Matijas Skelmose

Matijas Skelmose
Skelmose 2024.
Lični podaci
Puno ime	Matijas Skelmose Jensen
Nadimak	„Skjeli“
Datum rođenja	(2000-09-16)16. septembar 2000.
Mjesto rođenja	Kopenhagen, Danska
Državljanstvo	Danska
Visina	1,79 m
Masa	65 kg
Timske informacije
Trenutni tim	Lidl—trek
Disciplina	drumski
Uloga	vozač
Tip vozača	univerzalac
Juniorska karijera
2012—2016	Amager sikle ring
2017—2018	Berkop sikler Karl ras
2019	IBT—ridli Karl ras—sidkisten
Profesionalna karijera
2020	Leopard pro sajkling
2020	Trek—segafredo (stažer)
2021—	Trek—segafredo
Uspjesi
Vuelta a Espanja Najbolji mladi vozač 1 (2024)
Glavne etapne trke
Tur de Svis	1 (2023)
Prvenstva
Nacionalni šampion (drumska trka)	1 (2023)
Nacionalni šampion (vožnja na hronometar)	1 (2024)
Druge trke
Tur de Luksemburg 1 (2022) Merilend sajkling klasik 1 (2023)
Ažurirano: 26. oktobar 2024.

Matijas Skelmose Jensen (dan. Mattias Skjelmose Jensen; Kopenhagen, 16. septembar 2000) danski je biciklista koji trenutno vozi za UCI vorld tur tim — Lidl—trek. Osvojio je po jednom Tur de Luksemburg, Tur de Svis, Merilend sajkling klasik, klasifikaciju za najboljeg mladog vozača na Vuelta a Espanji, kao i prvenstvo Danske u drumskoj i u vožnji na hronometar.

Tokom juniorske karijere osvojio je nekoliko trka, a 2018. je suspendovan na deset mjeseci zbog doping testa koji je otkrio tragove lijekova za poboljšanje performansi koji potiču iz dijetetskih suplemenata. Godine 2020. prešao je u tim Leopard pro sajkling, a kasnije tokom godine je prešao u Trek—segafredo kao stažer, gdje je počeo profesionalnu karijeru 2021. i tokom prve sezone je završio UAE tur na šestom mjestu. Godine 2022. je osvojio Tur de Luksemburg i vozio je svoju prvu grand tur trku — Điro d’Italiju. Godine 2023. vozio je Tur de Frans po prvi put, osvojio je Tur de Svis, Merilend sajkling klasik i prvenstvo Danske u drumskoj vožnji, dok je završio na drugom mjestu Fleš Valon i na devetom Lijež—Bastonj—Lijež.

Godine 2024. završio je na trećem mjestu Vueltu al Pais Basko i Tur de Svis, na četvrtom mjestu Pariz—Nicu i osvojio je prvenstvo Danske u vožnji na hronometar, dok je u finišu sezone vozio Vuelta a Espanju po prvi put, koju je završio na petom mjestu, uz osvojenu klasifikaciju za najboljeg mladog vozača.

Djetinjstvo i juniorska karijera

Skjelmose na Pariz—Rubeu za juniore 2017.

Rođen je u Kopenhagenu, a odrastao je u Amageru, gdje se preselio sa pet godina, sa majkom i očuhom, nakon što su se njegovi roditelji razveli. Njegova majka je posjedovala bar u centru Kopenhagena i teretanu za žene, dok je njegov otac bio samozaposlen cijelog života, a očuh je kao mali bio u sirotištu, dok je kasnije postao izvođač radova. Kao mali je trenirao fudbal, ali je bio loš i htio je da napusti, što su mu roditelji dozvolili uz uslov da izabere drugi sport. Izabrao je biciklizam, koji je počeo da trenira u lokalnom timu Amager sikle ring 2012. a 2013. je vozio prvu trku kao licencirani vozač, koja je bila duga 40 kilometara, gdje je otpao poslije dva kilometra ali je odvezao čitavu, a kasnije je izjavio da je to bio uspjeh za dječaka kakav je on bio. Sa 15 godina je osvojio svoju prvu trku, a kasnije je izjavio da očuh nije mogao da vjeruje u to, jer ga je i dalje smatrao malim debelim dječakom a ne budućim biciklistom. Tokom 2015. i 2016. je povećao obim treninga, idući preko svih preporuka, trenirajući kao odrasla osoba, o čemu je izjavio da je bicikl uvijek bio njegova terapija i prostor, da mu je pomogao mnogo kad je bio mlađi i kada mu je nedostajao društveni život. Izjavio je da je tokom poslednje godine u juniorima pobjeđivao toliko da je postao previše ohol i arogantan, niko ništa nije mogao da mu kaže, rugao se drugima i vozio kao tiranin, da ga nije bilo briga hoće li smatrati da je loša osoba, jer nisu mogli da kažu da nije najbolji. Godine 2017. prešao je u tim Berkop sikler Karl ras, gdje je tokom prve sezone završio prvenstvo Danske u drumskoj vožnji za juniore na drugom mjestu, a bio je izabran u tim za drumsku trku za juniore na Svjetskom prvenstvu, gdje je pobijedio njegov suvozač Julius Johansen. Godine 2018. na Pariz—Rubeu za juniore Luis Aski i Samuele Manfredi su napali na 30 km do cilja, Skjelmose je vozio u grupi neko vrijeme, nakon čega je napao u potjeri za njima, ali nije mogao da ih dostigne i završio je na trećem mjestu, šest sekundi iza, dok je u sprintu vodeće dvojice pobijedio Aski. Mjesec dana kasnije, Trku mira za juniore završio je na drugom mjestu u generalnom plasmanu, minut i 55 sekundi iza Remka Evenepula, koji je osvojio i brdsku i klasifikaciju po poenima, a krajem maja je vozio Tur di pais de Vod trku u Švajcarskoj, gdje je pobijedio na hronometru na etapi 3b, 22 sekunde ispred Vilijama Levi Blumea i preuzeo je lidersku majicu. Poslednju, četvrtu etapu, završio je na desetom mjestu u sprintu prve grupe u kojem je pobijedio Aleks Boden i osvojio je trku 24 sekunde ispred Levi Blumea.

Dana 26. maja 2018. na doping testu koji je izvršen nakon njegove pobjede na hronometru na trci Tur di pais de Vod, otkriveni su tragovi supstance metilheksanamin, lijeka koji se koristi za poboljšanje performansi, a koji je zabranjen, o čemu je istakao da potiče od jednog od dijetetskih suplemenata koje je uzeo. Nakon što je slučaj obrađen od strane Biciklističke antidoping fondacije, Svjetska biciklistička unija ga je kaznila sa deset mjeseci suspenzije zbog kršenja antidoping propisa, koja je trajala od 7. jula 2018. do 6. maja 2019. U vrijeme pozitivnog doping testa imao je 17 godina, zbog čega Danska biciklistička federacija i UCI nisu objavili presudu u medijima. Selektor i sportski direktor tima takođe su bili među onima koji su znali za suspenziju, ali su svi pokušavali da to prikriju i lažirali su povredu koljena. Kasnije je izjavio da se osjećao kao da je nepravedno tretiran i osuđen za nešto što nije uradio, kao i da su mu mnogi tada okrenuli leđa, nisu htjeli da razgovaraju sa njim i da su pričali ružno o njemu. Istakao je da je tokom suspenzije počeo da sumnja zašto uopšte vozi bicikl, da je dao sebi nedelju dana prostora, da prestane ako mu se ne vrati želja, ali da mu se ona vratila poslije 3-4 dana. Nakon što se vratio sa suspenzije vozio je za tim IBT—ridli Karl ras—sidkisten, dok mu je dogovoreni ugovor sa danskim pro timom Rival da počne profesionalnu karijeru propao zbog pozitivnog doping testa, a drugi tim mu je tražio da potpiše ugovor sa potencijalnim posljedicama ako se ponovo dopinguje, što je odbio, ističući da se nikada nije dopingovao. Dana 31. maja 2019. njegovog prijatelja i vozača danskog nacionalnog tima, Andreasa Biskov Sarba udario je automobil dok je vozio trku u Oderu, a kada mu je otac javio, on mu je samo poslao poruku da bude jak, da će proći, ističući da nije umio da izražava osjećanja. Kasnije tokom dana je Sarbo preminuo, o čemu je izjavio da je to za njega bio veliki šok, da mu je mjesecima slao poruke preko servisa Messenger i da je izgubio volju za trkama, a da je na biciklu plakao tokom treninga. Tokom 2019. vozio je prvenstvo Danske za juniore u vožnji na hronometar, kao i prvenstvo za vozače do 23 godine i za seniore i u drumskoj i u vožnji na hronometar, koji je završio na 19 mjestu, dva i po minuta iza Kaspera Asgrena. U avgustu je vozio klasik Fjen runt zajedno sa seniorima i završio ga je na trećem mjestu, 36 sekundi iza Rasmusa Kvodea.

Profesionalna karijera

2020.

Godine 2020. prešao je u Leopard pro sajkling, koji je služio kao razvojni tim za vorld tur tim Trek—segafredo. Sezonu je počeo na Tur of Antalija trci krajem februara, koju je završio na 39 mjestu u generalnom plasmanu, dva minuta iza Maksimilijana Stedmana. Dana 15. marta, zbog pandemije kovida 19 je prekinuta čitava sezona u biciklizmu, a trke su ili odložene ili otkazane. Nakon što je sezona nastavljena, u avgustu je vozio Čeh tur, koji je završio na 40 mjestu u generalnom plasmanu, četiri i po minuta iza Damijena Housona, a zatim je prvenstvo Danske u drumskoj vožnji završio na 34 mjestu, 46 sekundi iza Asgrena.

Dana 26. avgusta je prešao u Trek—segafredo kao stažer, o čemu je izjavio da je srećan što je dobio priliku da se pokaže i da može mnogo da nauči od vorld tur vozača. Za tim je debitovao na klasiku Trofeo Mateoti u Italiji, koji je završio na 29 mjestu, u grupi koja je došla na cilj minut i 15 sekundi iza Valerija Kontija. Početkom septembra vozio je Tur di Dubs, koji je završio na 22 mjestu, u grupi koja je došla 22 sekunde iza Loika Vligena, koji je ostvario solo pobjedu napadom na 300 metara do cilja iz manje grupe. U oktobru je vozio Brabantse pajl, gdje je otišao u bijeg zajedno sa još pet vozača, stekli su pet minuta prednosti, ali su dostignuti na 63 km do cilja, nakon čega je otpao i završio je tri minuta iza Žilijena Alafilipa.

2021.

Skjelmose (treći po redu, u bijelom dresu) na prvenstvu Danske u drumskoj vožnji 2021.

