Tupoljev Tu-14
Tupoljev Tu-14 | ||
---|---|---|
Tupoljev Tu-14 | ||
Opšte | ||
Namena | torpedni bombarder | |
Posada | 3 | |
Zemlja porekla | SSSR | |
Proizvođač | Projektant: OKB-156 Tupoljev, Proizvođač: Zavod N°39 iz Irkutska[1] | |
Prvi let | 1947. | |
Početak proizvodnje | 1950. | |
Uveden u upotrebu | 1951. | |
Povučen iz upotrebe | 1959. | |
Status | neoperativan | |
Prvi korisnik | Pomorska avijacija Sovjetskog Saveza | |
Broj primeraka | 86 | |
Dimenzije | ||
Dužina | 21,95 m | |
Razmah krila | 21,67 m | |
Visina | 5,69 m | |
Površina krila | 67,36 m² | |
Masa | ||
Prazan | 14.930 kg | |
Normalna poletna | 20.930 kg | |
Maks. težina pri uzletanju | 25.930 kg | |
Maks. spoljni teret | 3.000 kg | |
Pogon | ||
Turbo-mlazni motor | 2 × VC-1 | |
Potisak TMM | 2 × 27,00 kN | |
Performanse | ||
Maks. brzina na Hopt | 845 km/h | |
Maks. brzina na H=0 | 800 km/h | |
Taktički radijus kretanja | 1.200 km | |
Dolet | 2.930 km | |
Plafon leta | 11.300 m |
Tupoljev Tu-14, (rus. Туполев Ту-14; NATO naziv Bosun) je dvomotorni srednje-teški torpedni bombarder na mlazni pogon ruskog projektanta aviona Tupoljeva. Pored bombardera iz ovog tipa aviona je razvijen i izviđač. Prvi let prototipa bio je 29. januara 1947. godine.
Projektovanje i razvoj
[uredi | uredi izvor]Odmah nakon završetka rata u OKB 156 Tupoljev (Opitni Konstrukcioni Biro - Tupoljev) je počeo intenzivan rad na stvaranju prvog sovjetskog bombardera na mlazni pogon. U tom periodu je napravljen čitav niz projekata Tu-72; 73; 74; 78 i 79.[2] Ovako veliko lutanje je uglavnom bila posledica nemanja adekvatnih mlaznih motora i primena potpuno novih tehničkih rešenja za koja su neophodna istraživanja. Ostvareno rešenje je bio projekt Tu-77 kasnije prekršten na Tu-12. Sledeći projekt je bio Tu-81 kasnije nazvan Tu-14 a ući će u upotrebu u Sovjetsko pomorsko vazduhoplovstvo kao torpedni bombarder. Glavni projektant ovog aviona je bio Sergej Jeger[3], rad na projektu je počeo još 1944. godine a prototip završen 1948. godine. Prvi probni let je obavljen 13. oktobra 1949. godine a testiranje okončano u jesen 1950. godine. Na ovako dugotrajno donošenje odluke pored problema sa motorima uticalo je i to što su u utakmici za serijsku proizvodnju a time i za naoružavanje u igri bila dva takmaca Tu-14 i Il-28. Na osnovu rezultata prikazanih u narednoj tabeli (Karakteristike taktičkih bombardera na mlazni pogon) izabran je Il-28 kao bolji avion (podebljana slova označavaju bolje karakteristike).
Nakon ovakve odluke Ministarskog saveta, OKB 156 Tupoljev je napravio varijantu aviona Tu-14T torpedni bombarder i minopoloagač namenjen pomorskom vazduhoplovstvu i taj model je prihvaćen za naoružavanje i serijsku proizvodnju.
