Mateo Jorgenson

Mateo Jorgenson
Jorgenson 2023.
Lični podaci
Puno ime	Mateo Jorgenson
Datum rođenja	(1999-07-01)1. jul 1999.
Mjesto rođenja	Volnat Krik, Kalifornija, SAD
Državljanstvo	SAD
Visina	1,90 m
Masa	65 kg
Timske informacije
Trenutni tim	Vizma—lejz a bajk
Disciplina	drumski
Uloga	vozač
Tip vozača	univerzalac, klasik specijalista
Juniorska karijera
2016	Birds
2016—2017	Hot tjubs sajkling
2018	Dželi Beli—maksis
2019	Šamberi sajklisme
2019	AG2R la mondijal (stažer)
Profesionalna karijera
2020—2023	Movistar
2024—	Vizma—lejz a bajk
Uspjesi
Glavne etapne trke
Pariz—Nica	1 (2024)
Klasici
Dvars dor Flanderen	1 (2024)
Druge trke
Tur of Oman 1 (2023)
Ažurirano: 21. oktobar 2024.

Mateo Jorgenson (engl. Matteo Jorgenson; Volnat Krik, 1. jul 1999) američki je biciklista koji trenutno vozi za UCI vorld tur tim — Vizma—lejz a bajk. Osvojio je po jednom Tur of Oman, Dvars dor Flanderen i Pariz—Nicu.

Biciklizmom je počeo da se bavi od djetinjstva, a tokom juniorske karijere takmičio se u ciklokrosu, brskom i drumskom biciklizmu, osvojivši u sve tri discipline nacionalno prvenstvo za juniore u svojoj starosnoj kategoriji. Godine 2019. prešao je u tim Šamberi, a zatim u AG2R la mondijal kao stažer, ali nije debitovao za tim. Godine 2020. je prešao u Movistar, sa kojim je 2021. vozio svoju prvu grand tur trku — Điro d’Italiju i završio je Pariz—Nicu na osmom mjestu. Godine 2022. vozio je Tur de Frans po prvi put, dok je 2023. osvojio Tur of Oman, uz klasifikaciju po poenima i klasifikaciju za najboljeg mladog vozača, a završio je Tur de Romandi na drugom mjestu.

Godine 2024. je prešao u tim Vizma—lejz a bajk, sa kojim je tokom prve sezone osvojio Dvars dor Flanderen i Pariz—Nicu, završio je Kriterijum di Dofine na drugom mjestu, a zatim je završio Tur de Frans na osmom mjestu.

Djetinjstvo i juniorska karijera

Rođen je u Volnat Kriku od oca Sema i majke Čeri, ali su se njegovi roditelji preselili u Bojsi dok je bio beba. Počeo je da vozi bicikl od malena, a najmanji biciklističke za djecu bile su mu prevelike. Njegova šira porodica je često išla na turneju biciklima u Evropu, dok je bio mali majka ga je vozila u prikolici, a kada je napunio pet godina htio je i sam da počne da vozi, zbog čega su pričvrstili tagalong prikolicu za zadnji dio bicikla njegovog oca kako bi mogao i on da okreće pedale. Ponekad bi se desilo da zaspe u sjedištu, majka bi pokušavala da ga premjesti u vozilo za praćenje kako bi spavao, ali on nije htio, o čemu je njegova majka kasnije izjavila da bi morao da se smrzne da bi napustio bicikl.

Zajedno sa šest godina starijim bratom Kristom počeo je da vozi za lokalni tim Razvoj mladih vozača Bojsija, koji je bio poznat po skraćenici Birds. Prvo je vozio u brdskom biciklizmu, a zatim je počeo da vozi i u drumskom i u ciklokrosu, a za grijače za noge koristio je grijače za ruke svog oca. U timu je vozio zajedno sa svojim godištem, gdje je najveći cilj tokom godine bilo nacionalno juniorsko prvenstvo, koje je prvi put osvojio 2010. u ciklokrosu u kategoriji za vozače od 10 do 12 godina. Roditelji su ga podsticali da se oproba u drugim sportovima, kao što su košarka i fudbal, ali ga oni nisu zanimali. Oba brata su nekoliko godina trenirali alpsko skijanje, ali bi Mateo uvijek poslije skijanja uzimao da vozi bicikl. Tokom 2013. osvojio je juniorsko prvenstvo u vožnji na hronometar u kategoriji za vozače od 10 do 12 godina, a 2014. je osvojio kros-kantri prvenstvo u kategoriji za vozače od 13 do 14 godina. Uvijek se ugledao na brata, koji je izabran u američki nacionalni tim za turneju po Evropi, na koju je i Mateo htio da ide ali nije mogao jer je bio dosta mlađi. Tokom trka se dešavalo da padne i bude krvav, ali bi uvijek nastavljao da vozi, a njegov otac je kasnije izjavio da mu je jurenje za bratom pomoglo da bude izdržljiviji i uporniji. Bio je odlučan i volio je da donosi odluke sam, zbog čega se često sukobljavao sa roditeljima. Tokom juniorske karijere vozio je sa vozačima koji su u tom uzrastu bili velike zvijezde, on se stalno mučio da drži korak sa njima, o čemu je njegov otac kasnije izjavio da on nije bio zvijezda, ali da jednostavno nije htio da odustane.

Volio je da vozi bicikl, ali je smatrao da ne može da postane profesionalac. Na juniorskom prvenstvu 2015. upoznao je Tobija Stentona koji ga je pozvao da pređe u tim Hot tjubs, gdje su obično dolazili najbolji juniori u državi. Dvije nedelje kasnije otputovao je sa timom u Evropu, na juniorsku trku Tur of Irland, jer je Stenton htio da on stekne iskustvo vožnje u grupi. Jorgenson nikada ranije nije vozio po uskim ulicama i nije vozio u grupi gdje svi voze blizu jedan drugoga, o čemu je kasnije izjavio da je tada bio još dijete, da je to bio veliki šok za njega i da se plašio. Na trci je napadao rano ili je odmah otpadao jer se plašio da vozi u grupi, ali nakon što se prilagodio, ostvario je jednu etapnu pobjedu, došavši sam na cilj koji je bio na usponu. Tokom 2016. tim je održavao trening kamp u Džordžiji, gdje su vozili kroz neke od istih puteva na kojima se vozila trka Tur de Džordžija između 2003. i 2008. godine. Jorgenson je postavljao nove rekorde na usponima, a Stenton je izjavio da je njegova mana bio preveliki pritisak i da je pokušavao da mu izbaci samoga sebe iz glave. Na američkom juniorskom prvenstvu 2017. najveći favorit je bio Brendon Maknalti, koji je napao kako bi dostigao bjegunce i pratio ga je Gejdž Hečt iz tima Hot tjubs, nakon čega je i Jorgenson napao i dostigao ih. On je nastavio da vozi na čelu u prvoj grupi i pomogao je Hečtu da osvoji prvenstvo, a Stenton je kasnije izjavio da je to bilo prvi put da je išao toliko brzo i da je to bilo zbog toga što nije mislio na samoga sebe, već je radio za drugoga.

Tokom poslednje sezone u juniorima nije ostvario zapažene rezultate, a pred kraj 2017. otišao je sa američkim juniorskim timom u Evropu i počeo je da traži tim za koji će da vozi u kategoriji do 23 godine. U timu Hagens Berman akseon su ga odbili jer nisu imali dovoljno slobodnih mjesta, nakon čega je počeo da šalje mejlove raznim evropskim timovima u kojima im se predstavljao, a u mejlu bi napisao: „Zovem se Mateo Jorgenson i ja sam 18-godišnji Amerikanac, takmičim se u svojoj poslednjoj godini kao junior sa timom Hot tjubs sajkling i američkim juniorskim nacionalnim programom. Ja sam u Evropi na pripremama za Svjetsko prvenstvo i veoma sam zainteresovan da vozim za vas 2018. Kao dio reprezentacije SAD u poslednje četiri godine, imao sam priliku da živim i trkam se u Evropi i u kategoriji do 17 godina i kao junior na Kupu juniorskih nacija. Trke u Evropi su ono što razvija vozača da bude sjajan, i to je ono što me je privuklo vašem programu.“ Izjavio je da je svakog dana poslije treninga slao po tri mejla, koje je prilagođavao u zavisnosti od toga šta tim očekuje od vozača i kakav im je kalendar, istakavši da mu je trebalo po sat vremena na jedan mejl kako bi sve detaljno istražio. Od svakog tima je dobijao odgovor da nemaju slobodnog mjesta, a kasnije je izjavio da timovi iz Evrope ne žele da rizikuju sa nepoznatim američkim biciklistima, jer on im šalje podatke sa trka za koje nikad nisu čuli, gdje se takmičio protiv vozača za koje takođe nikad nisu čuli. Stupio je u kontakt sa Denijem van Hautem iz tima Dželi beli maksis, koji mu je ponudio mjesto u timu za 2018. iako ga nije znao i dogovorili su se da Jorgenson vozi prvi dio sezone za američki juniorski tim u Evropi, a da nakon toga dođe u timski kamp. Na trci Rone—alps izere završio je na devetom mjestu u generalnom plasmanu, 27 sekundi iza pobjednika, a ispred brojnih vozača tima Šamberi, razvojnog tima za vorld tur tim AG2R la mondijal i odmah nakon trke poslao je mejl timu kako bi se predstavio, a oni su mu tražili da im pošalje svoje podatke sa trke. Dvije nedelje kasnije, na trci Ronde de l’Isar, prišao je treneru Šamberija sa kojim je razgovarao, a zatim je razmjenjivao mejlove sa direktorom, koji mu je ponudio mjesto u timu za sezonu 2019. Izjavio je da je imao sreće jer je američki program za vozače do 23 godine smanjio budžet i ograničio putovanje po Evropi i da bi, da je ostao u SAD, to bila izgubljena godina za njega.

