Svetionik u Aleksandriji
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/f/f4/Pharos_of_Alexandria.jpg/250px-Pharos_of_Alexandria.jpg)
Svetionik u Aleksandriji (grč. ὁ Φάρος τῆς Ἀλεξανδρείας) jedno je od sedam svetskih čuda. Napravljen je između 300. i 280. p. n. e. na poluostrvu Farosu.[1]:p. 11 Napravio ga je grčki arhitekta Sostrat.[2][3] Od svih svetskih čuda,[4][5][6] jedino je svetionik u Aleksandriji, pored svoje arhitektonske čudesnosti, imao i praktičnu namenu — omogućavao je brodovima bezbedan povratak u Veliku luku Aleksandrije. U arhitektonskom smislu, ovaj svetionik je ipak imao najveći značaj — to je bila najviša građevina na svetu u to vreme i njena svetlost se mogla videti na 50 km od aleksandrijske obale.[1]:p. 147
Nedugo nakon smrti Aleksandra Velikog (Makedonskog), njegov namesnik Ptolemej I Soter preuzeo je vlast nad Egiptom. Podigao je i uzeo za svoju prestonicu Aleksandriju u čijoj se blizini nalazi ostrvo Faros, a za čije ime se veruje da potiče od reči Pharao’s, što znači „faraonovo ostrvo“. Ostrvo je sa obalom bilo povezano pomoću nasipa nazvanog Heptastadion koji je postao druga luka Aleksandrije. Usled nepovoljnih uslova za pristajanje brodova i plitke obale tog regiona, izgradnja svetionika je bila neophodna.
Izgradnju je započeo Ptolemej I Soter oko 290. godine p. n. e, a ona je završena nakon njegove smrti, tokom vladavine njegovog sina Ptolemeja Filadelfa. Sostratus, Euklidov savremenik, bio je arhitekta svetionika, ali su detaljne proračune za građevinu izvršili naučnici aleksandrijske biblioteke-muzeja. Kako svedoči grčki pisac Strabon troškovi izgradnje svetionika bili su izuzetno veliki. Legenda kaže da je Sostrat, dugo tragao za građevinskim materijalom za temelj, koji bi mogao odupreti morskoj vodi. Najzad je svoj džinovski toranj smestio na ogromne staklene blokove. Svetionik je bio visok preko 117 m i u podnožju imao oko 300 soba.. Na najvišem spratu noću je gorela vatra, a danju se signaliziralo ogledalima. Faros je moreplovcima iz svih krajeva sveta omogućavao da bezbedno uplove u luku Aleksandrije.
Svetionik je bio posvećen bogovima spasiteljima — Ptolemeju Soteru (u prevodu znači spasitelj) i njegovoj ženi Berenici. Vekovima je Faroski svetionik bio znamenje aleksandrijske luke koji je noću svetleo pomoću upaljene vatre, a danju je ogledalima reflektovao sunčevu svetlost. Ovaj svetionik je bio prikazan i na rimskim novčićima.
Kada su Arapi pokorili Egipat, divili su se Aleksandriji i njenom bogatstvu. Svetionik nastavlja da se pominje u njihovim spisima i putničkim izveštajima. Ipak, novi vladari su prestonicu premestili u Kairo, s obzirom da nisu imali nikakvih veza sa Mediteranom. Kada je greškom veliko ogledalo svetionika razbijeno, ono nije bilo ni zamenjeno. Veliki zemljotres 956. godine n. e. potresao je Aleksandriju i naneo manja oštećenja svetioniku, a zatim su dva još jača zemljotresa (1303. i 1323. godine n. e.) nanela nova, još veća oštećenja. Kada je poznati arapski putnik Ibn Batuta posetio Aleksandriju 1349. godine n. e., nije mogao da uđe u ruinirani svetionik, čak ni da priđe njegovom glavnom ulazu. Poslednje poglavlje u istoriji svetionika dogodilo se 1480. godine n. e. kada je egipatski sultan Mameluk Ćatbej odlučio da ojača odbrambene zidine grada Aleksandrije — izgradio je srednjovekovnu tvrđavu na istom mestu na kojem se nalazio svetionik, koristeći njegov građevinski materijal, pre svega mermer. Deo tvrđave su 1882. godine srušili britanski brodovi prilikom zauzimanja Aleksandrije. Danas se tu nalazi Pomorski muzej.