Početkom 2021. potpisao je dvogodišnji profesionalni ugovor sa timom. Sezonu je počeo na Etoil de Besež trci, koju je završio na 73 mjestu, 11 minuta iza Tima Velensa. Poslije trke je izjavio da je februar najranije što je ikada počeo sa takmičenjem i da ima još dosta da uči. Sezonu je nastavio na UAE turu, gdje se na prvoj etapi grupa razdvojila zbog vjetra, ostao je u prvoj grupi, ali se ona razdvojila zbog velike brzine u sprintu i završio je šest sekunde iza prve grupe gdje je Metju van der Pul pobijedio u sprintu. Hronometar na drugoj etapi završio je na 41 mjestu, minut i pet sekundi iza Filipa Gane, ali je nadoknadio vrijeme ispred drugih vozača i došao je na deseto mjesto u generalnom plasmanu, 48 sekundi iza Tadeja Pogačara. Treću etapu je završio minut i po iza Pogačara, koji je u sprintu pobijedio Adama Jejtsa na usponu Džebel hefet i došao je na šesto mjesto u generalnom plasmanu. Do kraja je sačuvao prednost ispred drugih vozača i završio je na šestom mjestu u generalnom plasmanu, dva i po minuta iza Pogačara. Sezonu je nastavio na Vuelta a Katalunji, gdje je bio u bijegu na šestoj etapi, zajedno sa još četiri vozača, ali su dostignuti na oko 20km do cilja, nakon čega je otpao i završio je devet i po minuta iza grupe u kojoj je Peter Sagan pobijedio u sprintu. Završio je na 83 mjestu u generalnom plasmanu, 55 minuta iza Adama Jejtsa. Krajem aprila je vozio Tur de Romandi trku, koju je završio na 15 mjestu u generalnom plasmanu, četiri i po minuta iza Gerenta Tomasa, kao i na drugom mjestu u klasifikaciji za najboljeg mladog vozača, minut i po iza Timena Arensmana, nakon čega je Kriterijum di Dofine završio na 21 mjestu u generalnom plasmanu, sedam minuta iza Ričija Porta, kao i na trećem mjestu u klasifikaciji za najboljeg mladog vozača, iza Davida Godua i Orelina Pare Pentrea.

Krajem jula vozio je Tur de l’en, gdje je poslednju, treću etapu, završio na trećem mjestu, u tročlanoj grupi koja je došla na cilj 46 sekundi iza Majkla Storera, izgubivši u sprintu od Andree Bađiolija i trku je završio na petom mjestu u generalnom plasmanu, minut i 20 sekundi iza Storera, kao i na drugim mjestu u klasifikaciji za najboljeg mladog vozača, dvije sekunde iza Bađiolija. Sezonu je nastavio na Denmark runt trci, gdje je na trećoj etapi Evenepul napao na 17 km i tri kruga do cilja, što niko nije mogao da prati. Skjelmose nije mogao da prati ni druge vozače i završio je na sedmom mjestu, tri minuta i 20 sekundi iza Evenepula. Hronometar na poslednjoj, petoj etapi, završio je na sedmom mjestu, 23 sekunde iza Evenepula i trku je završio na osmom mjestu u generalnom plasmanu, četiri minuta iza Evenepula. U avgustu je vozio Tur of Norvej trku, koju je završio na sedmom mjestu u generalnom plasmanu, 33 sekunde iza Itana Hejtera i osvojio je klasifikaciju za najboljeg mladog vozača, 20 sekundi ispred Marka Donovana. Krajem avgusta je vozio Bretanje klasik, gdje je Alafilip napao na usponu na 60 km do cilja, što su pratili njegov suvozač Mikel Onore, Benoa Kosnefroa i Pogačar, koji je otpao poslije deset kilometara. Skjelmose nije mogao da prati druge vozače koji su napadali i završio je na 41 mjestu, u grupi koja je došla na cilj 53 sekunde iza Kosnefroe i Alafilipa. U septembru je vozio Tur de Luksemburg, gdje je hronometar na četvrtoj etapi završio na trećem mjestu, 26 sekundi iza Matije Katanea, dok je trku završio na 38 mjestu u generalnom plasmanu, 16 minuta iza Žoaoa Almeide. Dana 4. oktobra vozio je Kopa Bernoki, gdje je Evenepul napao u prvom krugu, na 140 km do cilja i izdvojila se grupa od šest vozača, koji su brzo stekli četiri minuta prednosti ispred grupe. Skjelmose je vozio u grupi do kraja, prednost se samo povećavala i završio je na 50 mjestu, osam i po minuta iza Evenepula koji je ostvario solo pobjedu napadom na poslednjem usponu. Tri dana kasnije vozio je Gran Pijemonte, gdje je otišao u bijeg poslije 15 kilometara zajedno sa još četiri vozača, ali su dostignuti na 28 km do cilja, nakon čega je otpao i završio je skoro pet minuta iza prve grupe u kojoj je Metju Vals pobijedio u sprintu.

2022.

Sezonu 2022. počeo je na Tur de la Provens trci, gdje je prolog na otvaranju završio na 15 mjestu, 23 sekunde iza Gane. Na prvoj etapi, grupa se razdvojila na 75 km do cilja zbog jakog vjetra; u prvoj grupi je bilo 27 vozača, među kojima je bio i Skjelmose. Maćjej Bodnar je napao na 7,7 km do cilja, a dostignut je u poslednja dva kilometra kada je Gana izašao na čelo. Nakon napada u poslednjem kilometru, neki vozači su otpali, u sprintu je završio na sedmom mjestu i došao je na šesto mjesto u generalnom plasmanu, 21 sekundu iza Gane. Na drugoj etapi, Kofidis je radeći za Brajana Kokara napao sa tri vozača na usponu na 31 km do cilja, kako bi drugi sprinteri otpali, ali ih je grupa dostigla. Na 2 km do cilja je dostignut Aleksis Gužar koji je bio u bijegu, nakon čega je Pjer Luk Perišon napao. On je dostignut na 500 metara do cilja, Pjer Latur je počeo rano da sprinta, što su odmah pratili Kokar, Alafilip i Gana, a neki vozači su otpali. Kokar je pobijedio, dok je Skjelmose završio na 13 mjestu, u istom vremenu i došao je na peto mjesto u generalnom plasmanu, sa istim vremenom kao Mateo Jorgenson, preskočivši Ilana van Vildera. Na poslednjoj, trećoj etapi, Nairo Kintana je napao na poslednjem usponu, na 3 km do cilja, što je odmah pratio Alafilip. Za njima su krenuli Ivan Sosa i Emanuel Gebregzabijer, a Skjelmose je ostao u grupi iza. Kintana je otišao od Alafilipa, kojeg je zatim dostigao Sosa, dok je Gebregzabijer otpao da bi radio za Skjelmosea i dostigli su Alafilipa. Skjelmose je zatim napao na 500 metara do cilja, što je pratio Jorgenson, prestigli su Sosu i završio je etapu na drugom mjestu, 37 sekundi iza Kintane, odsprintavši Jorgensona. Trku je završio na trećem mjestu u generalnom plasmanu, 34 sekunde iza Kintane, uz osvojenu klasifikaciju za najboljeg mladog vozača, dvije sekunde ispred Jorgensona. Sezonu je nastavio na Tur de Alps maritimes et di Var, ali je napustio prije početka poslednje etape zbog povrede. Krajem marta vozio je Vuelta a Katalunju, gdje je prvu etapu završio na šestom mjestu u sprintu u kojem je pobijedio Metjuz. Na drugoj etapi, na oko 58 km do cilja, neko ispred njega je pogriješio na kočenju na spustu, zbog čega je pao 3—4 metra preko zida u jarugu, ali je izašao noseći bicikl i tražio da mu daju drugi. Zajedno sa njim je pao i njegov suvozač Antvan Tolhuk, koji nije pao u jarugu, sačekao ga je, vozili su zajedno i dostigli grupu, nakon čega je Skjelmose u sprintu završio na desetom mjestu, a pobijedio je Kejden Grouvs. Do kraja je gubio vrijeme i završio je na 16 mjestu u generalnom plasmanu, tri minuta iza Serhia Igite. Sezonu je nastavio na ardenskim klasicima, vozeći Fleš Valon 20. aprila, gdje je Dilan Tuns napao na 300 metara do cilja na usponu Mur de Ij, za njim su krenuli Alehandro Valverde, Aleksandar Vlasov i Alafilip, dok Skjelmose nije mogao da prati tempo i završio je na 18 mjestu, 21 sekundu iza Tunsa. Četiri dana kasnije vozio je Lijež—Bastonj—Lijež, gdje je završio na 65 mjestu, sedam i po minuta iza Evenepula koji je pobijedio nakon napada na 29 km do cilja na usponu Kote de la Redut.

Skjelmose (četvrti sa desne strane) na Điro d’Italiji 2022.

U maju je vozio svoju prvu grand tur trku — Điro d’Italiju, gdje je bio lider tima u borbi za generalni plasman, zajedno sa Đuliom Čikoneom, ali su iz tima objavili da će ići etapu po etapu jer vozi po prvi put na grand turu i da moraju da budu strpljivi. U svom dnevniku je napisao da počinje najveća trka u njegovoj karijeri do tog trenutka, da ne zna kako će mu tijelo reagovati na napore tokom tri nedelje i da će biti srećan ako uspješno stigne do Verone, gdje je bio kraj trke. Cilj prve etape je bio na blagom usponu, gdje se u sprintu odvojila grupa od osam vozača, pobijedio je Van der Pul, dok je Skjelmose završio na desetom mjestu, u grupi koja je došla na cilj četiri sekunde iza vodećih. Hronometar na drugoj etapi završio je na 21 mjestu, 28 sekundi iza Sajmona Jejtsa, ali je izgubio vrijeme i u odnosu na druge vozače i pao je na 16 mjesto u generalnom plasmanu, 40 sekundi iza Van der Pula. Poslije tri etape koje su vožene u Mađarskoj, izjavio je da je pozicioniranje bitna lekcija koju je naučio o grand tur trkama i da su ga suvozači Edvard Tuns i Oto Vergarde sprovodili kroz grupu kada bi izgubio pozicije. Na četvrtoj etapi, čiji je cilj bio na usponu Mount Etna, otpao je od grupe, Bauke Molema je ostao sa njim do cilja i završio je dva i po minuta iza grupe, dok je njegov suvozač Huan Pedro Lopez iz bijega preuzeo roze majicu za lidera trke. Poslije etape izjavio je da se nije osjećao dobro i da je vjerovatno imao alergijskih problema. Na sedmoj etapi je pokušao da ode u bijeg, izjavivši da se osjećao jako dobro, ali je pao na spustu sa prvog uspona, kada se bijeg formirao. Na usponima je otpao od grupe i završio je 26 minuta iza Kuna Bauvmana koji je pobijedio iz bijega. Na osmoj etapi je otišao u bijeg, istakavši da mu to nije bila namjera, ali da je bilo dobro za moral. Otpao je nakon što je Van der Pul napao 46 km do cilja, kada se odvojila grupa od pet vozača, nakon čega je otpao i od glavne grupe kada ga je dostigla i završio je skoro pet minuta iza Tomasa de Genta koji je pobijedio iz bijega. Na devetoj etapi, čiji je cilj bio na usponu Blokaus, ostao je do kraja etape uz Čikonea, koji je otpao na 12 km do cilja, nakon čega je izjavio da razumije koliko je Molema patio dok je radio za njega na usponu Mount Etna. Završili su devet i po minuta iza prve grupe u kojoj je Džaj Hindli pobijedio, zbog čega je Čikone pao na 22 mjesto u generalnom plasmanu. U nastavku je radio za Lopeza i završio je na 40 mjestu u generalnom plasmanu, dva i po sata iza Hindlija, dok je Lopez završio na desetom mjestu. Izjavio je da je naučio da postoje dani kad može da se osjeća jako dobro, ali takođe da može brzo da izgubi taj osjećaj, kao i da bez obzira koliko savršeno sve pripremio, neke stvari su van kontrole vozača.