Zimu 2018. proveo je kući u Bojsiju, gdje je stupio u kontakt sa britanskim i američkim vozačima koji su bili u timu ali se nisu zadržali i svi su mu rekli da neće ostati u timu ako ne zna francuski. Učenje jezika mu je postalo prioritet, planirao je da ostane u timu godinu dana a ako ne bude napredovao da se vrati u SAD. U Francusku je stigao početkom februara, a na prvoj trci u sezoni, završio je Trofeo Edil u Italiji na četvrtom mjestu, nakon čega se borio za pobjedu na etapnoj trci Ronde de l’Isar, koju je završio na četvrtom mjestu u generalnom plasmanu, skoro dva minuta iza Andree Bađiolija, kao najbolje plasirani vozač Šamberija. Pored samostalnog učenja jezika, tim ga je slao u školu tokom proljeća, svakog dana od 09:00 do 12:00 časova, a kada je savladao jezik počeo je da dobija više prilika. Na Pariz—Rubeu za vozače do 23 godine je pao na odlučujem sektoru, a disk kočnice su mu poderale kožu na nozi do kostiju, zbog čega je morao da se operiše i morao je da odsustvuje duže vrijeme, a nije znao da li će moći da vozi Tur de l’Avenir, što mu je bio najveći cilj u sezoni. Doktori sa kojima je razgovarao su mu rekli da će mu se noga oporaviti na vrijeme i rekao je selektoru američkog nacionalnog tima da računa na njega za trku. Poslije mjesec dana počeo je da trenira intenzivnije, a zatim je počeo da se priprema za trku sa američkim timom, gdje je cilj prve nedelje priprema bio da vozi šta hoće ali maksimum 15 sati za nedelju dana. Tokom druge nedelje trening je povećan na 22 sata tempa i postepeno je počeo da se vraća u formu i dobio je mjesto u timu za Tur de l’Avenir. Na ekipom hronometru na drugoj etapi, američki tim je izgubio dva minuta, nakon čega je Jorgenson na trećoj etapi otpao na poslednjem usponu i izgubio je još 20 sekundi u odnosu na druge favorite. Smatrao je da je njegov loš rezultat povezan sa vrućinom; na petoj etapi je padala kiša, vozači su napadali na usponu, što je on pratio i u vodećoj grupi je ostalo oko 30 vozača, među kojima su bili mnogi vozači iz vrha generalnog plasmana. Oni su čekali timske automobile kako bi uzeli vodu i jakne, kada je Jorgenson napao, na preko 100 km do cilja, što su pratila tri vozača. Na 3 km do cilja, Ben Hili je napao i stekao je deset sekundi prednosti, a Jorgenson je napao na kilometar do cilja u pokušaju da ga dostigne, ali ga je Morten Hulgard pratio, a zatim obišao i završio je na trećem mjestu, pet sekundi iza Hilija i došao je na 11 mjesto u generalnom plasmanu, minut i 20 sekundi iza Simona Giljelmija. Na šestoj etapi, ponovo je pratio napade i završio je na trećem mjestu, sekundu iza Stefana Bisežera i Kejdena Grouvsa, zahvaljujući čemu je došao na šesto mjesto u generalnom plasmanu, 34 sekunde iza Đovanija Aleotija koji je preuzeo lidersku majicu. Na sedmoj etapi je izašao na čelo na pretposlednjem usponu i u grupi je ostalo oko desetak vozača; završio je na šestom mjestu, u grupi koja je došla dva minuta iza bjegunaca i došao je na peto mjesto u generalnom plasmanu, minut i 19 sekundi iza Maurija Vansevenanta koji je preuzeo lidersku majicu iz bijega. Na osmoj etapi, čiji je cilj bio na usponu Kol de la Loz, Klemen Šampuzen je napao na 7 km do cilja, što su pratili vozači iz Kolumbije i Francuske, dok su Jorgenson i Tobijas Fos vozili na tempo, prateći na monitoru da ne pređu iznad svojih mogućnosti. Na 3 km do cilja zaostajao je dva minuta iza Šampuzena, koji je zatim posustao i Jorgenson ga je skoro dostigao. Etapu je završio na četvrtom mjestu, 36 sekundi iza Aleksandera Evansa i došao je na drugo mjesto u generalnom plasmanu, 23 sekunde iza Fosa i preuzeo je majicu za lidera klasifikacije po poenima. Na devetoj etapi, bilo mu je teško već na prvom usponu, otkucaji srca su mu bili visoki, uzeo je iz tima bocu vode i polio se po glavi ali mu nije pomoglo. Na poslednjem usponu je otpao od grupe, jedva se kretao, a zatim su počeli da ga dostižu i odlaze od njega vozači koji su ranije bili otpali, a koji su ga gledali začuđeno kada su prolazili pored njega. Završio je 18 minuta iza Atile Valtera koji je pobijedio na etapi i ispao je iz borbe za generalni plasman. Bio je i dalje lider klasifikacije po poenima, zbog čega su ga čekali lideri ostalih klasifikacija kako bi se obavila ceremonija na podijumu, a nakon što je završio etapu plakao je. Na poslednjoj, desetoj etapi, ponovo je otpao na poslednjem usponu i trku je završio na 17 mjestu u generalnom plasmanu, skoro 30 minuta iza Fosa. Fos je na etapi uzeo jedan poen i izjednačio se sa Jorgensonom u klasifikaciji po poenima, ali pošto nijednu etapu nije završio u prvih tri, Jorgenson je osvojio klasifikaciju jer je dvije etape završio na trećem mjestu.

Krajem sezone, AG2R la mondijal mu je ponudio da bude stažer i potpisao je stažerski ugovor sa timom, ali nisu mogli da mu ponude da vozi ništa od trka koje su preostale u kalendaru u kojima su učestvovali. Kontaktirali su ga iz Movistara i rekli su mu da traže nekoga kome je udobno da živi u Evropi i ko zna jezik, na šta im je on odgovorio da već živi u Francuskoj i da zna francuski. Movistar mu je ponudio ugovor za sezonu 2020. dok AG2R la mondijal nije mogao da mu da jaku ponudu i odabrao je da potpiše ugovor sa Movistarom, nakon čega je AG2R la mondijal raskinuo stažerski ugovor koji je prethodno potpisao.

Profesionalna karijera

2020.

Jorgenson (iza, lijevo) na Lijež—Bastonj—Liježu 2020.

Godine 2020. potpisao je dvogodišnji ugovor sa timom Movistar. Sezonu je počeo na Tur de Kolumbija trci, koju je završio na 95 mjestu u generalnom plasmanu, 28 minuta iza Serhia Igite. Vozio je Omlop het Nijuvsblad, gdje je bio u bijegu zajedno sa suvozačem Luisom Masom i još tri vozača. Imali su sedam minuta prednosti a nakon što je dostignut i nakon što je otpao od grupe, odlučio je da napusti trku. Tri dana kasnije vozio je Kirn—Brisel—Kirn, koji je završio na 23 mjestu u sprintu grupe koja je došla na cilj tri sekunde iza Kaspera Asgrena. Zbog pandemije kovida 19 u martu je prekinuta čitava sezona u biciklizmu, a trke su ili odložene ili otkazane,

Nakon što je sezona nastavljena u avgustu, vozio je Strade Bjanke koji nije završio, a nedelju dana kasnije vozio je Milano—Sanremo, svoj prvi monumentalni klasik. Nakon napada na usponu Pođo di Sanremo, Vaut van Art i Žilijen Alafilip su se izdvojili, vozili su zajedno do cilja a u sprintu je pobijedio Van Art, dok je Jorgenson završio na 17 mjestu, u grupi koja je došla na cilj dvije sekunde iza. U septembru je vozio Tireno—Adrijatiko, koji je završio na 48 mjestu u generalnom plasmanu. Na kraju sezone vozio je ardenske klasike, završivši Fleš Valon na 32 mjestu, 35 sekundi iza Marka Iršija, a zatim je Lijež—Bastonj—Lijež završio na 45 mjestu, minut i po iza Primoža Rogliča. Na kraju sezone produžio je ugovor sa timom do kraja 2023. godine.

2021.

Sezonu 2021. počeo je na Tur de la Provens trci, koju je završio na 14 mjestu u generalnom plasmanu, minut i po iza Ivana Sose, kao i na šestom mjestu u klasifikaciji za najboljeg mladog vozača. Početkom marta je vozio Pariz—Nicu, gdje je nakon prve dvije etape po ravnom, hronometar na trećoj etapi završio na 23 mjestu, 27 sekundi iza Bisežera. Na četvrtoj etapi, Roglič je napao na poslednjem usponu, na 3 km do cilja i ostvario je solo pobjedu, dok je Jorgenson završio na 16 mjestu, 24 sekunde iza i došao je na šesto mjesto u generalnom plasmanu. Na šestoj etapi, čiji je cilj bio na blagom usponu, Roglič je napao na 300 metara do cilja i pobijedio je, dok je Jorgenson završio u grupi, sa istim vremenom, ali je došao na peto mjesto u generalnom plasmanu, nakon što je Maknalti napustio trku. Na sedmoj etapi, otpao je na poslednjem usponu, kada je tim Jumbo—vizma radio na čelu grupe. Završio je preko minut iza Rogliča i pao je na deseto mjesto u generalnom plasmanu, dva minuta i 20 sekundi iza Rogliča. Na poslednjoj, osmoj etapi, Roglič je zbog više padove izgubio vrijeme, Stiven Krojsvajk je ostao da radi za njega, zbog čega je takođe izgubio vrijeme, dok je Jorgenson završio na osmom mjestu u sprintu grupe u kojoj je Magnus Kort Nilsen pobijedio i trku je završio na osmom mjestu u generalnom plasmanu, minut i po iza Maksimilijana Šahmana. Sezonu je nastavio na Setimana internacionale di Kopi e Bartali, koju je završio na 30 mjestu u generalnom plasmanu, preko šest minuta iza Jonasa Vingegora. Vozio je ardenske klasike, ali je na Fleš Valonu otpao rano i završio je preko šest minuta iza Alafilipa, dok je Lijež—Bastonj—Lijež završio u velikoj grupi koja je došla na cilj tri minuta iza prve grupe, u kojoj je Tadej Pogačar pobijedio u sprintu.

U maju je vozio Điro d’Italiju po prvi put, a to je takođe bila prva grand tur trka koju je vozio. Bilo je planirano da radi za Marka Solera, kao i da se bori za pobjede na pojedinim etapama, da se ne bori za generalni plasman, jer su iz tima procijenili da je bolje da neke etape vozi lagano. Hronometar na otvaranju završio je na 34 mjestu, 36 sekundi iza Filipa Gane, a na četvrtoj etapi izgubio je 23 minuta. Na etapi 17 bio je u bijegu zajedno sa još 18 vozača, odakle je otpao na usponu Paso san Valentino, a zatim je otpao i od glavne grupe i završio je 36 minuta iza Danijela Martina, koji je bio sa njim u bijegu. U bijegu je bio ponovo na etapi 20, zajedno sa još šest vozača, ali je otpao na usponu na 78 km do cilja, kada su napali Luis Vervake i Feliks Grosšartner, a zatim je otpao i od glavne grupe i završio je 25 minuta iza Damijana Karuza koji je ostvario solo pobjedu. Hronometar na poslednjoj, etapi 21, završio je na 36 mjestu, dva minuta i 20 sekundi iza Gane i trku je završio na 98 mjestu u generalnom plasmanu, preko četiri sata iza Egana Bernala. Krajem avgusta vozio je Tur de Polonje, gdje je na poslednjoj, sedmoj etapi, otišao u bijeg zajedno sa još trojicom vozača. Vožen je samo jedan uspon treće kategorije na početku etape, a do kraja je 120 km voženo po ravnom. Oni su vozili zajedno do kraja i stigli su na cilj tri sekunde ispred grupe, a u sprintu je završio na trećem mjestu, iza Julijusa van den Berga i Aleksisa Renara.

Jorgenson (četvrti po redu, u crnom prsluku i plavoj majici) na Dojčland turu 2021.

Krajem avgusta vozio je Dojčland tur, koji je završio na 26 mjestu u generalnom plasmanu, 46 sekundi iza Nilsa Polita. Sezonu je nastavio na Tur of Britejn trci, gdje je na sedmoj etapi otišao u bijeg poslije deset kilometara, zajedno sa još devet vozača, ali su neki vozači otpali, a pošto je Jorgenson zaostajao pet minuta u generalnom plasmanu, ostali vozači iz bijega su smatrali da je to malo i da će ih grupa juriti zbog njega. Otpao je kada su bjegunci pojačali tempo ali se vratio do njih, zbog čega mu je Metju Gibson gestikulirao rukom. Stekli su sedam minuta prednosti i Jorgenson je bio virtuelni lider trke, zbog čega je Riči Port radio u glavnoj grupi za Itana Hejtera, kako bi smanjili prednost bjegunaca. Na 8,4 km do cilja, Iv Lampar je napao, što je Jorgenson pratio i nastavili su da rade zajedno, a na 5,2 km do cilja Gibson ih je dostigao. Jorgenson je nekoliko puta napadao, ali nije mogao da se odvoji i u sprintu je završio na drugom mjestu, iza Lampara. Trku je završio na 19 mjestu u generalnom plasmanu, tri minuta iza Vauta van Arta. Izabran je u tim Sjedinjenih Država za drumsku trku na Svjetskom prvenstvu, zajedno sa Maknaltijem i Nilsonom Paulesom između ostalih, ali nije završio trku. Na kraju sezone, u oktobru je vozio Pariz—Rube, koji je bio pomjeran sa aprila na oktobar zbog pandemije kovida 19. Bio je u bijegu zajedno sa još 30 vozača, među kojima je bio i njegov suvozač Imanol Erviti. Na 70 km do cilja je otpao i završio je na 65 mjestu, 16 minuta iza Sonija Kolbrelija. Poslije trke izjavio je da mu je radio prestao da radi već u prvim kilometrima, da ga je mučio stomak, zbog čega je morao da napravi pauzu dva puta i tokom prva četiri sata je jeo samo gelove, ali je istakao da je srećan što je završio u vremenskom limitu.

