Slavko Bokšan
Slavko Bokšan | |
---|---|
![]() Portret Slavka Bokšana | |
Lični podaci | |
Datum rođenja | 15. jun 1889. |
Mesto rođenja | Đurđevo, Srbija |
Datum smrti | 6. februar 1953.63 god.) ( |
Mesto smrti | Beograd, Srbija |
Porodica | |
Supružnik | Helena Gertruda Jarius |
Roditelji | otac Pavle Bokšan, majka Julijana Mušicki |
Naučni rad | |
Polje | matematika, fizika, elektrotehnika |
Slavko Bokšan (Đurđevo, 15. jun 1889 — Beograd, 6. februar 1953) bio je jugoslovenski i srpski inženjer i naučni radnik na polju elektrotehnike. Bio je jedan od osnivača Radio Beograda, a ostao je poznat i kao jedan od najeminentnijih boraca za istinu o Nikoli Tesli.[1]
Biografija
[uredi | uredi izvor]Slavko Bokšan je bio jedno od devetoro dece Pavla i Julijane Bokšan (rođ. Mušicki). Odrastao je u Novom Sadu, gde je završio osnovnu školu i Srpsku veliku gimnaziju, čiji je bio stipendista. Maturirao je 1908. Studirao je elektrotehniku na berlinskom tehničkom fakultetu, gde je diplomirao 1913. Po završetku studija dobio je mesto u fabrici „Krup”, a potom u firmi „Bergman”.
U maju 1941. godine, po otpočinjanju Drugog svetskog rata u Jugoslaviji, mađarski fašisti su mu u Somboru ubili brata, protu Hadži Dimitrija, a u januaru 1942. u Novom Sadu ubili i bacili u Dunav najstarijeg brata Miloša, advokata i dve sestre, Katicu, nastavnicu, i Kosaru, stomatološkinju.
Bio je oženjen Nemicom Gertrudom Jarius, sa kojom je imao dve ćerke, Kosaru i Jelenu. Umro je u Beogradu 1953. godine.[1][2]
Stručni i naučni rad
[uredi | uredi izvor]Godine 1915. Bokšan prelazi u berlinski „Simens i Halske” gde ostaje sve do 1920. zaštićen od vojne obaveze kao austrijski podanik. Kao predstavnik „Simensa i Halskea” 1921. dolazi u Beograd i već 1922. osniva sopstveno preduzeće „Inž. Slavko Bokšan, mašinsko i elektrotehničko preduzeće” poznato po poslovima na elektrifikaciji. Podigao je električne centrale u Aranđelovcu, Bitolju, Loznici, Negotinu i drugim gradovima. Takođe je radio i na održavanju električnih centrala u Vojvodini. Pored praktičnog angažovanja radio je i na naučnom polju. Pišući stručne članke bavio se problemima industrijalizacije, elektrifikacije, elektriciteta, zvuka, nuklearne fizike i dr. Od 1924. započinje svoju borbu za Nikolu Teslu, posvetivši veliku pažnju proučavanju njegovog života i dela. Sa nekoliko kolega je 1927. godine osnovao Radio Beograd, tada Radio A. D. – Beograd. Godine 1935. bio je osnivač Društva Nikola Tesla – za unapređenje nauke i tehnike, a od 1941. do 1948. prvi urednik i saradnik časopisa Nauka i tehnika koje je ovo društvo izdavalo. Društvo je bilo inicijator osnivanja Instituta Nikola Tesla 1939. godine.[3] Slavko Bokšan bio je prvi direktor ovog instituta.[4] Takođe je bio i član književnog saveta Matice srpske od 1940. godine.[2]
Borba za istinu o Tesli
[uredi | uredi izvor]Slavko Bokšan bio je veliki prijatelj i poštovalac Nikole Tesle. Borba za istinu o Tesli zauzima najistaknutije mesto u njegovom životu. Napisao je desetak knjiga i niz članaka u kojima je dokazivao istinu o ovom velikom naučniku. Najznačajnije Bokšanovo delo je knjiga Nikola Tesla und sein Werk, objavljena 1932. godine u Beču.[5] Ova knjiga postala je veoma popularna u celom svetu i u naučnim krugovima pokrenula je široku diskusiju o patentnom sporu Tesla-Markoni. To je rezultiralo potpunom rehabilitacijom Teslinog imena i dela i poništenjem Markonijevih patenata u Patentnom birou u Vašingtonu.
