Hronologija radničkog pokreta kod južnoslovenskih naroda do 1879.
|
1919—1929. ► |
---|
Hronološki pregled važnijih događaja vezanih za radnički i socijalistički pokret kod južnoslovenskih naroda koji su se dogodili do 1879 godine. Hronologija se bavi događajima na području bivše Jugoslavije, a tada Austrougarske i Osmanlijskog carstva, kao i nezavisnih država Kneževine Srbije i Knjaževine Crne Gore i opštim događajima vezanim za međunarodni radnički pokret i južnoslovenske narode.
Napomena: Za događaje koji su se odigravali na teritoriji današnjih država Srbije (bez Vojvodine), Crne Gore i Makedonije, gde je do 1919. bio na snazi stari kalendar, odnosno julijanski kalendar, u zagradi se nalazi datum po starom kalendaru.
1842. 1848. 1849. 1850. 1853. 1857. 1858. 1864. 1866. 1867. 1868. 1869. 1870. 1871. 1872. 1873. 1874. 1875. 1876. 1878. |
1842. godina[uredi | uredi izvor]
u toku juna[uredi | uredi izvor]
- U Beogradu tipografski radnici Državne štamparije stupili u štrajk zahtevajući povoljnije uslove rada (prema dosadašnjim istraživanjima ovo je bio prvi radnički štrajk u Srbiji).[1]
u toku septembra[uredi | uredi izvor]
- U Kneževini Srbiji došlo do smene dinastija — knez Mihailo Obrenović proteran iz zemlje, a na vlast došao knez Aleksandar Karađorđević.
1848. godina[uredi | uredi izvor]
21. februar[uredi | uredi izvor]
- U Londonu objavljen Manifest Komunističke partije, koji je postavio ciljeve i program Saveza komunista. Manifest, koji su napisali Karl Marks i Fridrih Engels, predlagao je pravac delovanja radi podizanja proleterske revolucije i svrgavanja kapitalizma i konačnog kreiranja besklasnog društva (ovaj Manifest objavljen je na srpskohrvatskom jeziku 1871. godine u Pančevu).
2. decembar[uredi | uredi izvor]
- Pod pritiskom promena, nastalih tokom talasa nacionalnih revolucija u Evropi, abdicirao Ferdinand I, car Austrije, kralj Ugarske, kralj Češke i predsednik Nemačke konfederacije, koji je na vlasti bio od 1830, a na vlasti ga je zamenio sinovac Franc Jozef I.
u toku 1848.[uredi | uredi izvor]
- Nacionalni revolucionarni pokreti, koji su otpočeli ustankom u Italiji, preneli su se na nekoliko zemalja Evrope — Francusku, Nemačku i Austrougarka. Iako su ove revolucije u osnovi bile buržoasko-demokratskog tipa, u nekim zemljama je u njima učestvovao i radnički pokret. Posle ovih revolucija, kod južnoslovenskih naroda dolazi do jačanja ideje o stvaranju zajedničke južnoslovenske države.
1849. godina[uredi | uredi izvor]
9. avgust (28. jul po s.k.)[uredi | uredi izvor]
- U Beogradu nosači zaposleni pri carinarnici na Savi stupili u štrajk zahtevajući povećanje mesečne plate za 2 talira. Štrajk je uspešno završen.[1]
1850. godina[uredi | uredi izvor]
28. mart[uredi | uredi izvor]
- U Beču između južnoslovenskih književnika potpisan „Bečki književni dogovor“ kojim je udaren temelj zajedničkom srpskohrvatskom jeziku (potpisnici Vuk Karadžić, Ivan Mažuranić, Đuro Daničić, Franc Miklošič i dr).
1853. godina[uredi | uredi izvor]
u toku oktobra[uredi | uredi izvor]
- U Kragujevcu otpočela sa radom „Topolivnica“ (danas fabrika Zastava Oružje).