2022.

Sezonu 2022. počeo je na klasicima u Španiji, gdje je Trofeo Kalvia završio na trećem mjestu, tri minuta iza Maknaltija, nakon što je radio u grupi za Alehandra Valverdea, a zatim otpao od nje. Početkom februara vozio je Tur de la Provens trku, gdje je prolog na otvaranju završio na 16 mjestu, 23 sekunde iza Gane. Na prvoj etapi, grupa se razdvojila na 75 km do cilja zbog jakog vjetra; u prvoj grupi je bilo 27 vozača, među kojima je bio i Jorgenson. Maćjej Bodnar je napao na 7,7 km do cilja, a dostignut je u poslednja dva kilometra kada je Gana izašao na čelo. Nakon napada u poslednjem kilometru, neki vozači su otpali, u sprintu je završio na devetom mjestu i došao je na sedmo mjesto u generalnom plasmanu, 21 sekundu iza Gane. Na drugoj etapi, Kofidis je radeći za Brajana Kokara napao sa tri vozača na usponu na 31 km do cilja, kako bi drugi sprinteri otpali, ali ih je grupa dostigla. Na 2 km do cilja je dostignut Aleksis Gužar koji je bio u bijegu, nakon čega je Pjer Luk Perišon napao. On je dostignut na 500 metara do cilja, Pjer Latur je počeo rano da sprinta, što su odmah pratili Kokar, Alafilip i Gana, a neki vozači su otpali. Kokar je pobijedio, dok je Jorgenson završio na osmom mjestu, u istom vremenu i došao je na šesto mjesto u generalnom plasmanu, preskočivši Ilana van Vildera. Na poslednjoj, trećoj etapi, Nairo Kintana je napao na poslednjem usponu, na 3 km do cilja, što je odmah pratio Alafilip. Za njima su krenuli Sosa i Emanuel Gebregzabijer, a Jorgenson je ostao u grupi iza, vozeći na začelju jer je Sosa bio ispred. Kintana je otišao od Alafilipa, kojeg je zatim dostigao Sosa i otišao od njega. Kintana je pobijedio na etapi, a Matijas Skjelmose je napao na 500 metara do cilja, što je pratio Jorgenson. Oni su prestigli Sosu, Skjelmose je završio na drugom, a Jorgenson na trećem mjestu i trku je završio na četvrtom mjestu u generalnom plasmanu, 36 sekundi iza Kintane, devet iza Alafilipa i dvije sekunde iza Skjelmosea. Sezonu je nastavio na Pariz—Nici, gdje su na prvoj etapi, na 5 km do cilja napali Laport, Van Art i Roglič iz tima Jumbo—vizma i završili su 22 sekunde ispred glavne grupe, u kojoj je završio Jorgenson. Na drugoj etapi, grupa se razdvojila zbog vjetra na 57 km do cilja, a Jorgenson je sa suvozačima ostao u drugoj grupi. Oni su smanjili zaostatak u poslednjih 20 kilometara na 20 sekundi, ali je do kraja njihov zaostatak rastao i završili su minut i po iza prve grupe. Na trećoj etapi je ponovo otpao iz grupe i završio je preko tri minuta iza. Na petoj etapi je otišao u bijeg, zajedno sa još devet vozača, odakle je Maknalti napao na poslednjem usponu, na oko 40 km do cilja i stekao je minut prednosti do vrha uspona, na 33 km do cilja, dok su Jorgenson i Frenk Bonamur krenuli u potjeru za njim i odvojili se od drugih vozača. Oni su radili zajedno do kraja, ali se prednost Maknaltija povećavala; Maknalti je pobijedio na etapi, dok je Jorgenson završio na trećem mjestu, dva minuta iza, izgubivši od Bonamura u sprintu za drugo mjesto, a zahvaljujući vremenu koje je nadoknadio ispred glavne grupe, došao je na 14 mjesto u generalnom plasmanu i preuzeo je bijelu majicu, za lidera klasifikacije za najboljeg mladog vozača. Na sedmoj etapi, otpao je na poslednjem usponu, na 7 km do cilja, nakon što je Adam Jejts napao i završio je preko sedam minuta iza Rogliča, zbog čega je izgubio bijelu majicu, a zatim je napustio trku prije početka poslednje, osme etape. Nije se takmičio dva mjeseca i propustio je Điro d’Italiju, a kasnije je objavljeno da se povrijedio kada je naglo skrenuo sa biciklom dok mu je noga još bila na pedali, što je stvorilo veliki pritisak na tetivu i pokidao je, a zatim je kidao sve više nastavljajući da okreće pedale.

Jorgenson (desno u plavom dresu) na Tur de Fransu 2022.

Krajem maja vozio je Merkan tur Alps—maritimes klasik, gdje je usljed jakog tempa koji je diktirao tim Grupama—FDJ u prvoj grupi ostalo 14 vozača na 27 km do cilja. U poslednjih osam kilometara u grupi je ostalo deset vozača. Na 7 km do cilja je Majkl Vuds napao i Jorgenson je otpao zajedno sa Luisom Mejntdžensom, koji je zatim otišao od njega. Smanjio je zaostatak, ali je nakon toga Jakob Fuglsang napao i prednost je ponovo porasla. Do kraja je vozio sam, na tempo i završio je na sedmom mjestu, dva minuta iza Fuglsanga. Sezonu je nastavio na Kriterijumu di Dofine. Cilj treće etape bio je na usponu, na cilj je došla grupa od 27 vozača, pobijedio je David Godu ispred Van Arta, dok je Jorgenson završio na devetom mjestu i došao je na peto mjesto u generalnom plasmanu, 16 sekundi iza Van Arta. Hronometar na četvrtoj etapi završio je na 11 mjestu, preko minut i po iza Gane i Van Arta i pao je na deveto mjesto u generalnom plasmanu. Šestu etapu je završio u grupi koja je došla na cilj 32 sekunde iza bjegunaca, ali je došao na sedmo mjesto u generalnom plasmanu, jer je Huan Ajuso napustio trku. Na sedmoj etapi, Vingegor je izašao da radi na čelo grupe za Rogliča na 3 km do cilja i Jorgenson je otpao, do kraja je vozio zajedno sa Patrikom Konradom i završio je minut iza Rogliča, ali je ostao na osmom mjestu u generalnom plasmanu. Na poslednjoj, osmoj etapi, tim Jumbo—vizma je radio na čelu grupe na poslednjem usponu, Jorgenson nije mogao da prati tempo i otpao je na 9 km do cilja. Etapu je završio skoro pet minuta iza Vingegora i Rogliča i trku je završio na 13 mjestu u generalnom plasmanu, sedam minuta iza Rogliča i na trećem mjestu u klasifikaciji za najboljeg mladog vozača, iza Tobijasa Haland Johanesena i Maknaltija. U julu je vozio Tur de Frans po prvi put, a u sastav tima je ušao nakon što je morao da preskoči Điro d’Italiju zbog pokidane tetive koljena. Bilo je planirano da radi za Enrika Masa, koji se borio za generalni plasman. Hronometar na otvaranju završio je na 42 mjestu, 47 sekundi iza Lampara koji je pobijedio i uzeo prvu žutu majicu, dok je na trećoj etapi završio 39 sekundi iza velike grupe u kojoj je Dilan Grunevegen pobijedio u sprintu. Na petoj etapi su vožene sekcije kaldrme i završio je dva minuta iza grupe. U nastavku je gubio vrijeme, a na desetoj etapi je otišao u bijeg, zajedno sa još 25 vozača. Alberto Betiol je napao na 43 km do cilja, ali su na 36 km do cilja protestanti za klimatske promjene blokirali put, tako što su se vezali lancima, legli na ulicu i zapalili crvene baklje, zbog čega su svi morali da se zaustave dok ih organizatori ne sklone. Nakon što je etapa nastavljena, Igo Ofsteter je napao u potjeri za Betiolom, ali je dostignut. Iz grupe su zatim napali Benžemen Tomas, Fred Rajt i Džordž Cimerman, koji su stigli do Betiola, a iza njih je Jorgenson radio u grupi od četiri vozača kako bi ih dostigao. Grupe su se spojile, nakon čega je Luis Leon Sančez napao na 3 km do cilja, a Jorgenson i Niko Šulc su krenuli za njim. Oni su dostigli Sančeza, a zatim ih je dostigao Magnus Kort Nilsen u poslednjem kilometru. U poslednjih 300 metara počeli su da sprintaju, nije učestvovao u sprintu, vozio je lagano i završio je na četvrtom mjestu, osam sekundi iza. Na etapi 13 je pratio napade i otišao u bijeg na početku zajedno sa Ganom i Kingom, a zatim su ih dostigla još četiri vozača. Simons je otpao iz bijega na 40 km do cilja; Mads Pedersen je napao na 12,4 km do cilja a dostigli su ga Igo Ul i Rajt, dok su Jorgenson, King i Gana, koji su prvi napali na etapi, ostali iza. Do kraja se njihov zaostatak samo povećavao i završio je na petom mjestu, iza Kinga, 30 sekundi iza prve grupe u kojoj je Pedersen pobijedio u sprintu. U bijeg je otišao i na etapi 16, gdje je Ul napao na spustu sa pretposlednjeg uspona i stekao prednost. Iza njega su išli Jorgenson i Vuds, ali je Jorgenson pao na 8 km do cilja. Uspio je da se vrati do Vudsa, dostigao ih je i Valenten Madua, a u finišu nije imao snage da sprinta i završio je na četvrtom mjestu, minut i 12 sekundi iza Ula. Do kraja trke nije išao u bijeg i Tur je prvobitno završio na 21 mjestu u generalnom plasmanu, sat i 34 minuta iza Vingegora, ali su Kintani poništeni rezultati zbog dopinga i završio je na 20 mjestu.

Početkom septembra je vozio Tur of Britejn, ali je napustio prije početka četvrte etape. Sezonu je nastavio na klasicima u Italiji, gdje je Điro dela Toskanu završio na 36 mjestu od 38 vozača koliko ih je završilo, skoro sedam minuta iza Iršija, a zatim je vozio Kopa Agostini, gdje se na 40 km do cilja izdvojila grupa od devet vozača, iz koje je Šurd Baks pobijedio u sprintu, dok je Jorgenson završio na 20 mjestu, u grupi koja je došla na cilj skoro dva minuta iza. Dana 6. oktobra vozio je Gran Pijemonte, gdje je otišao u bijeg zajedno sa još tri vozača; dvojica su otpala na 60 km do cilja, a Jorgenson i Kamil Malecki su dostignuti na 31 km do cilja, nakon čega je otpao od grupe i završio je na 34 mjestu, minut i 20 sekundi iza grupe gdje je njegov suvozač Ivan Garsija Kortina pobijedio u sprintu. Pet dana kasnije startovao je Tur de Langkavi, gdje je radio za Sosu i završio je na 19 mjestu u generalnom plasmanu, šest minuta iza Sose koji je osvojio trku. Poslije trke završio je sezonu, a to je bila poslednja trka u sezoni za cijeli tim.

