Nikolaj Krasnov
Nikolaj Petrovič Krasnov | |
---|---|
![]() Nikolaj Petrovič Krasnov | |
Lični podaci | |
Datum rođenja | 23. oktobar 1864. |
Mesto rođenja | s. Honjatino, Moskovska oblast, Ruska Imperija |
Datum smrti | 8. decembar 1939.75 god.) ( |
Mesto smrti | Beograd, Kraljevina Jugoslavija |
Nikolaj Petrovič Krasnov (rus. Никола́й Петро́вич Красно́в; Honjatino, Moskva, 23. oktobar 1864 — Beograd, 8. decembar 1939) bio je ruski i jugoslovenski arhitekta. Krasno je jedan od najznačajnijih arhitekata koji je svojim stvaralaštvom, kako u oblasti arhitekture i urbanizma, tako i u oblasti enterijera i primenjene umetnosti ostavio značajan trag u izgledu Beograda, ali i brojnih gradova i varošica širom Srbije. Najznačajniji je predstavnik akademskog istorizma u srpskoj međuratnoj arhitekturi.
Biografija
[uredi | uredi izvor]Rođen je 23.oktobar 1864. u Honjatinu (Moskva, Rusija), studije slikarstva, vajarstva i arhitekture završio je na Moskovskom umetničkom učilištu 1885. godine. U zvanje gradskog arhitekte na Jalti na Krimu postavljen je 1888. i na toj dužnosti je bio sve do 1899. godine. Gradio je reprezentativne objekte za plemstvo i kulturnu elitu, rekonstruisao istorijske građevine, sagradio Žensku gimnaziju. Na Jalti je izgradio dvorac. „Livadija“, letnjikovac cara Nikolaja I, 1911. godine, nakon čega postaje „arhitekta ruskog carskog dvora“. Dve godine kasnije dobio je titulu „akademik arhitekture“ petrogradske Akademije umetnosti.
U talasu ruskih emigranata koji su svoju domovinu napustili nakon Oktobarske revolucije 1917. godine, emigrira 1919. godine u Galipolje i na Maltu, a zatim na poziv uprave Saveza ruskih inženjera i tehničara u Kraljevini SHS posle trideset godina plodnog rada, dolazi u Beograd 1922. godine. Krasnov se vrlo brzo uključio u savremene tokove srpske arhitekture, zaposlio se u Arhitektonskom odeljenju Ministarstva građevina, gde je radio u zvanju kontraktualnog inženjera, građevinskog inspektora i rukovodioca Odseka za monumentalne građevine i spomenike, ispoljavajući svoje visoko stvaralačko umeće i koristeći ga za izgradnju prestonice svoje nove domovine, koja ga je svesrdno prihvatila, i ubrzo postaje cenjeni državni i dvorski arhitekta. U periodu od 1923. do 1939. godine radio je na projektovanju, građenju, dovršavanju, adaptaciji i ukrašavanju najznačajnijih državnih zdanja, mnogobrojnih profanih zgrada, crkva i spomen – obeležja, bavio se slikarstvom i dizajniranjem nameštaja. Autorskim tretmanom heraldičke dekoracije na fasadama svojih objekata obeležio je čitavo jedno razdoblje srpske arhitekture.
Nikolaj Petrovič Krasnov preminuo je 8. decembra 1939. godine u Beogradu. Sahranjen je na ruskoj parceli beogradskog Novog groblja.