1857. godina[uredi | uredi izvor]
7. novembar (26. oktobar po s.k.)[uredi | uredi izvor]
- U Beogradu objavljen štrajk 40 radnika Državne radionice za gradnju i opravku čamaca i skela. Štrajk je uspešno završen 3. januara 1858. godine.[1]
u toku decembra[uredi | uredi izvor]
- U Majdanpeku došlo do protesta oko 230 otpuštenih rudara, od kojih su većina bili stranci.[1]
1842. 1848. 1849. 1850. 1853. 1857. 1858. 1864. 1866. 1867. 1868. 1869. 1870. 1871. 1872. 1873. 1874. 1875. 1876. 1878. |
1858. godina[uredi | uredi izvor]
u toku decembra[uredi | uredi izvor]
- U Kneževini Srbiji došlo do smene dinastija — knez Aleksandar Karađorđević proteran iz zemlje, a na vlast po drugi put došao knez Miloš Obrenović.
1860. godina[uredi | uredi izvor]
13. avgusta[uredi | uredi izvor]
- Umro Knez Danilo Petrović-Njegoš (1826—1860), na vlasti ga zamenio sinovac knez Nikola Petrović-Njegoš.
26. septembra[uredi | uredi izvor]
- Umro knez Miloš Obrenović (1780—1860), na vlasti ga zamenio sin knez Mihailo Obrenović.
1864. godina[uredi | uredi izvor]
28. septembar[uredi | uredi izvor]
- U Londonu osnovano Međunarodno udruženje radnika — prva međunarodna revolucionarna organizacija proletarijata poznata i pod nazivom Prva internacionala. Ovo udruženje postojalo je do 1876. i imalo je velikog uticaja na južnoslovenske narode, gde se pod njegovim uticajem javljaju prvi socijalisti, pokreću se prvi socijalistički listovi i prevodi marksističke literature.[1]
1866. godina[uredi | uredi izvor]
4. mart[uredi | uredi izvor]
- U Zagrebu osnovana Jugoslovenska akademija nauka i umetnosti (hrv. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti - JAZU) koja danas deluje kao Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU).
1867. godina[uredi | uredi izvor]
u toku aprila i maja[uredi | uredi izvor]
20. oktobar[uredi | uredi izvor]
1842. 1848. 1849. 1850. 1853. 1857. 1858. 1864. 1866. 1867. 1868. 1869. 1870. 1871. 1872. 1873. 1874. 1875. 1876. 1878. |
1868. godina[uredi | uredi izvor]
9. februar[uredi | uredi izvor]
- U Budimpešti osnovano Opšte radničko društvo, kao prva zemaljska radnička organizacija u Mađarskoj i Vojvodini.[2]
10. jun (29. maj po s.k.)[uredi | uredi izvor]
- U Beogradu ubijen knez Mihailo Obrenović (1823—1968). Na vlasti ga je 2. jula (20. juna po s.k.) nasledio rođak knez Milan Obrenović.
2. avgust[uredi | uredi izvor]
- U Mariboru osnovano Radničko obrazovno društvo (prvo u Sloveniji). Ovo društvo je bilo pod uticajem iz radničkog društva iz Graca i bilo je socijaldemokratski orijentisano.[2]
24. septembar[uredi | uredi izvor]
- Hrvatski sabor prihvatio „Hrvatsko-ugarsku nagodbu“ kojom je formirana Kraljevina Hrvatska i Slavonija, koja je bila autonomna kraljevina u sastavu Austrougarske. Postojala je do 1918. i stvaranja Države Slovenaca, Hrvata i Srba, a potom Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.
