Mauzolej u Halikarnasu

Mauzolej u Halikarnasu (grč. Μαυσωλεῖον Ἁλικαρνασσεύς), jedan od sedam svetskih čuda, bio je nadgrobni spomenik karijskog kralja Mauzola. Bio je izgrađen na površini od 30 x 40 m, a visok 45 m. Slično Velikoj piramidi u Egiptu, i ovo mesto predstavlja grob jednog antičkog vladara. Ipak, Mauzolej se razlikuje od piramida po mnogo čemu - između ostalog, lepota građevine je ta koja je, više nego njena veličina, zadivila milione ljudi od vremena izgradnje pa sve do danas. Mauzolej se nalazio u gradu Bodrumu (u starogrčko doba Halikarnas), na obali Egejskog mora, u jugozapadnom delu današnje Turske. Ovu građevinu su dizajnirali grčki arhitekti Satiros i Pitijus.[1][2] Ova nadgrobna struktura je izvedena iz grobova susedne Likije.[3]
Kada su Persijanci proširili svoje antičko carstvo obuhvativši Mesopotamiju, severnu Indiju, Siriju, Egipat i Malu Aziju, njihov vladar više nije bio u stanju da kontroliše svoje ogromno carstvo bez pomoći lokalnih upravnika ili vladara - satrapa. Kao i mnoge druge provincije, kraljevina Karija u zapadnom delu Male Azije (danas Turska) bila je toliko udaljena od persijske prestonice da je praktično bila samostalna. Od 377. do 353. p. n. e., karijski kralj Mauzol premestio je svoju prestonicu u grad Halikarnas. Projekat grobnice za Mauzola bio je poveren njegovoj ženi i sestri Artemiziji i pretpostavlja se da je njena gradnja započela još za kraljevog života. Građevina, prozvana Mauzolej, završena je oko 350. p. n. e., tri godine nakon Mauzolove smrti i godinu dana nakon Artemizijine smrti.
Tokom 16 vekova Mauzolej je opstajao u odličnom stanju sve dok snažan zemljotres nije oštetio njegov krov i kolonade (stubove). Početkom 15. veka, Vitezovi svetog Jovana okupirali su okolinu i sam Halikarnas i izgradili ogromni krstaški zamak. Kada su odlučili da ga ojačaju i utvrde 1494. godine, iskoristili su materijal od kojeg je bio izgrađen tada već značajno oštećen Mauzolej. Do 1522. godine gotovo svaka cigla iz Mauzoleja bila je uklonjena i iskorišćena za izgradnju više raznih građevina. Danas, masivni krstaški zamak i dalje postoji u Bodrumu, a obrađeni kameni i mermerni blokovi Mauzoleja se mogu jasno uočiti u strukturi njegovih zidova. Neke od skulptura iz Mauzoleja su sačuvane, kao i više unutrašnjih mermernih dekoracija na kojima je prikazana bitka između starih Grka i Amazonki. Na samoj lokaciji gde se nekada nalazio Mauzolej danas se mogu videti samo ostaci njegovih temelja.
Sama konstrukcija Mauzoleja bila je pravougaona u osnovi, dimenzija 40 m x 30 m. Grobnica i sarkofag izrađeni su od alabastera i ukrašeni zlatom i postavljeni u centralnom delu Mauzoleja, na uzdignutom podijumu popločanom mermerom i okruženom kolonadama (stubovima) u jonskom stilu. Kolonade su podupirale piramidalni krov takođe ukrašen statuama i kipovima. Na vrhu krova nalazila se statua koja je predstavljala kočije koje su vukla četiri konja. Ukupna visina Mauzoleja bila je 45 m, od čega je centralni podijum sa grobnicom bio visok 20 m, 12 m su bile visoke kolonade, 7 m piramidalni krov i 6 m statua kočija na vrhu krova.
