Solnječni
Solnječni Солнечный | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Rusija |
Federalni okrug | Središnji FO |
Oblast | Tverska oblast |
Rejon | zatvoreni grad i zaseban gradski okrug |
Stanovništvo | |
Stanovništvo | |
— 2014. | 2.205 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 57° 12′ S; 33° 03′ I / 57.2° S; 33.05° I |
Vremenska zona | UTC+3 |
Ostali podaci | |
OKATO kod | 28 556 |
OKTMO kod | 28 756 000 051 |
Veb-sajt | |
zatosoln.ru/ |
Solnječni (rus. Солнечный) naseljeno je mesto u rangu varošice (rus. посёлок городского типа) sa administrativnim statusom zatvorenog grada na severozapadu evropskog dela Ruske Federacije. Nalazi se na severozapadu Tverske oblasti i u administrativno-političkom smislu deo je istoimenog gradskog okruga, i u rangu je sa rejonima.
Prema procenama nacionalne statističke službe, u varoši je 2014. živelo 2.205 stanovnika.
Geografija[uredi | uredi izvor]
ZATO Solnječni se nalazi na ostrvu Gorodomlja u južnom delu jezera Seliger, na oko 6 kilometara severnije od grada Ostaškova, administrativnog centra Ostaškovskog rejona. Površina ostrva je 3,14 km². Naselje je sa svih strana okruženo šumom koja ga štiti od jakih vetrova koji duvaju sa jezera.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Ostrvo je 1629. postalo vlasništvo muškog manastira Nilova isposnica, a tek krajem XIX veka na istoku ostrva je podignuta Getsimanska isposnica u kojoj su boravili stariji monasi iz manastira.
U periodu 1890/91. na ostrvu je boravio čuveni ruski slikar Ivan Šiškin.
Godine 1936. na ostrvo je iz Suzdalja premeštena laboratorija čiji cilj je bio rad na ispitivanju i razvoju biološkog oružja.[1]
Posle Drugog svetskog rata na ostrvo je dovedena grupa nemačkih inženjera iz Istočne Nemačke koji su zajedno sa sovjetskim radili na razvijanju određenih vrsta reketnih sistema.
U varošici danas radi fabrika „Zvezda“ koja se bavi proizvodnjom žiroskopa za raketne sisteme. Fabrika je pod direktnom ingerencijom Roskosmosa.
Demografija[uredi | uredi izvor]
Prema podacima sa popisa stanovništva 2010. u varoši je živelo 2.242 stanovnika, dok je prema procenama za 2014. naselje imalo 2.205 stanovnika.[2]
1989. | 2002. | 2010. | 2014. |
---|---|---|---|
--- | 2,108[3] | 2,242[4] | 2,205* |
Napomena: * prema procenama nacionalne statističke službe.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Федоров Л.А. 1.4.4. ОСТРОВ ГОРОДОМЛЯ НА ОЗЕРЕ СЕЛИГЕР // Советское биологическое оружие: история, экология, политика. — МСоЭС, Москва. — 302 с. — ISBN 5-88587-243-0.
- ^ Численность населения Российской Федерации по муниципальным образованиям на 1 января 2014 года. — М.: Федеральная служба государственной статистики Росстат, 2014. Архивирано на сајту Wayback Machine (23. јануар 2022)
- ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (21. 5. 2004). „Čislennostь naseleniя Rossii, subъektov Rossiйskoй Federacii v sostave federalьnыh okrugov, raйonov, gorodskih poseleniй, selьskih naselёnnыh punktov – raйonnыh centrov i selьskih naselёnnыh punktov s naseleniem 3 tыsяči i bolee čelovek”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2002 goda (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012.
- ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (Federalni zavod za statistiku) (2011). „Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda. Tom 1 (Nacionalni popis stanovništva 2010, 1. svezak)”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda (Nacionalni popis stanovništva 2010) (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012.