1869. godina[uredi | uredi izvor]
13. april[uredi | uredi izvor]
- U Pančevu počeo izlaziti list Pančevac pod uredništvom Jovana Pavlovića. Izlazio je do 1875, kada je zabranjen.[2]
1. maj[uredi | uredi izvor]
- U Budimpešti pokrenut nedeljni list „Tipografija“, glasilo tipografskih radnika. U listu su sarađivali i tipografski radnici sa teritorije Vojvodine. Pod uticajem ovog časopisa i u Vojvodini su se počeli organizovati štamparski radnici.[3]
20. septembar[uredi | uredi izvor]
u toku oktobra[uredi | uredi izvor]
- U Rijeci radnici kovačkih, postolarskih i stolarskih radionica stupili u štrajk. Štrajkači su tražili da im se smanji radno vreme (koje je tada trajalo 13 časova) i Gradskom veću su uputili zahtev da posreduje između radnika i poslodavaca.[3]
1842. 1848. 1849. 1850. 1853. 1857. 1858. 1864. 1866. 1867. 1868. 1869. 1870. 1871. 1872. 1873. 1874. 1875. 1876. 1878. |
1870. godina[uredi | uredi izvor]
20. februar[uredi | uredi izvor]
- U Ljubljani održana Osnivačka skupština „radničkog-prosvetnog društva“ na kojoj je učestvovalo oko 400 učesnika.[3]
21. februar (9. februar po s.k.)[uredi | uredi izvor]
- U Beogradu na zboru šest stolarski i osam bravarskih majstora doneta odluka o osnivanju Prve stolarsko-bravarske družine.[3]
3. april[uredi | uredi izvor]
- U Budimpešti osnovana „Opšta radničko-bolesnička i invalidska kasa“ koja je delovala u okvir Opšteg radničkog društva sa ciljem da na osnovu uzajamnosti pruži pomoć svojim članovima u slučaju bolesti ili invaliditeta. U početku članovi su bili samo radnici iz Budimpešte, a od 1874. se otvaraju ispostave i u Beloj Crkvi, Vršcu, Pančevu, Velikom Bečkereku (danas Zrenjanin), Velikoj Kikindi, Subotici i dr.[3]
7. maj (25. april po s.k.)[uredi | uredi izvor]
- U Beogradu umro Živojin Žujović (1838—1870), prvi propagator i socijalistički ideolog u Srbiji.[3]
26. april[uredi | uredi izvor]
- U Mariboru izbio prvi štrajk krojačkih pomoćnika, koji su tražili bolje uslove rada i povećanje nadnica. Štrajk je uspešno završen 29. aprila.[4]
16. jun[uredi | uredi izvor]
- U Pančevu, od 16. juna do 3. jula, u listu Pančevac štampan članak Svetozara Markovića „Društvene i političke borbe u Evropi“.[4]
5. jul[uredi | uredi izvor]
- U Zemunu pokrenut časopis Narodni prijatelj, pod uredništvom Sime Popovića. Najistaknutiji saradnici lista bili su Svetozar Marković i dr Dragiša Stanojević.[4]
24. jul[uredi | uredi izvor]
- U Zagrebu održana skupština tipografskih radnika na kojoj je osnovano „Tipografičko društvo za međusobno podupiranje i naobraženje“, koja je obuhvatala sve grafičke radnike u Hrvatskoj i Slavoniji.[4]
16. septembar (4. septembar po s.k.)[uredi | uredi izvor]
- U Beogradu potvrđena pravila Prve potrošačke kooperative. Oko njenog osnivanja i rada posebno se angažovao Svetozar Marković.[4]
25. oktobar[uredi | uredi izvor]
- U Osijeku krojački pomoćnici stupili su u štrajk tražeći povećanje zarade i ograničenje radnog vremena na 10 sati. Zbog pretnje policije, deo štrajkača se posle tri dana vratio na posao, usled čega je štrajk propao.[4]
1842. 1848. 1849. 1850. 1853. 1857. 1858. 1864. 1866. 1867. 1868. 1869. 1870. 1871. 1872. 1873. 1874. 1875. 1876. 1878. |
1871. godina[uredi | uredi izvor]
21. januar (9. januar po s.k.)[uredi | uredi izvor]
- U Šapcu na inicijativu socijalista doneta odluka o osnivanju Obućarske družine, kao proizvođačke kooperative.[4]
28. januar (16. januar o s.k.)[uredi | uredi izvor]
- U Beogradu na radničkom zboru doneta odluka o osnivanju Opšteg radničkog društva. Tada su bila usvojena i pravila društva, koja vlasti nisu htele da potvrde.[4]
u toku januara[uredi | uredi izvor]
