Na takmičenju je učestvovalo 12 ekipa, a takmičenje se odvijalo u dve faze. Titulu svetskog prvaka, svoju 18. po redu, sa uspehom je odbranila selekcija Kanade za koju su na ovom prvenstvu igrali igrači amaterske ekipe Belvil Makfarlansi iz grada Belvila u Ontariju. Srebro, svoje treće u nizu, osvojila je selekcija Sovjetskog Saveza koja je ujedno osvojila i petu po redu titulu prvaka Evrope, dok je bronzana medalja pripala domaćinu turnira selekciji Čehoslovačke.
Najefikasniji igrač prvenstva bio je napadač kanadskog tima Gordon Berenson sa učinkom od 13 poena (9 golova i 4 asistencije). Na ukupno odigranih 48 utakmica postignuto je 397 golova, ili u proseku 8,27 golova po utakmici. Sve utakmice u proseku je posmatralo oko 8.471 gledalaca (ukupno 406.601 gledalaca).
Takmičenje u elitnoj grupi održavalo se u dve faze. U prvoj fazi 12 selekcija je bilo podeljeno u 3 grupe sa po 4 tima. Igralo se po ligaškom sistemu svako sa svakim u tri kola, a po dve prvoplasirane selekcije iz sve tri grupe takmičenje su nastavili u borbi za medalje, dok je 6 najslabijih ekipa takmičenje nastavilo u grupi za plasman od 7. do 12. mesta. U drugoj fazi takođe se igralo po istom sistemu u 5 kola.
U finalnoj grupi 6 ekipa je odigralo ligaški turnir u pet kola, a konačan poredak je odlučen ukupnim zbirom bodova. Kako su selekcije Sovjetskog Saveza ii Kanade nakon 5 kola imale identičan broj bodova u obzir se uzimala gol razlika (na osnovu koje je Kanada zauzela prvo mesto). Kako su Čehoslovačka i Sjedinjene Države bili na deobi trećeg mesta sa identičnim brojem bodova i istom gol razlikom treće mesto je zauzela ekipa koja je imala bolji prosek golova po utakmici.
Tri selekcije koje nisu učestvovale na turniru elitne grupe takmičile su se u svojevrsnoj diviziji B, označenoj kao Critérium européen. U ovoj grupi takmičila se i juniorska reprezentacija Čehoslovačke, međutim njeni rezultati se nisu računali u zvaničnom poretku.