Dana 14. juna vozio je Mon Vantu denivele čelendž, koji je završio na 15 mjestu, pet minuta i 25 sekundi iza Rubena Gereira, a dva dana kasnije startovao je La rute d’Okitanije trku, gdje su poslije dvije ravne etape, na trećoj voženi usponi. Tokom etape se izdvojila grupa od 12 vozača, iz koje su napali Majkl Vuds i Karlos Rodrigez na usponu na 20 km do cilja, što je u početku pratio Kintana ali je brzo otpao. Iz grupe iza je napao Valverde, što je pratio samo Hesus Erada i odvojili su se od ostalih. Skjelmose je napao pred cilj i završio je na petom mjestu, minut i 34 sekunde iza Vudsa, kao i sekundu ispred četvoročlane grupe u kojoj je bio i došao je na peto mjesto u generalnom plasmanu. Poslednja etapa je vožena po ravnom, završio je u grupi i trku je završio na petom mjestu u generalnom plasmanu, minut i 44 sekunde iza Vudsa. Sezonu je nastavio na prvenstvu Danske, gdje je hronometar završio na trećem mjestu, sedam sekundi iza Matijasa Norsgora, kao i manje od sekunde iza Magnusa Kort Nilsena, a drumsku trku je završio na osmom mjestu, u grupi koja je došla na cilj minut iza njegovog suvozača iz Trek—segafreda Aleksandera Kampa. Dana 23. jula startovao je Tur de Valoni trku, gdje je cilj prve etape bio na usponu Mur de Ij, na kojem je cilj Fleš Valona. Na 200 metara do cilja je Alafilip napao i pobijedio je sekundu ispred Aleksa Aranburua i Roberta Stanarda, dok je Skjelmose završio na četvrtom mjestu, pet sekundi iza. Na drugoj etapi, na oko 50 km do cilja je došlo do pada u grupi, nakon čega su vozači počeli da napadaju i izdvojila se grupa od oko 20 vozača koji su dostigli bjegunce. Oni su povećavali prednost nakon što Sudal—Kvik-step nije imao dovoljno vozača da radi za Alafilipa. U finišu je Ojer Lazkano napao i pobijedio je, dok je Skjelmose završio na petom mjestu, u grupi koja je došla na cilj 11 sekundi iza, kao i preko osam minuta ispred glavne grupe i došao je na drugo mjesto u generalnom plasmanu, sedam sekundi iza Stanarda. Na trećoj etapi se grupa razdvojila u sprintu, završio je u drugoj grupi, četiri sekunde iza vodećih i pao je na treće mjesto u generalnom plasmanu, dvije sekunde iza drugoplasiranog Vligena. Poslednju, sedmu etapu, završio je na sedmom mjestu u sprintu i trku je završio na trećem mjestu u generalnom plasmanu, 12 sekundi iza Stanarda koji je drugim mjestom na poslednjoj etapi uzeo šest sekundi bonifikacije, kao i dvije sekunde iza Vligena, uz osvojenu klasifikaciju za najboljeg mladog vozača. Stanard je 2024. kažnjen retroaktivno sa četiri godine suspenzije zbog neobjašnjivih abnormalnosti u biološkom pasošu tokom 2018. zbog čega su mu poništeni svi rezultati od avgusta 2018. do avgusta 2022. i Skjelmoseu je pripalo drugo mjesto. Tri dana kasnije vozio je Klasika de San Sebastijan, gdje je Evenepul napao na 46 km do cilja, na početku uspona Erlaic, što je pratio samo Sajmon Jejts, a zatim je i on otpao na 2 km do vrha uspona. Skjelmose je završio na osmom mjestu, u grupi koja je došla na cilj četiri minuta iza Evenepula.

Skjelmose (prvi sa desne strane) na podijumu na Tur of Denmark trci, sa Kristofom Laportom (u sredini) i Magnusom Šefildom (lijevo).

Početkom avgusta je vozio Tur de l’En, gdje je na drugoj etapi napao pri vrhu uspona Kol de Porte, što je pratilo nekoliko vozača, ali ih je dostiglo još na spustu. Gijom Marten je napao u finišu, Skjelmose je krenuo za njim zajedno sa još pet vozača, ali nisu mogli da ga dostignu i završio je na drugom mjestu, odsprintavši grupu koja je došla na cilj dvije sekunde iza Martena, a zahvaljujući sekundama bonifikacije došao je na drugo mjesto u generalnom plasmanu. Na poslednjoj, trećoj etapi, Antonio Pedrero je bio u bijegu zajedno sa Alafilipom i Silvanom Monikjeom, a zatim otišao od njih na usponu na 30 km do cilja. U poslednjih pet kilometara je bio virtuelni lider trke, zbog čega je Skjelmose izlazio na čelo grupe da pomogne da se snanji njegova prednost. U finišu su Džordž Benet i Hari Svejni napali, dok je Skjelmose ostao u iza i završio je na četvrtom mjestu, odsprintavši grupu koja je došla na cilj minut i po iza Pedrera, a nakon što nije mogao da osvoji sekunde bonifikacije završio je na drugom mjestu u generalnom plasmanu, šest sekundi iza Martena, uz osvojene klasifikacije po poenima i za najboljeg mladog vozača. Poslije trke produžio je ugovor sa timom do kraja 2024. Sezonu je nastavio na Denmark runt trci, gdje je hronometar na drugoj etapi završio na drugom mjestu, tri sekunde iza Magnusa Šefilda. Na trećoj etapi je Laport predvodio Olava Koja za sprint, a zatim nastavio i sam da sprinta i završio je na drugom mjestu, iza Koja, a zahvaljujući sekundama bonifikacije pretekao je Skjelmosea na drugom mjestu u generalnom plasmanu. Na poslednjoj, petoj etapi, Šefild je napao na poslednjem usponu, što je pratio Laport, a zatim su za njima krenuli Skjelmose, Krag Andersen, Mauro Šmit i Honatan Narvaez i dostigli su ih. U sprintu je završio na trećem mjestu, iza Laporta i Šefilda i trku je završio na trećem mjestu u generalnom plasmanu, devet sekundi iza Laporta i pet sekundi iza Šefilda. Poslije trke je izjavio da je razočaran, jer smatra da nije dovoljno dobro da bude treći kada se cijeli tim žrtvuje za njega. Preko deset puta je završio u prvih deset u toku sezone, o čemu je takođe izjavio da je frustriran i da bi to rado mijenjao za jednu pobjedu. Četiri dana kasnije startovao je Dojčland tur, gdje je prolog na otvaranju završio na 17 mjestu, osam sekundi iza Gane. Na trećoj etapi, čiji je cilj bio na usponu dugom 11,7 km, Adam Jejts je napao na 6,4 km do cilja, što niko nije pratio. U finišu su napali i drugi vozači, što nije mogao da prati i završio je na sedmom mjestu, 33 sekunde iza Adama Jejtsa. Na poslednjoj, četvrtoj etapi, pao je na spustu i morao je da napusti trku. Izjavio je da nije htio da mu se sezona završi na ivičnjaku u Štutgartu, jer je tim morao da putuje tri sata do Frankfurta, zbog čega je htio da izbjegne odlazak u bolnicu i zašio ga je timski doktor u autobusu. Nakon što se oporavio, vozio je Tur de Luksemburg, gdje je drugu etapu završio na petom mjestu u sprintu u kojem je pobijedio Mateo Trentin. Na hronometru na četvrtoj etapi pobijedio je tri sekunde ispred Kevina Vokelena, čime je ostvario prvu pobjedu u karijeri i preuzeo je lidersku majicu. Na poslednjoj, petoj etapi, Valenten Madua je napao na 1,3 km do cilja nakon što je dostignut Feliks Gal koji je bio u bijegu, što su pratili Skjelmose, Vokelen i Aleksander Ženije i došli su zajedno na cilj. Skjelmose je počeo da sprinta prvi, na 250 metara do cilja, ali je završio na drugom mjestu nakon što ga je Madua obišao i osvojio je trku pet sekundi ispred Vokelena. To mu je bila prva trka koju je osvojio u karijeri, nakon čega je izjavio da je presrećan, da je još uvijek mlad i da ima vremena da se razvija. Dana 25. septembra vozio je drumsku trku na Svjetskom prvenstvu, gdje su francuski vozači napali na 215 km do cilja i odvojila se grupa od 24 vozača, među kojima su bili Pogačar i Vaut van Art. Stekli su preko minut prednosti, ali su dostignuti poslije 35 kilometara. Kventin Paše je napao na 75 km do cilja i odvojila se grupa od oko 30 vozača, a nakon novih napada izdvojila se grupa od 16 vozača. Evenepul je napao na 32 km do cilja, što je pratio samo Aleksej Lucenko, dok su se ostali gledali međusobno, a zatim su za njima krenuli Skjelmose, Šmit, Lorenco Rota i Paskal Enkhorn. Evenepul je otišao od Lucenka na 25 km do cilja, kojeg je zatim dostigla grupa u kojoj je bio Skjelmose u poslednjih pet kilometara. U poslednjem kilometru su usporili, Jan Tratnik je predvodio grupu koja ih je dostigla u poslednjih 300 metara i završio je na desetom mjestu, u grupi koja je došla na cilj dva minuta i 20 sekundi iza Evenepula, a koju je odsprintao Laport ispred Metjuza. Početkom oktobra je vozio Điro di Lombardiju po prvi put, ali je morao da je napusti zbog pada, nakon čega je završio sezonu.

2023.

Skjelmose na podijumu na trci Tur de Alps maritimes et di Var 2023. nakon osvajanja klasifikacije po poenima.

Sezonu 2023. počeo je na Etoil de Besež trci, gdje se na prvoj etapi grupa razdvojila u sprintu i završio je na šestom mjestu, pet sekundi iza De Lija koji je pobijedio u sprintu prve trojice vozača. Na četvrtoj etapi, grupa se razdvojila zbog vjetra na oko 40 km do cilja, prilikom čega je bio u prvoj grupi zajedno sa Pedersenom, Skujinšom i Jakopom Moskom i stekli su minut prednosti do poslednjeg uspona Le Mon buke. Nilson Paules je napao na sekciji od 9% nagiba, što je odmah pratio Skjelmose, a zatim su ih dostigli Pavel Sivakov, Latur i Arno de Li. Na 3 km do cilja je Paules ponovo napao, što niko nije pratio, a De Li je otpao od ostale trojice vozača. Paules je stekao deset sekundi prednosti, nakon čega je Skjelmose napao i dostigao ga. Vozili su zajedno do cilja, a u sprintu je pobijedio Skjelmose, ostvarivši treću pobjedu u karijeri, čime je takođe preuzeo lidersku majicu, četiri sekunde ispred Paulesa. Hronometar na poslednjoj, petoj etapi, završio je na devetom mjestu, 26 sekundi iza Pedersena, ali i pet sekundi iza Paulesa i trku je završio na drugom mjestu u generalnom plasmanu, sekundu iza Paulesa, uz osvojenu klasifikaciju za najboljeg mladog vozača. Poslije etape izjavio je da je razočaran što je izgubio trku za sekundu i što nije mogao da završi posao koji su njegovi suvozači započeli na prethodnoj etapi, ali da se nada da će moći da im se oduži drugi put. Sezonu je nastavio na Tur de Alps maritimes et di Var, gdje je prvu etapu završio u grupi koja je došla na cilj 25 sekundi iza Kevina Vokelena, koji je ostvario solo pobjedu nakon što se zajedno sa još vozača odvojio od grupe na 12 km do cilja. Na drugoj etapi, Matju Birgodo koji je bio u bijegu je dostignut na 7 km do cilja, nakon čega je napao Tibo Pino, ali je dostignut. U poslednja tri kilometra su napali Vokelen i Godu, koji su dostignuti na 500 metara do cilja, nakon čega je Paules izašao na čelo za sprint, Skjelmose je bio na trećoj poziciji, prošao je po lijevoj strani, počeo da sprinta prvi i pobijedio je ispred Paulesa i Vokelena, čime je ostvario drugu pobjedu u sezoni i došao je na peto mjesto u generalnom plasmanu. Na poslednjoj, trećoj etapi, Orelin Pare Pentre je napao na poslednjem usponu, za njim je krenula grupa od deset vozača, ali nisu mogli da ga dostignu. Skjelmose je odsprintao grupu koja je došla na cilj pet sekundi iza Pare Pentrea, čime je etapu završio na drugom mjestu, a trku je završio na petom mjestu u generalnom plasmanu, 26 sekundi iza Vokelena, uz osvojenu klasifikaciju po poenima. Dana 25. februara vozio je Fon Ardeše klasik, gdje je tim Sudal—Kvik-step radio na tempo kada su bjegunci dostignuti. Alafilip je napao na usponu na 30 km do cilja, što je pratio samo Godu i na spustu su brzo napravili prednost. Skjelmose je ostao u grupi iza, odakle je napao u finišu, što je pratio samo Viktor Lafaj, došli su na cilj 30 sekundi iza Alafilipa i Godua, pobijedio je u sprintu i završio je na trećem mjestu. Dan kasnije vozio je Fon Drom klasik, gdje se grupa razdvojila na oko 100 km do cilja i u prvoj grupi je ostalo 35 vozača. Alafilip je napao na usponu na 41 km do cilja, što su pratili Rui Kosta i Marten, ali su ih ostali dostigli. Entoni Perez je napao na 40 km do cilja i brzo je stekao prednost. Iza se izdvojila grupa od sedam vozača, dok je Skjelmose ostao u drugoj grupi, a Perez je stekao minut i po prednosti pred dva poslednja uspona. Na usponu Mur d’Aleks je napao Bađioli, što su pratili Kosta, Godu i Kvin Simons, dok je Skjelmose napao iz grupe iza, dostigao neke vozače i završio je na šestom mjestu, minut i po iza Pereza.