- U Beogradu doneta odluka o osnivanju Prve krojačke družine, na kooperativnoj osnovi. Ova družina je otpočela sa radom tokom februara.[4]
18. mart[uredi | uredi izvor]
- U toku francusko-pruskog rata u Parizu izbila pobuna radnika u kojoj je grad oslobođen i stvorena „Pariska komuna“. Ova kratkotrajna država bila je prva „radnička država“ na svetu u kojoj je sproveden niz društvenih reformi koja su kasnije imale dosta uticaja na dalji tok razvitka socijalističke ideologije. Snage odane francuskoj vladi, uz prusku pomoć, su uspele da uguše revoluciju. U toku tzv „krvave nedelje“ od 21. do 28. maja ubijeno je preko 30.000 Parižana.[4]
30. mart[uredi | uredi izvor]
3. april[uredi | uredi izvor]
- U Ljubljanu došao Johan Most, jedan od vođa austrijskog radničkog pokreta. On je trebalo da održi govor na radničkom zboru, ali su vlasti taj skup zabranile.[4]
6. april[uredi | uredi izvor]
- U Mariboru održan radnički zbor na kom je govorio Johan Most. Mariborsko obrazovno radničko društvo se tada, posle podele u austrijskom radničkom pokretu (na umerene i radikale) našlo u rukama radikalne struje, koju je predvodio Most.[4]
20. april[uredi | uredi izvor]
- U Pančevu, od 20. aprila do 4. juna u listu Pančevac počelo objavljivanje u nastavcima, Komunističkog manifesta Karla Marksa na srpskohrvatskom prevodu (kasnije je ovaj prevod štampan i kao brošura).[4]
29. april (17. april po s.k.)[uredi | uredi izvor]
- U Beogradu objavljen ogledni broj lista Radenik — prvog socijalističkog lista u Srbiji i na Balkanu. List je redovno počeo izlaziti 13. juna (1. juna po s.k.) iste godine, kao glasilo socijalističke grupe Svetozara Markovića. Zbog oštre kritike vlasti, list je zabranjen 29. maja (17. maja po s.k.) 1872. godine.[5]
3. maj[uredi | uredi izvor]
- U Zagrebu izbio štrajk stolara. Policija je u cilju zaustavljanja štrajka najpre uhapsila vođe štrajka, a potom su sledećeg uhapšeni i ostali štrajkači. Ubrzo su svi pušteni na slobodu.[5]
13. jun (1. jun po s.k.)[uredi | uredi izvor]
- U Kneževini Srbiji počela prodaja brošure Manifest komunističke partije od Karla Marksa, koja je bila štampana u Pančevu.[5]
18. jun[uredi | uredi izvor]
- U Vršcu osnovano Vršačko opšte radničko društvo čiji je cilj bio stručno i kulturno obrazovanje radnika, kao i održavanje slobodnih konferencija i drugih aktivnosti. Zbog političkih govora, koji su bili česti na radničkim zborovima, društvo je 1875. godine bilo zabranjeno.[5]
22. jul[uredi | uredi izvor]
- U Ljubljani izbio štrajk radnica fabrike bombona i slatkiša. Uz pomoć policije, štrajk je bio ugušen, a dve radnice, koje su bile organizatorke štrajka, su otpuštene.[5]
25. jul (13. jul po s.k.)[uredi | uredi izvor]
- U Beogradu list Radenik počeo u nastavcima da objavljuje „Građanski rat u Francuskoj“ od Karla Marksa.[5]
1842. 1848. 1849. 1850. 1853. 1857. 1858. 1864. 1866. 1867. 1868. 1869. 1870. 1871. 1872. 1873. 1874. 1875. 1876. 1878. |
1872. godina[uredi | uredi izvor]
13. januar[uredi | uredi izvor]
- U Zagrebu izbio štrajk tipografskih radnika, koji je okončan 21. januara. U toku štrajka Gradsko poglavarstvo je zabranilo rad Tipografskog društva i zaplenilo njegovu imovinu. Tipografi su potom primali novačnu pomoć od tipografskih društava iz Beča, Novog Mesta, Graca, Praga, Brna, Pešte i Pečuja.[5]
20. mart (8. mart po s.k.)[uredi | uredi izvor]
- U Beogradu list Radenik počeo objavljivati tekst „Šta je to radni dan“, koji je bio pisan prema članku Karla Marksa.[5]
22. avgust (10. avgust po s.k.)[uredi | uredi izvor]
- Knez Milan Obrenović postao punoletan i preuzeo vladarske dužnosti od namesništva.
