Hronologija radničkog pokreta kod južnoslovenskih naroda do 1879.

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
sledeća celina:
1919—1929. ►

Hronološki pregled važnijih događaja vezanih za radnički i socijalistički pokret kod južnoslovenskih naroda koji su se dogodili do 1879 godine. Hronologija se bavi događajima na području bivše Jugoslavije, a tada Austrougarske i Osmanlijskog carstva, kao i nezavisnih država Kneževine Srbije i Knjaževine Crne Gore i opštim događajima vezanim za međunarodni radnički pokret i južnoslovenske narode.

Napomena: Za događaje koji su se odigravali na teritoriji današnjih država Srbije (bez Vojvodine), Crne Gore i Makedonije, gde je do 1919. bio na snazi stari kalendar, odnosno julijanski kalendar, u zagradi se nalazi datum po starom kalendaru.


1842. 1848. 1849. 1850. 1853. 1857. 1858. 1864. 1866. 1867. 1868. 1869. 1870. 1871. 1872. 1873. 1874. 1875. 1876. 1878.


1842. godina[uredi | uredi izvor]

u toku juna[uredi | uredi izvor]

  • U Beogradu tipografski radnici Državne štamparije stupili u štrajk zahtevajući povoljnije uslove rada (prema dosadašnjim istraživanjima ovo je bio prvi radnički štrajk u Srbiji).[1]
Naslovna strana komunističkog manifesta

u toku septembra[uredi | uredi izvor]

1848. godina[uredi | uredi izvor]

21. februar[uredi | uredi izvor]

2. decembar[uredi | uredi izvor]

u toku 1848.[uredi | uredi izvor]

1849. godina[uredi | uredi izvor]

9. avgust (28. jul po s.k.)[uredi | uredi izvor]

  • U Beogradu nosači zaposleni pri carinarnici na Savi stupili u štrajk zahtevajući povećanje mesečne plate za 2 talira. Štrajk je uspešno završen.[1]

1850. godina[uredi | uredi izvor]

28. mart[uredi | uredi izvor]

1853. godina[uredi | uredi izvor]

u toku oktobra[uredi | uredi izvor]

1857. godina[uredi | uredi izvor]

7. novembar (26. oktobar po s.k.)[uredi | uredi izvor]

u toku decembra[uredi | uredi izvor]

  • U Majdanpeku došlo do protesta oko 230 otpuštenih rudara, od kojih su većina bili stranci.[1]


1842. 1848. 1849. 1850. 1853. 1857. 1858. 1864. 1866. 1867. 1868. 1869. 1870. 1871. 1872. 1873. 1874. 1875. 1876. 1878.

1858. godina[uredi | uredi izvor]

u toku decembra[uredi | uredi izvor]

1860. godina[uredi | uredi izvor]

13. avgusta[uredi | uredi izvor]

26. septembra[uredi | uredi izvor]

1864. godina[uredi | uredi izvor]

28. septembar[uredi | uredi izvor]

  • U Londonu osnovano Međunarodno udruženje radnika — prva međunarodna revolucionarna organizacija proletarijata poznata i pod nazivom Prva internacionala. Ovo udruženje postojalo je do 1876. i imalo je velikog uticaja na južnoslovenske narode, gde se pod njegovim uticajem javljaju prvi socijalisti, pokreću se prvi socijalistički listovi i prevodi marksističke literature.[1]

1866. godina[uredi | uredi izvor]

4. mart[uredi | uredi izvor]

1867. godina[uredi | uredi izvor]

u toku aprila i maja[uredi | uredi izvor]

  • Turci predali ključeve gradova knezu Mihailu i njihova vojska otpočela povlačenje iz Srbije.

20. oktobar[uredi | uredi izvor]

  • U Osijeku održana osnivačka skupština „Osječkog radničko-obrazovnog društva“.[2]


1842. 1848. 1849. 1850. 1853. 1857. 1858. 1864. 1866. 1867. 1868. 1869. 1870. 1871. 1872. 1873. 1874. 1875. 1876. 1878.

