Šlajz (prevodnica) kod Bečeja
Šlajz kod Bečeja | |
---|---|
Opšte informacije | |
Mesto | Bečej |
Opština | Bečej |
Država | Srbija |
Vrsta spomenika | Prevodnica |
Vreme nastanka | 1895-1899. |
Tip kulturnog dobra | Spomenik kulture od izuzetnog značaja |
Nadležna ustanova za zaštitu | Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Novog Sada |
www |
Prevodnica (Šlajz) kod Bečeja je deo je sistema Dunav-Tisa-Dunav i spomenik kulture od izuzetnog značaja.[1]
Istorija
[uredi | uredi izvor]Prevodnica „Šlajz“ kod Bečeja, deo je sistema Velikog bačkog kanala (1793–1801), kojeg je projektovao i gradio ugarski plemić i inženjer Jožef Kiš. Kanal je posle izgradnje bio prvi plovni put u Evropi, koji je istovremeno služio i za melioraciju i preteča je velikog savremenog hidrosistema Dunav–Tisa–Dunav.
Izgled prevodnice
[uredi | uredi izvor]Sagrađena je nakon odluke ugarske vlade da se preseli ušće kanala koje se do tada nalazilo kod Bačkog Gradišta. Bazen prevodnice je zaštićen nasipom, dok pravac toka vode na ulazu i izlazu kao i sam mehanizam obezbeđuju po dva masivna elipsoidna stuba obložena keramičkim glaziranim opekama. Vrata prevodnice i mehanizam za njihovo pokretanje metalne su konstrukcije. Ulazna i izlazna vrata su klizna, sa pomeranjem pomoću krana fiksiranog na obe strane obale. U početku, mehanizam je pomeran udruženom ljudskom snagom koja je kasnije zamenjena električnom energijom.
Prevodnica više nije u funkciji, pošto je posle Drugog svetskog rata izgrađena nova u blizini. Međutim, nivo vode u kanalu obezbeđen je betonskom ustavom na mestu kapije prema ušću.[2]