Lora Mjur
Lora Mjur | |
---|---|
Lični podaci | |
Puno ime | Laura Muir |
Datum rođenja | 9. maj 1993. |
Mesto rođenja | Invernes , Škotska, Ujedinjeno Kraljevstvo |
Državljanstvo | Ujedinjeno Kraljevstvo |
Visina | 163 sm |
Masa | 49 kg |
Sportske informacije | |
Sport | 1.500 m, Milja, 3.000 m, 5.000 m |
Dostignuća i titule | |
Lični rekordi | 3:54,50 m na 1.500 m 4:18,03 m na milju 8:30,53 m na 3.000 m |
Nagrade i medalje
|
Lora Mjur (engl. Laura Muir; Invernes , 9. maj 1993) je škotska atletičarka, trkačica na srednje i duge staze. Aktuelna je evropska rekorderka u trci na 3.000 metara u dvorani sa rezultatom 8:26,41 (8 minuta, 26 sekundi, 41 stotinka).[1] Osvojila je srebrnu medalju na Olimpijskim igrama u Tokiju 2020. na 1.500 metara, a prethodno je bila sedma na Olimpijskim igrama u Riju 2016.[2] Mjur je dva puta osvojila zlatnu medalju u trci na 1.500 metara na Evropskim prvenstvima 2018. i 2022. kao i na Igrama Komonvelta 2022.[3]
U dvorani, ona je dvostruka osvajačica medalje na Svetskom prvenstvu 2018., osvojila je srebro na 1.500 m i bronzu na 3.000 metara, i petostruka evropska šampionka u dvorani, uključujući duplu krunu sa pobedama u obe srednjeprugaške trke (1.500 m/3.000 m) na Evropskim prvenstvima 2017. i 2019. 2017. godine oborila je evropske rekorde u dvorani i na 1.000 i na 3.000 metara, a postavila je i britanski rekord na 5.000 metara u dvorani. Njen britanski rekord u trci na milju 2023. svrstava je među 10 najbržih na svetu svih vremena.
Odrastanje[uredi | uredi izvor]
Rođena 9. maja 1993. u Invernesu, u Škotskoj, Lora Mjur je odrasla u Milnatortu, Pertu i Kinrosu.[4] Studirala je veterinu na Univerzitetu u Glazgovu, gde je diplomirala 2018.[5] [6]
Rana karijera[uredi | uredi izvor]
Mjur je debitovala na međunarodnoj sceni na Evropskom prvenstvu u krosu 2011,[7] kada je bila deo juniorske ženske reprezentacije Velike Britanije koja je osvojila zlato.[8]
Na Svetskom prvenstvu 2013. u Moskvi Mjur se plasirala u polufinale na 800 metara istrčavši lični rekord od 2:00,83.[9]
U julu 2014., na Dijamantskoj ligi u Parizu, trčala je 4:00,07 na 1.500 metara i oborila 27-godina star škotski rekord Ivon Marej.[10]
Završila je peta na 1.500 m na Svetskom prvenstvu 2015. održanom u Pekingu u vremenu 4:11,48.[11]
Međunarodni uspesi[uredi | uredi izvor]
Mjur je 22. jula oborila britanski rekord Keli Holms na 1.500 metara sa vremenom 3:57,49 pobedivši na mitingu Dijamantske lige u Olimpijskom parku u Londonu.