1868. godina[uredi | uredi izvor]

9. februar[uredi | uredi izvor]

10. jun (29. maj po s.k.)[uredi | uredi izvor]

2. avgust[uredi | uredi izvor]

24. septembar[uredi | uredi izvor]

1869. godina[uredi | uredi izvor]

13. april[uredi | uredi izvor]

1. maj[uredi | uredi izvor]

  • U Budimpešti pokrenut nedeljni list „Tipografija“, glasilo tipografskih radnika. U listu su sarađivali i tipografski radnici sa teritorije Vojvodine. Pod uticajem ovog časopisa i u Vojvodini su se počeli organizovati štamparski radnici.[3]

20. septembar[uredi | uredi izvor]

  • U Zagrebu održan sastanak oko 150 radnika i obrtnika s namerom da osnuju radničko društvo.[3]

u toku oktobra[uredi | uredi izvor]

  • U Rijeci radnici kovačkih, postolarskih i stolarskih radionica stupili u štrajk. Štrajkači su tražili da im se smanji radno vreme (koje je tada trajalo 13 časova) i Gradskom veću su uputili zahtev da posreduje između radnika i poslodavaca.[3]


1842. 1848. 1849. 1850. 1853. 1857. 1858. 1864. 1866. 1867. 1868. 1869. 1870. 1871. 1872. 1873. 1874. 1875. 1876. 1878.

1870. godina[uredi | uredi izvor]

Karl Marks (1818—1883)
Spomen-ploča na zgradi Tipografskog društva u Zagrebu

20. februar[uredi | uredi izvor]

  • U Ljubljani održana Osnivačka skupština „radničkog-prosvetnog društva“ na kojoj je učestvovalo oko 400 učesnika.[3]

21. februar (9. februar po s.k.)[uredi | uredi izvor]

  • U Beogradu na zboru šest stolarski i osam bravarskih majstora doneta odluka o osnivanju Prve stolarsko-bravarske družine.[3]

3. april[uredi | uredi izvor]

  • U Budimpešti osnovana „Opšta radničko-bolesnička i invalidska kasa“ koja je delovala u okvir Opšteg radničkog društva sa ciljem da na osnovu uzajamnosti pruži pomoć svojim članovima u slučaju bolesti ili invaliditeta. U početku članovi su bili samo radnici iz Budimpešte, a od 1874. se otvaraju ispostave i u Beloj Crkvi, Vršcu, Pančevu, Velikom Bečkereku (danas Zrenjanin), Velikoj Kikindi, Subotici i dr.[3]

7. maj (25. april po s.k.)[uredi | uredi izvor]

26. april[uredi | uredi izvor]

  • U Mariboru izbio prvi štrajk krojačkih pomoćnika, koji su tražili bolje uslove rada i povećanje nadnica. Štrajk je uspešno završen 29. aprila.[4]

16. jun[uredi | uredi izvor]

5. jul[uredi | uredi izvor]

24. jul[uredi | uredi izvor]

  • U Zagrebu održana skupština tipografskih radnika na kojoj je osnovano „Tipografičko društvo za međusobno podupiranje i naobraženje“, koja je obuhvatala sve grafičke radnike u Hrvatskoj i Slavoniji.[4]

16. septembar (4. septembar po s.k.)[uredi | uredi izvor]

  • U Beogradu potvrđena pravila Prve potrošačke kooperative. Oko njenog osnivanja i rada posebno se angažovao Svetozar Marković.[4]

25. oktobar[uredi | uredi izvor]

  • U Osijeku krojački pomoćnici stupili su u štrajk tražeći povećanje zarade i ograničenje radnog vremena na 10 sati. Zbog pretnje policije, deo štrajkača se posle tri dana vratio na posao, usled čega je štrajk propao.[4]


1842. 1848. 1849. 1850. 1853. 1857. 1858. 1864. 1866. 1867. 1868. 1869. 1870. 1871. 1872. 1873. 1874. 1875. 1876. 1878.

1871. godina[uredi | uredi izvor]

21. januar (9. januar po s.k.)[uredi | uredi izvor]

  • U Šapcu na inicijativu socijalista doneta odluka o osnivanju Obućarske družine, kao proizvođačke kooperative.[4]

28. januar (16. januar o s.k.)[uredi | uredi izvor]

  • U Beogradu na radničkom zboru doneta odluka o osnivanju Opšteg radničkog društva. Tada su bila usvojena i pravila društva, koja vlasti nisu htele da potvrde.[4]

u toku januara[uredi | uredi izvor]

  • U Beogradu doneta odluka o osnivanju Prve krojačke družine, na kooperativnoj osnovi. Ova družina je otpočela sa radom tokom februara.[4]
Barikade u Parizu 1871.