2023.

Sezonu 2023. počeo je na Muskat klasiku u Omanu, gdje je završio na 12 mjestu u sprintu, u kojem je pobijedio Jente Birmans. Dan kasnije startovao je Tur of Oman trku, gdje je na drugoj etapi Hesus Erada napao na 300 metara do cilja, za njim su krenuli Maksim van Gils, Dijego Ulisi, Jorgenson i Vansevenant. Erada je pobijedio, dok je Jorgenson završio na četvrtom mjestu, u istom vremenu, a završili su tri sekunde ispred Alekseja Lucenka, kao i pet sekundi ispred veće grupe vozača i došao je na peto mjesto u generalnom plasmanu. Na trećoj etapi je napao u poslednjem kilometru, krenuli su da njim Vansevenant, Žofre Bušar i Kristijan Rodrigez, ali je zadržao prednost i pobijedio je sekundu ispred Vansevenanta, čime je ostvario prvu pobjedu u karijeri, a zahvaljujući sekundama bonifikacije preuzeo je lidersku majicu. Poslije etape izjavio je da je osjetio veliko olakšanje poslije tri godine kad je shvatio da je moguće da može da pobjeđuje. Na petoj etapi, grupa je vozila na tempo i na poslednjem usponu na čelu su ostala četiri vozača, odakle je Bušar napao u poslednjih 500 metara, pratili su ga Jorgenson i Vansevenant, a zatim je Jorgenson napao sprintajući i stekao malu prednost, ali ga je Vansevenant obišao i pobijedio na etapi. Jorgenson je za drugo mjesto uzeo šest sekundi bonifikacije i osvojio je trku sekundu ispred Vansevenanta, što mu je bila prva osvojena trka u karijeri, a takođe je osvojio klasifikaciju po poenima i za najboljeg mladog vozača. Sezonu je nastavio na Omlop het Nijuvsbladu, gdje je Dilan van Barle napao na 28 km do cilja i ostvario je solo pobjedu, dok je Jorgenson završio u grupi koja je došla na cilj 20 sekundi iza, na 18 mjestu u sprintu. Dan kasnije vozio je Kirn—Brisel—Kirn. Nakon što su bjegunci dostignuti, vozači tima Jumbo—vizma su vozili na čelo grupe i tri njihova vozača su stekla prednost na 83 km do cilja. Njima su se pridružila još tri vozača, dok je Jorgenson ostao u drugoj grupi, a zatim otpao od nje i završio je skoro osam minuta iza Tiša Benota.

Jorgenson na Pariz—Nici 2023.

Početkom marta vozio je Pariz—Nicu, gdje je tim Movistar ekipni hronometar na trećoj etapi završio na 12 mjestu, 50 sekundi iza tima Jumbo—vizma. Na četvrtoj etapi, Vingegor je napao na 4,2 km do cilja, što je pratio samo Pogačar. Njih dvojica su usporili jer nisu htjeli da rade zajedno, nakon čega ih je dostigao Godu i otišao od njih. U grupi iza su radili Jorgenson, Sajmon Jejts, Danijel Martinez, Romen Barde i Jon Izagire i završili su 51 sekundu iza Pogačara, koji je napadom u finišu ostvario pobjedu. Na sedmoj etapi, Kris Harper je napao na poslednjem usponu, na 6,4 km do cilja, Vingegor je predvodio grupu koja je stigla do njega, nakon čega je napao Pogačar. U drugoj grupi su radili Jorgenson, Godu, Vingegor i Barde, ali je Jorgenson otpao nakon što su napali Vingegor i Godu, a zatim ga je prestigao i Sajmon Jejts; do kraja je radio sa Pavelom Sivakovim i etapu je završio na devetom mjestu, 38 sekundi iza Pogačara, a u generalnom plasmanu je ostao na osmom mjestu, dva i po minuta iza Pogačara. Na poslednjoj, osmoj etapi, Pogačar je napao na oko 20 km do cilja, što niko nije mogao da prati. U grupi iza su radili Jejts, Jorgenson, Godu i Vingegor, koji su došli na cilj 33 sekunde iza, a u sprintu je završio na poslednjem mjestu i trku je završio na osmom mjestu u generalnom plasmanu, tri minuta i 19 sekundi iza Pogačara, kao i dvije sekunde iza Paulesa koji je završio na sedmom mjestu. Deset dana kasnije vozio je E3 Sakso bank klasik, gdje je Van der Pul napao na usponu Talenberg, na 80 km do cilja, što je odmah pratio Van Art, a zatim su im se pridružili Pogačar, Natan van Hojdonk, Matej Mohorič i Seren Krag Andersen, dok je Jorgenson ostao u grupi iza. Grupe su se spojile, nakon čega je Van der Pul napao na usponu Pateberg, na oko 40 km do cilja, što je pratio Pogačar, a zatim ih je dostigao Van Art. Jorgenson je prvobitno otpao od druge grupe, ali je uspio da se vrati u nju, a u grupi je bio njegov suvozač Kortina i još sedam vozača i imali su preko minut zaostatka na 25 km do cilja. U finišu su smanjili zaostatak, Jorgenson je napao na 1,6 km do cilja i završio je na četvrtom mjestu, 33 sekunde iza prve trojice, gdje je Van Art pobijedio u sprintu. Dana 2. aprila vozio je Ronde van Flanderen po prvi put u karijeri. Na oko 110 km do cilja Pedersen je napao i odvojila se grupa od sedam vozača koji su krenuli u potjeru za bjeguncima. Jorgenson je napao na 94 km do cilja, što je pratio Benoa Kosnefroa, dostigli su grupu ispred a zatim su dostigli i bjegunce, od kojih je većina vozača otpala i stekli su minut prednosti ispred glavne grupe. Kosnefroa, Honatan Narvaez i drugi vozači su otpali iz bijega, dok je Pedersen napao na 30 km do cilja i stekao prednost. Pogačar i Van der Pul su dostigli preostale bjegunce na 23 km do cilja, vozili su zajedno neko vrijeme, a na 18 km do cilja, na poslednjem prelazu preko uspona Aude kvaremont, Pogačar je napao, što su prvobitno pratili Van der Pul i Asgren, ali su i oni otpali. Jorgenson nije mogao da prati ni druge vozače, ali se po ravnom vratio u grupu u kojoj je bilo još pet vozača, dostigli su Pedersena i vozili zajedno do cilja. Pedersen je počeo da sprinta na 300 metara do cilja, Jorgenson nije sprintao i završio je na devetom mjestu, minut i 19 sekundi iza Pogačara i sedam sekundi iza grupe u kojoj je bio, a koju je odsprintao Pedersen. To je bilo prvi put u karijeri da je neki monumentalni klasik završio u prvih deset.

Krajem aprila vozio je Tur de Romandi, gdje je bio lider tima. Prolog na otvaranju završio je na 33 mjestu, 19 sekundi iza Jozefa Černija, a nakon dvije etape koje su završene grupnim sprintom, hronometar na trećoj etapi završio je na drugom mjestu, pet sekundi iza Ajusa i došao je na drugo mjesto u generalnom plasmanu, 18 sekundi iza Ajusa. Na četvrtoj etapi je nosio bijelu majicu za Ajusa koji je bio lider klasifikacije za najboljeg mladog vozača. Timovi Grupama—FDJ i DSM su radili na tempo na poslednjem usponu, Ajuso je otpao na 8 km do cilja i Jorgenson je bio virtuelni lider trke. Barde je napao prvi, na 6,7 km do cilja, nakon čega su napadali Edi Danbar i Sajmon Ker, ali nisu mogli da se odvoje. Adam Jejts je napao na 4,3 km do cilja, što niko nije mogao da prati, Jorgenson je predvodio potjeru za njim i u grupi je ostalo šest vozača. Pino je napao na 2,5 km do cilja, što je odmah pratio Maks Pul, Barde je otpao a Jorgenson je nastavio da vozi na tempo i sa ostatkom grupe je stigao do Pinoa i Pula, dok je prednost koju je imao Adam Jejts pala na sedam sekundi. Pino je ponovo napao na 2 km do cilja, što niko nije pratio i stekao je prednost od deset sekundi. Damijano Karuzo je napao u finišu i završio na trećem mjestu, dok je Jorgenson završio na četvrtom, 21 sekundu iza Jejtsa i u generalnom plasmanu je ostao na drugom mjestu, ali je preuzeo bijelu majicu 19 sekundi ispred Pula. Na posljednjoj etapi su vožena dva uspona, od kojih je drugi vožen na 50 km do cilja. Na cilj je stigla velika grupa, u sprintu je završio na 20 mjestu i trku je završio na drugom mjestu u generalnom plasmanu, 19 sekundi iza Jejtsa, uz osvojenu klasifikaciju za najboljeg mladog vozača. U junu je vozio Kriterijum di Dofine, zajedno sa Masom, a došao je sa ambicijom da se bori za visok plasman. Na drugoj etapi je pao dva puta, nastavio je i završio je u istom vremenu kao grupa koja je došla na cilj, nakon čega je hronometar na četvrtoj etapi završio na 18 mjestu, minut i po iza Mikela Bjerga i došao je na 13 mjesto u generalnom plasmanu. Poslije etape je izjavio da zbog posljedica padova nije mogao da ide brzo koliko je htio, da smatra da ne može da se bori u planinama i da će raditi za Masa. Na petoj etapi, Karapaz je napao na 17 km do cilja, što su pratili Alafilip i Vingegor, dok je Jorgenson otpao od glavne grupe i završio je deset minuta iza Vingegora. Na šestoj etapi je otišao u bijeg na početku, zajedno sa još 17 vozača, stekli su 25 sekundi prednosti, ali je tim Jumbo—vizma radio na tempo jer je u bijegu bio Fred Rajt i dostignuti su. Na oko 100 km do cilja se odvojila grupa od 14 vozača u kojoj je ponovo bio Jorgenson i stekli su tri minuta prednosti. Nakon što su počeli napadi, otpao je na 25 km do cilja, a zatim je otpao i od glavne grupe kada ga je dostigla i završio je šest i po minuta iza Cimermana koji je pobijedio iz bijega. Na poslednje dvije etape je radio za Masa, a zatim otpadao od grupe i trku je završio na 63 mjestu u generalnom plasmanu, preko sat vremena iza Vingegora. Poslije trke bio je srećan što je završio i fokusirao se na oporavak od padova kako bi bio spreman za Tur de Frans.

Jorgenson na Tur de Fransu 2023.

