Pređi na sadržaj

Stiven Vilijams

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Stiven Vilijams
Vilijams 2023.
Lični podaci
Puno imeStiven Vilijams
Nadimak„Stivi“[1]
Datum rođenja(1996-06-09)9. jun 1996.(28 god.)
Mjesto rođenjaAberistvit, Vels, UK
DržavljanstvoUK
Visina1,83 m[2]
Masa59 kg[2]
Timske informacije
Trenutni tim
Izrael—premijer teh
Disciplinadrumski
Ulogavozač
Tip vozačabrdaš
Profesionalna karijera
2016JLT—kondor
2017—2018SEG rejsing akademi
2018Bahrein—merida (stažer)
2019—2022Bahrein—merida[3][4]
2023—Izrael—premijer teh
Uspjesi
Klasici
Fleš Valon1 (2024)
Druge trke
Arktik rejs of Norvej 1 (2023)
Tur daun ander 1 (2024)
Ažurirano: 15. maj 2024.

Stiven Vilijams (engl. Stephen Williams; Aberistvit, 9. jun 1996) britanski je biciklista koji trenutno vozi za UCI pro tur tim — Izrael—premijer teh.[5] Osvojio je po jednom Kro rejs, Arktik rejs of Norvej, Tur daun ander i Fleš Valon.

Karijera[uredi | uredi izvor]

Vozeći za SEG rejsing akademi, 2018. je osvojio trku Ronde de l’Izoar za vozače do 23 godine, gdje je pobijedio na prve dvije etape i osvojio je brdsku klasifikaciju. Iste godine je ostvario pobjedu na petoj etapi trke Điro čiklistiko d’Italija,[6] poznate kao Bejbi Điro ili Điro d’Italija za vozače do 23 godine.[7] U avgustu 2018. prešao je u tim Bahrein—merida kao stažer, a 2019. potpisao je profesionalni ugovor sa timom.[8] U novembru 2019. imao je operaciju uklanjanja male fabela kosti sa lijevog koljena, zbog čega je pauzirao 18 mjeseci.[9] U februaru 2020. počeo je da trenira, a iste Godine vozio je svoju prvu grand tur trkuVuelta a Espanju,[10] koja je zbog pandemije kovida 19 pomjerena za oktobar.[11] Bio je na 155 mjestu u generalnom plasmanu, ali je morao da napusti trku prije početka etape 11 zbog bola u koljenu.[12] Godine 2021. ostvario je pobjedu na petoj etapi trke KRO rejs, što mu je bila prva pobjeda u karijeri, deset sekundi ispred grupe i preuzeo je lidersku majicu.[13] Poslednju, šestu etapu, završio je na drugom mjestu, nakon što je bio dio tročlanog bijega koji je došao na cilj pet sekundi ispred grupe koju je odsprintao Kejden Grouvs i osvojio je trku 17 sekundi ispred Markusa Helgarda, a završio je na drugom mjestu u brdskoj i klasifikaciji po poenima.[14] Godine 2022. ostvario je pobjedu na prvoj etapi na Tur de Svis trci, u sprintu ispred Maksimilijana Šahmana i preuzeo je lidersku majicu,[15] koju je nosio do pete etape, kada je izgubio preko 20 minuta.[16]

