Pređi na sadržaj

Milan Živadinović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Milan Živadinović
Milan Živadinović, 2018. godine
Lični podaci
Nadimak Živa, Bard
Datum rođenja (1944-12-15)15. decembar 1944.
Mesto rođenja Beograd, DF Jugoslavija
Datum smrti 17. jul 2021.(2021-07-17) (76 god.)
Mesto smrti Beograd, Srbija
Pozicija vezni
Seniorska karijera
Godine Klub Nast. (Gol)
1962—1964
1964—1965
1965—1966
1966—1968
1968—1972
1968—1970
1970—1971
1972—1974
Crvena zvezda
Čelik
Vardar
Sloboda Užice
Crvena zvezda
Rijeka
Crvenka
Sudvest
2
8
23
52
0
33
23
(0)
(1)
(4)
(13)
(0)
(8)
(2)
Trenerska karijera
1974—1975
1975—1977
1977—1979
1979—1980
1980—1981
1981—1983
1983—1984
1985
1986—1987
1987—1988
1989—1990
1990—1991
1991—1992
1992—1994
1996—1998
1998—1999
1999—2000
2000—2001
2002
2002
2003—2004
2004—2005
2007
2011
Spartak Subotica
Novi Sad (pomoćnik)
Crvena zvezda (mlađe kategorije)
Rad
Sutjeska Nikšić
Sakarjaspor
Novi Sad
Sakarjaspor
Budućnost
Radnički Niš
Al-Šahab
OFK Beograd
Budućnost
Crvena zvezda
Jugoslavija do 21
Jugoslavija
Al-Nasr
Irak
Obilić
Jemen
Gana
Sava Bateri
Čangša Đinde
Mjanmar

Milan Živadinović (Beograd, 15. decembar 1944Beograd, 17. jul 2021) bio je srpski fudbalski trener i jugoslovenski fudbaler.[1]

Karijera[uredi | uredi izvor]

Igračka[uredi | uredi izvor]

Prošao je omladinsku školu Crvene zvezde, a šansu u prvom timu je dobio 1963. godine, kao veoma mlad fudbaler. Pružio je zapažene partije u Rapan kupu iste godine, kada je odigrao pet utakmica i postigao gol protiv Polonije iz Bitoma u pobedi od 4:3. Odigrao je i dva meča u šampionatu, ali je povreda zaustavila dalji napredak njegove karijere. Igrao je još za Čelik iz Zenice, Vardar, Slobodu iz Užica, Rijeku, Crvenku i nemački Sudvest Ludvigshafen, gde je završio karijeru 1974. godine. Najbolje partije imao je u dresu Rijeke, gde je u sezoni 1969/70 postigao osam golova u Drugoj ligi.

Trenerska[uredi | uredi izvor]

U izuzetno bogatoj trenerskoj karijeri vodio je veliki broj klubova i reprezentacija. Bio je trener u juniorima Crvene zvezde od 1977. do 1979. godine. Prvi tim crveno-belih vodio je od 1992. do 1994. godine i osvojio jedan nacionalni kup 1993. godine, kada je Zvezda protiv Partizana u drugoj utakmici finala stigla do trofeja boljim izvođenjem penala. Popularni Živa je tada u finišu meča na teren poslao rezervnog golmana Milana Simeunovića, koji je postao junak utakmice, kada je odbranio udarac Mijatovića, a zatim realizovao poslednji šut za osvajanje trofeja.[2] Bio je trener Zvezde u teškom vremenu za državu, kada je svim klubovima bilo zabranjeno učešće u Evropi zbog sankcija. Živa je bio jedan od zaslužnih za dolazak Dejana Savićevića u klub, a zabeležio je i najveći broj večitih derbija kao trener Crvene zvezde u poslednje dve i po decenije, računajući i revijalne mečeve, koji su igrani u to vreme.

Pored Zvezde, u trenerskoj karijeri vodio je još Novi Sad, subotički Spartak, Rad, Sutjesku, Sakarijaspor iz Turske, Budućnost, Prištinu, niški Radnički, Al Šahab, OFK Beograd, Apolon sa Kipra, Al Nasr, Obilić, Saba Bateri, sa kojim ima osvojen Kup Irana 2005. godine i Čangša Đinde iz Kine. Bio je selektor mlade reprezentacije Jugoslavije. U periodu od 1998. do 1999. vodio je nacionalni tim kao selektor na šest utakmica u vreme kada je reprezentacija bila šesta na FIFA rang listi. Ostvario je učinak od tri pobede, dva remija i jednog poraza, a ostaje zabeleženo da nije izgubio utakmicu u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo (sve tri pobede), i to u vreme kada je reprezentacija zbog političke situacije igrala mečeve van Srbije i Crne Gore. Vodio je još i nacionalne selekcije Iraka, Jemena, Gane i Mjanmara.

Ostalo[uredi | uredi izvor]

Poznat je i po gostovanjima u emisiji KCN Sport Dejana Anđusa, gde je bio stalni stručni saradnik.

Smrt[uredi | uredi izvor]

Preminuo je u Beogradu 17. jula 2021. godine od posledica moždanog udara.[3]

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]