18. mart[uredi | uredi izvor]

  • U toku francusko-pruskog rata u Parizu izbila pobuna radnika u kojoj je grad oslobođen i stvorena „Pariska komuna“. Ova kratkotrajna država bila je prva „radnička država“ na svetu u kojoj je sproveden niz društvenih reformi koja su kasnije imale dosta uticaja na dalji tok razvitka socijalističke ideologije. Snage odane francuskoj vladi, uz prusku pomoć, su uspele da uguše revoluciju. U toku tzv „krvave nedelje“ od 21. do 28. maja ubijeno je preko 30.000 Parižana.[4]

30. mart[uredi | uredi izvor]

  • U Ljubljani otpočeo štrajk krojačkih pomoćnika, koji je okončan povišicom nadnica od 20%.[4]

3. april[uredi | uredi izvor]

  • U Ljubljanu došao Johan Most, jedan od vođa austrijskog radničkog pokreta. On je trebalo da održi govor na radničkom zboru, ali su vlasti taj skup zabranile.[4]

6. april[uredi | uredi izvor]

  • U Mariboru održan radnički zbor na kom je govorio Johan Most. Mariborsko obrazovno radničko društvo se tada, posle podele u austrijskom radničkom pokretu (na umerene i radikale) našlo u rukama radikalne struje, koju je predvodio Most.[4]

20. april[uredi | uredi izvor]

Naslovna strana prvog broja lista Radenik iz 1871.

29. april (17. april po s.k.)[uredi | uredi izvor]

3. maj[uredi | uredi izvor]

  • U Zagrebu izbio štrajk stolara. Policija je u cilju zaustavljanja štrajka najpre uhapsila vođe štrajka, a potom su sledećeg uhapšeni i ostali štrajkači. Ubrzo su svi pušteni na slobodu.[5]

13. jun (1. jun po s.k.)[uredi | uredi izvor]

18. jun[uredi | uredi izvor]

  • U Vršcu osnovano Vršačko opšte radničko društvo čiji je cilj bio stručno i kulturno obrazovanje radnika, kao i održavanje slobodnih konferencija i drugih aktivnosti. Zbog političkih govora, koji su bili česti na radničkim zborovima, društvo je 1875. godine bilo zabranjeno.[5]

22. jul[uredi | uredi izvor]

  • U Ljubljani izbio štrajk radnica fabrike bombona i slatkiša. Uz pomoć policije, štrajk je bio ugušen, a dve radnice, koje su bile organizatorke štrajka, su otpuštene.[5]

25. jul (13. jul po s.k.)[uredi | uredi izvor]


1842. 1848. 1849. 1850. 1853. 1857. 1858. 1864. 1866. 1867. 1868. 1869. 1870. 1871. 1872. 1873. 1874. 1875. 1876. 1878.

1872. godina[uredi | uredi izvor]

13. januar[uredi | uredi izvor]

20. mart (8. mart po s.k.)[uredi | uredi izvor]

22. avgust (10. avgust po s.k.)[uredi | uredi izvor]

  • Knez Milan Obrenović postao punoletan i preuzeo vladarske dužnosti od namesništva.

1873. godina[uredi | uredi izvor]

19. januar[uredi | uredi izvor]

  • U Zagrebu održana Osnivačka skupština Zagrebačkog radničkog društva. Skupština, kojoj je prisustvovalo oko 200 radnika, usvojila je pravila društva, koja su bila odobrena od Zemaljske vlade.[6]

23. januar[uredi | uredi izvor]

  • U Zemunu pokrenut prvi socijalistički pedagoški časopis Učitelj. Ovaj prvi broj je izašao pod uredništvom Mite Neškovića. Drugi broj pod uredništvom Nikole Brašovana štampan je u Vršcu. Generalna komanda u Zagrebu je 18. januara 1874. donela odluku o zabrani časopisa.[6]

4. oktobar[uredi | uredi izvor]

  • U Zagrebu izašao prvi broj lista Radnički prijatelj. Osnivači lista su bili zagrebački socijalisti, a cilj lista je bio političko obrazovanje radničkog staleža i širenje društvenog života. List je izlazio dva puta mesečno, pola na hrvatskom, a pola na nemačkom jeziku. Poslednji broj lista izašao je 25. aprila 1875. godine.[6]

29. oktobar[uredi | uredi izvor]

  • U Zagrebu Zemaljska vlada odobrila pravila „Društva tiskarah i slovarah u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji“, čime je ovo društvo proširilo svoje delovanje na celu Hravtsku i istovremeno postalo preteča Saveza strukovnih organizacija tipografa.[6]

16. novembar[uredi | uredi izvor]

  • U Celju osnovano Radničko obrazovno društvo. Društvo je u junu 1875. rasformirano.[6]


1842. 1848. 1849. 1850. 1853. 1857. 1858. 1864. 1866. 1867. 1868. 1869. 1870. 1871. 1872. 1873. 1874. 1875. 1876. 1878.