Godine 2023. planirao je da pređe u tim BB hotels—KTM, kao i Mark Kevendiš, ali je tim rasformiran prije početka sezone.[17] U decembru 2022. prihvatio je ponudu tima Izrael—premijer teh, sa kojim je potpisao jednogodišnji ugovor, a tim je izabrao njega umjesto Kevendiša, sa kojim su takođe pregovarali.[18] U maju je vozio Điro d’Italiju po prvi put, za koju je tim dobio specijalnu pozivnicu nakon što su timovi Loto—destini i Total eneržis odbili da učestvuju na trci kao dva najbolje plasirana tima iz pro tura za sezonu 2022.[19] Bio je u bijegu na nekoliko etapa, a poslednju, etapu 21, završio je na 12 mjestu u sprintu, što mu je bio najbolji rezultat na nekoj etapi.[20] U generalnom plasmanu završio je na 93 mjestu.[21] U avgustu je vozio Arktik rejs of Norvej, gdje je pobijedio na trećoj etapi i preuzeo je lidersku majicu sekundu ispred Kristijana Skaronija.[22] Poslednju, četvrtu etapu, završio je na desetom mjestu u grupi i osvojio je trku sekundu ispred Skaronija.[23] Godine 2024. u januaru je vozio Santos tur daun ander trku, gdje je, nakon četiri etape koje su vožene po ravnom, na petoj etapi vožen uspon Vilunga hil, prvi put poslije 2020.[24] Na drugom prelazu preko uspona, Kris Harper je radio na čelu grupe za Sajmona Jejtsa, koji je bio iza njega i usporio je kako bi Harper napravio prednost, što je pratio samo Oskar Onli.[25] Na 600 metara do cilja Jejts je napao i odvojila se grupa od sedam vozača koja je dostigla vozače ispred. Alafilip je napao na 300 metara do cilja, što je pratio Onli, koji je napao pred cilj i pobijedio je ispred Vilijamsa, koji je preuzeo lidersku majicu.[26] Na poslednjoj, šestoj etapi, Isak del Toro je napao na poslednjem usponu, što je pratio Honatan Narvaez, a zatim ih je dostigao Vilijams. U sprintu je Vilijams pobijedio i osvojio je trku devet sekundi ispred Narvaeza.[27] U aprilu je vozio Fleš Valon, gdje je Seren Krag Andersen bio u bijegu, a na 28 km do cilja iz glavne grupe su napali Vilijams, Kevin Vokelen, Maksim van Gils, Santijago Buitrago i Ričard Karapaz. Oni su dostignuti na 17 km do cilja, a Andersen na 15 km do cilja. Na usponu Mur de Ij, pobijedio je napadom u poslednjih 200 metara ispred Vokelena i Van Gilsa, postavši prvi britanski pobjednik trke.[28]

Rezultati na trkama[uredi | uredi izvor]

Rezultati na grand tur trkama[uredi | uredi izvor]

Grand tur trke 2020. 2021. 2022. 2023. 2024.
Roze majica Điro d’Italija 93
Žuta majica Tur de Frans
Crvena majica Vuelta a Espanja DNF
Legenda
Nije učestvovao
DNF Nije završio