Karakteristike taktičkih bombardera na mlazni pogon
[uredi | uredi izvor]Karakteristika | Tupoljev Tu-12 (Tu-77) | Tupoljev Tu-14 (Tu-81) | Iljušin Il-28 |
---|---|---|---|
Datum prvog leta | 27. jula 1947. | 13. oktobra 1949. | 8. maja 1948. |
Dužina | 16,45 m | 21,95 m | 17,65 m |
Visina | 4,13 m | 5,69 m | 6,70 m |
Razmah krila | 18,86 m | 21,67 m | 21,45 m |
Površina krila | 48,30 m² | 67,36 m² | 60,80 m² |
Masa praznog aviona | 8.993 kg | 14.930 kg | 12.890 kg |
Maksimalna masa | 15.720 kg | 25.930 kg | 23.200 kg |
Vrsta motora | turbomlazni | turbomlazni | turbomlazni |
Motori | 2 × RR Nene | 2 × BK-1 | 2 × BK-1 |
Snaga | 2 × 22 kN | 2 × 27 kN | 2 × 27 kN |
Maksimalna brzina | 783 km/h | 845 km/h | 906 km/h |
Plafon leta | 11.370 m | 11.300 m | 12.500 m |
Radijus | 1.000 km | 1.200 km | 1.200 km |
Brzina penjanja | 625 m/min | m/min | 900 m/min |
Masa bombi / torpeda | 3.000 kg | 3.000 kg | 3.000 kg |
Tehnički opis aviona Tupoljev Tu-14
[uredi | uredi izvor]Avion Tupoljev Tu-14T je potpuno metalne konstrukcije, srednji viskokokrilac sa dva mlazna motora koji su postavljeni ispod krila. Krila su prava u odnosu na trup aviona i trapezastog su oblika. Motori su turbomlazni VK-1, snage 27,00kN. Trup aviona je kružnog poprečnog preseka u čijoj unutrašnjosti se nalazi prostor za smeštaj posade i tovara bombi Avion ima uvlačeći stajni trap sistema tricikl, prednja nosna noga ima jedan točak sa gumama niskog pritiska a zadnje noge koje predstavljaju i osnovne, se nalaze ispod krila aviona i svaka ima po jedan točak sa niskopritisnim gumama. U toku leta prednja noga se uvlači u trup aviona a zadnje noge u prostor iza motora. Avion ima ukupno 3 točka koji mu omogućavaju bezbedno sletanje. Horizontalna repna peraja su strelastog oblika a ispod prilično velikog repnog vertikalnog stabilizatora i kormila pravca nalazi se kabina zadnjeg strelca. Nos aviona je zatupast i zastakljen i u njemu se nalazi kabina navigatora tj. nišandžije a iznad njega kabina pilota. Kabina pilota i navigatora predstavljaju jednu celinu i bila je pod pritiskom, kao i kabina zadnjeg strelca koja se nalazila na repu aviona. Između ove dve kabine nalazio se prostor za bombe i rezervoari za gorivo napravljeni od meke gume. U slučaju havarije pilot se katapultira iznad aviona a navigator i zadnji strelac ispod..[1]
Varijante aviona Tupoljev Tu-14
[uredi | uredi izvor]- Tu-14 "73" - prvi prototip sa tri turbomlazna motora Rols Rois,
- Tu-14 "73R“ ("74") - izviđački aviona modifikacija projekta Tu-14 "73",
- Tu-14 "78" - modifikacija projekta "73" sa tri turbomlazna motora ruske proizvodnje,
- Tu-14T "81" - bombarder, torpedni avion, sa dva motora ruske proizvodnje VC-1,
- Tu-82 - projekt aviona Tu-14 sa strelastim krilima,
- Tu-14R "89" - izviđački avion na bazi Tu-14T,
Operativno korišćenje
[uredi | uredi izvor]Avion Tu-14T je napravljen u 147 primeraka u fabrici aviona u Irkutsku u periodu od 1951 do 1953. godine.[1] Ušao je u upotrebu 1951. godine i služio je za napad na plovne objekte torpedima i bombama, za polaganje mina kao i za patroliranje, izviđanje i snimanj.
Naoružanje
[uredi | uredi izvor]- Streljačko: 4 h NP-23 topa 23 mm).
- Bombe ili torpeda: 1.000 do 3.000 kg u trupu.
Zemlje koje su koristile avion Tu-14
[uredi | uredi izvor]Vidi još
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ a b v „Tupolev Tu-14”. www.airwar.ru. Pristupljeno 14. 9. 2011.
- ^ „Tupolev Tu-14 (Tu-81) - maritime reconnaissance, torpedo bomber”. www.aviastar.org. Pristupljeno 14. 9. 2011.
- ^ „Kto estь kto”. www.airforce.ru. Pristupljeno 14. 9. 2011.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Janić, Čedomir (2003). Vek avijacije - [ilustrovana hronologija] (na jeziku: (jezik: srpski)). Beočin: Efekt 1. COBISS.SR 110428172.