1874. godina[uredi | uredi izvor]

Svetozar Marković (1846-1875)

u toku januara[uredi | uredi izvor]

5. jul[uredi | uredi izvor]

9. jul[uredi | uredi izvor]

27. jul (15. jul po s.k.)[uredi | uredi izvor]

3. avgust (22. jul po s.k.)[uredi | uredi izvor]

  • U Beogradu objavljen prvi broj teorijskog, književnog i naučnog časopisa Rad. List je bio pokrenula socijalistička grupa Svetozara Markovića i izlazio je do 5. aprila 1875. (5. juna po s.k.).[6]

1875. godina[uredi | uredi izvor]

25. januar[uredi | uredi izvor]

  • U Mariboru osnovano Opšteobrazovno radničko društvo.[6]

21. februar[uredi | uredi izvor]

  • U Zagrebu Zagrebačko radničko društvo, koristeći novi „Zakon o slobodi sastajanja“, organizovalo prvu javnu radničku skupštinu u prostorijama gradske pivare na kojoj je prisustvovalo oko 300 radnica.[6]

10. mart (26. februar po s.k.)[uredi | uredi izvor]


1842. 1848. 1849. 1850. 1853. 1857. 1858. 1864. 1866. 1867. 1868. 1869. 1870. 1871. 1872. 1873. 1874. 1875. 1876. 1878.

1876. godina[uredi | uredi izvor]

Spomenik „Topolivcu“ u Kragujevcu, ispred zgrade Zastave

1. januar (20. decembar 1876. po s.k.)[uredi | uredi izvor]

  • U Beogradu Vlada Kneževine Srbije potvrdila pravila Družine tipografskih radnika. Ovo društvo je u početku imalo samo prosvetno-potporni karakter, a od 1896. definitivno je preraslo u sindikalnu organizaciju.[7]

27. februar (15. februar po s.k.)[uredi | uredi izvor]

  • U Kragujevcu održane demonstracije radnika i sledbenika Svetozara Markovića. Ove demonstracije poznate su u istoriografiji kao „Crveno barjače“ — u Kragujevcu su na opštinskim izborima 13. novembra 1875. (1. novembar po s.k.) pobedili socijalisti, a vlasti su da bi sprečili predaju opštinske vlasti socijalistima za 27. februar (15. februar po s.k.) sazvale zbor građana, u nadi da će na njemu dođi do izražavanja nepoverenja građana prema socijalistima. Zakazani zbor, je uz masovno učešće radnika izglasao poverenje opštinskom odboru. Ova pobeda obeležena je masovnim radničkim demonstracijama. Povorka demonstranata, na čelu sa crvenom zastavom, na kojoj je bila ispisana reč „Samouprava“ i uz zvuke „Marseljeze“ prodefilovala je centralnim kragujevačkim ulicama.[7]

30. jun[uredi | uredi izvor]

1878. godina[uredi | uredi izvor]

13. jun[uredi | uredi izvor]

29. jul[uredi | uredi izvor]

  • Započela austrougarska okupacija Bosne i Hercegovine. Tokom ulaska austrijske vojske u Bosnu i Hercegovinu u mnogim mestima su joj Turci, uprkos zabrane sultana, pružali otpor (okupacija je trajala do 1908. kada je izvršena aneksija).

u toku septembra[uredi | uredi izvor]


1842. 1848. 1849. 1850. 1853. 1857. 1858. 1864. 1866. 1867. 1868. 1869. 1870. 1871. 1872. 1873. 1874. 1875. 1876. 1878.


Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d Hronologija 1 1980, str. 1.
  2. ^ a b v g Hronologija 1 1980, str. 2.
  3. ^ a b v g d đ e Hronologija 1 1980, str. 3.
  4. ^ a b v g d đ e ž z i j k l lj Hronologija 1 1980, str. 4.
  5. ^ a b v g d đ e ž Hronologija 1 1980, str. 5.
  6. ^ a b v g d đ e ž z i Hronologija 1 1980, str. 6.
  7. ^ a b v Hronologija 1 1980, str. 7.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Pregled istorije Saveza komunista Jugoslavije. Beograd: Institut za izučavanje radničkog pokreta. 1963.  COBISS.SR 54157575
  • Hronologija radničkog pokreta i SKJ 1919—1979. tom I 1919—1941. Beograd: Narodna knjiga; Institut za savremenu istoriju. 1980.  COBISS.SR 1539739342
  • Istorija Saveza komunista Jugoslavije. Beograd: Izdavački centar „Komunist”; Narodna knjiga; Rad. 1985.  COBISS.SR 68649479