U julu je vozio Tur de Fransu, gdje je bilo planirano da radi za Masa, da bude poslednji vozač koji ostaje uz njega na usponima, ali je takođe dobio slobodnu ulogu kako bi mogao da se bori za etapne pobjede. Već prije početka trke u medijima se pojavila vijest da će napustiti Movistar i preći u Jumbo—vizmu ili Ineos grenadirs. Na prvoj etapi je izgubio dva i po minuta, a Mas je pao sa Karapazom i morao je da napusti trku. Na petoj etapi je bio u bijegu, zajedno sa još 35 vozača, među kojima je bio njegov suvozač Gregor Milberger. Nakon prolaznog cilja odvojili su se Viktor Kampenarts, Van Art i Pedersen i stekli su preko minut prednosti na 90 km do cilja, ali su dostignuti 2,5 km do vrha uspona Kol de Sude. Do vrha uspona ostalo je 17 vozača u prvoj grupi, nakon čega je Krists Nejlands napao na usponu treće kategorije Kol d’Išere, stekao je 20 sekundi prednosti a zatim su za njim krenuli Van Art i Alafilip. Dostignuti su na usponu Kol de Mari blank, gdje su Klement Berte i Orelin Pare Pentre radili na čelu za Gala i većina vozača je otpala iz bijega, uključujući i Jorgensona. Dostigli su ga vozači koji su napadali iz glavne grupe i završio je na 22 mjestu, dva minuta iza Hindlija koji je pobijedio iz bijega. U bijeg je otišao ponovo na devetoj etapi, zajedno sa još 13 vozača, odakle je napao na oko 47 km do cilja i stekao je prednost od minut ispred prve grupe pratilaca na početku uspona Pij de Dom, dok je druga grupa i kojoj je bio Vuds zaostajala minut i 45 sekundi. On je povećao prednost na minut i 20 sekundi ispred Mohoriča, Birgodoa i Paulesa, a zatim je Mohorič napao i krenuo u potjeru za njim; iz druge grupe je napao Vuds, prestigao većinu drugih vozača i približio se Mohoriču. Njegova prednost je pala na 45 sekundi na 2,5 km do cilja, a nakon što je Vuds prestigao Mohoriča, imao je 20 sekundi prednosti na kilometar do cilja. Vuds ga je dostigao na 500 metara do cilja i odmah je otišao od njega, a na 200 metara do cilja prestigli su ga Latur i Mohorič i završio je na četvrtom mjestu, 36 sekundi iza Vudsa. Nakon etape je izjavio da je na početku uspona prestao da mu radi radio i da je bio u potpunoj tišini nekoliko kilometara jer navijačima nije bilo dozvoljeno da budu pored puta u poslednja četiri kilometra. Istakao je da nije znao kolika je razlika, da mu je motorista pokazao da ima prednost od 35 sekundi na kilometar do cilja i da se malo uplašio kada je Vuds prošao pored njega jer mu opšte nije čuo zvuk lanca kako se približava. Dobio je nagradu za najagresivnijeg vozača na etapi. U bijeg je ponovo otišao na etapi 12, zajedno sa još 14 vozača, a bijeg je oformljen tek na 85 km do cilja. Van der Pul i Andrej Amador su napali na 50 km do cilja, nakon čega je Van der Pul nastavio sam, a Jorgenson i Pino su krenuli iz grupe za njim na spustu. Grupa se spojila, nakon čega je Jon Izagire napao na 2,4 km do vrha poslednjeg uspona, koji je bio na 30 km do cilja, što niko nije pratio. Vozači u grupi iza nisu radili složno, Jorgenson je napao na 5 km do cilja, što je pratio Birgodo i odvojili su se od ostalih. Na cilju ga je Birgodo odsprintao i završio je na trećem mjestu, skoro minut iza Izagirea. Tur je morao da napusti prije početka hronometra na etapi 16 jer je pokidao butni mišić.

U avgustu je objavljeno da je potpisao ugovor sa timom Jumbo—vizma, a početkom septembra vozio je klasik Merilend, gdje je Skjelmose napao na 110 km do cilja i izdvojila se grupa od šest vozača. On nije mogao da prati ni druge vozače i završio je na 54 mjestu, preko osam minuta iza Skjelmosea. Sezonu je nastavio na klasicima u Kanadi, gdje je Gran pri sajkliste de Kvebek završio na 42 mjestu, osam sekundi iza velike grupe u kojoj je Arno de Li pobijedio u sprintu. Dva dana kasnije vozio je Gran pri sajkliste de Montreal, gdje je otpao rano i završio je minut i po iza Adama Jejtsa.. Krajem septembra vozio je Tur de Luksemburg, gdje su poslije dvije ravnije etape, na trećoj voženi usponi. Nakon što su bjegunci dostignuti, Hili je napao na 35 km do cilja, što niko nije pratio i stekao je prednost, koja se povećala na 35 sekundi na 16 km do cilja. Jorgenson je radio u grupi iza zajedno sa još šest vozača, a nakon što su ih skoro dostigla još tri vozača, Maknalti je napao, što su prvi dostigli Arči Rajan i Karapaz, a zatim je do njih došlo pet vozača, među kojima je bio Jorgenson. Po dostizanju je napao Irši, na 14 km do cilja, što je pratio samo Dilan Tuns, a grupu u kojoj je bio Jorgenson dostigla je veća grupa. U poslednjih 500 metara, Van Gils je napao, što su pratili Rajan, Maknalti i Jorgenson, koji je završio na sedmom mjestu, poslednjem u grupi, 37 sekundi iza Hilija i došao je na sedmo mjesto u generalnom plasmanu. Hronometar na četvrtoj etapi završio je na 20 mjestu, minut i pet sekundi iza Kampenartsa, a izgubio je vrijeme i od drugih vozača i pao je na 13 mjesto u generalnom plasmanu. Na poslednjoj, petoj etapi, otpao je od grupe na poslednjem usponu, završio je 22 sekunde iza i trku je završio na 12 mjestu u generalnom plasmanu, minut i osam sekundi iza Iršija. Sezonu je nastavio na klasicima u Italiji, gdje je Điro del’Emiliju završio na 19 mjestu, preko minut iza Rogliča. Dana 5. oktobra vozio je Gran Pijemonte, gdje je otpao u finišu i završio je na 25 mjestu, 29 sekundi iza Bađiolija. Dva dana kasnije vozio je Điro di Lombardiju, gdje je prije uspona Paso di Ganda pao zajedno sa još vozača. Adam Jejts je izašao da radi na tempo na usponu, što nije mogao da prati, otpao je i završio na 23 mjestu, tri minuta iza Pogačara, koji je napao na 30 km do cilja i ostvario solo pobjedu. Dana 12. oktobra startovao je Tur of Guangsi trku u Kini, koja mu je bila poslednja u sezoni, kao i poslednja za Movistar. Poslije tri etape koje su vožene po ravnom, cilj četvrte bio je na usponu prve kategorije. Milan Vader je napao u poslednjem kilometru, za njim je krenuo Remi Rošas, dok je Jorgenson ostao u manjoj grupi iza i završio je na osmom mjestu, osam sekundi iza Vadera. Poslednje dvije etape su vožene po ravnom, završene su grupnim sprintom, ali je Hejter na poslednjoj etapi uzeo ukupno sedam sekundi bonifikacije i napredovao je za četiri mjesta i Jorgenson je trku završio na sedmom mjestu u generalnom plasmanu, 18 sekundi iza Vadera.

2024.

Sa timom Jumbo—vizma je potpisao trogodišnji ugovor, do kraja 2026. godine, a o dolasku izjavio je da je htio da dođe u tim gdje može da bude najbolja verzija sebe, da mu je to bio prioritet kada je tokom proljeća tražio tim. Takođe je dodao da bi radije vozio za nekoga ko pobjeđuje na trkama nego da sam završava na šestom ili osmom mjestu. Pred početak sezone 2024. jumbo—vizma je promijenio naziv u Vizma—lejz a bajk poslije promjene sponzora.

Sezonu je počeo krajem februara, na Omlop het Nijuvsbladu, gdje je tim Vizma—lejz a bajk razdvojio grupu jakim tempom na 100 km do cilja i u glavnoj grupi je ostalo 30 vozača, koji su dostigli bjegunce. Na usponu Volvenberg, na 50 km do cilja, odvojila se grupa od sedam vozača, u kojoj je bio Jorgenson zajedno sa suvozačima Laportom i Van Artom. Na 21 km do cilja je napao, u trenutku kada je grupu dostiglo još vozača, a dostignut je na usponu Bosberg, nakon čega je Tratnik iz tima Vizma—lejz a bajk napao na 9 km do cilja, što je pratio Polit. Oni su stekli 40 sekundi prednosti, a u grupi je Jorgenson bio uz Van Arta koji se spremao a za sprint za treće mjesto. Tratnik je pobijedio napadom u finišu, Van Art je odsprintao grupu koja je došla na cilj osam sekundi iza, a u kojoj je Jorgenson završio na 20 mjestu. Dan kasnije vozio je Kirn—Brisel—Kirn, gdje je Van Art napao na 85 km do cilja, što su pratili samo Velens i Ojer Lazkano. Jorgenson nije doprinosio radu u grupi, u finišu je otpao od nje i završio je skoro dva minuta iza Van Arta koji je pobijedio u sprintu. Poslije trka, na društvenoj mreži Instagram objavio je djelove notesa u kojem je dan ranije zapisivao plan, koji je bio napravljen tokom decembra 2023. ali je izjavio da mu je bio potreban podsjetnik. Početkom marta vozio je Pariz—Nicu, gdje je bio lider tima. Ekipni hronometar na trećoj etapi tim Vizma—lejz a bajk završio je na četvrtom mjestu, 38 sekundi iza tima UAE tim emirejts. Na četvrtoj etapi, Santijago Buitrago je pobijedio iz bijega, a Luk Plap je završio na drugom mjestu. Evenepul je napao iz glavne grupe na 300 metara do cilja, što su pratili ostali vozači, a nakon što je napao ponovo na 150 metara do cilja pratio ga je samo Skjelmose i završili su dvije sekunde ispred grupe od četiri vozača u kojoj je završio Jorgenson, na poslednjem mjestu u sprintu. Došao je na osmo mjesto u generalnom plasmanu, 52 sekunde iza Plapa koji je preuzeo lidersku majicu nakon bijega. Na šestoj etapi, Roglič je napao na 30 km do cilja, što je pratio Maknalti, a zatim su ih dostigli i ostali vozači. Jorgenson je napao na 29,5 km do cilja i stekao je 15 sekundi prednosti do vrha uspona. Evenepul je napao na spustu, što je pratio Skjelmose, a zatim ubrzao i otišao od njega; pridružio mu se Maknalti i zajedno su stigli do Jorgensona. Do kraja su radili zajedno, a u sprintu na usponu je završio na trećem mjestu i došao je na drugo mjesto u generalnom plasmanu, 23 sekunde iza Maknaltija. Na sedmoj etapi, Vlasov je napao na 4 km do cilja, što niko nije pratio. Evenepul je zatim napao na 1,9 km do cilja, što su pratili Jorgenson, Roglič, Skjelmose i Buitrago, dok je lider Maknalti otpao. U finišu je otpao i Buitrago, a Jorgenson je završio na petom mjestu, poslednjem u grupi i smanjio je zaostatak na četiri sekunde iza Maknaltija u generalnom plasmanu. Na poslednjoj, osmoj etapi, Evenepul je napao na 45,9 km do cilja, na šta je prvi reagovao Skjelmose, a zatim Jorgenson i Maknalti, ali su svi dostignuti. Na 43,6 km do cilja ponovo je napao Evenepul, što su odmah pratili Jorgenson i Vlasov, a poslije 15 kilometara stekli su minut prednosti ispred grupe. Na 10,5 km do cilja, Vlasov je otpao, Jorgenson i Evenepul su radili zajedno do cilja, Jorgenson nije htio da se bori za etapnu pobjedu i završio je na drugom mjestu, a sa prednošću koju su napravili osvojio je trku 30 sekundi ispred Evenepula, uz osvojenu klasifikaciju za najboljeg mladog vozača. Poslije trke izjavio je da nikada nije vjerovao da je moguće da je osvoji i da je pobjeda za njega jako posebna. Takođe, postao je prvi američki pobjednik Pariz—Nice od Flojda Landisa 2006.

