Sadže
Sadže | |
---|---|
Naučna klasifikacija | |
Domen: | Eukaryota |
Carstvo: | Animalia |
Tip: | Chordata |
Klasa: | Aves |
Red: | Pterocliformes Huxley, 1868 |
Porodica: | Pteroclidae Bonaparte, 1831 |
Rodovi | |
Sadže (lat. Pteroclidiformes) su red ptica sa samo jednom porodicom (Pteroclididae). To su ptice koje žive na zemlji, a postoji šesnaest vrsta koje nastanjuju pustinjske stepe i polupustinje Evroazije i Afrike. Vrste iz te porodice su izgledom, ponašanjem i biologijom reprodukcije međusobno veoma slične.
Osobine
[uredi | uredi izvor]Sadže su velike kao jarebice i golubovi, a téže između 150 i 400 grama. Kljunovi i noge su im kratki. Boja perja je prilagođena okolini, a preovladavaju boja peska i oker boja sa crnim prugama i pegama. Noge su im takođe obrasle perjem, a neke stepske vrste imaju perje i na prstima.
Stanište
[uredi | uredi izvor]Sadže daju prednost pustinjskom okruženju, ali ipak ne žive samo u pustinjama. Neke vrste nastanjuju zelena brežuljkasta područja, a neke se zadržavaju samo u blizini vode.
Ponašanje i razmnožavanje
[uredi | uredi izvor]S obzirom da žive pretežno u područjima sa visokim temperaturama i hrane se semenom, moraju redovno piti vodu. Žive nomadski, a neke se čak sezonski sele između područja gde se gnezde i gde provode zimu. U sumrak u jatima dolaze na pojilišta koja mogu biti udaljena i do 50 km. Mužjaci pri tome ulaze u vodu do trbuha i na taj način im se perje natopi vodom. Tako lete natrag do gnezda, gde zatim mladunci iz njegovog perja piju vodu. Gnezda sadža su mala udubljenja u tlu, koja su veoma slabo obložena. Ženke legu jaja 2-3 puta godišnje i to obično tri jajeta koja podižu oba roditelja. Vreme inkubacije iznosi 21 do 23 dana.
Taksonomija
[uredi | uredi izvor]Filogenija
[uredi | uredi izvor]Postojeće Pterocliformes na bazi rada Džona Bojda.[1]
‑{Pteroclidae}‑ |
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Vrste
[uredi | uredi izvor]Sadže | |||
---|---|---|---|
Vrste[2] | Slika | Opis, stanište i status | Jaje |
Pterocles alchata (Linnaeus, 1766) |
Dužina 31-39 cm Postoje dve podvrste:[3] P. a. alchata – Španija, Portugalija, Francuska, severozapadna Afrika P. a. caudacutus – Srednji istok, Turska i istočni Pakistan Status: Poslednja briga |
||
Pterocles bicinctus (Temminck, 1815) |
Dužina 31-39 cm Postoje dve podvrste:[4] P. b. ansorgei – jugozapadna Angola P. b. bicinctus – Namibija, Bocvana, severozapadna Kejp Provincija P. b. multicolor – Zambija, Malavi, Mozambik i Transval Status: Poslednja briga |
||
Pterocles burchelli (Sclater, 1922) |
Dužina 25 cm Monotip[5] Angola, Namibija, Bocvana, Zambija, Južna Afrika Status: Poslednja briga |
||
Pterocles coronatus (Lichtenstein, 1823) |
Postoji pet podvrsta:[6] P. c. atratus – Saudijska Arabija, Iran, Avganistan P. c. coronatus – Sahara, Maroko i Crveno more P. c. ladas – Pakistan P. c. saturatus – Oman P. c. vastitas – Sinaj, Izrael, Jordan Status: Poslednja briga |
||
Pterocles decoratus (Cabanis, 1868) |