Olimpijske igre u Riju 2016. bile su neuspešne za nju zato što je osvojila tek sedmo mesto na 1.500 m u vremenu 4:12,88. Pobednica, Fejt Kipjegon iz Kenije sa 4:08,92, poslednjih 800 metara istrčala je za 1:57,2.[12]
Manje od dve nedelje kasnije, 27. avgusta, Mjur je popravila svoj rekord Velike Britanije za više od dve sekunde istrčavši vodeće vreme na svetu 3:55,22 u pobedi na mitingu Dijamantske lige u Parizu.[13]
2017[uredi | uredi izvor]
4. januara 2017., trčeći po drugi put ikada na 5.000 metara, Mjur je sa vremenom 14:49,12 oborila 25-godina star britanski rekord u dvorani kojeg je držala njena zemljakinja Škotlanđanka Liz Mekolgan.[14] Tačno mesec dana kasnije, postavila je evropski rekord na 3.000 metara u dvorani u Karlsrueu u vremenu od 8:26,41, nadmašivši Ruskinju Liliju Šobuhovu i Kenijku Helen Obiri.[15] [16] Mjur je 18. februara oborila evropski rekord na 1.000 metara u dvorani na mitingu u Birmingemu. Sa vremenom od 2:31,93 oborila je evropski rekord Ruskinje Julije Čiženko.[17]
Mjur je nastavila rekordnu formu u martu, dominirajući na Evropskom prvenstvu u dvorani u Beogradu . Uzela je zlato na 1.500 m, oborivši britanski rekord Keli Holms, kao i 32 godine star rekord šampionata Dojne Melinte. [18] [19] Svoju drugu titulu osvojila je u trci na 3.000 m, gde je opet oborila rekord evropskih prvenstava.[20] Postala je tek druga žena koja je osvojila duplu krunu na jednom Evropskom prvenstvu u dvorani (posle Poljakinje Lidije Čojecke).[21] [22]
Na Svetskom prvenstvu održanom u Londonu, završila je četvrta na 1.500 m i šesta na 5.000 m. Nakon ovog prvenstva, najavila je da će propustiti Igre Komonvelta 2018. u aprilu kako bi se fokusirala na ispite iz studija veterinarske medicine.[23]
2018[uredi | uredi izvor]
Mjur se u martu takmičila na Svetskom prvenstvu u dvorani u Birmingemu, gde je prvo osvojila bronzanu medalju na 3.000 m, a zatim i srebrnu medalju na 1.500 m, dva dana kasnije. U obe trke je pobedila Genzebe Dibaba.[24] [25]
U avgustu 2018. Mjur je osvojila titulu na 1.500 metara na Evropskom prvenstvu u Berlinu 2018, što je bila njena prva velika medalja na otvorenom.[26]
2019[uredi | uredi izvor]
U februaru je Mjur oborila 31-godina star britanski rekord u trci na jednu milju u dvorani, zaustavivši štopericu na tada trećem najbržem vremenu na svetu ikada (4:18,75). Bila je samo 1,6 sekundu sporija od evropskog rekorda.[27]
U martu 2019. u Glazgovu je postala prva atletičarka u istoriji koja je osvojila duplu krunu na Evropskom prvenstvu u dvorani dok je branila svoje titule na 1.500 m i 3.000 m.[28] [29]
Mjur je završila peta na 1.500 m na Svetskom prvenstvu u Dohi u vremenu 3:55,76.[30]
2020–21[uredi | uredi izvor]
Tokom sezone pandemije 2020. godine, Mjur je oborila britanski rekord Keli Holms na 1.000 metara za skoro dve sekunde, istrčavši vreme od 2:30,82, kada je završila kao druga iza Kipjegon na mitingu Dijamantske lige u Monaku.[31]
9. februara 2021. godine, u Lijevenu u Francuskoj, postala je prva Britanka koja je probila granicu od četiri minuta u dvorani u trci na 1.500 m. Mjur je u rekordnoj trci završila druga sa vremenom 3:59,58 iza pobednice Gudaf Cegaj.[32] [33]
Na odloženim Olimpijskim igrama u Tokiju 2020. u avgustu 2021. Mjur je osvojila srebrnu medalju na 1.500 metara u vremenu od tri minuta i 54,50 sekundi, popravivši sopstveni britanski rekord. Ona je pobedila aktuelnu svetsku šampionku u ovoj disciplini, Sifan Hasan (3:55,86), završivši druga iza Kipjegon koja je trčala 3:53,11.[34]
2022[uredi | uredi izvor]
Tokom sezone u dvorani, Mjur nije mogla da trči dva meseca zbog stresnog preloma desne butne kosti, koji se dogodio u februaru. Uprkos tome, u julu, na Svetskom prvenstvu u Judžinu, osvojila je bronzu. Istrčala je svoje treće najbrže vreme ikada za 1.500 m (3:55,28), završivši iza Cegaj koja je osvojila srebro u vremenu 3:54,52 i Kipjegon koja je osvojila zlato za 3:52,96.[35]
