Pređi na sadržaj

Rogljevo

Koordinate: 44° 07′ 14″ S; 22° 34′ 01″ I / 44.120666° S; 22.567° I / 44.120666; 22.567
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Rogljevo
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugBorski
OpštinaNegotin
Stanovništvo
 — 2011.183
Geografske karakteristike
Koordinate44° 07′ 14″ S; 22° 34′ 01″ I / 44.120666° S; 22.567° I / 44.120666; 22.567
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina77 m
Rogljevo na karti Srbije
Rogljevo
Rogljevo
Rogljevo na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj19318
Pozivni broj019
Registarska oznakaNG

Rogljevo je naselje u Srbiji u opštini Negotin u Borskom okrugu. Prema popisu iz 2022. u naselju je bilo 98 stanovnika (prema popisu iz 2011. bilo je 123 stanovnika, prema popisu iz 2002. bilo je 183 stanovnika a prema popisu iz 1991. bilo je 258 stanovnika).

Istorija[uredi | uredi izvor]

Rogljevo je vinogradarsko ratarsko-stočarsko seosko naselje zbijenog tipa udaljeno 14 km južno od Negotina. Smešteno je na prosečno 120 metara nadmorske visine, na levoj dolinskoj strani Timoka. Severna geografska širina naselja je od 44° 07’ 24” istočna geografska dužina 22° 34’ 02”, a površina atara 881 hektar. Od Negotina se do ovog naselja može stići direktnim asfaltnim putem preko Veljkova.

Atar sela Rogljeva nalazi se između naselja Mokranja, Smedovca, Rajca, Veljkova, sa leve strane Timoka i Kovilova, sa desne strane Timoka.[1]

Po predanju Rogljevo je jedno od najstarijih naselja u Krajini. Ostaci starina u ataru naselja se nalaze na mestima Latinsko Groblje, Selište i Staro Groblje.

Iz prvih turskih popisa Vidinskog sandžaka iz 1455. Rogljevo je spadalo u grupu sa najvećim brojem kuća.[2]

Pominje se u turskim popisima kao jedno od naselja u hasu formiranom između 1491. i 1521. godine. Godine 1530. je imalo 56 kuća, 1586. 14 kuća, 1723. 61 kuću, 1736. 12 kuća, 1846 60 kuća, 1866. 89 kuća, a 1924. 137 kuća. Na početku 16. veka imalo je preko 50 kuća, a na kraju tog istog veka 124. Smatra se da selo nikad nije bilo pusto, iako je broj stanovnika opadao tokom 17. veka.[3]

Selo je podeljeno na Donji i Gornji kraj, čije se granice više ne uočavaju. Najjača tradicija je o doseljavanju sa Kosova, mada je prisutna i tradicija o starosedeocima. Postoje porodice koje svoje poreklo vode iz Makedonije, (moravsko−vardarska struja), doline Timoka (verovatno starosedeoci) i sela Kosova u današnjoj Bugarskoj.[4]

Današnje naselje povezuje dve odvojene fizionomske celine: Rogljevo, glavni deo naselja sa dva „kraja“ (Gornji i Donji) i Rogljevske pivnice (sezonsko naselje gde se prerađuje grožđe i drži vino i rakija).

U Rogljevu su, između dva svetska rata, živele sledeće familije: Mutulovi ili Mišići (slava sv. Nikola), Palikućani, Lazići, Petrovići ili Žikići (slava Đurđevdan), Šiljkovi, Nedeljkovići ili Mladenovići (slava sv. Jovan), Miloševići ili Stojanovići (slava sv. Petka), Milovanovići, Ilići i Stanojevići (slava sv. Nikola), Đuričići (slava sv. Jovan), Rajići, Danilovići i Mišići (slava sv. Toma), Micinčići i Gavrilovići (slava Đurđevdan), Dusančići, Lukići, Prvulovići, Aleksići i Bocići (slava sv. Nikola), Cokinčići ili Cokići (slava sv. Nikola), Popići (Petrovići) i Mijajlovići (slava sv. Petka), Nikolići, Stankovići, Nikoljkići i Blagojevići (slava Obretenje), Stanojevići ili Đorđevići (slava Petrovdan), Jonovići (slava sv. Alimpije), Milosavljevići (slava Đurđevdan), Radosavljevići (slava sv. Nikola) i Zdravkovići (slava sv. Vasilije).