1873. godina[uredi | uredi izvor]
19. januar[uredi | uredi izvor]
- U Zagrebu održana Osnivačka skupština Zagrebačkog radničkog društva. Skupština, kojoj je prisustvovalo oko 200 radnika, usvojila je pravila društva, koja su bila odobrena od Zemaljske vlade.[6]
23. januar[uredi | uredi izvor]
- U Zemunu pokrenut prvi socijalistički pedagoški časopis Učitelj. Ovaj prvi broj je izašao pod uredništvom Mite Neškovića. Drugi broj pod uredništvom Nikole Brašovana štampan je u Vršcu. Generalna komanda u Zagrebu je 18. januara 1874. donela odluku o zabrani časopisa.[6]
4. oktobar[uredi | uredi izvor]
- U Zagrebu izašao prvi broj lista Radnički prijatelj. Osnivači lista su bili zagrebački socijalisti, a cilj lista je bio političko obrazovanje radničkog staleža i širenje društvenog života. List je izlazio dva puta mesečno, pola na hrvatskom, a pola na nemačkom jeziku. Poslednji broj lista izašao je 25. aprila 1875. godine.[6]
29. oktobar[uredi | uredi izvor]
- U Zagrebu Zemaljska vlada odobrila pravila „Društva tiskarah i slovarah u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji“, čime je ovo društvo proširilo svoje delovanje na celu Hravtsku i istovremeno postalo preteča Saveza strukovnih organizacija tipografa.[6]
16. novembar[uredi | uredi izvor]
1842. 1848. 1849. 1850. 1853. 1857. 1858. 1864. 1866. 1867. 1868. 1869. 1870. 1871. 1872. 1873. 1874. 1875. 1876. 1878. |
1874. godina[uredi | uredi izvor]
u toku januara[uredi | uredi izvor]
- Zbog oštrih kritika vlasti Kneževine Srbije uhapšen Svetozar Marković i osuđen na devet meseci zatvora.
5. jul[uredi | uredi izvor]
- Hajduci Pere Tunguza napali turski karavan na planini Bišini (ovaj događa bio je povod za izbijanje Bosanskohercegovački ustanka.
9. jul[uredi | uredi izvor]
- Otpočeo Bosanskohercegovački ustanak protiv Osmanlijske vlasti. Ustanak je prouzrokovao izbijanje srpsko-turski rat (1876—1877). Iako se ustanak završio porazom, u sukob su se umešale zapadne sile što je dovelo do Berlinskog kongresa (1878) na kom je Austrougarska preuzela okupaciju Bosne i Hercegovine.
27. jul (15. jul po s.k.)[uredi | uredi izvor]
- U Kragujevcu pokrenut list Glas javnosti, koji je bio glasilo socijalističke grupe Svetozara Markovića i izlazio je tokom 1874. godine.[6]
3. avgust (22. jul po s.k.)[uredi | uredi izvor]
- U Beogradu objavljen prvi broj teorijskog, književnog i naučnog časopisa Rad. List je bio pokrenula socijalistička grupa Svetozara Markovića i izlazio je do 5. aprila 1875. (5. juna po s.k.).[6]
1875. godina[uredi | uredi izvor]
25. januar[uredi | uredi izvor]
21. februar[uredi | uredi izvor]
- U Zagrebu Zagrebačko radničko društvo, koristeći novi „Zakon o slobodi sastajanja“, organizovalo prvu javnu radničku skupštinu u prostorijama gradske pivare na kojoj je prisustvovalo oko 300 radnica.[6]
10. mart (26. februar po s.k.)[uredi | uredi izvor]
- U Trstu, gde je živeo od januara, umro Svetozar Marković (1846—1875) osnivač, vođa i ideolog socijalističkog pokreta u Srbiji.[6]
1842. 1848. 1849. 1850. 1853. 1857. 1858. 1864. 1866. 1867. 1868. 1869. 1870. 1871. 1872. 1873. 1874. 1875. 1876. 1878. |
1876. godina[uredi | uredi izvor]
1. januar (20. decembar 1876. po s.k.)[uredi | uredi izvor]
- U Beogradu Vlada Kneževine Srbije potvrdila pravila Družine tipografskih radnika. Ovo društvo je u početku imalo samo prosvetno-potporni karakter, a od 1896. definitivno je preraslo u sindikalnu organizaciju.[7]