Početkom marta je vozio Pariz—Nicu, gdje je tim Trek—segafredo ekipni hronometar na trećoj etapi završio na osmom mjestu, 45 sekundi iza tima Jumbo—vizma. Na četvrtoj etapi, Jonas Vingegor je napao na 4,2 km do cilja, što je pratio samo Pogačar. Njih dvojica su usporili jer nisu htjeli da rade zajedno, nakon čega ih je dostigao Godu i otišao od njih. Skjelmose je otpao od grupe u kojoj su bili Jorgenson, Sajmon Jejts, Danijel Martinez, Barde i Jon Izagire i završio je na 14 mjestu, minut i 20 sekundi iza Pogačara, koji je napadom u finišu ostvario pobjedu. Na sedmoj etapi je učestvovao u padu i napustio je trku zajedno sa Pedersenom. Nakon što se oporavio od povrede, početkom aprila je vozio Gran pri Migel Indurain klasik, gdje je Jon Izagire napao zajedno sa Serhio Igitom na 10 km do cilja, dok je Skjelmose ostao u grupi iza, odakle je napao na poslednjem usponu, što niko nije pratio i završio je na trećem mjestu, 13 sekundi iza Izagirea. Dva dana kasnije startovao je Vueltu al Pais Basko. Na trećoj etapi, probušila mu se guma na 9 km do cilja, Molema mu je dao svoj bicikl, koji mu nije odgovarao , ali je uspio da se vrati u grupu. Vingegor je napao na poslednjem usponu, što niko nije pratio, Mikel Landa i Enrik Mas, su krenuli za njim, a zatim je iz grupe napao Izagire, što je pratio Godu, dok je na 200 metara do cilja napao Skjelmose i završio je na šestom mjestu, deset sekundi iza Vingegora, a nakon što je nadoknadio vrijeme u odnosu na druge vozače došao je na sedmo mjesto u generalnom plasmanu, 22 sekunde iza Vingegora i preuzeo je majicu za lidera klasifikacije za najboljeg mladog vozača. Na četvrtoj etapi, Vingegor je napao na poslednjem usponu, što je pratio samo Landa i stekli su 30 sekundi prednosti. Skjelmose je ostao u grupi, koja je smanjila zaostatak jer Landa nije mijenjao Vingegora, ali nisu mogli da ih dostignu. Vingegor je pobijedio u sprintu, dok je Skjelmose završio na desetom mjestu, u grupi koja je završila dvije sekunde iza. Na petoj etapi je uzeo dvije sekunde bonifikacije na prolaznom cilju, a zatim se grupa razdvojila na 10,9 km do cilja, na prvom od tri kratka i strma uspona, kada je tim Ineos grenadirs radio na čelu i u prvoj grupi su ostala 22 vozača. Grupa je došla zajedno na cilj, u sprintu je završio na trećem mjestu, iza Igite i Bađiolija, a zahvaljujući sekundama bonifikacije došao je na treće mjesto u generalnom plasmanu, sa istim vremenom kao Godu, 32 sekunde iza Vingegora. Na poslednjoj, šestoj etapi, Vingegor je napao na pretposlednjem usponu, na 30 km do cilja, što je u početku pratio samo Mas, ali je i on otpao kada su dostigli Stivena Krojsvajka koji je bio u bijegu, a zatim radio za Vingegora neko vrijeme. Skjelmose nije mogao da prati tempo grupe iza i otpao je od nje, a zatim ga je prestigla još jedna grupa od četiri vozača i završio je na 14 mjestu, četiri minuta iza Vingegora, dok je trku završio na 17 mjestu u generalnom plasmanu, četiri minuta i 40 sekundi iza Vingegora.

Sezonu je nastavio na ardenskim klasicima, vozeći Amstel gold rejs 16. aprila, gdje je na 90 km do cilja Pogačar napao i odvojila se grupa od 11 vozača u kojoj je bio i Skjelmose, a koja je stekla prednost od 45 sekundi prije nego što je glavna grupa smanjila na 20 sekundi. U poslednjih 50 kilometara, Pogačar je napao na usponu Ejserbosveg, što je pratio samo Pidkok, a zatim ih je dostigao Ben Hili, dok su ih Aleksej Lucenko i Andreas Kron dostigli po ravnom, ali su otpali na sledećem usponu. Skjelmose je vozio u grupi, koja je došla na cilj preko tri minuta iza Pogačara i završio je na osmom mjestu, izgubivši u sprintu od Bađiolija i Maksima van Gilsa. Dva dana kasnije vozio je Fleš Valon, gdje je Pogačar napao na 250 metara do cilja, na usponu Mur de Ij, što su pratili Skjelmose i Landa. Nije mogao da dostigne Pogačara, ali je uspio da zadrži prednost ispred Lande i završio je na drugom mjestu, sa istim vremenom kao Pogačar. Dana 23. aprila vozio je Lijež—Bastonj—Lijež, gdje je Evenepul napao na usponu Kote de la Redut, što nije pratio niko, ali ga je Pidkok dostigao na spustu, a zatim je otpao nakon što je Evenepul napao na manjem usponu Kote de Forž na 30 km do cilja. Skjelmose i Čikone su napali iz grupe i dostigli Pidkoka, a zatim ih je dostiglo još vozača. Hili je napao na usponu Kote de la Roš o Fokon u poslednjih 10 kilometara, što je pratio Santijago Buitrago, a nakon uspona ih je dostigao Pidkok i stekli su 20 sekundi ispred grupe. U finišu su napadali i drugi vozači, Skjelmose je ostao da vozi u manjoj grupi i završio je na devetom mjestu, skoro dva minuta iza Evenepula. Sezonu je nastavio u junu, na Tur de Svis trci, gdje je hronometar na otvaranju završio na šestom mjestu, 19 sekundi iza Kinga. Na trećoj etapi, Evenepul je napao na 6,4 km do cilja, što su pratili Skjelmose i Gal, a nakon što je grupa od pet vozača smanjila njihovu prednost, Gal je napao na 2,6 km do cilja, što u početku niko nije pratio, a zatim je Skjelmose krenuo za njim i dostigao ga. Radili su zajedno i povećali prednost ispred grupe koja je dostigla Evenepula, a na 500 metara do cilja je napao i pobijedio je tri sekunde ispred Gala, čime je preuzeo lidersku majicu, 17 sekundi ispred Evenepula. To mu je bila prva pobjeda u okviru vorld tura, a poslije etape izjavio je da je za nekoga kao što je on velika stvar pobijediti Evenepula, bez obzira u kakvoj je formi. Na četvrtoj etapi, Mikel Šerel je radio na tempo za Gala i odvojili su se od grupe na 20,5 km do cilja, nakon čega je Gal nastavio da vozi sam. Evenepul je otpadao od grupe više puta, ali se vraćao, a zatim je napao u poslednjih 500 metara. Skjelmose je krenuo za njim, ali nije mogao da ga dostigne i završio je na trećem mjestu, minut i tri sekunde iza Gala, kao i sekundu iza Evenepula i pao je na drugo mjesto u generalnom plasmanu, dvije sekunde iza Gala. Poslije etape je izjavio da je njihov plan bio da izgubi lidersku majicu sa minimalnim gubitkom vremena od vozača koga može da pobijedi na hronometru. Na petoj etapi, Gal je napao na 15,6 km do cilja, nakon što su se sklonili njegovi suvozači sa čela grupe, što je pratilo nekoliko vozača. Na 13,8 km do cilja, Ajuso je napao, što nije niko pratio. Bilbao, Gal i Vilko Kelderman su radili u prvoj grupi pratilaca, dok je Skjelmose bio u grupi iza, ali su se grupe spojile na spustu do cilja. U finišu je Gal otpao, Skjelmose je u sprintu pobijedio Bilbaoa i završio je na drugom mjestu, 54 sekunde iza Ajusa, kao i četiri sekunde ispred Gala i preuzeo je lidersku majicu osam sekundi ispred Gala i 18 sekundi ispred Ajusa. Tokom etape je Đino Meder pao na spustu, a jutro prije početka šeste etape preminuo je u bolnici, zbog čega je na šestoj etapi voženo samo poslednjih 20 kilometara rute kako bi mu se odala počast. Na sedmoj etapi se vrijeme za generalni plasman računalo na 25 km do cilja, do kad je grupa bila zajedno, a na 17,5 km do cilja Evenepul je napao i ostvario solo pobjedu, dok je Skjelmose završio u grupi. Na hronometru na poslednjoj, osmoj etapi, zaostajao je preko 20 sekundi iza Evenepula na prvom prolaznom mjerenju, ali je na usponu nadoknadio vrijeme i završio je na trećem mjestu, devet sekundi iza Ajusa, kao i sekundu iza Evenepula i osvojio je trku devet sekundi ispred Ajusa. Poslije trke izjavio je da pobjeda za njega veliki napredak i prvi korak na velikoj sceni. Krajem juna vozio je nacionalno prvenstvo, gdje je hronometar završio na drugom mjestu, 28 sekundi iza Asgrena. Tri dana kasnije vozio je drumsku trku, gdje je napao na usponu i ostvario solo pobjedu, 56 sekundi ispred četvoročlane grupe, čime je osvojio prvenstvo Danske po prvi put u karijeri.

Skjelmose na Tur de Fransu 2023.