Dela
[uredi | uredi izvor]Dela van Beograda
[uredi | uredi izvor]
Tokom nepune dve decenije koliko je stvarao u Kraljevini Jugoslaviji ostavio izuzetno vredan arhitektonski opus. Njegov prvi rad u Ministarstvu građevina bilo je uređenje Kur-salona u Banji Koviljači, zatim Rekonstrukciju Njegoševe zavetne crkve na Lovćenu uradio je, po želji kralja Aleksandra Karađorđevića, u periodu 1923-1925. godine, kapela je srušena 1974. godine da bi na njenom mestu bio podignut Njegošev mauzolej. Unutrašnje uređenje crkve sv. Đorđa na Oplencu izveo je u periodu od 1924. do 1932. godine. Izradio je nacrte za kandila, polijeleje, lustere, prstenove za nameštanje zastava, fenjere u crkvi i kripti, nacrte za vrata, delove mermernog nameštaja i ostali pokretni inventar. Celokupan dekor crkve usklađen je sa programom mozaika u hramu, i svi radovi u oplenačkoj crkvi izvedeni su u akademizovanom srpsko-vizantijskom stilu. Kameni ikonostas i prestoli iz crkve Sv. Đorđa na Oplencu, danas se nalaze u crkvi Sv. Aleksandra Nevskog u Beogradu. 3amak političara Alekse Savića na Hisaru kod Prokuplja uradio je u saradnji sa arhitektom Ministarstva građevina Dragutinom Maslaćem, 1928. godine., luksuzna vila izvedena je u duhu romantičarskog istorizma. Njegovo delo je i Banska palata na Cetinju, koju je uradio u saradnji sa arhitektom Radmilom Jevrić, podignuta 1932. godine i izvedena u obliku masivnog izduženog bloka sa tri unutrašnja dvorišta, predstavlja reprezentativnu palatu u centru Cetinja. Ikonostas nove kapele na vojničkom groblju u Skoplju, izgrađene prema projektima ruskog neimara Homenka, izveo je od oniksa u akademizovanom srpsko-vizantijskom stilu, 1932. godine. Na glavnom gradskom trgu u Vlasotincu tokom 1931—32. godine podigao je spomen-česmu palim rodoljubima u Oslobodilačkim ratovima Srbije 1912-1918. Na groblju srpskih ratnika na solunskom Zejtinliku u periodu od 1933. do 1936. godine prema projektu Nikolaja Krasnova i arhitekte Aleksandra Vasića grobovi su obeleženi istovetnim mermernim nadgrobnim spomenicima u formi krsta i raspoređeni u deset grobnih parcela. Na groblju je podignuta kosturnica prema Vasićevom projektu iz 1926, koji je naknadno razradio Krasnov. Osim što je uticao na spoljni izgled kosturnice dajući joj izgled stroge i zatvorene celine, izveo je i nacrte arhitektonske plastike u enterijeru, dekorativni presek kupole, izvršio raspored ikona nad ulazom i odredio oblik polijeleja. Krasnovljevo poslednje delo je spomen-kosturnica na ostrvu Vidu u Grčkoj iz 1938-1939. godine. Memorijalna građevina je akademski oblikovana i usklađena s prirodnim ambijentom koji ga okružuje. Kosturnica je spomen na poslednje stanište mnogobrojnih srpskih vojnika iz Prvog svetskog rata. Njena lepota proizilazi iz čistih, neutralnih fasadnih površina, obrađenih bez suviše dekoracije.
Spomen-kosturnica na Vidu spada u najzrelija ostvarenja srpske memorijalne arhitekture u periodu između dva svetska rata.




Dela u Beogradu
[uredi | uredi izvor]Najznačajnije objekte podigao je u srpskoj prestonici, koji i danas svojom arhitekturom predstavljaju najreprezentativniji građevinski fond nastao u periodu između dva svetska rata.
- Obnova crkve Ružice (starog vojničkog hrama) na Beogradskoj tvrđavi 1924. godine; dve bronzane skulpture srpskih ratnika, koje se nalaze ispred ulaza u crkvu, takođe su njegov rad.
- Palata Ministarstva finansija Kraljevine Jugoslavije na uglu Nemanjine i Ulice kneza Miloša zidana je u periodu između 1926. i 1928. godine. Zgrada Ministarstva dozidana je spratom 1938. godine, a autor ove u beogradskoj arhitekturi poznate „majstorske dogradnje“ bio je autor zdanja, Nikolaj Krasnov. Danas je u zgradi smeštena Vlada Republike Srbije.
- Palata Ministarstva šuma i ruda i Ministarstva poljoprivrede i voda je najmonumentalniji i prostorno najobuhvatniji objekat koji je Krasnov izveo na našim prostorima. Pored projekta zgrade Krasnov je sastavio i program za izradu skulptura, koje simbolizuju delatnost ustanova smeštenih u ovoj zgradi. Danas je u ovoj palati smešteno Ministarstvo inostranih poslova Republike Srbije.