Dana 22. marta vozio je E3 Sakso bank klasik, gdje je Van der Pul napao na 79,8 km do cilja, što u početku niko nije pratio, ali ga je zatim dostigao Pedersen, a Jorgenson je predvodio grupu do njih radeći za Van Arta. Pedersen je napao na 70,6 km do cilja, a poslije tri kilometra za njim su krenuli Van der Pul i Jorgenson, nakon čega ih je dostigla grupa. Lazkano je napao na 58,6 km do cilja, što su odmah pratili Van der Pul i Van Art, a zatim i otišli od njega. Lazkano je ponovo napao, a Jorgenson je radio na čelu grupe u potjeri za njim i dostigli su i Van der Pula i Van Arta. Na usponu Pateberg, na 43,5 km do cilja , Van Art je pao, a Van der Pul je napao, što niko nije mogao da prati. Van Art se vratio do grupe, a zatim je napao na poslednjem prelazu preko uspona Aude kvaremont, dok je Jorgenson ostao u grupi, iz koje je zatim Stojven napao i dostigao Van Arta. Jorgenson je nastavio da radi sa Velensom i Narvaezom; Velens je napao pred cilj i završio na četvrtom mjestu, a Jorgenson je završio na petom, minut i 50 sekundi iza Van der Pula. Pet dana kasnije vozio je Dvars dor Flanderen, gdje je Van Art pao na 66 km do cilja, zajedno sa drugim vozačima i morao je da napusti trku. Jorgenson i Benot su nastavili da rade na čelu i odvojila se grupa od sedam vozača, a kasnije ih je dostigao Džošua Tarling. Oni su dostigli bjegunce, a na 22 km do cilja napao je Betiol, ali je dostignut nakon što je imao mehaničkih problema. Poslije nekoliko napada koje su pratili drugi vozači, Jorgenson je napao na 7 km do cilja, što niko nije pratio, posmatrali su se međusobno i stekao je 30 sekundi prednosti na 2 km do cilja. Prednost je sačuvao do kraja i pobijedio je 30 sekundi ispred Jonasa Abrahamsena koji je pobijedio u sprintu grupe. Poslije trke izjavio je da je osjećaj nevjerovatan i da je sezona već nadmašila njegove najluđe snove. Mediji su ga kritikovali zbog toga što je napao odmah poslije pada, na šta je on odgovorio: „da li bi onda trebalo samo da bacimo peškir?“. Van Art je zbog pada morao da propusti preostale klasike i Jorgenson je bio lider tima na Ronde van Flanderenu, a vozili su takođe Van Barle i Benot. Van Barle je napao na 97 km do cilja i odvojila se grupa od deset vozača, nakon čega je Van der Pul ubrzao iz glavne grupe i dostigao ih, a Jorgenson je ostao da radi u grupi. Grupe su se spojile, nakon čega su napali Pedersen i Đani Vermerš, a dostignuti su na drugom prelazu preko uspona Aude kvaremont. Po dostizanju je Van der Pul odmah napao, na 55 km do cilja, što su u početku pratili Pedersen i Lazkano ali su i oni otpali, Jorgenson je zaostajao u grupi iza, ali su se grupe spojile i dostigli su Van der Pula poslije dva kilometra. Na usponu Kopenberg, na 45 km do cilja, Van der Pul je izašao na čelo grupe i ubrzao, a vozači su otpadali jedan po jedan, Jorgenson je otpao poslednji i do vrha uspona zaostajao je šest sekundi iza Van der Pula, a imao je 25 sekundi prednosti ispred Pedersena. Njegov zaostatak se povećao na 50 sekundi i dostigla su ga četiri vozača, nakon čega nije imao snage da ih prati, a zatim je otpadao i od drugih vozača koji su ga dostizali i završio je na 31 mjestu, tri i po minuta iza Van der Pula. Poslije trke izjavio je da su mu se svijetla ugasila, da je ostao bez snage nakon što je pratio Van der Pula i da je to bila najteža trka koju je vozio u karijeri. Preskočio je Pariz—Rube, a iz tima su objavili da nije spreman 100 posto.

Sredinom aprila vozio je Amstel gold rejs, gdje je na 36 km do cilja napao Karapaz, što je odmah pratio Van der Pul, a zatim i ostali vozači. Na 35 km do cilja napao je Irši, što su pratili Bauke Molema, Rodžer Adrija i Madua, a zatim su ih dostigli Pidkok, Mauri Vansevenant, Peljo Bilbao i Benot. Jorgenson je ostao u drugoj grupi, nije radio na čelu jer je Benot bio u prvoj grupi. Prednost je porasla na 51 sekundu ali je u finišu smanjena i grupa je završila 11 sekundi iza prve devetorice vozača, a Jorgenson je završio na 37 mjestu, ne učestvujući u sprintu za veću poziciju. Poslije skoro dva mjeseca pauze, u junu je vozio Kriterijum di Dofine, gdje je bio lider tima zajedno sa Kusom. Cilj druge etape bio je na usponu treće kategorije. Grupa je vozila na tempo, a na 7 km do cilja je napao Soler, koji je brzo dostignut, nakon čega je Hindli nastavio da vozi na čelu za Rogliča. Na 200 metara do cilja je dostignut Bruno Armirail koji je bio u bijegu cijelu etapu, a zatim je Kort Nilsen počeo da sprinta i pobijedio je ispred Rogliča, dok je Jorgenson završio na trećem mjestu i uzeo je četiri sekunde bonifikacije, zahvaljujući čemu je došao na treće mjesto u generalnom plasmanu. Na trećoj etapi, timovi Ineos grenadirs, Vizma—lejz a bajk i Bora—hanzgro su radili na tempo, bjegunci su dostignuti na 2,6 km do cilja, a Derek Dži je napao na 400 metara do cilja, što je pratio Romen Gregoar i stekli su malu prednost. Dži je ostao na čelu do kraja i pobijedio je, dok je grupa završila tri sekunde iza, a Jorgenson je završio na devetom mjestu u sprintu i pao je na peto mjesto u generalnom plasmanu, devet sekundi iza Džija. Hronometar na četvrtoj etapi završio je na četvrtom mjestu, minut i sedam sekundi iza Evenepula i došao je na treće mjesto u generalnom plasmanu, minut i četiri sekunde iza Evenepula i 30 sekundi iza Rogliča. Poslije hronometra izjavio je da je zadovoljan, da se trudio da što manje gleda u podatke već samo da vozi najbolje što može. Peta etapa je neutralisana na 20 km do cilja zbog velikog pada u grupi na spustu koji je vožen po mokrim i klizavim ulicama nakon što je kiša padala. Na šestoj etapi, De Plus i Vlasov su se odvojili od grupe na 6 km do cilja, a na 3,5 km do cilja Čikone je napao, što je pratio Roglič. Jorgenson je radio na čelu grupe kako bi ih dostigao, ali je njihov zaostatak brzo porastao na deset sekundi. Na 400 metara do cilja Roglič i Čikone su dostigli Vlasova i De Plusa, Roglič je zatim napao i pobijedio ispred Čikonea i Vlasova, Dži je napao iz grupe i završio na četvrtom mjestu, dok je Jorgenson završio na petom, 17 sekundi iza Rogliča i u generalnom plasmanu je zaostajao 58 sekundi iza Rogliča, kao i 40 sekundi iza Evenepula. Na sedmoj etapi, na poslednjem usponu, dok je Hindli radio na čelu grupe, Evenepul je otpao na 6,7 km do cilja. Vlasov je zatim uzeo da radi na čelu i na 2 km do cilja dostigli su Solera, a u poslednjem kilometru su napali Buitrago i Lazkano, što su odmah pratili Dži i Jorgenson, a zatim i ostali. Lazkano je napao ponovo na 400 metara do cilja, za njim je krenuo Jorgenson a zatim Dži i Roglič, koji je napao na 200 metara do cilja, što je pratio Jorgenson ali nije mogao da ga obiđe i završio je na drugom mjestu, sa istim vremenom i dvije sekunde ispred Čikonea, Lazkana i Džija, a nakon što je Evenepul izgubio dva minuta, došao je na drugo mjesto u generalnom plasmanu, minut iza Rogliča i preuzeo je bijelu majicu. Poslije etape izjavio je da je iznenadio sam sebe i da je prošao test. Na poslednjoj, osmoj etapi, Čikone je napao na 8 km do cilja, De Plus je izašao na radi na čelo grupe na 5 km do cilja i on je dostignut. De Plus je zatim pojačao tempo i odvojio se od grupe, što je odmah pratio Jorgenson a zatim Rodrigez, dok je Roglič zaostajao. Dostigli su ih Dži i Buitrago, a nakon što je Dži krenuo da vozi na tempo, otpali su Buitrago i De Plus. Jorgenson je zatim preuzeo da radi na tempo, Dži je otpao na 1,5 km do cilja, dok je Roglič zaostajao preko 30 sekundi. Rodrigez je izašao ispred u poslednjem kilometru, ostao je na čelu do kraja i pobijedio je na etapi, Jorgenson nije sprintao za pobjedu, završio je na drugom mjestu, 48 sekundi ispred Rogliča i trku je završio na drugom mjestu u generalnom plasmanu, osam sekundi iza Rogliča, uz osvojenu klasifikaciju za najboljeg mladog vozača. Poslije trke izjavio je da se probudio ujutru vjerujući da je moguće da pobijedi, a da je tokom etape dao sve od sebe i da je presrećan sa rezultatom.