U julu je vozio Tur de Frans po prvi put, gdje je bio lider tima za generalni plasman, a vozili su još Pedersen i Čikone u borbi za etapne pobjede. Prije početka Tura, tim je iz sponzorskih razloga promijenio naziv u Lidl—trek, a vozači su nove dresove predstavili u Bilbaou, gdje je vozio električni bicikl sa Pedersenom. Nakon osvajanja Tur de Svisa, stavljen je na spisak potencijalnih favorita za generalni plasman i klasifikaciju za najboljeg mladog vozača. Na prvoj etapi, koja je vožena u Bilbaou, Adam i Sajmon Jejts su napali na spustu sa posljednjeg uspona Kote de Pike i napravili su prednost ispred grupe u kojoj je ostalo 12 vozača, u kojoj je bio Skjelmose. Adam Jejts je pobijedio napadom u finišu, dok je Skjelmose završio na osmom mjestu, u grupi koja je došla na cilj 12 sekundi iza. Na drugoj etapi je Pidkok napao na 3 km do cilja, što je odmah pratio Van Art, a zatim je napao Skjelmose, što je ponovo pratio Van Art, a zatim i ostali vozači iz grupe. Viktor Lafaj je napao na ulasku u poslednji kilometar, što nije niko odmah pratio, Kelderman je radio na čelu grupe, ali nisu mogli da ga dostignu i Lafaj je pobijedio, dok je Skjelmose završio na šestom mjestu u sprintu, ali je degradiran na 23 mjesto, poslednje u grupi u kojoj je bio, zbog promjene linije sprinta. Poslije etape, Lens Armstrong je izjavio da dok svi pričaju o Pogačaru i Vingegoru, Skjelmose bi mogao da bude onaj treći, da se već polako približava vrhu. Na petoj etapi je 36 vozača otišlo u bijeg, među kojima je bio Čikone, kao i neki od favorita za generalni plasman, ali je grupa dostigla većinu na usponu Kol de Mari Blank. Vingegor je napao na 1,5 km do vrha uspona, što nije niko pratio, Skjelmose je nastavio da vozi u desetočlanoj grupi, u kojoj je Adam Jejts radio na tempo, a zatim je pobijedio u sprintu na cilju i završio je na šestom mjestu, minut i 40 sekundi iza Hindlija, ali je došao na osmo mjesto u generalnom plasmanu, nakon što je Majkl Vuds izgubio vrijeme. Na šestoj etapi je vožen Kol di Turmale, dok je cilj bio na usponu prve kategorije Koteret Kambask, dugom 16 km. Pri vrhu Kol di Turmalea Vingegor je napao, što je pratio samo Pogačar, dok je Skjelmose otpao i od grupe iza i završio je skoro osam minuta iza Pogačara, zbog čega je pao na 23 mjesto u generalnom plasmanu. Na devetoj etapi, čiji je cilj bio na usponu ekstra kategorije Pij de Dom, koji je vožen prvi put nakon 35 godina i trke 1988. završio je 29 minuta iza Vudsa koji je pobijedio iz bijega i ispao je iz borbe za generalni plasman. Nakon prvog dana odmora, pred početak desete etape, u intervjuu za danske medije je izjavio da će Van Art napustiti Tur odmah, što je Van Art demantovao nakon etape, a Skjelmose se zatim izvinio izjavivši da je rekao nešto o čemu nije razmišljao. Na desetoj etapi se odvojilo sedam vozača na početku, nakon čega je napao Barde, što je pratilo još vozača, među kojima su bili Vingegor i Pogačar, zbog čega je grupa vozila jako na tempo i smanjivali su njihovu prednost, nakon čega su Pogačar i Vingegor odlučili da uspore kako bi se se oformio bijeg. Na drugom usponu je Van Art napao iz grupe, što je pratilo još vozača i bjegunci su dostignuti. Izdvojila se nova grupa od četiri vozača, koja je takođe dostignuta do vrha uspona, a na spustu su napali Alafilip i Vaut Puls, ali su takođe dostignuti. Poslije 60 kilometara, na prolaznom cilju se izdvojila grupa od sedam vozača, među kojima je bio Skjelmose, nakon čega je O Konor napao iz glavne grupe, što je pratio Alafilip, a zatim još vozača. Asgren je otpao iz prve grupe kako bi pomogao Alafilipu da je dostigne i grupe su se spojile na 86 km do cilja. Nejlands je napao pri vrhu poslednjeg uspona, što niko nije pratio, za njim su krenuli Bilbao, Esteban Čavez, Džordž Cimerman, O Konor i Antonio Pedrero, dok je Skjelmose iza njih vozio zajedno sa Alafilipom, Kvjatkovskim i Bargijem. Imali su 50 sekundi zaostatka iza Nejlandsa na 20 km do cilja, kao i 30 sekundi iza grupe od pet vozača, ali su smanjili zaostatak i u poslednjih pet kilometara su zaostajali 25 sekundi iza vodećih koji su dostigli Nejlandsa. Do kraja nisu mogli da ih dostignu, u finišu je napao i završio je zajedno sa Kvjatkovskim, 27 sekundi iza Bilbaoa koji je pobijedio u sprintu. Na etapi 15, poslije nekoliko neuspješnih napada, Nils Polit je stekao prednost ispred grupe na nekategorisanom usponu, a za njim su krenuli Alafilip i Aleksej Lucenko, koji su ga dostigli i otišli od njega, dok su iz grupe napali Van Art, Skjelmose i Landa. Grupa je zaostajala deset sekundi, zbog čega je napadalo još vozača i u bijeg je otišla grupa od 36 vozača, koja je bila iza Alafilipa i Lucenka, a povećali su prednost ispred glavne grupe na 40 sekundi. Nakon pada koji se desio, glavna grupa je usporila i bjegunci su stekli četiri minuta prednosti tokom deset kilometara. Alafilip i Lucenko su na prvom usponu imali 40 sekundi ispred prve grupe pratilaca, kao i osam minuta ispred glavne grupe, ali su poslije uspona usporili i ostali vozači su ih dostigli na 85 km do cilja. Na 75 km do cilja je napao Marko Haler i stekao je skoro minut prednosti do početka uspona Kol de la kroa fri, nakon čega je napao Rui Kosta, a zatim su napadali i ostali vozači. Kosta je dostigao Halera i otišao od njega, a stekao je 45 sekundi ispred prve grupe pratilaca u kojoj je Skjelmose radio za Čikonea i dostigli su Halera, a zatim i Kostu. Mark Soler je napao na usponu na 49 km do cilja, a kasnije su ga dostigli Van Art, Krists Nejlands i Puls, dok je Skjelmose ostao u grupi iza sa Čikoneom. Njihov zaostatak se povećao na tri minuta, nakon čega je na poslednjem usponu napao Bargi, što je pratio Čikone, dok Skjelmose nije pratio napade drugih vozača i završio je na osmom mjestu, skoro četiri minuta iza Pulsa. Hronometar na etapi 16 završio je na osmom mjestu, tri minuta i 20 sekundi iza Vingegora. Na etapi 17 je napalo pet vozača na početku, a zatim ih je dostiglo još vozača, među kojima je bio Sajmon Jejts, koji je bio na osmom mjestu u generalnom plasmanu i glavna grupa je vozila jako na tempo kako bi ih dostigli. Nakon što je većina bjegunaca dostignuta, napali su Alafilip, Čikone i Nejlands, a na spustu sa prvog uspona ih je dostigla grupa od šest vozača, u kojoj je bio i Skjelmose. Njih su zatim dostigli Tibo Pino i Rigoberto Uran, nakon čega su iz grupe napali Tiš Benot, Kelderman, Majka i Soler, što je pratilo još vozača, stigli su vodeće i u bijeg su otišla 34 vozača. Pri vrhu drugog uspona je radio za Čikonea, a zatim prešao drugi preko uspona kako bi ostali vozači uzeli manje poena za brdsku klasifikaciju. Na početku uspona ekstra kategorije Kol de la Loz, otpao je zajedno sa Čikoneom kada je Ag2R radio na čelo i završio je 27 minuta iza Gala. Na etapi 20, Viktor Kampenarts i Jasper de Bojst su napali prvi i stekli su malu prednost ispred grupe, ali je De Bojst otpao na prvom usponu, kada su ponovo krenuli napadi. Kampenarts je dostignut tokom uspona, a na 150 metara do vrha Čikone je napao sa suvozačima kako bi uzeli bodove za brdsku klasifikaciju; Čikone je prešao prvi preko uspona, Skjelmose drugi a Pedersen treći i Čikone je povećao prednost na 11 bodova ispred Gala. Na spustu je Alafilip napao i odvojila se grupa od 16 vozača među kojima je bio Skjelmose, kao i Vingegor. Vozači u napadu nisu htjeli da Vingegor bude sa njima jer će ih ostali timovi juriti, što mu je Čikone rekao, nakon čega je Vingegor usporio i bijeg se podijelio na dvije grupe. Vozači iz glavne grupe su napadali u pokušaju da ih dostignu na drugom usponu, preko kojeg je Čikone prešao prvi, a Skjelmose drugi. Pri vrhu uspona je iz glavne grupe napao Pino sa dva suvozača i dostigli su vodeće, a zatim su ih dostigla još tri vozača. Na usponu Peti balon je Pino napao, što je pratilo nekoliko vozača, a Skjelmose je otpao, nakon čega je otpao i od glavne grupe kada ga je dostigla i završio je 20 minuta iza Pogačara. Poslednja etapa je bila sprinterska i Tur je završio na 29 mjestu, dva sata i 15 minuta iza Vingegora, kao i na petom mjestu u klasifikaciji za najboljeg mladog vozača.

Skjelmose (ispred) i Mads Pedersen na Denmark runt trci 2023.

Dana 6. avgusta vozio je drumsku trku na Svjetskom prvenstvu, koje je prekinuto na 192 km do cilja zbog protesta, a nastavljeno je poslije 50 minuta. Na 134 km do cilja je napao Alafilip, a nakon što je dostignut napali su Skjelmose, Lorenco Rota i Tobijas Haland Johanesen. Stekli su 20 sekundi prednosti, nakon čega je Paules napao na 120 km do cilja, što je pratilo još vozača i dostigli su ih, a zatim ih je dostigla grupa. Vozači iz Italije su napali na 92 km do cilja i odvojila se grupa od 32 vozača, odakle je Van der Pul napao na 78 km do cilja, što je prvo pratio Van Art, a zatim Betiol, Pogačar i Pedersen i dostigli su Metjua Dinama koji je bio u bijegu, a zatim i Kevina Vermerkea. Grupa ih je dostigla, nakon čega su Natan van Hojdonk i Skjelmose radili na čelu i grupa se razdvojila, a na 55 km do cilja je Betiol napao, što niko nije odmah pratio i stekao je prednost od 40 sekundi. Stojven i Benot su radili na čelu grupe za Belgiju, a nakon što su otpali, Van Art je napao, što su pratili samo Van der Pul, Pogačar i Pedersen. Skjelmose nije mogao da prati ni druge vozače i završio je na 14 mjestu, šest minuta i 20 sekundi iza Van der Pula koji je ostvario solo pobjedu. Četiri dana kasnije vozio je lokalnu trku Hadsten Gadeleb, koju je završio na drugom mjestu, odsprintavši Magnusa Bak Klarisa, nakon što su došli na cilj sekundu iza Pedersena. Sezonu je nastavio na Denmark runt trci, gdje je drugu etapu završio na šestom mjestu u sprintu, radeći za Pedersena. Na trećoj etapi, Pedersen je napao na 55 km do cilja, što je odmah pratio lider trke Seren Verenšol, koji je nastavio da prati svaki napad Pedersena i Skjelmosea i izdvojila se manja grupa na čelu. Pedersen je ponovo napao na poslednjem usponu, na 10 km do cilja, što nije niko pratio, a zatim je iz grupe napao Skjelmose na 7 km do cilja, dostigao Pedersena i zajedno su napravili 30 sekundi prednosti. U finišu je Pedersen otpao, Skjelmose je vozio sam do cilja i pobijedio je deset sekundi ispred Pedersena, čime je takođe preuzeo lidersku majicu. Na četvrtoj etapi je radio za Pedersena, koji je završio na drugom mjestu u sprintu, iza Fabija Jakobsena, a nakon što je Pedersen uzeo šest sekundi bonifikacije za drugo mjesto, Skjelmose je imao četiri sekunde prednosti pred hronometar. Poslednji put kad su vozili hronometar zajedno prije Denmark runta, Skjelmose je bio deset sekundi brži od Pedersena. Na poslednjoj, petoj etapi, vožen je hronometar dug 16,1 km, koji je vozio u običnom timskom dresu umjesto u majici lidera, jer mu se polomio rajsferšlus pri kraju zagrijavanja. Već na drugom prolaznom mjerenju je zaostajao 33 sekunde, do kraja se razlika povećala i etapu je završio na petom mjestu, 45 sekundi iza Pedersena, dok je trku završio na drugom mjestu u generalnom plasmanu, 41 sekundu iza Pedersena. Poslije trke izjavio je da bi volio da je osvojio, ali da je najbolji način da izgubi taj da bude iza Pedersena. Istakao je da bi volio da bude kao Pedersen kad odraste i da osvoji trku jednog dana. Dana 3. septembra vozio je Merilend sajkling klasik, gdje je napao na 110 km do cilja i izdvojila se grupa od 35 vozača, a nakon što je nekoliko timova radilo na tempo, neki vozači su otpadali pa se vraćali i na čelu je bilo oko 25 vozača. Skjelmose je napao na 50 km do cilja, na početku prvog od četiri kruga u Baltimoru i izdvojila se grupa od šest vozača. Njegov suvozač Toms Skujinš je napao na 28 km do cilja, stekao je 15 sekundi prednosti, nakon čega je napao Igo Ul, a zatim i Skjelmose, koji je pokušao da se odvoji zajedno sa Skujinšom, ali su dostignuti. Skjelmose je napao na 12 km do cilja i kada je prešao liniju cilja za poslednji krug imao je sedam sekundi prednosti, nakon čega je povećavao prednost i pobijedio je dva minuta i 20 sekundi ispred tročlane grupe koju je odsprintao Paules. Sezonu je nastavio na klasicima u Kanadi, gdje je na Gran pri sajkliste de Kvebeku, po mišljenju medija, bio najveći favorit pored Mateja Mohoriča i Tima Velensa. Trka je završena sprintom velike grupe, u kojem je završio na desetom mjestu, a pobijedio je De Li. Dva dana kasnije vozio je Gran pri sajkliste de Montreal, gdje je Adam Jejts napao na poslednjem prelazu preko uspona Kamilijen—Ud, na 10 km do cilja, što je pratio samo Sivakov. Skjelmose je ostao u grupi od sedam vozača, a zatim je napao na usponu Kote de la Politehnik u potjeri za vodećima, što su pratili Simone Velasko i Madua, ali su dostignuti. Aranburu je napao na poslednjem usponu, za njim je krenulo još vozača, dok je Skjelmose ostao iza i završio je na devetom mjestu, 29 sekundi iza Adama Jejtsa. Poslije trke završio je sezonu, a izjavio je da za 2024. želi da kopira trening tima Jumbo—vizma i da ide u visinski kamp u februaru.