Naročita lepota građevine nije bila samo u njegovoj strukturi, već i u dekoracijama i statuama koje su ukrašavale njenu spoljašnjost na raznim nivoima građevine, od poda do samog krova. Na građevini se nalazilo nekoliko desetina statua ljudi, lavova, konja i drugih životinja u prirodnoj veličini i većih. Isklesali su ih četiri grčka skulptora - Briaksos, Leohares, Skopas i Timoteus, pri čemu je svaki od njih ukrašavao po jednu stranu Mauzoleja.[4] Posebno mesto u istoriji pripada ovoj građevini ne samo zbog brojnih statua ljudi i životinja, već i zbog činjenice da ona nije bila posvećena nijednom od bogova stare Grčke. Danas se po imenu ove građevine sve velike i raskošne grobnice nazivaju mauzolejima.
Mauzolej je sadržao ukupno 400 samostojećih skulptura.[5] Smatralo se da je mauzolej toliki estetski trijumf da ga je Antipatar Sidonski identifikovao kao jedno od svojih sedam svetskih čuda starog veka. Uništen je uzastopnim zemljotresima od 12. do 15. veka;[6][7] bilo je poslednje preživelo od šest uništenih čuda.
Galerija slika
[uredi | uredi izvor]-
Rekonstrukcija Amazomančija se može videti levo u pozadini. Britanski muzej soba 21
-
Ova statua se identifikuje kao Artemisija; rekonstrukcija Amazomančija se može videti levo u pozadini. Britanski muzej soba 21
-
Ploča iz Amazomanči za koju se smatra da pokazuje Herkulesa kako hvata kosu Amazonske kraljice Hipolite.
Vidi još
[uredi | uredi izvor]Napomena
[uredi | uredi izvor]- Preuzeto sa internet prezentacije https://web.archive.org/web/20090226211926/http://www.zvrk.co.yu/%3C/small>
Reference
[uredi | uredi izvor]
- ^ Kostof, Spiro (1985). A History of Architecture. Oxford: Oxford University Press. str. 9. ISBN 978-0-19-503473-8.
- ^ Gloag, John (1969) [1958]. Guide to Western Architecture (Revised izd.). The Hamlyn Publishing Group. str. 362.
- ^ André-Salvini, Béatrice (2005). Forgotten Empire: The World of Ancient Persia (na jeziku: engleski). University of California Press. str. 46. ISBN 9780520247314.
- ^ Smith, William (1870). „Dictionary of Greek and Roman Antiquities”. str. 744. Arhivirano iz originala 18. 6. 2006. g. Pristupljeno 21. 9. 2006.
- ^ „National Geographic – How this massive tomb became a wonder of the ancient world”. TidyMails (na jeziku: engleski). 02. 01. 2023. Arhivirano iz originala 03. 01. 2023. g. Pristupljeno 03. 01. 2023.
- ^ „The Mausoleum at Halicarnassus”. unmuseum.org. Pristupljeno 5. 2. 2014.
- ^ „The Mausoleum of Halicarnassus”. bodrumpages.com. Pristupljeno 5. 2. 2014.
Literatura
[uredi | uredi izvor]
- Kostof, Spiro (1985). A History of Architecture. Oxford: Oxford University Press. str. 9. ISBN 978-0-19-503473-8.
- Jean-Pierre Thiollet (2010). Bodream. Anagramme Ed. ISBN 978-2-35035-279-4.
- Fergusson, James (1862). "The Mausoleum at Halicarnassus restored in conformity with the recently discovered remains." J. Murray, London
- Brandt, J. Rasmus, Erika Hagelberg, Gro Bjørnstad, and Sven Ahrens. 2017. Life and Death in Asia Minor in Hellenistic, Roman, and Byzantine Times: Studies In Archaeology and Bioarchaeology. Philadelphia: Oxbow Books.
- Cook, B. F., Bernard Ashmole, and Donald Emrys Strong. 2005. Relief Sculpture of the Mausoleum At Halicarnassus. Oxford: Oxford University Press.
- Dmitriev, Sviatoslav. 2005. City Government In Hellenistic and Roman Asia Minor. Oxford: Oxford University Press.
- Jeppeson, Kristian. 2002. The Maussolleion at Halikarnassos: Reports of the Danish archaeological expedition to Bodrum: The superstructure, a comparative analysis of the architectural, sculptural, and literary evidence. Vol. 5. Aarhus, Denmark: Aarhus University Press.
- Steele, James, and Ersin Alok. 1992. Hellenistic Architecture In Asia Minor. London: Academy Editions.