U julu je izabran u sastav tima za Tur de Frans, gdje je bilo planirano da radi za Vingegora, a poslije drugog mjesta na Kriterijumu di Dofine i pada Vingegora na Vuelti al Pais Basko, mnogi mediji i navijači su istakli da bi on trebalo da bude konkurent za generalni plasman. Iz tima su objavili da će moći da se bori za pobjedu na Tur de Fransu u budućnosti, ali da će fokus tokom prve godine biti da radi za Vingegora i da se razvija. Prije početka trke, Bobi Julič i Kris Frum su izjavili da je Jorgenson vozač koga trebaju svi da gledaju, da može da bude kandidat za podijum, ali i za pobjedu. Tur je po prvi put u istoriji startovao u Italiji, gdje su vožene prve tri etape. Na prvoj etapi, na kojoj je voženo nekoliko uspona, završio je na 23 mjestu u sprintu, nakon što je grupa došla na cilj pet sekundi iza Bardea i Frenka van der Bruka. Na drugoj etapi je pao ali se vratio u grupu. Pri vrhu uspona Kote de San Luka, na 10,8 km do cilja Roglič je otpao, a odmah zatim je napao Pogačar, što je pratio samo Vingegor. Evenepul i Karapaz su radili zajedno iza njih i dostigli su ih u poslednja dva kilometra, dok je Jorgenson ostao u drugoj grupi i završio je 20 sekundi iza. Na četvrtoj etapi vožen je uspon Kol di Galibije, dug 23 km sa prosječnim nagibom od 5,1%, a sa vrha uspona vožen je spust poslednjih 19 km do cilja. Sivakov i Adam Jejts su radili za Pogačara na usponu i favoriti su otpadali jedan po jedan, prvo Sajmon Jejts, onda Pidkok i Karapaz, a zatim i Jorgenson. Njega su su dostigli drugi vozači i do kraja je ostao u grupi sa Galom, Bernalom, Adamom Jejtsom i Gerentom Tomasom. Završili su skoro tri minuta iza Pogačara, ali je nadoknadio vrijeme ispred nekoliko vozača i došao je na 11 mjesto u generalnom plasmanu. Kasnije je izjavio da zbog posljedica pada na drugoj etapi nije mogao da vozi jako koliko je htio. Hronometar na sedmoj etapi završio je na sedmom mjestu, 53 sekunde iza Evenepula i došao je na deveto mjesto u generalnom plasmanu. Na devetoj etapi, na kojoj su vožene sekcije kaldrme, Evenepul i Pogačar su napadali više puta, Vingegor je uvijek pratio, ali nije htio da izađe da radi na tempo zbog čega ih je grupa dostigla i završili su svi zajedno. Jorgenson je pao na deseto mjesto u generalnom plasmanu, sekundu iza Džija koji je bio u bijegu i završio skoro dva minuta ispred grupe. Na etapi 11, Pogačar je napao na 31,5 km do cilja, što niko nije pratio. Roglič i Vingegor su radili iza njega, još dalje iza njih je bio Evenepul, dok je Jorgenson vozio na tempo, a na poslednjem usponu nije mogao da prati tempo drugih vozača i završio je na 16 mjestu, u grupi koja je došla na cilj četiri i po minuta iza Vingegora i Pogačara, zbog čega je pao na 12 mjesto u generalnom plasmanu. Roglič je zbog pada napustio trku prije početka etape 13, a Ajuso je napustio tokom etape 13 zbog bolesti i Jorgenson je došao na deseto mjesto u generalnom plasmanu. Na etapi 14, vozači tima UAE tim emirejts su radili na čelu grupe, a nakon što je njihov vozač Adam Jejts napao na 7,2 km do cilja, Jorgenson je izašao da radi na čelo. Pogačar je napao na 4,6 km do cilja, za njim su krenuli Vingegor, Rodrigez i Evenepul, dok je Jorgenson otpao, a od njega su zatim otišli Čikone, Buitrago i Gal i završio je na devetom mjestu, minut i po iza Pogačara, zajedno sa Džijem i Landom. Ostao je na desetom mjestu u generalnom plasmanu, ali je Gal smanjio zaostatak iza njega na 20 sekundi. Etapa 15 je bila kraljevska etapa, cilj je bio na usponu ekstra kategorije Plato de Bej, dugom 15,8 km, sa prosječnim nagibom od 7,9%. Tim Vizma—lejz a bajk je radio na čelo grupe cijelu etapu. Jorgenson je morao da mijenja bicikl na 20 km do cilja, uzeo je svoj rezervni, za koji nije mogao da nađe tačan mjerač snage i morao je da vozi bez njega. Nakon što je Kelderman završio sa radom i otpao, izašao je na čelo grupe na 15 km do cilja, kada je u grupi bilo osam vozača, a zatim su vozači otpadali i njegov tempo su mogli da prate samo Vingegor, Pogačar, Evenepul i Adam Jejts. Vingegor je napao na 10,5 km do cilja, što je pratio samo Pogačar, dok je Jorgenson usporio, prošli su ga i vozači koji su bili otpali i završio je na 17 mjestu, devet i po minuta iza Pogačara, nakon čega je pao na 12 mjesto u generalnom plasmanu, iza Buitraga i Gala. Poslije etape izjavio je da je poređenjem sa brojevima koje je ostvario Vingegor tokom perioda kada je on bio na čelu, vjerovatno vozio najboljih 10—15 minuta u karijeri. Na etapi 17, Pogačar je napao na 5 km do cilja, što je pratio Vingegor, dok je Jorgenson otpao i završio je dva minuta iza, zajedno sa Galom, Buitragom i još vozača. Ostao je na 12 mjestu u generalnom plasmanu, preko tri minuta iza Buitraga i Gala. Na etapi 19 je otišao u bijeg zajedno sa suvozačima Laportom i Keldermanom, u grupi u kojoj je bilo ukupno 22 vozača. Mnogi vozači nisu htjeli da doprinese radu u bijegu, zbog čega je Kelderman napao na 120 km do cilja, što je pratio Paules, a zatim Van Vilder i Jorgenson. Paules je zatim usporio kako bi sačekao Karapaza da mu pomogne da dođe do prve grupe, u kojoj je ostalo sedam vozača, nakon čega ih je dostigao Karapaz, a zatim i Sajmon Jejts. Jorgenson i Kelderman su najviše radili na čelu i na 75 km do cilja u bijegu je ostalo šest vozača. Na početku poslednjeg uspona imali su četiri minuta prednosti ispred grupe, Kristijan Rodrigez je prvi otpao, a Jorgenson je napao na 13,5 km do cilja. Karapaz i Jejts su krenuli za njim, ali nisu mogli da ga prate, nakon čega je Jejts napao i otišao od Karapaza, a Jorgenson je stekao preko 30 sekundi prednosti. Na 8,7 km do cilja, Pogačar je napao iz glavne grupe; dostigao je Karapaza na 3,5 km do cilja, Jejtsa na 3 km, a zatim i Jorgensona na 1,9 km do cilja i otišao od njega. Jorgenson nije pokušavao da ga prati, vozio je na tempo i završio je na drugom mjestu, 21 sekundu iza Pogačara, ali je završio četiri minuta ispred Buitraga i Čikonea, kao i 12 minuta ispred Gala i došao je na deveto mjesto u generalnom plasmanu. Poslije etape izjavio je da je razočaran i da misli da ima loš odnos sa Tur de Fransom jer je toliko puta bio blizu etapne pobjede. Istakao je da je plan bio da on i Kelderman čekaju napad Vingegora kako bi onda radili na tempo za njega, ali im je tokom etape Vingegor rekao da se bore za pobjedu. On je otišao do Keldermana i rekao mu da se osjeća dobro i da bi htio da se bori za etapu, nakon čega je Kelderman odmah izašao na čelo i vozio jako na tempo, o čemu je Jorgenson izjavio da mu je zahvalan iz dubine srca. Pogačar je poslije etape izjavio da je morao da sprinta jako da bi otišao od Jorgensona, zbog čega je uništio noge i nije bio siguran hoće li izdržati do kraja. Poslije etape, mnogi navijači su kritikovali Pogačara, smatrajući da treba da bude darežljiviji, o čemu je Jorgenson napisao: „Nema poklona u ovoj igri, drugo mjesto boli, ali baš kao i nakon Pij de Doma prije 12 mjeseci, zapamtiću. Svaki dan kada pada kiša i imam šest sati treninga u planu, svaki put kada poželim da odustanem u poslednjem minutu Vo2 napora i svaki dan odmora kada poželim da otvorim frižider i pijem, sjećaću se Pogačara baš kao što se sjećam Majkla Vudsa. To je ono što je sport.“ Na etapi 20 je tim Sudal—Kvik-step radio na čelu, a nakon što je Landa izašao na čelo u grupi je ostalo sedam vozača na 8 km do cilja. Kada se Landa sklonio, Evenepul je napao na 7 km do cilja, što su pratili samo Vingegor i Pogačar, ali su usporili jer nisu htjeli da rade zajedno i dostigli su ih Jorgenson, Almeida i Landa. Almeida je izašao da radi na čelo za Pogačara i Jorgenson je otpao na 6 km do cilja. Do kraja je vozio sam na tempo i završio je na sedmom mjestu, minut i po iza Pogačara, ali preko minut ispred Džija i došao je na osmo mjesto u generalnom plasmanu. Brdski hronometar na poslednjoj, etapi 21, završio je na četvrtom mjestu, dva minuta iza Pogačara i Tur de Frans je završio na osmom mjestu u generalnom plasmanu, 26 minuta iza Pogačara. On je postao najbolje plasirani američki vozač na Turu poslije Tidžeja van Garderena 2014. a zajedno sa Derekom Džijem, postali su treći par vozača iz Sjedinjenih Američkih Država i Kanade koji su završili Tur de Frans u prvih deset iste godine, poslije Grega Lemonda i Stiva Bauera 1985. i Kristofera Hornera i Rajdera Hesedala 2010.

Jorgenson (ispred) tokom drumske trke na Olimpijskim igrama 2024.