2024.

Skjelmose (na čelu) na Fon Ardeše klasiku 2024.

Na početku 2024. trenirao je na usponu Mount Teide, do vulkana Teide na Tenerifima, a sezonu je počeo 24. februara na Fon Ardeše klasiku u Francuskoj. Lidl—trek je radio na tempo na usponu Sen Romen de Lerps, nakon čega je Skjelmose napao na oko 25 km do cilja, što je pratio samo Ajuso, a zatim su ih dostigli Gal i Romen Gregoar i stekli su minut prednosti ispred pratilaca do poslednjih sedam kilometara. Gal je otpao na poslednjem usponu, ali se vratio na spustu, a na dionici po ravnom do cilja su imali i dalje minut prednosti, ali su prestali da rade, gledali se međusobno i grupa je smanjila njihovu prednost na nekoliko sekundi u poslednjih 500 metara. Stigli su na cilj zajedno, ispred grupe, Gregoar je počeo prvi da sprinta, obišao ga je Ajuso, dok je Skjelmose završio na trećem mjestu. Dan kasnije vozio je Fon Drom klasik, gdje se zajedno sa još pet vozača odvojio na usponu Kote de Roberts, na oko 30 km do cilja. Stekli su preko minut prednosti ispred grupe, a na 4 km do cilja je napao Irši, što niko nije pratio i brzo je stekao deset sekundi prednosti. Na poslednjem usponu je napao Ajuso, a zatim Van Gils i Bargi, što Skjelmose nije pratio i završio je na petom mjestu, 15 sekundi iza Iršija. Poslije trke produžio je ugovor sa timom do kraja 2026. istakavši da će mu fokus sezone biti Vuelta a Espanja, a da će 2025. voziti Tur de Frans u borbi za generalni plasman. Početkom marta vozio je Pariz—Nicu, gdje je bio lider tima. Ekipni hronometar na trećoj etapi tim Lidl—trek je završio na 17 mjestu, minut i 15 sekundi iza tima UAE tim emirejts. Na četvrtoj etapi, Buitrago je pobijedio iz bijega, a Luk Plap je završio na drugom mjestu. Evenepul je napao iz glavne grupe na 300 metara do cilja, što su pratili ostali vozači, a nakon što je napao ponovo na 150 metara do cilja pratio ga je samo Skjelmose, koji ga je odsprintao i završio na trećem mjestu, dvije sekunde ispred grupe od četiri vozača. Uzeo je četiri sekunde bonifikacije, a zahvaljujući vremenu koje je nadoknadio u odnosu na ostale vozače, došao je na 19 mjesto u generalnom plasmanu, minut i po iza Plapa koji je preuzeo lidersku majicu nakon bijega. Na šestoj etapi, Roglič je napao na 30 km do cilja, što je pratio Maknalti, a zatim su ih dostigli i ostali vozači. Jorgenson je napao na 29,5 km do cilja i stekao je 15 sekundi prednosti do vrha uspona. Evenepul je napao na spustu, što je pratio Skjelmose, a zatim ubrzao i otišao od njega; pridružio mu se Maknalti i zajedno su stigli do Jorgensona. Do kraja su radili zajedno, a u poslednjih 500 metara je vozio na začelju, nakon čega je počeo prvi da sprinta pred cilj na usponu i pobijedio je ispred Maknaltija, čime je ostvario prvu pobjedu u sezoni i došao je na četvrto mjesto u generalnom plasmanu, 54 sekunde iza Maknaltija. Na sedmoj etapi, Vlasov je napao na 4 km do cilja, što niko nije pratio. Evenepul je zatim napao na 1,9 km do cilja, što su pratili Jorgenson, Roglič, Skjelmose i Buitrago, dok je lider Maknalti otpao. U finišu je otpao i Buitrago, a Skjelmose je završio na četvrtom mjestu, izgubivši u sprintu od Evenepula i Rogliča i došao je na treće mjesto u generalnom plasmanu, 35 sekundi iza Maknaltija, prestigavši Plapa. Na poslednjoj, osmoj etapi, Evenepul je napao na 45,9 km do cilja, na šta je prvi reagovao Skjelmose, a zatim Jorgenson i Maknalti, ali su svi dostignuti. Na 43,6 km do cilja ponovo je napao Evenepul, što je odmah pratio Jorgenson, dok su iza njih vozili Vlasov i Maknalti, a Skjelmose je ostao u grupi iza sa Rogličem. Vlasov je otišao od Maknaltija i dostigao vodeće poslije dva kilometra, dok je Skjelmose napao iz grupe i dostigao Maknaltija, ali su već poslije 15 kilometara imali minut zaostatka, a na 10 km do cilja su zaostajali dva minuta. Vlasov je otpao od vodećih u poslednjih deset kilometara, Skjelmose je radio sa Maknaltijem, smanjili su malo zaostatak i završio je na četvrtom mjestu, minut i 40 sekundi iza Evenepula i Jorgensona, kao i 50 sekundi iza Vlasova i trku je završio na četvrtom mjestu u generalnom plasmanu, dva minuta i 20 sekundi iza Jorgensona.

Početkom aprila je vozio Vueltu al Pais Basko, za koju je izjavio da mu je idealna priprema za ardenske klasike, koji su mu bili najveći cilj tokom proljeća. Hronometar na prvoj etapi završio je na trećem mjestu, deset sekundi iza Rogliča i tri sekunde iza Džeja Vajna. Drugu etapu je završio u grupi, ali je došao na drugo mjesto u generalnom plasmanu, nakon što je Vajn zadržan u padu koji se desio na 5 km do cilja i izgubio je 23 sekunde. Na trećoj etapi je pao na treće mjesto u generalnom plasmanu, nakon što je Evenepul uzeo tri sekunde bonifikacije na prolaznom cilju. Na četvrtoj etapi, zbog pada koji se desio na 36 km do cilja, trku su morali da napuste Roglič, Evenepul i Vingegor, a etapa je neutralisana i vrijeme se nije računalo za generalni plasman. Zbog toga što su trku napustili Roglič i Evenepul, koji su bili na prva dva mjesta u generalnom plasmanu, Skjelmose je preuzeo lidersku majicu, o čemu je izjavio da nema šta da slavi i da ne razmišlja o majici. Na poslednjoj, šestoj etapi, Soler je napao na sredini etape, Teo Gejgan Hart je radio u grupi, nakon čega je Karlos Rodrigez napao na 30 km do cilja, na šta je reagovao prvo Skjelmose, a onda i Ajuso, ali su ih dostigli. Po dostizanju je Ajuso napao, što je pratio Čavez, brzo su dostigli Solera i stekli su 20 sekundi prednosti. Rodrigez je krenuo za njima, dok je Molema radio za Skjelmosea, a nakon što je završio, Skjelmose je napao i do vrha uspona je dostigao Rodrigeza, nakon čega su na spustu radili zajedno i dostigli su grupu u kojoj je bio Ajuso na 21 km do cilja, a poslije dva kilometra su dostigli Onlija koji je bio u bijegu i u grupi na čelu je bilo šest vozača. Ajuso je napao na 16,7 km do cilja, Skjelmose je vozio na čelo grupe, ali nije mogao da ga dostigne, nakon čega je napao Rodrigez, koji je brzo došao do Ajusa, dok je Skjelmosea pratio Onli ali nije htio da ga mijenja. Poslije kilometar ih je dostigao Soler, kada je Onli počeo da radi na čelu, ali se prednost povećala na 25 sekundi na 14 km do cilja, a zatim na 35 sekundi do vrha poslednjeg uspona. Njihov zaostatak se povećao na spustu i po ravnom do cilja i završio je na četvrtom mjestu, 41 sekundu iza Rodrigeza i Ajusa, nakon što ga je na cilju odsprintao Soler i uzeo mu četiri sekunde bonifikacije, zbog čega je trku završio na trećem mjestu u generalnom plasmanu, 43 sekunde iza Ajusa, kao i sekundu iza Rodrigeza. Dana 14. aprila vozio je Amstel gold rejs, gdje je na 36 km do cilja napao Karapaz, što je odmah pratio Van der Pul, a zatim i ostali vozači. Na 35 km do cilja napao je Irši, što su pratili Molema, Rodžer Adrija i Madua, a zatim su ih dostigli Pidkok, Mauri Vansevenant, Bilbao i Benot. Oni su stekli 51 sekundu prednosti na 21 km do cilja, a na usponu Kauberg više vozača je napadalo i bili su podijeljeni u nekoliko grupa, ali su se grupe spojile iza vodećih i smanjili su zaostatak ali nisu mogli da ih dostignu. Skjelmose je završio na 17 mjestu, u grupi koja je došla na cilj 11 sekundi iza devetorice vozača, a gdje je Pidkok pobijedio. Tri dana kasnije vozio je Fleš Valon, ali je zbog velike kiše i hladnoće napustio trku na 40 km do cilja, tokom drugog od četiri prelaza preko uspona Mur de Ij, kada je stao sa strane, a zatim su ga članovi tima odnijeli do podijuma, gdje su mu ukazali pomoć jer je pokazivao znake hipotermije. Dana 21. aprila vozio je Lijež—Bastonj—Lijež, gdje je Pogačar napao na 35 km do cilja, na usponu Kote de la Redut, što niko nije pratio, dok je Skjelmose otpao i od prve grupe pratilaca i završio je na 28 mjestu, skoro četiri minuta iza Pogačara.

Skjelmose tokom vožnje na hronometar na Olimpijskim igrama 2024.