Mjur je zaključila sezonu 2022 uspešno odbranivši titulu prvakinje Evrope na 1.500 m u Minhenu 2022.[36]
2023[uredi | uredi izvor]
U Istanbulu, u martu 2023., Mjur je osvojila svoju petu evropsku titulu u dvorani pobedivši na 1.500 m.[37]
Krajem meseca, Mjur se rastala od trenera Endija Janga, koji ju je trenirao od 2011. godine. Rastanak je usledio nakon što je Lora napustila trening kamp u Južnoj Africi.[38] [39]
Dostignuća[uredi | uredi izvor]
Lični rekordi[uredi | uredi izvor]
Staza | Disciplina | Vreme
(minute:sekunde.stotinke) |
Datum | Mesto |
---|---|---|---|---|
Na otvorenom | 800 metara | 1:56,73 | 9. jul 2021. | Monako |
1.000 metara | 2:30,82 | 14. avgust 2020. | Monako | |
1.500 metara | 3:54,50 | 6. avgust 2021. | Tokio, Japan | |
Jedna milja | 4:18,03 | 9. jul 2017. | London, Velika Britanija | |
3.000 metara | 8:30,53 | 26. avgust 2022. | Lozana | |
5.000 metara | 14:42,63 | 9. juna 2023. | Pariz, Francuska | |
U dvorani | 800 metara | 1:58,44 | 1. februar 2020. | Glazgov, Ujedinjeno Kraljevstvo |
1.000 metara | 2:31,93 | 18. februar 2017. | Birmingem, Velika Britanija | |
1.500 metara | 3:59,58 | 9. februar 2021. | Lijeven, Francuska | |
Jedna milja | 4:18,75 | 16. februar 2019. | Birmingem, Velika Britanija | |
3.000 metara | 8:26,41 | 4. februar 2017. | Karlsrue, Nemačka | |
5.000 metara | 14:49,12 | 4. januara 2017. | Glazgov, Ujedinjeno Kraljevstvo |
Međunarodna takmičenja[uredi | uredi izvor]
Ostalo[uredi | uredi izvor]
Godine 2022. jedna od novih ulica u njenom rodnom gradu Milnatortu dobila je ime po Lori Mjur.[40]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „3000 Metres - women - senior - indoor”. worldathletics.org. Pristupljeno 2023-11-13.
- ^ Bloom, Ben (2021-08-06). „Laura Muir wins Olympic 1,500m silver with gutsy run to end string of near misses”. The Daily Telegraph. ISSN 0307-1235. Pristupljeno 2021-08-06.
- ^ Bloom, Ben (2021-12-24). „Olympic silver medallist Laura Muir: 'Hopefully I'll be one of those crazy people running marathons when they are 80'.”. The Daily Telegraph. ISSN 0307-1235. Pristupljeno 2021-12-24.
- ^ Ingle, Sean (2021-07-31). „Laura Muir's journey: from chasing lambs to racing for Tokyo 1500m gold”. The Observer. Pristupljeno 2021-07-31.
- ^ McLean, Euan (23. 1. 2014). „Trainee vet Laura Muir aims to show she has pedigree to win 800m at Glasgow International event”. dailyrecord.co.uk. Pristupljeno 7. 3. 2014.
- ^ „New vet Muir 'wouldn't change anything'”. BBC Sport. 2018-06-22. Pristupljeno 2021-01-01.
- ^ „Twell answers Great Britain call”. The Herald. 30. 11. 2011.
- ^ Bathgate, Stuart (1. 12. 2017). „Glittering weekend shows Scots sport in good health”. The Scotsman. str. 54.
- ^ „World Athletics 2013@ Laura Muir through to semi-finals of 800m”. BBC Sport. 15. 8. 2013. Pristupljeno 17. 8. 2013.
- ^ „Record-breaking Laura Muir aiming for a Hampden hat-trick”. The Herald. 2014-07-07. Pristupljeno 2021-01-01.
- ^ „Laura MUIR – Athlete profile”. World Athletics. Pristupljeno 2021-01-01.
- ^ „Rio 2016 | Women's 1500m Final – Race Analysis” (PDF). 2016-08-16. Arhivirano iz originala (PDF) 20. 9. 2016. g. Pristupljeno 17. 8. 2016.
- ^ „Archived copy” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 5. 11. 2016. g. Pristupljeno 27. 8. 2016.
- ^ „Laura Muir smashes a 25-year-old British indoor 5,000m record in Glasgow”. BBC Sport. 2017-01-04. Pristupljeno 2021-01-01.
- ^ „Laura Muir breaks European indoor 3,000m record”. BBC Sport. 2017-02-04. Pristupljeno 2021-08-06.
- ^ „Laura Muir smashes European 3000m record in Karlsruhe”. Athletics Weekly. 2017-02-04. Pristupljeno 2021-08-06.
