliku stabljika. Iako može da raste u toplijim regionima sa umerenom klimom, ne trpi mrazeve.
Upotreba u kulinarstvu
[uredi | uredi izvor]Cymbopogon citratus se koristi u velikoj količini na Filipinima i u Indoneziji, gde se mirišljavi listovi tradicionalno dodaju u lečon i prženu piletinu.[3]
Suvi listovi se mogu koristiti kao biljni čaj, sami ili za aromatizaciju drugih čajeva, dajući miris, koji podseća na blago sladak limunov sok, koji nije kiseo i opor.
Upotreba u lekovite svrhe
[uredi | uredi izvor]Listovi limun trave se koriste u tradicionalnoj medicini naroda istoka, i čest je sastojak suplemenata i čajnih mešavina.
U narodnoj medicini, u Brazilu, smatra se da deluje kao anksiolitik, hipnotik i antikonvulzant.[4][5]
U tradicionalnoj medicini Indije listovi biljke se koriste kao stimulans, za preznojavanje, iskašljavanje, a eterično ulje se koristi kao karminativ, sedativ, analgetik, antipiretik, protiv gljivica.
Istraživanja su pokazala citoprotektivno, antioksidantno i anti-inflamatorno delovanje in vitro,[6][7][8], kao i anti-gljivična svojstva[9] (iako se Cymbopogon martinii pokazao kao efikasniji u ovom radu).
Citronelol je komponenta etarskog ulja Cymbopogon citratus, Cymbopogon winterianus, i Lippia alba. U istraživanju, Citronelol je smanjio krvni pritisak kod pacova putem direktnog uticaja na glatke mišiće krvnih sudova, što dovodi do vazodilatacije.[10] U jednoj studiji, čaj od limun trave, pokazao se kao jeftina terapija za kandidijazu kod HIV bolesnika .[11]
Ulje Limun trave koje se dobija destilacijom vodenom parom sadrži 65-85% citrala, mircen, citronelol i geraniol.[12] Kao sporedni proizvod destilacije dobija se aromatična voda koja se koristi za proizvodnju sredstava za negu kože, kao što su losioni, kreme i sredstva za čišćenje lica. upotrebljava se u aromaterapiji.[13]
Farmakologija
[uredi | uredi izvor]U malim dozama eterično ulja nije pokazalo dejstvo kod ljudi.[14] Međutim, naredne studije su pokazale da eterično ulje deluje slično kao benzodiazepini (npr. diazepam), koje se koriste klinički, kao anksiolitici, sedativi, miorelaksanti.[15] Uprkos uočenoj farmakološkoj aktivnosti, u proseku, potrebno je 600-800 mg čistog eteričnog ulja, da se postigne klinički značajno smanjenje anksioznosti kod odrasle osobe. Većina komercijalnih suplemenata sadrži daleko manje doze, što ukazuje na to da većina suplemenata na bazi limun trave ima anksiolitičko dejstvo pretežno ili u potpunosti zbog indukcije placebo efekta.
Uticaj na insekte
[uredi | uredi izvor]Pčelari ponekad koriste limun-travu, za privlačenje rojeva. Ulje limun trave je testirano kao repelent protiv muva pecara, koje napadaju stoku.
Vidi još
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ „Cymbopogon citratus information from NPGS/GRIN”. www.ars-grin.gov. Arhivirano iz originala 20. 1. 2009. g. Pristupljeno 2. 3. 2008.
- ^ „The Plant List: A Working List of All Plant Species”. Arhivirano iz originala 31. 10. 2020. g. Pristupljeno 8. 5. 2014.
- ^ „Tanglad / Lemongrass”. Market Manila. 21. 8. 2006. Pristupljeno 27. 7. 2011.
- ^ „Neurobehavioral effect of essential oil of Cymbopogon citratus in mice”. Phytomedicine. 16 (2-3): 265—70. mart 2009. PMID 17561386. doi:10.1016/j.phymed.2007.04.007.
- ^ Rodrigues, Eliana & Carlini, E.A. (2006): Plants with possible psychoactive effects used by the Krahô Indians, Brazil.
- ^ Figueirinha A. Cruz MT. Francisco V. Lopes MC. Batista MT. (2010). „Anti-inflammatory activity of Cymbopogon citratus leaf infusion in lipopolysaccharide-stimulated dendritic cells: contribution of the polyphenols”. Journal of Medicinal Food. 13 (3): 681—690. doi:10.1089/jmf.2009.0115.
- ^ Lee HJ. Jeong HS. Kim DJ. Noh YH. Yuk DY. Hong JT. (2008). „Inhibitory effect of citral on NO production by suppression of iNOS expression and NF-kappa B activation in RAW264.7 cells”. Archives of Pharmacal Research. 31 (3): 342—349. doi:10.1007/s12272-001-1162-0.
- ^ {{Cite journal|title=Suppression of oxidative stress and pro-inflammatory mediators by Cymbopogon citratus D. Stapf extract in lipopolysaccharide stimulated murine alveolar macrophages | journal = Food Chem Toxicol. |year=2010| volume = 48 | issue = 10 | authors = Tiwari M, Dwivedi UN, Kakkar P
- ^ Sunita Bansod; Mahendra Rai (2008). „Antifungal Activity of Essential Oils from Indian Medicinal Plants Against Human Pathogenic Aspergillus fumigatus and A. niger” (PDF). World Journal of Medical Sciences: 2913—2919. Pristupljeno 4. 11. 2012.
- ^ Bastos JF. Moreira IJ. Ribeiro TP. Medeiros IA. Antoniolli AR. De Sousa DP. Santos MR. (2010). „Hypotensive and vasorelaxant effects of citronellol, a monoterpene alcohol, in rats”. Basic & Clinical Pharmacology & Toxicology. 106 (4): 331—337. doi:10.1111/j.1742-7843.2009.00492.x.
- ^ Wright SC. Maree JE. Sibanyoni M. (2009). „Treatment of oral thrush in HIV/AIDS patients with lemon juice and lemon grass (Cymbopogon citratus) and gentian violet”. Phytomedicine. 16 (2-3): 118—124. doi:10.1016/j.phymed.2008.07.015.
- ^ Baby P. Skaria; P.P. Joy; Samuel Mathew; Gracy Mathew; Ancy Joseph; Ragina Joseph (2007). Aromatic Plants. 1. New Delhi, India: New India Publishing Agency. str. 103.
- ^ „Inquirer.net, ‘Tanglad’ goes mainstream, yields essential oils”. Arhivirano iz originala 29. 6. 2008. g. Pristupljeno 12. 3. 2017.
- ^ „Pharmacology of lemongrass (Cymbopogon citratus Stapf). III. Assessment of eventual toxic, hypnotic and anxiolytic effects on humans”. J Ethnopharmacol. 17 (1): 75—83. jul 1986. PMID 2429120. doi:10.1016/0378-8741(86)90074-7.
- ^ „The GABAergic system contributes to the anxiolytic-like effect of essential oil from Cymbopogon citratus (lemongrass).”. Journal of Ethnopharmacology. 137: 828—36. 1. 9. 2011. PMID 21767622. doi:10.1016/j.jep.2011.07.003.