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Harris, Carwyn (9. 5. 2023). „Stephen Williams: Welsh rider targets Giro d'Italia stage win in 'fresh start'. bbc.co.uk. Pristupljeno 15. 5. 2024. 
  2. ^ a b „Stephen Williams”. eurosport.com. Pristupljeno 15. 5. 2024. 
  3. ^ „Bahrain Merida Pro Cycling Team”. Merida Bikes. Merida Industry Co., Ltd. Arhivirano iz originala 1. 1. 2019. g. Pristupljeno 15. 5. 2024. 
  4. ^ Ostanek, Daniel (26. 12. 2019). „2020 Team Preview: Bahrain McLaren”. cyclingnews.com. Future plc. Pristupljeno 15. 5. 2024. 
  5. ^ „Israel - Premier Tech”. uci.org. Union Cycliste Internationale. Pristupljeno 15. 5. 2024. 
  6. ^ procyclingstats (2012-12-31), Stephen Williams, Pristupljeno 15. 5. 2024 
  7. ^ Johnson, Greg (11. 6. 2010). „Baby Giro: Where future stars are recruited”. cyclingnews.com. Arhivirano iz originala 16. 6. 2012. g. Pristupljeno 15. 5. 2024. 
  8. ^ „Bahrain-Merida sign talented British climber Stevie Williams”. cyclingnews.com. 12. 7. 2018. Pristupljeno 15. 5. 2024. 
  9. ^ „Stephen Williams: Welshman relishes Vuelta a Espana after injury battle”. 19. 10. 2020. Pristupljeno 15. 5. 2024. 
  10. ^ „Stephen Williams: Welshman relishes Vuelta a Espana after injury battle”. bbc.co.uk. 19. 10. 2020. Pristupljeno 15. 5. 2024. 
  11. ^ Farrand, Stephen (5. 5. 2020). „UCI reveal new men's and women's post-COVID-19 race calendar”. cyclingnews.com. Pristupljeno 15. 5. 2024. 
  12. ^ „Stevie Williams Forced To Abandon Vuelta A Espana With Knee Issue”. dai-sport.com. 31. 10. 2020. Pristupljeno 15. 5. 2024. 
  13. ^ „Stevie Williams takes first pro win on stage 5 of CRO Race”. cyclingnews.com. Future plc. 2. 10. 2021. Pristupljeno 15. 5. 2024. 
  14. ^ „Stevie Williams seals victory in Cro Race”. cyclingnews.com. Future plc. 3. 10. 2021. Pristupljeno 15. 5. 2024. 
  15. ^ Frattini, Kirsten (12. 6. 2022). „Tour de Suisse: Stephen Williams wins stage 1, takes first leader's jersey”. cyclingnews.com. Pristupljeno 15. 5. 2024. 
  16. ^ Fletcher, Patrick (16. 6. 2022). „Vlasov holds off Powless to win Tour de Suisse stage 5”. cyclingnews.com. Pristupljeno 15. 5. 2024. 
  17. ^ Fletcher, Patrick; Farr, Stephen (7. 12. 2022). „B&B Hotels team in total collapse”. cyclingnews.com. Pristupljeno 15. 5. 2024. 
  18. ^ Fletcher, Patrick (9. 12. 2022). „No Mark Cavendish as Israel-Premier Tech pick up Stevie Williams to complete squad”. cyclingnews.com. Future plc. Pristupljeno 15. 5. 2024. 
  19. ^ Ostanek, Daniel (19. 1. 2023). „Israel-Premier Tech head to Giro d'Italia as 2023 wildcards are announced”. cyclingnews.com. Pristupljeno 15. 5. 2024. 
  20. ^ Fotheringham, Alasdair (28. 5. 2023). „Giro d'Italia: Primoz Roglic secures overall victory in Rome”. cyclingnews.com. Pristupljeno 15. 5. 2024. 
  21. ^ „Rankings in the Giro d'Italia 2023”. Giro d'Italia. RCS Sport. Pristupljeno 15. 5. 2024. 
  22. ^ Lamoureux, Lyne (19. 8. 2023). „Arctic Race of Norway: Williams wins stage 3, takes over lead”. cyclingnews.com. Pristupljeno 15. 5. 2024. 
  23. ^ Puddicombe, Stephen (20. 8. 2023). „Arctic Race of Norway: Stephen Williams seals overall victory as Clément Champoussin wins stage 4 sprint”. cyclingnews.com. Pristupljeno 15. 5. 2024. 
  24. ^ Giuliani, Simone; Ostanek, Dani (19. 1. 2024). „Willunga Hill – The history of the Tour Down Under's most iconic climb”. cyclingnews.com. Pristupljeno 15. 5. 2024. 
  25. ^ Jones-Wilkins, Logan (20. 1. 2024). „Tour Down Under stage 5: Oscar Onley wins on Willunga Hill”. globalcyclingnetwork.com. Pristupljeno 15. 5. 2024. 
  26. ^ Lamoureux, Lyne (20. 1. 2024). „Tour Down Under: Oscar Onley wins on Willunga Hill”. cyclingnews.com. Pristupljeno 15. 5. 2024. 
  27. ^ Jones-Wilkins, Logan (21. 1. 2024). „Tour Down Under stage 6: Stephen Williams wins the Tour Down Under”. globalcyclingnetwork.com. Pristupljeno 15. 5. 2024. 
  28. ^ Ostanek, Dani (17. 4. 2024). „La Flèche Wallonne: Stevie Williams dominates decisive Huy ascent for signature win”. cyclingnews.com. Pristupljeno 14. 5. 2024. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

  • Profil na sajtu uci.org
  • Profil na sajtu cyclingarchives.com
  • Profil na sajtu procyclingstats.com
  • Profil na sajtu cqranking.com
  • Profil na sajtu cyclebase.nl