Postoje tri podvrste:[7] P. d. decoratus – jugistočna Kenija i istočna Tanzanija P. d. ellenbecki – severoistočna Uganda, severna Kenija, Etiopija, Somalija P. d. loveridgei – zapadna Kenija, zapadna Tanzanija Status: Poslednja briga |
||
Pterocles exustus (Temminck, 1825 (u levom delu slike) |
Postoji šest podvrsta:[8] P. e. ellioti – Sudan, Eritreja, severna Etiopija, Somalija P. e. erlangeri – Saudijska Arabija, Zalivske zemlje, Jemen P. e. exustus – Mauritanija do Sudana P. e. floweri – Egipat (skoro sigurno izumrla) P. e. hindustan – jugoistočni Iran, Pakistan, Indija P. e. olivascens – južna Etiopija, Kenija, severna Tanzanija Status: Poslednja briga |
||
Pterocles gutturalis (Smith, 1836) |
Postoje dve podvrste:[9] P. g. gutturalis – južna Zambija, Zimbabve, Bocvana, Južna Afrika P. g. saturatior – Etiopija, Kenija, Tanzanija, severna Zambija Status: Poslednja briga |
||
Pterocles indicus (Gmelin, 1789) |
Monotipska[10] Indija Status: Poslednja briga |
||
Pterocles lichtensteinii (Temminck, 1825) |
Postoji pet podvrsta:[11] P. l. targius – Sahara, Sahel, južni Maroko do Čada P. l. lichtensteinii – Izrael, Sinaj, Egipat, Sudan, Etiopija, Somalija P. l. sukensis – Sudan, Etiopija, Kenija P. l. ingramsi – Jemen P. l. arabicus – Saudijska Arabija, Iran, Avganistan, Pakistan Status: Poslednja briga |
||
Pterocles namaqua (Gmelin, 1789) |
Dužina 31-39 cm Monotipska[12] Angola, Namibija, Zimbabve, Bocvana, Južna Afrika Status: Poslednja briga |
||
Pterocles orientalis (Linnaeus, 1758) |
Postoje dve podvrste:[13] P. o. arenarius – Kazahstan, Pakistan i zapadna Kina P. o. orientalis – Severna Afrika, Kanarska ostrva, Iberijsko poluostrvo , Kipar, Srednji istok, Turska i Iran Status: Poslednja briga |
||
Pterocles personatus (Gould, 1843) |
Monotipska[14] Madagaskar Status: Poslednja briga |
||
Pterocles quadricinctus (Temminck, 1815) |
Dužina 25-28 cm Monotipska[15] Srednja Afrika Status: Poslednja briga |
||
Pterocles senegallus (Linnaeus, 1771) |
Dužina 33 cm Monotipska[16] Severna Afrika, Srednji istok i Zapadna Azija Status: Poslednja briga |
||
Syrrhaptes tibetanus (Gould, 1850) |
Dužina 30-41 cm Monotipska[17] planine Srednje Azije, Tibet i centralna Kina Status: Poslednja briga |
||
Syrrhaptes paradoxus (Pallas, 1773) |
Dužina 30-41 cm Monotipska[18] planine i stepe Srednje Azije Status: Poslednja briga |
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Boyd, John (2007). „METAVES I Columbimorphae, Eurypygimorphae” (PDF). John Boyd's website. Pristupljeno 30. 12. 2015.
- ^ del Hoyo, J. (1997). Elliot, A.; Sargatal, J. (editors), "Handbook of the Birds of the World Volume 4: Sandgrouse to Cuckoos."
- ^ „Pin-tailed sandgrouse (Pterocles alchata)”. The Internet Bird Collection. Arhivirano iz originala 10. 03. 2010. g. Pristupljeno 2. 6. 2012.
- ^ „Double-banded sandgrouse (Pterocles bicinctus)”. The Internet Bird Collection. Arhivirano iz originala 06. 02. 2012. g. Pristupljeno 2. 6. 2012.