Osim kroz knjige Bokšan se za priznanje Teslinog rada borio i živom rečju. Godine 1936. bio je jedan je od glavnih pokretača proslave 80-godišnjice rođenja Nikole Tesle, na kojoj se kroz govore najpoznatijih ličnosti iz sveta elektrotehnike snažno manifestovala istina o Tesli. Posle toga Bokšan putuje po najvećim evropskim centrima i drži predavanja o Tesli, boreći se za pobedu istine o njemu.[1]
Prilikom osnivanja Instituta Nikola Tesla Slavko Bokšan, sekretar Društva Nikola Tesla i prvi direktor Instituta, dobio je pismeno odobrenje Nikole Tesle za korišćenje njegovog imena:
„ | Slažem se sasvim jer sam osvedočen sudeći po sličnom američkom iskustvu da će Institut biti od velike koristi.[6] | ” |
Bibliografija
[uredi | uredi izvor]Iako najistaknutije mesto u Bokšanovom životu zauzima borba za Teslu objavio je i knjige koje opisuju istorijski razvoj Elektrotehnike, život i delo Mihajla Pupina, Dmitrij Mendeljejeva, Tomasa Edisona. Pisao je stručne rasprave o problemima industrijalizacije, elektrifikacije, elektriciteta, zvuka, nuklearne fizike i druge.[1]
- Mihailo Pupin (1935)
- Edison (1940)
- Polifazni sistem i motori naizmenične struje : novi prilozi istoriji elektrotehnike (1940)
- Materija i energija : osnovi savremene fizike (1942)
- Isak Njutn i Njutnova Principija (sa Milutinom Milankovićem; 1946)
- Mendelejev i periodni sistem elemenata (1947)
- Svetlosne pojave i Borova teorija atoma (1947)
- Mihailo Pupin i njegovo delo (1951)
- Atomi i atomska energija (1952)
- Istorija elektrotehnike (1952)
Knjige o Tesli
[uredi | uredi izvor]- Nikola Tesla : život i dela (1926)
- Nikola Tesla i njegov pionirski rad u elektrotehnici (1930)
- Naš dug Nikoli Tesli (1936)
- Nikola Tesla i njegova dela : povodom osamdesetogodišnjice (1936)
- Pedeset godina primene Teslinih motora i njihov značaj za metalurgiju (1938)
- Nikola Tesla i njegovo delo : osnovi elektrotehnike, visokih frekvencija i radiotehnike (1946; srpski prevod knjige Nikola Tesla und sein Werk iz 1932)[7]
- Delo Nikole Tesle : Polifazni sistem proizvođenja, prenošenja, razvođenja i iskorišćavanja električne energije[8]
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ a b v g „Slavko Bokšan”. Elektrotehničar. br. 4 (Varaždin Point - library.foi.hr). 1953. Pristupljeno 17. 11. 2023.
- ^ a b „Bokšan, Slavko (str. 48)” (PDF). biografije. Matica srpska. Pristupljeno 17. 11. 2023.
- ^ „Istorija Društva za širenje naučnih saznanja „Nikola Tesla“”. Društvo i fondacija Nikola Tesla. Pristupljeno 17. 11. 2023.
- ^ „Institut”. Elektrotehnički institut Nikola Tesla. Pristupljeno 21. 11. 2023.
- ^ Bokšan, Slavko (1932). Nikola Tesla und sein Werk : und die Entwicklung der Elektrotechnik, der Hochfrequenz - und Hochspannungstechnik und der Radiotechnik : mit 79 Abbildungen im Text. Leipzig ; Wien ; New York: Deutscher Verlag für Jugend und Volk. Pristupljeno 21. 11. 2023.COBISS.SR 8739079
- ^ „Nikola Tesla i INT”. Elektrotehnički institut Nikola Tesla. Pristupljeno 21. 11. 2023.
- ^ „SLAVKO BOKSAN : NIKOLA TESLA I NJEGOVO DELO”. antikvarijat-vremeplov. Pristupljeno 21. 11. 2023.
- ^ „Slavko Bokšan”. COBISS. Narodna biblioteka Srbije. Pristupljeno 21. 11. 2023.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Ivanković, Radmilo (2007). Bokšan i Tesla. Beograd: ICNT. ISBN 978-86-86531-14-8.COBISS.SR 139063564
- Roslavcev, Sanja (2006). Tesla, dodiri sa Srbijom : povodom 150 godina od rođenja Nikole Tesle (PDF). Beograd: Elektroprivreda Srbije. ISBN 86-7302-014-X. Pristupljeno 21. 11. 2023.COBISS.SR 134666764
Spoljašnje veze
[uredi | uredi izvor]- Bovan, Slavko (2. 2. 2017). „REČ PO RIJEČ”. Pristupljeno 21. 11. 2023.</ref>
- „Otvaranje Narodnog muzeja na "Blic" POKLON INŽENJERA BOKŠANA”. Blic. 11. 6. 2016. Pristupljeno 21. 11. 2023.
- Tesla, dodiri sa Srbijom (Povodom 150 godina od rođenja Nikole Tesle)