- Clayton, Peter; Martin J. Price (1990). The Seven Wonders of the Ancient World. Routledge. str. 4. ISBN 978-0-415-05036-4.
- Anon. (1993). The Oxford Illustrated Encyclopedia (First izd.). Oxford: Oxford University.
- Hereward Carrington (1880–1958) (2003). The Seven Wonders of the World: ancient, medieval and modern, reprinted in the Carington Collection. ISBN 0-7661-4378-3.
- Carrington, Hereward (septembar 2010). The Carrington Collection. Kessinger. ISBN 9781169692169. Arhivirano iz originala 1. 12. 2020. g. Pristupljeno 29. 10. 2014.
- Evans, I H (reviser (1975). Brewer's Dictionary of Phrase and Fable (Centenary edition Fourth impression (corrected) izd.). London: Cassell.
- Latham, Edward (1904). A Dictionary of Names, Nicknames and Surnames, of Persons, Places and Things. OCLC 01038938.
- Miller, Francis Trevelyan (1915). America, the Land We Love. str. 201. OCLC 00334597. Arhivirano iz originala 1. 12. 2020. g. Pristupljeno 16. 10. 2020.
- The Complete Idiot's Guide to the Crusades. 2001.
- Herbermann, Charles George, ur. (1913). Cluny Abbey. The Catholic Encyclopedia. 4. str. 73. OCLC 06974688. Arhivirano iz originala 1. 12. 2020. g. Pristupljeno 16. 10. 2020.
- The Rough Guide To England. 1994.
- „American Society of Civil Engineers Seven Wonders”. ASCE.org. 19. 7. 2010. Arhivirano iz originala 2. 8. 2010. g. Pristupljeno 30. 8. 2010.
- American Society of Civil Engineers. „Seven Wonders of the Modern World”. ASCE.org. Arhivirano iz originala 02. 04. 2010. g.
- „USGS: Three Gorges Dam is bigger than Itaipu Dan but annual output is about the same because of river variability”. Arhivirano iz originala 27. 4. 2020. g. Pristupljeno 9. 10. 2019.
- „New Seven Wonders panel”. USA Today. 27. 10. 2006. Pristupljeno 31. 7. 2010.
- Clark, Jayne (22. 12. 2006). „The world's 8th wonder: Readers pick the Grand Canyon”. USA Today. Arhivirano iz originala 19. 6. 2012. g. Pristupljeno 3. 5. 2013.
- „The multimedia campaign to choose the New 7 Wonders of the World is in its final stage.”. New7Wonders. Arhivirano iz originala 3. 1. 2007. g. Pristupljeno 10. 6. 2015.
- „Egypt's pyramids out of seven wonders contest”. Daily News Egypt. 20. 4. 2007. Arhivirano iz originala 25. 6. 2018. g. Pristupljeno 25. 6. 2018.
- „Reuters via ABC News Australia "Opera House snubbed as new Wonders unveiled" 7 July 2007”. Australia: ABC. 8. 7. 2007. Arhivirano iz originala 29. 6. 2011. g. Pristupljeno 31. 7. 2010.
- „Great Wall of China”. Encyclopædia Britannica. Arhivirano iz originala 2. 5. 2015. g. Pristupljeno 16. 2. 2012.
- „Underwater Wonders of the World”. Wonderclub. Arhivirano iz originala 13. 6. 2017. g. Pristupljeno 31. 8. 2010.
- Kumar, Manjit (7. 11. 2003). „Review: Seven Wonders of the Industrial World by Deborah Cadbury”. The Guardian. Arhivirano iz originala 21. 9. 2016. g. Pristupljeno 13. 12. 2016.
- Cadbury, Deborah (17. 2. 2011). „British History in Depth: Seven Wonders of the Industrial World”. Arhivirano iz originala 27. 12. 2019. g. Pristupljeno 2015-03-25.
- „Seven Wonders of the Solar System Video”. Aaa.org. 1999. Arhivirano iz originala 1. 4. 2014. g. Pristupljeno 22. 02. 2014.
Spoljašnje veze
[uredi | uredi izvor]
- Mauzolova grobnica (Rekonstrukciija mauzoleja, 1908)
- „Livius.org: Mausoleum of Halicarnassus”. Архивирано на веб-сајту Wayback Machine (29. септембар 2009)