27. februar (15. februar po s.k.)[uredi | uredi izvor]
- U Kragujevcu održane demonstracije radnika i sledbenika Svetozara Markovića. Ove demonstracije poznate su u istoriografiji kao „Crveno barjače“ — u Kragujevcu su na opštinskim izborima 13. novembra 1875. (1. novembar po s.k.) pobedili socijalisti, a vlasti su da bi sprečili predaju opštinske vlasti socijalistima za 27. februar (15. februar po s.k.) sazvale zbor građana, u nadi da će na njemu dođi do izražavanja nepoverenja građana prema socijalistima. Zakazani zbor, je uz masovno učešće radnika izglasao poverenje opštinskom odboru. Ova pobeda obeležena je masovnim radničkim demonstracijama. Povorka demonstranata, na čelu sa crvenom zastavom, na kojoj je bila ispisana reč „Samouprava“ i uz zvuke „Marseljeze“ prodefilovala je centralnim kragujevačkim ulicama.[7]
30. jun[uredi | uredi izvor]
- Od 30. juna 1876. do 3. mart 1878. vođen rat Kneževine Srbije i Knjaževine Crne Gore, pomognutih Ruskom Imperijom, protiv Osmanlijskog carstva. Uzrok za rat je bio Bosanskohercegovački ustanak (1874), a rezultovao je Berlinskim kongresom (1878) na kom su Srbija i Crna Gora postale nezavisne države.
1878. godina[uredi | uredi izvor]
13. jun[uredi | uredi izvor]
- U Beču od 13. juna do 13. jula održan Berlinski kongres na kom je došlo do dogovora između zapadnih sila (Nemačka, Austrougarska, Francuska, Ujedinjeno Kraljevstvo, Italija) i Rusije, s jedne i Osmanlijskog carstva s druge strane. Kao rezultat ovog kongresa — Kneževina Srbija je postala nezavisna država i dobila je teritorijalno proširenje (teritorije osvojene u ratu); Knjaževina Crna Gora je postala nezavisna država; Kneževina Rumunija je postala nezavisna država; Austrougarska je okupirala Bosnu i Hercegovinu; Severna Bugarska je postala vazalna kneževina u okviru Turske, a Južna Bugarska je postala autonomna pokrajina, takođe u okviru Turske.
29. jul[uredi | uredi izvor]
- Započela austrougarska okupacija Bosne i Hercegovine. Tokom ulaska austrijske vojske u Bosnu i Hercegovinu u mnogim mestima su joj Turci, uprkos zabrane sultana, pružali otpor (okupacija je trajala do 1908. kada je izvršena aneksija).
u toku septembra[uredi | uredi izvor]
- U Novom Sadu pokrenut socijalistički list Straža, pod uredništvom Laze Pačua i Pere Todorovića i drugih sledbenika Svetozara Markovića. Časopis je izlazio jednom mesečno, a zabranjen je 1879. godine, zbog propagiranja socijalističkih ideja.[7]
1842. 1848. 1849. 1850. 1853. 1857. 1858. 1864. 1866. 1867. 1868. 1869. 1870. 1871. 1872. 1873. 1874. 1875. 1876. 1878. |
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v g d Hronologija 1 1980, str. 1.
- ^ a b v g Hronologija 1 1980, str. 2.
- ^ a b v g d đ e Hronologija 1 1980, str. 3.
- ^ a b v g d đ e ž z i j k l lj Hronologija 1 1980, str. 4.
- ^ a b v g d đ e ž Hronologija 1 1980, str. 5.
- ^ a b v g d đ e ž z i Hronologija 1 1980, str. 6.
- ^ a b v Hronologija 1 1980, str. 7.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Pregled istorije Saveza komunista Jugoslavije. Beograd: Institut za izučavanje radničkog pokreta. 1963. COBISS.SR 54157575
- Hronologija radničkog pokreta i SKJ 1919—1979. tom I 1919—1941. Beograd: Narodna knjiga; Institut za savremenu istoriju. 1980. COBISS.SR 1539739342
- Istorija Saveza komunista Jugoslavije. Beograd: Izdavački centar „Komunist”; Narodna knjiga; Rad. 1985. COBISS.SR 68649479