Od šest uništenih svetskih čuda, svetionik je nestao poslednji. U spisima savremenika, Straboa i Plinija starijeg, mogu se naći detaljni opisi svetionika i načina njegovog funkcionisanja. Oni opisuju na koji način je ogledalo reflektovalo svetlost desetinama kilometara na pučinu i iznose legendu po kojoj je ogledalo takođe korišćeno i za spaljivanje neprijateljskih brodova pre nego što bi se uopšte i približili luci. Arhitektonski, ovaj svetionik je ostavio velikog traga i uticaja na kasnije izgrađene svetionike duž Mediterana i u Španiji, a danas se u romanskim jezicima (francuskom, italijanskom, španskom) svetionik kaže „faros“.
Napomene[uredi | uredi izvor]
- Preuzeto sa internet prezentacije https://web.archive.org/web/20090226211926/http://www.zvrk.co.yu/
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b Clayton, Peter A. (2013). „Chapter 7: The Pharos at Alexandria”. Ur.: Peter A. Clayton; Martin J. Price. The Seven Wonders of the Ancient World. London: Routledge. ISBN 9781135629281.
- ^ Tomlinson, Richard Allan (1992). From Mycenae to Constantinople: the evolution of the ancient city. Routledge. str. 104—105. ISBN 978-0-415-05998-5.
- ^ Paul Jordan (2014). Seven Wonders of the Ancient World
. Routledge. str. 42. ISBN 978-1-317-86885-9.
- ^ „The Seven Wonders of the Ancient World”. Arhivirano iz originala 04. 07. 2009. g. Pristupljeno 14. 09. 2009.
- ^ „History of the Past: World History”.
- ^ Lunde, Paul (1980). „The Seven Wonders”. Saudi Aramco World. Arhivirano iz originala 13. 10. 2009. g. Pristupljeno 12. 09. 2009.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Al-Bakri; Dozy, Rheinhart P.A.; Goeje, Michael J. de (1866). Description de l'Afrique et de l'Espagne, (Description of Africa and Spain). Leyde, E.J. Brill.
- Clarie, Thomas C. (2009). Pharos – A Lighthouse For Alexandria. Back Channel. ISBN 978-1-934-58212-1.
- Clayton, Peter; Price, Martin (1988). The Seven Wonders of the Ancient World. Dorset. ISBN 0-880-29393-4.
- Eickhoff, Ekkehard (1966). Seekrieg und Seepolitik zwischen Islam und Abendland: das Mittelmeer unter byzantinischer und arabischer Hegemonie (650-1040) (na jeziku: German). De Gruyter.
- Haas, Christopher (1997). Alexandria in Late Antiquity: Topography and Social Conflict. Johns Hopkins. ISBN 0-8018-8541-8.
- Levi-Provençal, Évariste (1935). Une Description Arabe Inédite du Phare d'Alexandrie,(An Unpublished Description of the Lighthouse of Alexandria), extract from Mémoires de l'Institut Francais. unpublished.
- Trethewey, Ken (2018). Ancient Lighthouses. UK. ISBN 978-0-9926573-6-9.
- Harris, William V., and Giovanni Ruffini. 2004. Ancient Alexandria Between Egypt and Greece. Leiden: Brill.
- Jordan, Paul. 2002. The Seven Wonders of the Ancient World. Harlow: Longman.
- Polyzōidēs, Apostolos. 2014. Alexandria: City of Gifts and Sorrows: From Hellenistic Civilization to Multiethnic Metropolis. Chicago: Sussex Academic Press, 2014.
- Thompson, Alice. 2002. Pharos. London: Virago.
- Tkaczow, Barbara, and Iwona Zych. 1993. The Topography of Ancient Alexandria: An Archaeological Map. Warszawa: Zaklad Archeologii Śródziemnomorskiej, Polskiej Akadmii Nauk.
- Anon. (1993). The Oxford Illustrated Encyclopedia (First izd.). Oxford: Oxford University.