U avgustu je izabran u tim Sjedinjenih Američkih Država za drumsku trku na Olimpijskim igrama, zajedno sa Maknaltijem i Šefildom. Na 72 km do cilja, na usponu Kote de Bevre, Evenepul je napao, ali je grupa pratila, nakon čega je Evenepul napao ponovo na usponu Kote di Pav de Garde, na 67 km do cilja, što su pratili Jorgenson i Betiol, dok je King radio na čelu grupe i dostigli su ih. Polit je napao na 57 km do cilja, što su pratili Madua i još četiri vozača; Evenepul i Stojven su predvodili grupu do njih, ali su usporili i oni su stekli 25 sekundi prednosti. Njihova prednost se povećala na minut, nakon čega su u grupi počeli da rade Benot i Skjelmose za Belgiju i Dansku. Van der Pul je napao na 46 km do cilja, što je odmah pratio Van Art, a zatim su do njih došli Jorgenson, Alafilip i Toms Skujinš. Stekli su 13 sekundi prednosti, ali Alafilip nije htio da radi, zbog čega su i ostali vozili malo sporije i dostigli su ih Pedersen, Vilijams i Maknalti, a zatim dio vozača koji su takođe napali iz glavne grupe. Evenepul je napao na 38 km do cilja, što niko nije mogao da prati i brzo je dostigao grupu ispred, zatim je vozio na tempo i otpali su svi osim Madua. Van Barle je radio na tempo za Holandiju, a zatim je napao Van der Pul, što su pratili Van Art, Alafilip, Jorgenson i Pedersen, ali su ih dostigli. Van der Pul je napao ponovo, što nije niko odmah pratio, nakon čega su Laport, Pedersen i Jorgenson krenuli u potjeru za njim, a zatim su ih dostigli Alafilip, Van Art i Metjuz i stigli su do Van der Pula. Na 25 km do cilja je napao Jorgenson, što je pratio Laport, ali nije htio da ga mijenja i stigli su Hilija koji je bio ispred. Grupa od pet vozača ih je dostigla u poslednja dva kilometra i završio je na devetom mjestu, poslednjem u grupi koja je došla na cilj minut i 16 sekundi iza Evenepula, koji je pobijedio nakon napada na usponu na 15 km do cilja. Poslije trke izjavio je da je imao najbolji osjećaj u nogama u karijeri na nekoj jednodnevnoj trci i da mu je žao što nije osvojio medalju. U septembru je vozio klasike u Kanadi. Na Gran pri sajkliste de Kvebeku, napao je na 10,8 km do cilja, stekao je malu prednost, ali je Alafilip napao na 3,5 km do cilja, što je pratio Van Gils i dostigli su ga. Alafilip je odmah napao ponovo, Van Gils ga je pratio, a Jorgenson je nastavio da vozi sa Pogačarem, Jenom Berkmursom i De Lijem i dostigli su ih. Pogačar je napao na 2,2 km do cilja, Jorgenson je bio odmah iza njega, ali je počeo da zaostaje i obišao ga je De Li kako bi dostigao Pogačara, a zatim su ga obišli De Lijevi suvozači Berkmurs i Van Gils, koji su dostigli Pogačara, a Jorgenson je otpao i dostigla ga je grupa, koja je zatim dostigla i ostale vozače. U sprintu je završio na 35 mjestu, poslednjem u prvoj grupi, a pobijedio je Metjuz. Dva dana kasnije vozio je Gran pri sajkliste de Montreal, gdje je Pogačar napao na 23 km do cilja, što je pokušao da prati ali je brzo otpao, dok je iz grupe napao Alafilip i dostigao ga. Imali su sedam sekundi prednosti ispred grupe, koja ih je dostigla, nakon čega su na 15 km do cilja napali Alafilip i Aleks Aranburu, a zatim su ih dostigli Bilbao i Bart Lemen. Jorgenson je ostao u manjoj grupi, koja je u finišu dostigla Aranburua, Alafilipa i Lemena. Grupa je došla na cilj 40 sekundi iza Pogačara, kao i 16 sekundi iza Bilbaoa i završio je na 12 mjestu. Poslije trke izjavio je da je uništio noge pokušavajući da prati Pogačara, ali da je vrijedjelo jer smatra da je to način da se bori za pobjedu. Dana 29. septembra vozio je drumsku trku na Svjetskom prvenstvu, gdje je bio lider američkog tima, u kojem je bilo maksimalnih osam vozača. Na 132 km do cilja je napao Pablo Kastriljo, na šta su reagovali Slovenci, a zatim je napalo još vozača i odvojila se grupa od deset vozača, u kojoj je bio Kevin Vermarke iz američkog tima. Dostigli su grupu od šest bjegunaca i stekli su tri minuta prednosti ispred glavne grupe. Na 100 km do cilja je Pogačar napao, što su pratili Kvin Simons iz američkog tima i Andrea Bađioli. Simons je otpao brzo, nakon čega je otpao i Bađioli, dok je iz bijega usporio Tratnik, koji je čekao Pogačara a zatim vozio na tempo i brzo su dostigli bjegunce i stekli minut prednosti ispred grupe. Belgijanci su radili na čelu grupe i prednost je smanjena na 35 sekundi dok su radili Kampenarts i Velens. Nakon što su oni otpali, prednost se ponovo povećala na 50 sekundi, a na čelu trke su ostali samo Pogačar i Sivakov. Nakon što su otpali Benot i Van Gils, nije ostao niko od Belgijanaca da radi u grupi, mnogi vozači su napadali, ali niko nije mogao da se odvoji i u grupi je ostalo 17 vozača. Van der Pul je napao na 63 km do cilja, a Evenepul se povukao iza kako bi primorao druge vozače da rade na dostizanju. Jorgenson je zatim izašao na čelo, a nakon što su dostigli Van der Pula, odvojili su se Hili, Skujinš i Onli, koji su stekli 20 sekundi prednosti. Van der Pul je napao ponovo, što su pratili Vermarke, Johanesen i Frederik Vandal, dok je Evenepul u grupi frustrirano pokazivao drugima da oni rade a zatim napao kad niko nije htio da izađe na čelo. Pratio ga je Jorgenson, ali nije ni on htio da prolazi na čelo i doprinese radu zbog čega je Evenepul ponovo usporio i gestikulirao rukama. Pogačar je napao na 51 km do cilja i otišao od Sivakova, dok je Van der Pul napao iz svoje grupe i dostigao Onlija, a Evenepul je napao iz grupe iza, ali nije mogao da se odvoji. Sivakov, Vermarke, Johanesen i Vandal su otpali, a poslije novih napada na usponu, Jorgenson je otpao iz grupe u kojoj je ostalo 12 vozača. Do kraja je vozio svojim tempom i završio je na 34 mjestu, poslednjem u grupi koja je došla na cilj šest i po minuta iza Pogačara. Sezonu je nastavio na klasicima u Italiji, gdje je 5. oktobra vozio Điro del’Emiliju. Evenepul je napao na 37 km do cilja, na prvom prelazu preko uspona San Luka, Pogačar je predvodio ostale do njega, a zatim i sam napao, što je pratio samo Jorgenson ali je i on brzo otpao i dostigla ga je grupa prije prelaska linije cilja za kraj kruga. Florijan Lipovic i Pidkok su napali u poslednjem krugu i izdvojila se manja grupa, koju nije mogao da prati i završio je na 17 mjestu, dva i po minuta iza Pogačara. Tri dana kasnije vozio je Tre vali Varezine, ali je trka prekinuta poslije 57,9 km, zbog velike kiše i poplava. Dana 12. oktobra vozio je Điro di Lombardiju, ali je nije završio, nakon čega je završio sezonu.

Izabran je među deset finalista za nagradu Velo d’Or za biciklistu godine, a drugi finalisti su bili Pogačar, Evenepul, Van der Pul, Vingegor, Roglič, Irši, Tim Merlije, Binijam Grmaj i Ben o Konor.

Stil vožnje

Tobi Stenton, njegov trener u juniorskom timu Hot tjubs, izjavio je da je od prvih dana kada je došao u tim bio talentovan hronometraš i brdaš, ali da je dosta padao. Kada je počeo profesionalnu karijeru, dosta pažnje je posvetio treningu, bilježenju strukturiranih podataka sa njih, a svakog dana je imao specifične zadatke koje treba da uradi. Sa detaljnim zapisima upoređivao je svoje perfomanse i gledao kako se njegov napredak odvija. Tokom 2021. istakao je da smatra da je između brdaša i klasik vozača, što mu daje malo univerzalnosti i da je jedini način da otkrije svoj pravac taj da proba sve i da vidi u čemu je najbolji. Na Tur de Fransu 2022. je tri etape završio u prvih pet, a kada mu je Ijan Bosvel čestitao preko poruka, odgovorio je da nije zadovoljan jer je htio da pobijedi, poslije čega je Bosvel izjavio da je pobjednik u glavi i da neće biti zadovoljan dok ne ostvari etapnu pobjedu na Tur de Fransu.

Tim Jumbo—vizma ga je po dolasku opisao kao univerzalnog vozača koji može da se nadmeće na svim disciplinama na drumu, jednako i na klasicima i na etapnim trkama. Poslije pobjede na Pariz—Nici 2024. izjavio je da teško može da se bori za pobjedu na grand tur trkama zbog svoje visine, jer mu je potrebno mnogo više energije nego drugim vozačima, a nakon Tur de Fransa 2024. koji je završio na osmom mjestu, izjavio je da je promijenio mišljenje i da bi htio da proba da se bori za pobjedu barem jednom. Američki novinar Majkl Bauman napisao je da nije znao gdje da ga svrsta, ali da ga je nakon njegovih nastupa na proljećnim klasicima 2024. svrstao među klasik specijaliste, kao vozača koji je sa 1,90 m dovoljno veliki i jak da može da vozi po kaldrmama, a opet dovoljno lagan na nogama da vozi preko velikih uspona, a nakon što je osvojio Pariz—Nicu iste godine, napisao je da nije siguran što se osvajanja Tur de Fransa tiče jer smatra da je ipak previsok za velike uspone tokom tri nedelje.

Privatni život

Izjavio je da je Tur de Frans jedina trka za koju je znao i koju je gledao dok je bio mali. Godine 2018. počeo je da studira na Univerzitetu Kvest u Britanskoj Kolumbiji, koji je napustio poslije godinu dana kada se preselio u Francusku. Pored engleskog, govori i francuski jezik, koji je naučio kada je počeo da vozi za tim Šamberi 2019. godine. U početku je samo sjedio oko suvozača tokom timskih obroka, pokušavajući da ga samo upija, a kasnije je koristio potkaste i aplikaciju duolingo kako bi upotpunio znanje i naučio strukturu jezika. Nakon što je 2020. prešao u Movistar, počeo je da uči španski, a izjavio je da mu je učenje francuskog olakšalo učenje španskog 30 puta. Tokom 2023. u Movistaru izjavio je da je svu platu koju je primao od januara do juna potrošio na trening i opremu, jer je morao sam za sebe da organizuje visinski kamp za trening na usponima, da plaća sonjijera, a zatim i da sam sprema hranu poslije treninga.

Živi u Nici, a izjavio je da mu je Pariz—Nica omiljena trka i da bi volio da je vozi svake godine. Ijan Bosvel mu je ostavio svoj automobil nakon što se iz Nice vratio u Sjedinjene Američke Države po završetku karijere.

Rezultati na trkama

Rezultati na grand tur trkama

Grand tur trke	2020.	2021.	2022.	2023.	2024.
Điro d’Italija	—	98	—	—	—
Tur de Frans	—	—	20	DNF	8
Vuelta a Espanja	—	—	—	—	—

Rezultati na glavnim etapnim trkama

Etapne trke	2020.	2021.	2022.	2023.	2024.
Pariz—Nica	—	8	DNF	8	1
Tireno—Adrijatiko	46	—	—	—	—
Vuelta a Katalunja	NH	—	—	—	—
Vuelta al Pais Basko		—	—	—	—
Tur de Romandi		—	—	2	—
Kriterijum di Dofine	—	—	13	63	2
Tur de Svis	NH	—	—	—	—

Rezultati na klasicima

Monumentalni klasici	2020.	2021.	2022.	2023.	2024.
Milano—Sanremo	17	—	—	—	—
Ronde van Flanderen	—	—	—	9	31
Pariz—Rube	NH	65	—	—	—
Lijež—Bastonj—Lijež	45	56	—	—	—
Điro di Lombardija	—	—	—	23	DNF
Ostali klasici	2020.	2021.	2022.	2023.	2024.
Kadel Evans rejs	—	—	—	—	—
Omlop het Nijuvsblad	DNF	—	—	18	29
Strade Bjanke	DNF	—	—	—	—
Klasik Briž—De Pane	—	—	—	—	—
E3 Sakso bank	NH	—	—	4	5
Gent—Vevelgem	—	—	—	—	—
Dvars dor Flanderen	NH	—	—	—	1
Amstel gold rejs	NH	—	—	—	37
Fleš Valon	32	91	12	—	—
Ešborn—Frankfurt	—	—	—	—	—
Klasika de San Sebastijan	NH	65	—	—	—
Hamburg sajklasik	—	—	—	—	—
Bretanje klasik	—	—	—	—	—
Gran pri sajkliste de Kvebek	NH		—	42	35
Gran pri sajkliste de Montreal			—	24	12
Kirn—Brisel—Kirn	23	—	—	65	66
Merilend sajkling klasik	—	—	—	54	—
Gran Pijemonte	75	—	—	25	—
Kopa Sabatini	—	—	DNF	—	—
Điro del’Emilija	—	—	DNF	19	17
Tre vali Varezine	NH	—	95	—	NR

Rezultati na Olimpijskim igrama

Olimpijske igre	2020.	2024.
Drumska trka	—	9
Vožnja na hronometar	—	—

Rezultati na Svjetskom prvenstvu

Svjetsko prvenstvo u drumskoj vožnji	2020.	2021.	2022.	2023.	2024.
Drumska trka	—	DNF	—	—	34
Vožnja na hronometar	—	—	—	—	—

Rezultati na nacionalnom prvenstvu

Prvenstvo SAD	2020.	2021.	2022.	2023.	2024.
Drumska trka	—	—	—	—	—
Vožnja na hronometar	—	—	—	—	—

Legenda

—	Nije učestvovao
DNF	Nije završio
NH	Nije održano
NR	Нема резултата

Спољашње везе

• Профил на сајту uci.org
• Profil na sajtu procyclingstats.com
• Profil na sajtu cyclingarchives.com
• Profil na sajtu cqranking.com
• Profil na sajtu cyclebase.nl