Mah Adur Gušnasp
Mah Adur Gušnasp (persijski: ماهآذر گشنسپ),takođe poznat po arapskom obliku Mahadardžušnasa, bio je iranski plemić koji je služio kao vuzurg framadar (vezir ili premijer) Sasanidskog carstva u vreme vladavine vladara koji je bio dete Ardašira III (vladao 628–629).
Biodrafija
[uredi | uredi izvor]
Mah Adur je bio sin izvjesnog Džušnasa (Gušnasp) i neimenovane žene iz plemićke porodice Ispahbudan, koja je bila sestra Vistama i Vinduija. Mah Adur Gušnasp je imao brata po imenu Narsi i bio je rođak Hozroja II (vladao 591–628), čija je majka takođe bila rođaka dvojice braće iz porodice Ispahbudan.[1]
Prvi put se pominje prilikom stupanja na sasanidski presto osmogodišnjeg Ardašira III 6. septembra 628. godine, gde je izabran za vuzurg framadara mladog vladara. Prema srednjovekovnom persijskom istoričaru El Tabariju, Mah Adur je uveliko upravljao carstvom; "Mahadardžušne su vršile upravu kraljevstva na [tako] dobar način [i uz tako] čvrsto ponašanje, [da] niko nije bio svestan mladolikosti Ardašira III."[1] Međutim, to nije značilo da je Sasanidsko carstvo mirno i sigurno - u stvari, "lokalni poglavari i vođe su stekli previše moći da bi slušali centralnu vladu; carska administracija se raspadala, a Arapi i Turci napadali su iranske pogranične oblasti "(A. Šahbazi).[2]
Godinu dana kasnije, bivši sasanidski vojni vođa Šahrbaraz, je sa snagama od 6000 ljudi,[2] krenuo ka Ktesifonu i opkolio grad. On, međutim, nije bio u stanju da osvoji grad, pa je zbog toga sklopio savez sa Piruzom Hozrojem, vođom frakcije Parsig, i prethodnim vuzurg framadarom carstva za vreme vladavine Ardaširovog oca, Kavada II (vladao 628). Sklopio je i savez sa Namdarom Gušnaspom, spahbedom ("vojskovođom") Nemroza.[3] Šahrbaraz je uz pomoć ove dve moćne ličnosti zauzeo Ktesifon i pogubio Ardašira III, zajedno sa samim Mah Adurom i drugim istaknutim plemićima carstva, uključujući izvjesnog Ardabila. 40 dana kasnije, šahrbaraza je ubio Mah Adurov rođak Faruh Hormizd, koji je potom Boran, kćerku Hozroja II, postavio za novog vladara carstva.
Potomstvo
[uredi | uredi izvor]Dva sina Mah Adura, Kavad i Anošagan, kasnije su se 633. godine sukobili s Arapima, prvo u bici Lanca, zatim konačno u bici kod Reke (poznate i kao bitka kod El Madara), gde su ih ubile trupe arapskog generala Halida ibn el Valida.[4]
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ a b Pourshariati 2008, str. 179.
- ^ a b Shahbazi 1986, str. 381–382.
- ^ Pourshariati 2008, str. 180.
- ^ Pourshariati 2008, str. 193–194.
Izvori
[uredi | uredi izvor]- Pourshariati, Parvaneh (2008). Decline and Fall of the Sasanian Empire: The Sasanian-Parthian Confederacy and the Arab Conquest of Iran. London and New York: I.B. Tauris. ISBN 978-1-84511-645-3.
- Shahbazi, A. Sh. (1986). „ARDAŠĪR III”. Encyclopaedia Iranica, Vol. II, Fasc. 4. str. 381—382.