Poslije pauze, u junu je vozio Tur de Svis, gdje je hronometar dug 4,7 km na otvaranju završio na 12 mjestu, 11 sekundi iza Iva Lampara. Na trećoj etapi, gdje su u finišu vožena dva kratka uspona, Irši je napao na 3 km do cilja i imao je šest sekundi prednosti u poslednjem kilometru, kada je grupa ubrzala i dostigla ga. U sprintu na usponu se grupa razdvojila, Skjelmose je završio na osmom mjestu, tri sekunde iza grupe od sedam vozača u kojoj je njegov suvozač Tibo Nis pobijedio u sprintu, a nakon što su drugi vozači izgubili vrijeme, došao je na sedmo mjesto u generalnom plasmanu, devet sekundi iza Betiola. Na četvrtoj etapi, Valenten Pare Pentre je napao na poslednjem usponu na 7 km do cilja, ali je dostignut poslije 500 metara, nakon čega je Isak del Toro izašao da radi na čelu grupe. Adam Jejts je napao na 4,1 km do cilja, Onli i Gal su krenuli za njim, ali nisu mogli da prate tempo i ostali vozači su ih dostigli, a prednost Jejtsa se povećala na deset sekundi. Skjelmose je napao na 3 km do cilja, što je odmah pratio Jejtsov suvozač Almeida, koji ga nije mijenjao i prednost se povećavala. Na cilju je odsprintao Almeidu i završio je na trećem mjestu, 48 sekundi iza Torstejna Trena koji je pobijedio iz bijega, kao i 25 sekundi iza Jejtsa, a nakon što je nadoknadio vrijeme u odnosu na druge vozače, došao je na treće mjesto u generalnom plasmanu, sa istim vremenom kao drugoplasirani Almeida, 26 sekundi iza Jejtsa i preuzeo je majicu za lidera klasifikacije za najboljeg mladog vozača od Fina Fišer Blaka. Na petoj etapi, vozio je na poslednjem mjestu u grupi kada je Almeida izašao da radi na tempo, a zatim je otpao na 5,7 km do cilja, kada su Kelderman, Sijen Ojtebruks i Pelajo Sančez koji su bili ispred izgubili priključak sa grupom. Kelderman je radio za Ojtebruksa neko vrijeme, a zatim je otpao, nakon čega je i Skjelmose otpao od Ojtebruksa, a zatim ga je prestigao Del Toro koji je otpao ranije kada je završio sa radom za Jejtsa na čelu grupe. Etapu je završio na 13 mjestu, minut i po iza Jejtsa, zbog čega je pao na šesto mjesto u generalnom plasmanu, kao i na drugo mjesto u klasifikaciji za najboljeg mladog vozača, 24 sekunde iza Metjua Ričitela. Na šestoj etapi, nakon što je Del Toro završio sa radom na čelu grupe, Jejts je napao na 3,5 km do cilja, što niko nije pratio, a zatim je Skjelmose izašao na čelo grupe da radi na dostizanju, što su pratili samo Egan Bernal i Almeida. Bernal je napao na 1,7 km do cilja, Skjelmose je radio na tempo i dostigao ga sa Almeidom, koji je zatim napao u poslednjem kilometru i dostigao Jejtsa. Skjelmose i Bernal su radili zajedno ali nisu mogli da ih dostignu, a u poslednjih 200 metara je počeo da sprinta, otišao je od Bernala i završio je na trećem mjestu, devet sekundi iza Almeide, a nakon što je nadoknadio vrijeme u odnosu na druge vozače, došao je na četvrto mjesto u generalnom plasmanu i ponovo je preuzeo majicu za lidera klasifikacije za najboljeg mladog vozača, 18 sekundi ispred Ričitela. Na sedmoj etapi, Gal je napao na 4,3 km do cilja, što niko nije pratio. Almeida je napao na 3 km do cilja, na šta nije niko reagovao odmah, nakon čega je za njim krenuo Ričitelo, što je pratio Jejts, a zatim Kelderman i dostigli su prvo Almeidu, a onda i Gala koji je odmah otpao. Almeida i Jejts su vozeći na tempo otišli od druge dvojice vozača, dok je Skjelmose vozio u grupi, koju je odsprintao na cilju i završio je na petom mjestu, 16 sekundi iza Jejtsa i Almeide, kao i dvije sekunde iza Ričitela, koji je takođe uzeo četiri sekunde bonifikacije. Pred hronometar dug 15,7 km na posledoj, osmoj etapi, imao je 12 sekundi ispred Ričitela u klasifikaciji za najboljeg mladog vozača, kao i minut iza trećeplasiranog Bernala u generalnom plasmanu, a izjavio je da vjeruje da može da pobijedi na hronometru. Na prvom prolaznom mjerenju, nakon 5,2 km do ravnom, imao je 17 najbolje vrijeme, 29 sekundi iza Hejtera, a takođe je zaostajao sedam sekundi iza Bernala, nakon čega je na drugom prolaznom mjerenju, na 12,5 km, postavio najbolje vrijeme, manje od sekunde ispred Jejtsa, kao i 33 sekunde ispred Bernala. Do kraja je izgubio vrijeme u odnosu na Almeidu i Jejtsa i završio je na trećem mjestu, 20 sekundi iza Almeide, ali je završio minut i deset sekundi ispred Bernala i trku je završio na trećem mjestu u generalnom plasmanu, tri minuta iza Jejtsa, uz osvojenu klasifikaciju za najboljeg mladog vozača. Sezonu je nastavio na nacionalnom prvenstvu, gdje je hronometar završio na drugom mjestu, dvije sekunde iza Johana Prajs Pejtersena, koji je potom diskvalifikovan jer je na kratkom dijelu vozio po biciklističkoj stazi umjesto po drumu, što mu je po mišljenju sudija dalo nepravednu prednost na jednoj od kružnih raskrsnica i pobjeda je pripala Skjelmoseu. On je izjavio da je ponudio Pejtersenu da obojica prime zlatnu medalju i da obojica nose majicu prvaka. Dva dana kasnije vozio je drumsku trku, koju je završio preko dva minuta iza Rasmusa Sejberg Pedersena koji je pobijedio u sprintu prve trojice vozača. Dana 27. jula, vozio je hronometar na Olimpijskim igrama, koji je završio na 14 mjestu, minut i 45 sekundi iza Evenepula. Nedelju dana kasnije vozio je drumsku trku, gdje je Evenepul napao na 72 km do cilja, na usponu Kote de Bevre, ali je grupa pratila, nakon čega je Evenepul napao ponovo na usponu Kote di Pav de Garde, na 67 km do cilja, što su pratili Jorgenson i Betiol, dok je Stefan King radio na čelu grupe i dostigli su ih. Nils Polit je napao na 57 km do cilja, što su pratili Madua i još četiri vozača; Evenepul i Stojven su predvodili grupu do njih, ali su usporili i oni su stekli 25 sekundi prednosti. Njihova prednost se povećala na minut, nakon čega su u grupi počeli da rade Benot i Skjelmose za Belgiju i Dansku. Van der Pul je napao na 46 km do cilja, što je odmah pratio Van Art, a zatim su do njih došli Jorgenson, Alafilip i Toms Skujinš. Stekli su 13 sekundi prednosti, ali Alafilip nije htio da radi, zbog čega su i ostali vozili malo sporije i dostigli su ih Pedersen, Stiven Vilijams i Maknalti, a zatim dio vozača koji su takođe napali iz glavne grupe. Evenepul je napao na 38 km do cilja, što niko nije mogao da prati i brzo je dostigao grupu ispred, zatim je vozio na tempo i otpali su svi osim Madua. Van Barle je radio na tempo za Holandiju, a zatim je napao Van der Pul, što su pratili Van Art, Alafilip, Jorgenson i Pedersen, ali su ih dostigli. Van der Pul je napao ponovo, što nije niko odmah pratio, nakon čega su Laport, Pedersen i Jorgenson krenuli u potjeru za njim, a zatim su ih dostigli Alafilip, Van Art i Metjuz i stigli su do Van der Pula. Na 25 km do cilja je napao Jorgenson, što je pratio Kristof Laport, dok Skjelmose nije mogao da prati tempo drugih vozača koji su napadali i završio je na 17 mjestu, u grupi koja je došla na cilj dva minuta i 13 sekundi iza Evenepula.