- ^ „Burchell's sandgrouse (Pterocles burchelli)”. The Internet Bird Collection. Arhivirano iz originala 07. 02. 2012. g. Pristupljeno 2. 6. 2012.
- ^ „Crowned sandgrouse (Pterocles coronatus)”. The Internet Bird Collection. Pristupljeno 2. 6. 2012.
- ^ „Black-faced sandgrouse (Pterocles decoratus)”. The Internet Bird Collection. Pristupljeno 2. 6. 2012.
- ^ „Chestnut-bellied sandgrouse (Pterocles exustus)”. The Internet Bird Collection. Arhivirano iz originala 08. 02. 2012. g. Pristupljeno 2. 6. 2012.
- ^ „Yellow-throated sandgrouse (Pterocles gutturalis)”. The Internet Bird Collection. Arhivirano iz originala 06. 02. 2012. g. Pristupljeno 2. 6. 2012.
- ^ „Painted sandgrouse (Pterocles indicus)”. The Internet Bird Collection. Arhivirano iz originala 07. 02. 2012. g. Pristupljeno 2. 6. 2012.
- ^ „Lichtenstein's sandgrouse (Pterocles lichtensteinii)”. The Internet Bird Collection. Arhivirano iz originala 03. 05. 2012. g. Pristupljeno 2. 6. 2012.
- ^ „Namaqua sandgrouse (Pterocles namaqua)”. The Internet Bird Collection. Arhivirano iz originala 07. 02. 2012. g. Pristupljeno 2. 6. 2012.
- ^ „Black-bellied sandgrouse (Pterocles orientalis)”. The Internet Bird Collection. Arhivirano iz originala 03. 05. 2012. g. Pristupljeno 2. 6. 2012.
- ^ „Madagascan sandgrouse (Pterocles personatus)”. The Internet Bird Collection. Arhivirano iz originala 02. 02. 2012. g. Pristupljeno 2. 6. 2012.
- ^ „Four-banded sandgrouse (Pterocles quadricinctus)”. The Internet Bird Collection. Arhivirano iz originala 07. 02. 2012. g. Pristupljeno 2. 6. 2012.
- ^ „Spotted sandgrouse (Pterocles senegallus)”. The Internet Bird Collection. Arhivirano iz originala 03. 05. 2012. g. Pristupljeno 2. 6. 2012.
- ^ „Tibetan sandgrouse (Syrrhaptes tibetanus)”. The Internet Bird Collection. Arhivirano iz originala 02. 02. 2012. g. Pristupljeno 2. 6. 2012.
- ^ „Pallas's sandgrouse (Syrrhaptes paradoxus)”. The Internet Bird Collection. Arhivirano iz originala 07. 02. 2012. g. Pristupljeno 2. 6. 2012.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- del Hoyo, J. (1997). Elliot, A.; Sargatal, J. (editors), ur. Handbook of the Birds of the World Volume 4: Sandgrouse to Cuckoos. Lynx Editions. ISBN 978-84-87334-22-1.
- G. L. Maclean and G. H. Fry (1986): Pteroclidae, sandgrouse, 422–441, in: Emil K. Urban, C. Hilary Fry and Stuart Keith (Herausgeber), The Birds of Africa II. Academic Press, Harcourt Brace Jovanovich, London u. a. ISBN 978-0-12-137302-3.
- Vtorov, Pёtr Petrovič, Drozdov N. N. Otrяd rяbkoobraznыe (Pterocletiformes) // Opredelitelь ptic faunы SSSR / P. P. Vtorov, N. N. Drozdov. — M.: Prosveщenie, 1980. (Vыloženo na saйte «Metodы izučeniя životnыh i sredы ih obitaniя».)
Spoljašnje veze
[uredi | uredi izvor]- Sandgrouse videos on the Internet Bird Collection
- Отряд рябкообразные в Популярной энциклопедии о животных И. Л. Евстафьева «Мир животных»
- Филогения отряда Pteroclidiformes на сайте Джона Бойда