- Donald, David; Lake,, Jon; (2000). The Encyclopedia of Military Aircraft (na jeziku: (jezik: engleski)). NY: Barnes & Noble.
- Donald, David; Lake, Jon; (2000). The Encyclopedia of Military Aircraft (na jeziku: (jezik: engleski)). NY: Barnes & Noble.
- Gordon, Yefim; Rigament, Vladimir; (2005). OKB Tupolev: History of the Design Bureau and its Aircraft (na jeziku: (jezik: engleski)). Hinckley, England: Midland Publishing. ISBN 978-1-85780-214-6.
- Gunston, Bill (1995). The Encyclopedia of Modern Warplanes (na jeziku: (jezik: engleski)). New York: Barnes & Noble,.
- Gunston, Bill (1995). The Osprey Encyclopaedia of Russian Aircraft 1875—1995 (na jeziku: (jezik: engleski)). London: Osprey. ISBN 978-1-85532-405-3.
- Duffy, Paul; Kandalov, Andrei; (1996). Tupolev: The Man and His Aircraft (na jeziku: (jezik: engleski)). Shrewsbury UK: Airlife Publishing. ISBN 978-1-85310-728-3.
- Rendall, David (1999). Jane's Aircraft Recognition Guide (na jeziku: (jezik: engleski)) (2nd izd.). London: Harper Collins Publishers. ISBN 978-00-0470-980-2.
- Monro, Bob; Chant, Christopher; (1995). Jane`s Combat Aircraft (na jeziku: (jezik: engleski)). Glasgow: Harper Collins Publishers.
- Winchester, Jim (2006). Military Aircraft of the Cold War (na jeziku: (jezik: engleski)). San Diego, CA: Thunder Bay Press.
- Taylor, Michael (1996). Brassey's World Aircraft & Systems Directory 1996/1997 (na jeziku: (jezik: engleski)). London: Brassey's.
- Taylor, Michael (1999). Brassey's World Aircraft & Systems Directory 1999/2000 (na jeziku: (jezik: engleski)). London: Brassey's.
- Podvig, Pavel (1998). Russian Strategic Nuclear Weapons (na jeziku: (jezik: ruski)). Moscow: Izdat.
- Gunston, Bill (1999). The Illustrated Directory of Fighting Aircraft of World War II. Salamander Books. ISBN 9781840650921.
- Herbert, Leonard (2001). Le Tupolev Tu-2 (na jeziku: (jezik: francuski)). Paris: Editions Heimdal. ISBN 978-2-84048-116-4.
- Kopenhagen, Wilfried (1989). Sowjetische Bombenflugzeuge (na jeziku: (jezik: nemački)). Berlin: transpress-Verlag. ISBN 978-3-344-00391-3.
Spoljašnje veze
[uredi | uredi izvor]- „Zvanični sajt Tupoljeva” (na jeziku: (jezik: ruski)). www.tupolev.ru. Pristupljeno 8. 12. 2010.
- „Tupolev” (na jeziku: (jezik: engleski)). www.tupolev.co.tv. Arhivirano iz originala 11. 03. 2011. g. Pristupljeno 30. 1. 2011.
- „Tupolev Andrej Nikolajevich” (na jeziku: (jezik: engleski)). www.aviation.ru. Arhivirano iz originala 5. 06. 2011. g. Pristupljeno 30. 12. 2010.
- „Tu-14” (na jeziku: (jezik: ruski)). Ugolok neba. 2004. Pristupljeno 11. 1. 2011.
- „Tupolev Tu-14 (Tu-81) 1947” (na jeziku: (jezik: engleski)). www.aviastar.org. Pristupljeno 11. 1. 2011.
- „Tu-2 aircraft family A.N.Tupolev” (na jeziku: (jezik: engleski)). www.ctrl-c.liu.se. Pristupljeno 22. 12. 2010.
- „Tu-2 (Monino)” (na jeziku: (jezik: engleski)). scalemodels.ru. Pristupljeno 22. 12. 2010.
- „Tupolev Tu-2” (na jeziku: (jezik: engleski)). www.shanaberger.com. Arhivirano iz originala 20. 12. 2010. g. Pristupljeno 23. 12. 2010.