- Zgrada Arhiva Srbije u Karnegijevoj ulici završena je 1928. godine prema projektu Krasnova. Reprezentativno zdanje projektovano je u duhu monumentalnog akademizma sa izraženom plastičnom dekoracijom na glavnoj fasadi.
- Projekte pozorišta Manjež, odnosno adaptaciju nekadašnje Kavalerijske jašionice iz 1860. godine za potrebe pozorišta, u Ulici kralja Milana, Krasnov je izradio 1927. godine. Fasada Manježa završena je tokom 1928-1929. godine. Danas Jugoslovensko dramsko pozorište.
- Most kralja Aleksandra I, koji je povezao desnu i levu obalu Save, odnosno Beograd i Zemun. Projektovanje pilona mosta povereno je Nikolaju Krasnovu, 1931. godine.
- Projekte za enterijera Starog dvora na Dedinju, uređenje parka, svu dekorativnu plastiku na fasadama, kolonade između dvora i kapele radili su Nikola Krasnov i inženjer Sergej Smirnov. Enterijer je izveden u periodu od 1929. do 1934. godine prema projektu Krasnova.
- Dogradnju zgrade Državnog saveta na uglu ulica Kneza Miloša i Admirala Geprata izveo je 1929. godine. Danas je u ovoj zgradi smešteno Ministarstvo finansija Republike Srbije.
- Nikolaju Krasnovu se pripisuje i autorstvo reprezentativne četvorospratne stambeno-poslovne zgrade iz 1929. godine u Knez Mihailovoj ulici broj 9.
- Višespratnica Đorđa Radojlovića u Braće Jugovića 2a izvedena je 1929—30. godine.
- Stambeno-poslovna višespratnica Jadranske plovidbe (Jugolinija) na Terazijama 14 sagrađena je 1930. godine u stilu eklekticizma.
- Zgrada u Kneza Miloša 14 izvedena 1930. godine. Danas se u objektu nalazi Grčki kulturni centar.
- Intervencije na portalu sokolskog doma Matica u Deligradskoj 27, kojeg je 1929. projektovao Momir Korunović, Krasnov je izveo 1934. godine u srpskom stilu. Danas se u objektu nalazi Gradski centar za fizičku kulturu - Stari DIF
- Dom Narodne skupštine počeo je da se gradi 1907, a završen je 1936. godine prema projektima arhitekata Jovana i Pavla Ilkića. Projekti unutrašnjeg uređenja, nameštaja, vrata i prozora, lustera, štuko dekoracija, izrada završnih projekata detalja fasada kao i oblikovanje dekorativne ograde palate, heraldičkih znamenja, postamenta jarbola za zastavu povereni su Nikolaju Krasnovu.
Neizvedeni projekti
[uredi | uredi izvor]Arhitektonski opus Nikolaja Krasnova, osim brojnih izvedenih dela, čini i niz neizvedenih projekata i konkursnih radova: projekat dogradnje sprata Užičke gimnazije (1923), projekat za dve spomen-česme u srpsko-vizantijskom stilu (1924), nacrt fasade Gimnazije u Čačku (1924), projekat spomen-obeležja sa kosturnicom u Trebulićima (1927), projekat spomenika u Mrčajevcima (1928), projekat preuređenja prostora oko Spomen-kapele vojvode Putnika na Novom groblju (1929), konkursni projekat za palatu Agrarne banke u saradnji sa arhitektom Dimitrijem M. Lekom (1931). projekat rekonstrukcije Ministarstva građevina (1931), konkursni rad za Beli dvor na Dedinju (1934), projekat spomen-obeležja u makedonskom selu Grbavču (1933), projekat kosturnice srpskih vojnika u Tirani (1937), projekat lovačke kućice na kraljevskom imanju u Petrovčiću kod Beograda (1938).
