Pređi na sadržaj

Pikaljovo

Koordinate: 59° 30′ 48″ S; 34° 10′ 33″ I / 59.51324° S; 34.17589° I / 59.51324; 34.17589
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Pikaljovo
Пикалёво

Administrativni podaci
Država Rusija
Federalni okrugSeverozapadni
Oblast Lenjingradska oblast
RejonBoksitogorski rejon
Osnovanprvi pomen 1620.
Status grada1954.
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 2014.20.864
 — gustina549,05 st./km2
Geografske karakteristike
Koordinate59° 30′ 48″ S; 34° 10′ 33″ I / 59.51324° S; 34.17589° I / 59.51324; 34.17589
Vremenska zonaUTC+3
Aps. visina180 m
Površina38 km2
Pikaljovo na karti Rusije
Pikaljovo
Pikaljovo
Pikaljovo na karti Rusije
Pikaljovo na karti Lenjingradske oblasti
Pikaljovo
Pikaljovo
Pikaljovo na karti Lenjingradske oblasti
Ostali podaci
Poštanski broj187600—187602
Pozivni broj(+7) 81366
Registarska oznaka47
OKATO kod41 440
OKTMO kod41 603 102 001
Veb-sajt
pikadmin.ru/

Pikaljovo (rus. Пикалёво) grad je na severozapadu evropskog dela Ruske Federacije. Nalazi se u jugoistočnom delu Lenjingradske oblasti, na području Boksitogorskog rejona.

Prema procenama nacionalne statističke službe za 2014. u gradu je živelo 20.864 stanovnika.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Grad Pikaljovo leži na obali reke Rjadanj (leve pritoke reke Tihvinke), u zapadnom delu Boksitogorskog rejona, na jugoistoku Lenjingradske oblasti. Središte grada se nalazi na nadmorskoj visini od 180 m. Ukupna površina gradske teritorije je 38 km². Od administrativnog centra rejona grada Boksitogorska nalazi se na udaljenosti od svega 27 km u smeru istoka, odnosno na oko 282 km istočno od grada Sankt Peterburga.

Nedaleko od grada prolazi autoput A114 koji povezuje Vologdu sa Novom Ladogom, dok kroz sam grad prolazi železnička linija koja povezuje Vologdu sa Sankt Peterburgom.

Istorija[uredi | uredi izvor]

U pisanim izvorima Pikaljovo se prvi put pominje u jednom spisu iz 1620. godine kao pusto i nenaseljeno područje. Kasnije na tom mestu nastaje selo po kojem je 1906. godine železnička stanica na liniji Sankt PeterburgVologda dobila svoje ime. I naselje i železnička stanica u to vreme su administrativno pripadali Tihvinskom okrugu Novgorodske gubernije. Prema podacima iz 1910. u selu je živeo 41 stanovnik, dok je još 13 stanovnika živelo oko same železničke stanice.

Od septembra 1927. pa do januara 1932. Pikaljovo je bilo administrativno središte istoimenog rejona. Do intenzivnijeg razvoja naselja dolazi nakon što su 1930. u njegovim atarima otkrivena otkrivena znatnija ležišta građevinskog materijala (posebno krečnjaka i kvalitetne gline). Godine 1935. sa radom je počela fabrika cementa, a sagrađene sui kompletno nove stambene jedinice za zaposlene u fabrici.

Selo Pikaljovo 1947. dobija status urbanog naselja u rangu varošice, a 1954. i status rejonskog grada. Od jula 1992. ima status grada oblasne subordinacije. Grad je od 1996. do 2006. egzistirao kao zasebna opštinska jedinica Lenjingradske oblasti.

Demografija[uredi | uredi izvor]

Prema podacima sa popisa stanovništva 2010. u gradu je živelo 21.562 stanovnika, dok je prema procenama nacionalne statističke službe za 2014. grad imao 20.864 stanovnika.[1]

Kretanje broja stanovnika
1939.1959.1970.1979.1989.2002.2010.2014.
---16.90021.80023.50024.500[2]23.325[3]21.562[4]20.864

Gradovi pobratimi[uredi | uredi izvor]

Grad Pikaljovo ima ugovore o partnerstvu i saradnji sa sledećim gradovima:

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Численность населения Российской Федерации по муниципальным образованиям на 1 января 2014 года Архивирано на сајту Wayback Machine (10. август 2014)
  2. ^ „Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 g. Čislennostь naličnogo naseleniя soюznыh i avtonomnыh respublik, avtonomnыh oblasteй i okrugov, kraёv, oblasteй, raйonov, gorodskih poseleniй i sёl-raйcentrov.”. Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 goda (na jeziku: ruski). Demoscope Weekly. 1989. Pristupljeno 4. 9. 2012. 
  3. ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (21. 5. 2004). „Čislennostь naseleniя Rossii, subъektov Rossiйskoй Federacii v sostave federalьnыh okrugov, raйonov, gorodskih poseleniй, selьskih naselёnnыh punktov – raйonnыh centrov i selьskih naselёnnыh punktov s naseleniem 3 tыsяči i bolee čelovek”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2002 goda (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012. 
  4. ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (Federalni zavod za statistiku) (2011). „Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda. Tom 1 (Nacionalni popis stanovništva 2010, 1. svezak)”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda (Nacionalni popis stanovništva 2010) (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]