Zavetina naselja je Sveta Trojica. Pravoslavni hram posvećen Svetoj Trojici u naselju je sagrađen 1870. godine, a osvećen 1881. godine. Crkva slavi Svetog Iliju. Stanovništvo Rogljeva je srpsko starosedelačko i doseljeno.

Godine 1921. naselje je imalo 137 kuća i 625 stanovnika, 1948. godine 151 kuću i 633 stanovnika, a 2002. godine 122 kuće i 191 stanovnika. Godine 2007. u inostranstvu iz ovog naselja radi 11 stanovnika (u SAD - 4, Austriji - 3, Švajcarskoj - 2 i Nemačkoj - 2 stanovnika).

Osnovna škola (koja počela sa radom 1846. godine, a obnovljena 1904. godine) je do 1964. godine radila kao četvororazredna, pa potom osmorazredna, sve do 1969. godine kada je premeštena u susedno naselje Rajac.

Zemljoradnička zadruga u Rogljevu je osnovana 1898. godine (obnovljana 1920. i 1947. godine kao Zemljoradnička nabavno-prodajna zadruga), a Seljačka radna zadruga „Stanoje Stanojlović“ u istom naselju je radila od 1949. do 1953. godine (prestala sa radom odlukom skupštine zadrugara). Zadružni dom u Rogljevu je izgrađen 1936. godine, elektrifikacija naselja je urađena 1952. godine, asfaltni put napravljen 1976. godine, telefonske veze sa svetom 1979, a seoski vodovod 1986. godine.

Demografija[uredi | uredi izvor]

Prema poslednjem popisu iz 2022. godine u Rogljevu je živelo 98 stanovnika što je za 25 manje u odnosu na 2011. kada je na popisu bilo 123 stanovnika. U naselju živi 94 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 57,69 godina (56,20 kod muškaraca i 59,07 kod žena).[5]

Prema podacima popisa iz 2022. u naselju ima 57 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 1,72 a prema istom popisu u naselju ima 196 stambenih jedinica od kojih je 62 naseljenih.[6]

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[7]
Godina Stanovnika
1948. 633
1953. 614
1961. 574
1971. 454
1981. 351
1991. 258 248
2002. 183 193
2011. 123
2022. 98
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[8]
Srbi
  
182 99,45%
Hrvati
  
1 0,54%
nepoznato
  
0 0,0%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja



Podatke o naseljima sakupio MIODRAG VELOJIĆ, dipl. geograf radnik Istorijskog arhiva Negotin


Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Žikić D., Aleksandar (1997). Krajinska naselja donjeg Timoka, Rogljevo, Smedovac i Veljkovo. Beograd: Odbor SANU za proučavanje sela, Kulturno prosvetna zajednica Srbije Beograf. str. 12. 
  2. ^ Žikić D., Aleksandar (1997). Krajinska naselja donjeg Timoka, Rogljevo, Smedovac i Veljkovo. Beograd: Odbor SANU za proučavanje sela, Kulturno prosvetna zajednica Srbije Beograf. str. 71. 
  3. ^ Jovanović, Kosta (1940). Negotinska Krajina i Ključ - Srpski etnografski zbornik, knjiga 55. Beograd: Srpska kraljevska akademija. str. 166. 
  4. ^ Grupa autora (1968—1969). Negotinska Krajina - glasnik Etnografskog muzeja; Dr Miroslav Draškić "Poreklo stanovništa i etnički procesi u selima negotinske opštine". Beograd: Etnografski muzej. str. 45. 
  5. ^ Starost i pol, podaci po naseljima - Popis stanovništva, domaćinstava i stanova 2022. godine (PDF), Pristupljeno 27.7.2023. Beograd: Republički zavod za statistiku. 2023. str. 464. ISBN 978-86-6161-230-5. 
  6. ^ Domaćinstva prema broju članova - Popis stanovništva, podaci po naseljima, avgust 2023. Beograd: Republički zavod za statistiku. 2023. str. 122. ISBN 978-86-6161-232-9. 
  7. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  8. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  9. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]