Sredinom avgusta startovao je Vuelta a Espanju, gdje je bio lider tima, a vozili su još Gejgan Hart i Čikone. Hronometar na prvoj etapi završio je na 13 mjestu, 22 sekunde iza Maknaltija, a na trećoj, sprinterskoj etapi, napredovao je za jedno mjesto u generalnom plasmanu, nakon što je Tarling izgubio vrijeme. Na četvrtoj etapi, Sivakov je napao na poslednjem usponu na 4,8 km do cilja, ali je dostignut, nakon čega je Roglič izašao da radi na tempo na 4 km do cilja i vozači su otpadali jedan po jedan. Gal je napao na 3,8 km do cilja, za njim su krenuli Roglič, Mas i Van Etvelt, dok Skjelmose nije mogao da prati ni druge vozače i završio je na 16 mjestu, 43 sekunde iza prve grupe u kojoj je Roglič pobijedio u sprintu, ali je nadoknadio vrijeme u odnosu na druge vozače i došao je na osmo mjesto u generalnom plasmanu, 58 sekundi iza Rogliča. Na šestoj etapi, Ben o Konor je pobijedio iz bijega četiri i po minuta ispred Marka Friga, kao i šest i po minuta ispred glavne grupe, čime je preuzeo lidersku majicu skoro pet minuta ispred Rogliča, dok je Skjelmose pao na deseto mjesto u generalnom plasmanu, nakon što ga je iz bijega preskočio i Florijan Lipovic. Na osmoj etapi, Roglič je napao na poslednjem usponu na 3,8 km do cilja, na šta je prvi reagovao O Konor, a zatim i ostali vozači. Roglič je napao ponovo na 2,5 km do cilja, što je pratio Mas, a zatim je Karapaz predvodio grupu od šest vozača do njih, gdje je Skjelmose vozio na začelju. Roglič je napao ponovo na 1,8 km do cilja, što je pratio samo Mas, a zatim su za njima krenuli Landa pa Antonio Tiberi. Skjelmose je vozio u manjoj grupi u kojoj je Gal radio za O Konora, ali je brzo otišao od njih i završio je na petom mjestu, zajedno sa Karlosom Rodrigezom, 21 sekundu iza Rogliča i Masa, a nakon što je nekoliko vozača izgubilo vrijeme, došao je na osmo mjesto u generalnom plasmanu, kao i na treće mjesto u klasifikaciji za najboljeg mladog vozača, 24 sekunde iza Tiberija. Na devetoj etapi, otpao je na drugom prelazu preko uspona Alto de Azalanas, na oko 27 km do cilja, zajedno sa Sepom Kusom i Kristijanom Rodrigezom, sa kojima je vozio do kraja i završio je preko sedam minuta iza Adama Jejtsa koji je pobijedio iz bijega, kao i skoro dva minuta iza grupe favorita, zbog čega je pao na 13 mjesto u generalnom plasmanu, sedam minuta iza O Konora, a u klasifikaciji za najboljeg mladog vozača zaostajao je minut i 50 sekundi iza Lipovica, kao i minut i 20 sekundi iza Karlosa Rodrigeza. Poslije etape izjavio je da je bilo jako vruće, da se osjećao loše već tokom prvog prelaska preko uspona i da je znao da će otpasti na drugom prelazu, nakon čega je samo pokušavao da limitira gubitak. Na etapi 11, Roglič je napao na 8 km do cilja, što je u početku pratio samo Mas, a zatim ih je dostiglo još vozača, među kojima je bio i Skjelmose, koji je na cilju odsprintao grupu i došao na 12 mjesto u generalnom plasmanu, nakon što je Sivakov izgubio vrijeme, a takođe je nadoknadio skoro 40 sekundi ispred Lipovica. Na etapi 13, Vlasov i Martinez su radili na tempo na poslednjem usponu, nakon čega je Roglič napao, što su u početku pratili samo Mas i Kus, a za njima je krenuo Landa, pa Skjelmose i Karlos Rodrigez, koji su prestigli Kusa, a zatim i Masa. Pred cilj je napao i završio je šest sekundi ispred Rodrigeza, kao i 17 sekundi ispred Lipovica i došao je na 11 mjesto u generalnom plasmanu, preskočivši Džordža Beneta. Na etapi 15, Landa je napao na 6 km do cilja, što je pratio O Konor, zatim i ostali. Lipovac je radio na tempo za Rogliča i odvojili su se od grupe na 2 km do cilja, a zatim je Lipovic otpao. Skjelmose je napao iz grupe iza, prestigao je Lipovica i završio je pet sekundi iza Rogliča i Masa, 35 sekundi ispred Lipovica, kao i minut ispred Karlosa Rodrigeza. Nakon što je nadoknadio vrijeme u odnosu na Gala i Adama Jejtsa, došao je na deveto mjesto u generalnom plasmanu i smanjio je zaostatak na 18 sekundi iza Lipovica u klasifikaciji za najboljeg mladog vozača, kao i na deset sekundi iza Rodrigeza. Na etapi 16, Landa je napao u poslednjih deset kilometara, na usponu Lagos de Kovadonga, što nije niko odmah pratio, a iza njega su na tempo vozili Roglič, Mas, Karapaz, Godu i Kus, dok je Skjelmose vozio na čelu grupe iza njih, u kojoj su bili Adam Jejts i Karlos Rodrigez. Iz prve grupe su otpali Landa i Kus, koje je prestigao vozeći zajedno sa Rodrigezom, a zatim je u finišu napao, otišao od Rodrigeza i dostigao Godua. Etapu je završio pet sekundi iza Rogliča, Masa i Karapaza, a četiri sekunde ispred Rodrigeza, kao i 45 sekundi ispred Lipovica, kojeg je preskočio i došao na osmo mjesto u generalnom plasmanu, kao i na drugo mjesto u klasifikaciji za najboljeg mladog vozača, sedam sekundi iza Rodrigeza, a 25 sekundi ispred Lipovica. Na etapi 18, Karapaz je napao na usponu Puerto de Erera, na preko 40 km do cilja, zbog čega je Landa otpao, dok su ostali vozači iz prvih deset pratili. Skjelmose je završio u grupi i došao je na sedmo mjesto u generalnom plasmanu nakon što je Landa izgubio preko tri minuta. Na etapi 19, Martinez i Vlasov su radili na tempo za Rogliča na poslednjem usponu Alto de Monkalviljo, a nakon što je Martinez pojačao tempo, pratili su ga samo Vlasov i Roglič, dok su ostali vozili svojim tempom. Roglič je nastavio sam u poslednjih pet kilometara, dok je Mas napao iz grupe na 3,6 km do cilja, što nije niko pratio. Godu je napao u poslednjem kilometru, Skjelmose je krenuo za njim, dostigao je Masa na 150 metara do cilja i obišao ga, čime je završio etapu na trećem mjestu, 46 iza Rogliča, u istom vremenu kao Godu, kojeg je skoro dostigao na cilju. Takođe je završio 11 sekundi ispred Rodrigeza i uzeo je četiri sekunde bonifikacije za treće mjesto, zahvaljujući čemu je došao na šesto mjesto u generalnom plasmanu i preuzeo je bijelu majicu za lidera klasifikacije za najboljeg mladog vozača, osam sekundi ispred Rodrigeza. Na etapi 20, Kvik-step je radio na čelu na početku uspona Puerto de los Tornos i na 35 km do cilja se izdvojila grupa od četiri vozača, u kojoj je Matija Kataneo radio za Landu, što su pratili samo Adria i Roglič, nakon čega ih je dostiglo još vozača, dok je Skjelmose zaostajao 16 sekundi, a Rodrigez je bio u grupi iza njega. Skjelmose je uspio da se vrati u glavnu grupu na oko 30 km do cilja, kada je napao Sivakov, dok se zaostatak Rodrigeza povećao na preko minut. U poslednjih 15 kilometara, Sivakov je imao minut i 15 sekundi prednosti, dok je Rodrigez zaostajao preko dva minuta iza grupe. Adria je izašao da radi na tempo na početku uspona Pikon Blanko i odmah su otpali Adam Jejts i Skjelmose, koji se vratio u grupu nakon što je Adria završio sa radom. Edi Danbar je napao na 5 km do cilja, zbog čega je Lipovic otpao, a zatim je i Skjelmose otpao u poslednja tri kilometra. Lipovic ga je dostigao i završili su etapu zajedno, 37 sekundi iza Rogliča, ali preko pet minuta ispred Karlosa Rodrigeza i pred poslednju etapu je imao minut i deset sekundi prednosti ispred Lipovica u klasifikaciji za najboljeg mladog vozača. Hronometar na poslednjoj etapi završio je na osmom mjestu, minut iza Stefana Kinga, ali devet sekundi ispred Lipovica, kao i preko minut ispred Godua, kojeg je preskočio i Vueltu je završio na petom mjestu u generalnom plasmanu, pet minuta i 50 sekundi iza Rogliča, uz osvojenu klasifikaciju za najboljeg mladog vozača, minut i 16 sekundi ispred Lipovica. Poslije trke izjavio je da ne može ni da zamisli šta je ostvario, da se spremao za trku od septembra 2023. i da je nadrealno što je uspio da osvoji bijelu majicu.

Deset dana poslije Vuelta a Espanje startovao je Tur of Luksemburg, gdje je na drugoj etapi učestvovao u padu poslije 20 kilometara i morao je da napusti trku, a naknadno je utvrđeno da nema ozbiljnijih povreda. Dana 29. septembra vozio je drumsku trku na Svjetskom prvenstvu, gdje je bio lider Danske, a dan prije trke izjavio je da se oporavio od povreda nakon pada na Tur de Luksemburgu, da je trenirao jako u Danskoj i da je spremniji nego što bi bio da je nastavio da vozi u Luksemburgu. Jutro prije početka trke, za doručkom je napravio nagli pokret zbog kojeg su ga zaboljela leđa, a iz tima su objavili da je dobio terapiju i da može da vozi i sjedi na biciklu. Poslije 60 kilometara je napustio trku zbog bola u leđima, a kasnije je objavio da je snimkom utvrđeno da ima diskus herniju i završio je sezonu.

Stil vožnje

Najviše voli da vozi hronometar, a izjavio je da uvijek govori o različitim gumama, poboljšanju aerodinamike, ishrani i različitim pristupima treningu, da mu se sviđa tehnička strana sporta i da je zbog toga zainteresovan za formulu 1, zbog svih sitnih detalja koji dolaze sa njom. Po dolasku u tim Trek—segafredo kao stažer 2020. sportski direktor Markel Irizar izjavio je da je on dobar brdaš i solidan hronometraš, da je dosta izdržljiv i da se brzo oporavlja. Tokom juniorske karijere vozio je dosta kaldrmisanih trka, ali je istakao da bez obzira na to sebe vidi više kao vozača koji se bori za generalni plasman. Izjavio je da kada je vrijeme loše, pada kiša ili je temperatura ispod nule, razmišlja o 90% takmičara koji bi odradili ostali kod kuće ili o ostalih 9% koji bi skratili svoju vožnju i da ga to motiviše da bude u 1% onih koji bi odradili cijeli trening, a onda još malo preko.

Privatni život

Sa svojom djevojkom živi u Amageru, gdje je i odrastao, a živi blizu roditelja. Njegova majka je tokom 2022. imala bolove u ušima, ali doktori nisu mogli da utvrde šta je u pitanju. On je istakao da je na bolovanju jer zbog bolova ne može da radi i da mu je cilj da zaradi dovoljno novca kako bi ona mogla da se penzioniše.

Istakao je da mu je Lens Armstrong jedan od omiljenih vozača kroz istoriju, za koga je izjavio da smatra da je najbolji grand tur vozač ikada.

Rezultati na trkama

Rezultati na grand tur trkama

Grand tur trke	2020.	2021.	2022.	2023.	2024.
Điro d’Italija	—	—	40	—	—
Tur de Frans	—	—	—	29	—
Vuelta a Espanja	—	—	—	—	5

Rezultati na glavnim etapnim trkama

Etapne trke	2020.	2021.	2022.	2023.	2024.
Pariz—Nica	—	—	—	DNF	4
Tireno—Adrijatiko	—	—	—	—	—
Vuelta a Katalunja	NH	83	16	—	—
Vuelta al Pais Basko		—	—	17	3
Tur de Romandi		15	—	—	—
Kriterijum di Dofine	—	21	—	—	—
Tur de Svis	NH	—	—	1	3

Rezultati na klasicima

Monumentalni klasici	2020.	2021.	2022.	2023.	2024.
Milano—Sanremo	—	—	—	—	—
Ronde van Flanderen	—	—	—	—	—
Pariz—Rube	NH	—	—	—	—
Lijež—Bastonj—Lijež	—	—	66	9	28
Điro di Lombardija	—	—	DNF	—	—
Ostali klasici	2020.	2021.	2022.	2023.	2024.
Kadel Evans rejs	—	—	—	—	—
Omlop het Nijuvsblad	—	—	—	—	—
Strade Bjanke	—	—	—	—	—
Klasik Briž—De Pane	—	—	—	—	—
E3 Sakso bank	NH	—	—	—	—
Gent—Vevelgem	—	—	—	—	—
Dvars dor Flanderen	NH	—	—	—	—
Amstel gold rejs	NH	—	—	8	17
Fleš Valon	—	—	18	2	DNF
Ešborn—Frankfurt	—	—	—	—	—
Klasika de San Sebastijan	NH	—	8	—	—
Hamburg sajklasik	—	—	—	—	—
Bretanje klasik	—	41	—	—	—
Gran pri sajkliste de Kvebek	NH		—	10	—
Gran pri sajkliste de Montreal			—	9	—
Fon Ardeše klasik	—	—	—	3	3
Fon Drom klasik	—	—	—	6	5
Gran pri Migel Indurain	—	—	—	3	—
Brabantse pajl	46	—	—	—	—
Merilend sajkling klasik	—	—	—	1	—
Kopa Bernoki	—	50	—	—	—
Tre vali Varezine	NH	—	89	—	NR
Gran Pijemonte	—	131	—	—	—

Rezultati na Olimpijskim igrama

Olimpijske igre	2024.
Drumska trka	17
Vožnja na hronometar	14

Rezultati na Svjetskom prvenstvu

Svjetsko prvenstvo u drumskoj vožnji	2020.	2021.	2022.	2023.	2024.
Drumska trka	—	—	10	14	DNF
Vožnja na hronometar	—	—	—	—	—

Rezultati na Evropskom prvenstvu

Evropsko prvenstvo u drumskoj vožnji	2020.	2021.	2022.	2023.	2024.
Drumska trka	—	—	—	—	—
Vožnja na hronometar	—	—	—	—	—

Rezultati na nacionalnom prvenstvu

Prvenstvo SAD	2020.	2021.	2022.	2023.	2024.
Drumska trka	34	10	8	1	67
Vožnja na hronometar	—	15	3	2	1

Legenda

—	Nije učestvovao
DNF	Nije završio
NH	Nije održano
NR	Нема резултата

Спољашње везе

• Профил на сајту uci.org
• Profil na sajtu procyclingstats.com
• Profil na sajtu cqranking.com
• Profil na sajtu cyclebase.nl