- Hereward Carrington (1880–1958) (2003). The Seven Wonders of the World: ancient, medieval and modern, reprinted in the Carington Collection. ISBN 0-7661-4378-3.
- Carrington, Hereward (septembar 2010). The Carrington Collection. ISBN 9781169692169. Arhivirano iz originala 1. 12. 2020. g. Pristupljeno 29. 10. 2014.
- Evans, I H (reviser (1975). Brewer's Dictionary of Phrase and Fable (Centenary edition Fourth impression (corrected) izd.). London: Cassell.
- Latham, Edward (1904). A Dictionary of Names, Nicknames and Surnames, of Persons, Places and Things. OCLC 01038938.
- Miller, Francis Trevelyan (1915). America, the Land We Love. str. 201. OCLC 00334597. Arhivirano iz originala 1. 12. 2020. g. Pristupljeno 16. 10. 2020.
- The Complete Idiot's Guide to the Crusades. 2001.
- Herbermann, Charles George, ur. (1913). Cluny Abbey. The Catholic Encyclopedia. 4. str. 73. OCLC 06974688. Arhivirano iz originala 1. 12. 2020. g. Pristupljeno 16. 10. 2020.
- The Rough Guide To England. 1994.
- „American Society of Civil Engineers Seven Wonders”. ASCE.org. 19. 7. 2010. Arhivirano iz originala 2. 8. 2010. g. Pristupljeno 30. 8. 2010.
- American Society of Civil Engineers. „Seven Wonders of the Modern World”. ASCE.org. Arhivirano iz originala 02. 04. 2010. g.
- „USGS: Three Gorges Dam is bigger than Itaipu Dan but annual output is about the same because of river variability”. Arhivirano iz originala 27. 4. 2020. g. Pristupljeno 9. 10. 2019.
- „New Seven Wonders panel”. USA Today. 27. 10. 2006. Pristupljeno 31. 7. 2010.
- Clark, Jayne (22. 12. 2006). „The world's 8th wonder: Readers pick the Grand Canyon”. USA Today. Arhivirano iz originala 19. 6. 2012. g. Pristupljeno 3. 5. 2013.
- „The multimedia campaign to choose the New 7 Wonders of the World is in its final stage.”. New7Wonders. Arhivirano iz originala 3. 1. 2007. g. Pristupljeno 10. 6. 2015.
- „Egypt's pyramids out of seven wonders contest”. Daily News Egypt. 20. 4. 2007. Arhivirano iz originala 25. 6. 2018. g. Pristupljeno 25. 6. 2018.
- „Reuters via ABC News Australia "Opera House snubbed as new Wonders unveiled" 7 July 2007”. Australia: ABC. 8. 7. 2007. Arhivirano iz originala 29. 6. 2011. g. Pristupljeno 31. 7. 2010.
- „Great Wall of China”. Encyclopædia Britannica. Arhivirano iz originala 2. 5. 2015. g. Pristupljeno 16. 2. 2012.
- „Underwater Wonders of the World”. Wonderclub. Arhivirano iz originala 13. 6. 2017. g. Pristupljeno 31. 8. 2010.
- Kumar, Manjit (7. 11. 2003). „Review: Seven Wonders of the Industrial World by Deborah Cadbury”. The Guardian. Arhivirano iz originala 21. 9. 2016. g. Pristupljeno 13. 12. 2016.
- Cadbury, Deborah (17. 2. 2011). „British History in Depth: Seven Wonders of the Industrial World”. Arhivirano iz originala 27. 12. 2019. g. Pristupljeno 2015-03-25.
- „Seven Wonders of the Solar System Video”. Aaa.org. 1999. Arhivirano iz originala 1. 4. 2014. g. Pristupljeno 22. 02. 2014.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
Bibliotečki resursi o Lighthouse of Alexandria |
- Ancient History Encyclopedia - Lighthouse of Alexandria
- Description of Alexandria and the Pharos in the Zhu fan zhi
- „A frightening vision: on plans to rebuild the Alexandria Lighthouse”. Архивирано на сајту Wayback Machine (12. јун 2018)
- PBS Nova program about the recovery of artifacts from the site