- ^ Ingle, Sean (2017-02-18). „Laura Muir's record run shows she is ready to follow Mo Farah”. The Observer. Pristupljeno 2021-01-01.
- ^ „GB's Muir and Kilty win European gold”. BBC Sport (na jeziku: engleski). 2017-03-04. Pristupljeno 2017-03-05.
- ^ Ingle, Sean (4. 3. 2017). „European Indoor Athletics: Laura Muir breaks 1500m record to win gold”. The Observer. Pristupljeno 5. 3. 2017.
- ^ Ingle, Sean (5. 3. 2017). „Laura Muir wins 3,000m to clinch second gold at European Indoor Championships”. TheGuardian.com. Pristupljeno 5. 3. 2017.
- ^ „Magic Muir is a double champion”. European Athletics (na jeziku: engleski). 2017-03-06. Pristupljeno 2017-03-06.
- ^ „GB's Muir and Philip win European golds”. BBC Sport (na jeziku: engleski). 2017-03-05. Pristupljeno 2017-03-06.
- ^ Idessane, Kheredine. „Laura Muir to miss 2018 Commonwealth Games because of veterinary medicine exams”. BBC Sport. Pristupljeno 17. 8. 2017.
- ^ „World Indoor Championships | Birmingham 2018 – Final 3000m Women”. World Athletics. 2018-03-01. Pristupljeno 2022-03-01.
- ^ „World Indoor Championships | Birmingham 2018 – Final 1500m Women”. World Athletics. 2018-03-03. Pristupljeno 2022-03-01.
- ^ Bloom, Ben (2018-08-12). „Pre-race favourite Laura Muir leaves nothing to chance to claim European 1500m title”. The Daily Telegraph (na jeziku: engleski). ISSN 0307-1235. Pristupljeno 2022-09-24.
- ^ „Muir breaks 31-year-old mile record”. BBC Sport. 2019-02-16. Pristupljeno 2021-01-01.
- ^ Chowdhury, Saj (3. 3. 2019). „European Indoor Championships: Laura Muir and Shelayna Oskan-Clarke win gold for Great Britain”. BBC Sport. Pristupljeno 3. 3. 2019.
- ^ Moreton, Jacob (2022-06-30). „Six things you should know about Scottish athlete Laura Muir”. Runner's World. Pristupljeno 2022-06-30.
- ^ „Laura MUIR – Athlete profile”. World Athletics. Pristupljeno 2021-01-01.
- ^ Whittington, Jessica (2020-08-14). „Laura Muir breaks British 1000m best on Diamond League return”. AW. Pristupljeno 2022-03-09.
- ^ „All time Top lists – 1500 m Women – World Indoors | until 2021-02-09”. World Athletics. Pristupljeno 2023-01-05.
- ^ Bloom, Ben (2021-02-09). „Laura Muir sets new 1500m British indoor mark but Gudaf Tsegay triumphs in world record time”. The Daily Telegraph. ISSN 0307-1235. Pristupljeno 2022-03-09.
- ^ „Tokyo Olympics: Britain's Laura Muir wins silver”. BBC Sport. Pristupljeno 6. 8. 2021.
- ^ Ingle, Sean (19. 7. 2022). „Britain's Laura Muir emerges from 1500m slugfest with world bronze”. www.theguardian.com.
- ^ Monti, David (2022-08-20). „RRW: Laura Muir Storms To European 1500m Title”. LetsRun.com. Pristupljeno 2022-08-23.
- ^ Carayol, Tumaini (4. 3. 2023). „Muir digs deep to win record fifth gold at European Indoor Championships”. The Observer (na jeziku: engleski). ISSN 0029-7712. Pristupljeno 4. 3. 2023.
- ^ Lawton, Matt; Broadbent, Rick (31. 3. 2023). „Laura Muir and Jemma Reekie split with Andy Young after hire car dispute”. The Times. ISSN 0140-0460. Pristupljeno 31. 3. 2023.
- ^ „Muir and Reekie part with long-serving coach Young”. BBC Sport. 31. 3. 2023. Pristupljeno 31. 3. 2023.
- ^ Duncan, Emma (2022-11-11). „Kinross-shire star Laura Muir reflects on 'surreal' success and school days as Milnathort street named in her honour”. The Courier (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-11-11.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Lora Mjur na sajtu Evropske atletike
- Lora Mjur na sajtu Olympedia.org