Spomenik Nikolaju Petroviču Krasnovu
[uredi | uredi izvor]
Nalazi se na Novom groblju u Beogradu, Ruska parcela 90, grob 63
Rusko groblje u Beogradu nastalo je u drugoj deceniji dvadesetog veka, kada je Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca pružila utočište za nekoliko desetina hiljada emigranata iz Rusije posle Oktobarske revolucije. Tu se nalaze posmrtni ostaci ruskih vojskovođa, kulturnih i naučnih radnika i umetnika; arhitekti: Nikolaj Krasnov, Viktor Lukomski, profesori: Stepan Kulbakin, Fjodar Taranovski, Grigorije Ostrogorski, Sergej Trojicki, slikari: Stepan Kolesnikov, Leonid Šejka i drugi. Na ruskim parcelama smešteno je 755 grobnica u kojima su posmrtni ostaci preko tri hiljade ljudi. U toku su radovi na rekonstrukciji ruskih parcela – „Ruski nekropolj“, koji će dobiti specijalni status i čiji će osnovni zadatak biti očuvanje kulturno-istorijskog nasleđa Srbije u Rusiji.
U Beogradu postoji ulica nazvana po njemu, tu je 2016. postavljena i spomen-ploča.[1] Podignut mu je spomenik ispred Arhiva Srbije 2019. godine.[2]
Reference
[uredi | uredi izvor]Literatura
[uredi | uredi izvor]- Đ. Sikimić, Fasadna skulptura u Beogradu, Beograd 1965.
- S. Toševa, Kapitalna dela ruskih arhitekata u Beogradu, u: Ruska emigracija u srpskoj kulturi 20. veka, knj. 1, Beograd 1994,302-306.
- A. Kadijević, Rad Nikolaja Krasnova u Ministarstvu građevina Kraljevine SHS/Jugoslavije u Beogradu od 1922. do 1939. godine, GGB XLIV, Beograd 1997, 221-255
- Gordana Gordić, M. Popović, Dom Narodne skupštine, Nasleđe III, Beograd 2001, 85¬-88.
- Gordana Gordić, Vera Pavlović-Lončarski, Ruski arhitekti u Beogradu, katalog izložbe, Beograd 2001.
- M. Popović, Zdanje Narodne skupštine, pravci istraživanja i principi obnove, Nasleđe IV, Beograd 2002, 9-33.
- A. Kadijević, Uloga ruskih emigranata u beogradskoj arhitekturi između dva svetska rata, GGB XLIX-L, Beograd 2002-2003, 131-142.
- I. Sretenović, Zgrada Jugoslovenskog dramskog pozorišta: od „Manježa do savremenog teatra“, Nasleđe V, Beograd 2004, 71-87.
- A. Banović, Beograd 1930-2009, Beograd 2009.
- Crvenković, Biljana (2011). „Bahčisarajska fontana u Kraljevskom dvoru na Dedinju”. Arhiv : časopis Arhiva Jugoslavije. Beograd: Arhiv Jugoslavije, (Trstenik : M – GRAF). XII (1—2): 99—113. Arhivirano iz originala 15. 11. 2021. g. Pristupljeno 15. 11. 2021. COBISS.SR 1024914829 COBISS.SR 167385863
- Pantelić, Dragana; Bašić, Ljiljana (2017). „Orden Jugoslovenske krune - idejna rešenja Nikolaja Krasnova iz Grafičke zbirke Posebnih fondova Narodne biblioteke Srbije” (PDF). Glasnik Narodne biblioteke Srbije. Beograd: Narodna biblioteka Srbije. 16 (19): 129—149. ISSN 1450-8915. COBISS.SR 256675084 COBISS.SR 159850503
Spoljašnje veze
[uredi | uredi izvor]- Arhitektura danas: Nikolaj Krasnov, RTS Kulturno-umetnički program - Zvanični kanal
- Kraljevski dvor na Dedinju
- Istorijski Arhiv Beograda
- Muzej nauke i tehnike
- On je gradio Beograd („Blic“, 15. mart 2015)
- Dvorskom arhitekti – spomenik u parku Manjež („Politika“, 13. april 2016)
- Izložba u čast Nikolaja Krasnova („Politika”, 6. decembar 2019)