Pređi na sadržaj

Meščjorski nacionalni park

Koordinate: 55° 08′ N 40° 10′ E / 55.133° S; 40.167° I / 55.133; 40.167
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Meščjorski nacionalni park
IUCN kategorija II (nacionalni park)
Mapa sa lokacijom zaštićene oblasti Meščjorski nacionalni park
Mapa sa lokacijom zaštićene oblasti Meščjorski nacionalni park
MjestoRjazanjska oblast Rusija
Najbliži gradRjazanj
Koordinate55° 08′ N 40° 10′ E / 55.133° S; 40.167° I / 55.133; 40.167
Površina66 km²
Osnovano1992. godine

Meščjorski nacionalni park (rus. Национальный парк «Мещерский») obuhvata obimna močvarna područja (bare, tresetne brane, reke i jezera) i šume bora i breze na Istočnoevropskoj niziji u severnom delu Rjazanjske oblasti u Rusiji, oko 120 km istočno od Moskve. Stanište u močvarama obezbeđuje izuzetno bogat biodiverzitet među biljkama i životinjama.[1] Park je dobio ime po srednjovekovnom plemenu Meščjora, koje je živelo na tim prostorima.[2] "Meščjorski" (Meщёrskiй) nacionalni park ne treba poistovećivati sa nacionalnim parkom "Meščjora" (Meщёra), koji se nalazi severnije u Vladimirskoj oblasti. Pod zaštitom parka je deo reke Pra, jezero Beloje, i pripadajuće močvare i šume. Oko 54% teritorije parka je iskorišćeno u poljoprivredne svrhe od strane lokalnih zajednica.[1]

Meščjora nacionalni park čini deo močvarnog područja "Plavna livada reka Oke i Pra" po Ramsarskoj konvenciji (Ramsar ID #167), kao močvarno područje od međunarodnog značaja.[3]

Topografija[uredi | uredi izvor]

Meščjorski se nalazi u ravnoj, drevnoj aluvijalnoj dolini formiranoj u periodu kvartar povlačenjem glečera. Sliv reke Pra obuhvata male reke (uključujući reke Buž i Pol), potoke, i 48 km dugačak lanac jezera međusobno povezanih kanalima. Jezera su plitka (ispod 1,1 m pri niskom vodostaju), sa obalama obraslim šiprazima. Najveća jezera su: Velikoje, koje ima vodenu površinu od 20,7 km², Dubovoje (12,2 km²) i Martjnovo (2,46 km²). Na ušću reka Pra i Oke, poplavna livada je 10 km široka.[4]

Nadmorska visina u parku se kreće od 80 m do 120 m.[5] Močvare u letnjem periodu imaju nizak vodostaj i često presušuju. Kao i većina nacionalnih parkova u Rusiji, i Meščjorski je podeljen na zone prema nivou zaštite. Od 1995. godine zonski plan Meščjorskog nacionalnog parka obuhvata sledeće zone:

  • Zona striktne zaštite: 20,1 hiljada hektara (19,8%)
  • Ekološka restauracija: 50,8 hiljada hektara (49,3%)
  • Tradicionalne ekonomske aktivnosti: 29,4 hiljada hektara (28,6%)
  • Rekreacija i usluge za posetioce: 2,7 hiljada hektara (2,6%)[6]

Klima i ekoregion[uredi | uredi izvor]

Klima u parku Meščjorski je umerenokontinentalna (Kepenova klasifikacija klimata Dfb), karakterišu je četiri različita godišnja doba, izražena razlika između zimskih i letnjih temperatura, dugih zima i kratkih, toplih i kišnih leta. Prosečne temperature variraju od -10 °C u januaru do 24 °C u julu. Prosek godišnjih padavina iznosi 406 mm.[7]

Rjazanj, Rjazanjska oblast, Rusija
Klimatogram
J
F
M
A
M
J
J
A
S
O
N
D
 
 
1,4
 
 
20
7
 
 
1,1
 
 
21
8
 
 
1
 
 
32
18
 
 
1,5
 
 
51
35
 
 
1,9
 
 
67
47
 
 
2,4
 
 
74
54
 
 
3,4
 
 
76
57
 
 
2,2
 
 
73
54
 
 
2,1
 
 
62
45
 
 
2
 
 
47
35
 
 
1,9
 
 
33
24
 
 
1,7
 
 
25
15
Prosečne maks. i min. temperature u °F
Ukupne padavine u inčima
Izvor: climate-date.org

Biljke[uredi | uredi izvor]

U šumovitim predelima dominira bor, gde su zemljišta peskovita.. Na manje peskovitom zemljištu, najčešće se sreću breza, jasika, jova, i neke vrste smrča. Naučnici su identifikovali 866 vrsta vaskularnih biljaka u parku, od kojih je 47 klasifikovano kao ranjivo.

Životinje[uredi | uredi izvor]

Južni deo parka je tajga, gde žive veliki sisari poput losa, divlje svinje, i mrkog medveda duž ivica šume. Broj dabrova se brzo povećava, zajedno sa muskratima u jezerima i kanalima. U proleće, ptice selice stižu u velikom broju, posebno guske i patke, sa barskim pticama u močvarama. Najčešće ribe u reci Oki i jezerima u parku su: grgeč, štuka, klen, deverika, bodorka, i druge. U ugrožene vrste koje naseljavaju park spada Nyctalus lasiopterus.[5]

Nyctalus lasiopterus

Istorija[uredi | uredi izvor]

U srednjem veku područje parka je bilo naseljeno plemenom Povolških Finaca, poznatijih kao Meščjora. Bili su lovci, ribari, i zanatlije; zbog toga što močvarna područja nisu privlačila plemena koja su se bavila poljoprivredom (kao što su Sloveni) a koja su se selila u 11. i 12. veku, pleme Meščjora uspelo je da sačuva svoj jezik i identitet sve do 16. veka.[2][2]

Ruski slikar Abram Arhipov živeo je u selu na ovom području i slikao živopisne pejzaže krajem 1800-ih. Sovjetski pisac Konstantin Paustovski takođe je živeo u ovom području, i pisao je o prirodnom okruženju Meščjorskog.[5]

Šumski požari i tresetni požari predstavljaju veliku opasnost za park Meščjorskog. Mnoga područja su prilično suva tokom leta, a isušeni treset – kao prirodno gorivo – je veoma zapaljiv. Da bi se opasnost smanjila, radi se na povećanju nivoa vode u parku i povećava se upotreba savremene protiv požarne opreme i tehnike. Od 2003. godine sprovodi se dugoročni program restauracije treseta. Preko 6.000 ha degradiranog treseta je ponovo obrađeno do 2015. godine.[8]

Turizam[uredi | uredi izvor]

Park je veoma popularan za rekreaciju na otvorenom - planinarenje, biciklizam, kampovanje, vožnja brodom, ribolov, sakupljanje bobičastih voća i pečurki itd. Park snažno naglašava ekološko obrazovanje, sa dečijim kampovima, festivalima i naučnim učešćem.[9]

Reference[uredi | uredi izvor]