10. izdanje Systema Naturae
10. izdanje Systema Naturae knjiga je koju je napisao Karl fon Line i objavio u dva toma 1758. i 1759. godine, čime je označio početak zoološke nomenklature. U njoj je Line predstavio binomijalnu nomenklaturu za životinje, što je već uradio za biljke u svojoj publikaciji iz 1753. godine pod nazivom Species Plantarum.
Počeci[uredi | uredi izvor]
Pre 1758-e, mnogi biološki katalozi su koristili polinomijalna imena za taksone koja su predstvaljena u njima, uključujući taksone iz prethodnih edicija Systema Naturae. Prva upotreba binomijalnih imena za zoološku nomenklaturu bila je u 10-om izdanju Systema Naturae. Internacionalna Komisija za Zoološku Nomenklaturu je uzela 1. januar 1758. kao početni datum zoološke nomenklature.[1] Imena publikovana pre toga su sada nedostupna, bez obrira što bi možda neka od njih zadovoljila današnja pravila opisivanja vrsta. Jedina publikacija koja ima prioritet nad 10. edicijom je Klark Aleksandar Klerkova publikacija pod nazivoma šved. Svenska Spindlar ili lat. Aranei Suecici, publikovana 1757. godine, ali se uzima da je publikovana istog datuma kao i Systema Naturae.[1]
Revizije[uredi | uredi izvor]
Za vreme Lineovog života, Systema Naturae je bila pod stalnom revizijom. Napredak je bio deo novih i neprestano širećih izdanja. U prvom izdanju iz 1735. godine, kitovi i lamantini su bili klasifikovani kao ribe (tako se tada mislilo), a u 10. izdanju su pomereni u okviru klase sisara.[2]
Životinje[uredi | uredi izvor]
Carstvo životinja (kako ga je opisao Line): Životinje osećaju sredstvima žive organizacije i pune su života zbog medularne (možda moždane ili neurotransmiterske) supstance. Percepiraju nervima i kreću se snagom volje. Imaju delove sa različitom svrhom u životu, organe kojima osećaju različite spoljašnje stimuluse ili snagu da na njih reaguju na različite načine. Sve potiču od jaja. Unutrašnja i spoljašnja građa, komparativna anatomija, navike, instinkti i različita međusobna povezanost su detaljno opisani od strane autora koji se bave ovim predmetom istraživanja.[3]
Lista je bila prelomljena na prvobitnih 6 klasa koje je Line opisao u životinjskom carstvu: Mammalia (Sisari), Aves (Ptice), Amphibia (Vodozemci i gmizavci), Pisces (Ribe), Insecta (Insekti) i Vermes (Crvi). Ove klase su nastale istraživanjem unutrašnje anatomije, prikazane u ovom ključu:[3]
- Srce sa dve 2 pretkomore i 2 komore. Toplokrvni, crvena krv
- Srce sa 1 pretkomorom i 1 komorom. Hladnokrvne, crvena krv
- Pluća prisutna, ali dišu i škrgama: Vodozemci i gmizavci
- Spoljašnje škrge: Ribe
- Srce sa 1 prekomorom i bez komore. Hladnokrvne, limfoidna krv
Po sadašnjim standardima, ribe i crvi su samo opisna imena za širi spektar grupa koji je u njima, insekti su u Lineovoj klasifikaciji sadržali paukolike životinje i rakove, a jedan red vodozemca i gmizavaca je imao ajkule, paklare i jesetre kao deo grupe.
Sisari[uredi | uredi izvor]
Line je opisao sisare kao: Životinje koje hrane svoje mladunce pomoću mlečnih bradavica. U spoljašnjoj i unutrašnjoj građi podsećaju na čoveka: većina njih je četvoronožna i sa čovekom, kao prirodnim neprijateljem, nastanjuju površinu Zemlje. Najveći, najmanje brojni, naseljavaju okean.[3]
Line je razdvojio sisare na osnovu brojeva, položaja i strukture njihovih zuba na sledeće grupe i rodove:
- Primates: Homo (čovek), Simia (majmuni i čovekoliki majmuni), Lemur (lemuri i leteći lemuri) i Vespertilio (slepi miševi)
- Bruta: Elephas (slonovi), Trichechus (lamantini), Bradypus (lenjivac), Myrmecophaga (mravojedi) i Manis (ljuskavci)
- Ferae: Phoca (foke), Canis (psi i hijene), Felis (mačke), Viverra (mungosi i cibetke), Mustela (lasice i srodnici) i Ursus (medvedi)
- Bestiae: Sus (svinja), Dasypus (armadilosi), Erinaceus (ježevi), Talpa (krtica), Sorex (rovčica) i Didelphis (oposumi)
- Glires: Rhinoceros (nosorog), Hystrix (bodljikavi prasići), Lepus (kunići i zec), Castor (dabar), Mus (miševi i pacovi i srodnici) i Sciurus (veverica)
- Pecora: Camelus (kamila), Moschus (mošusni jeleni), Cervus (Jeleni i žirafe), Capra (koza i antilopa), Ovis (ovca) i Bos (govedo)
- Belluae: Equus (konji) & Hippopotamus (Nilski konji)
- Cete: Monodon (narvali), Balaena (grbavi kit), Physeter (ulješura) i Delphinus (delfini i pliskavice)
Ptice[uredi | uredi izvor]
Line je opisao ptice kao: Lep i radostan deo kreirane prirode koji sačinjavaju životinje koje imaju telo pokriveno perjem i paperjem, produženih i ogoljenih vilica (kljun), sa dva krila formiranih za letenje i dve stopala. To su vazdušni, vokalni, hitri i lagani i lišeni spoljašnjeg uha, usana, zuba, skrotuma, materice, bešike, epiglotisa, lat. corpus callosum-a i njegovog luka i bez dijafragme organizmi.[3]
Line je podelio ptice na osnovu karatkteristika kljuna i stopala i to je uključivalo sledećih 6 redova i 63 roda:
- Accipitres: Vultur (lešinari i kondori), Falco (sokolovi, orlovi, i srodnici), Strix (sove) i Lanius (svračke)
- Picae: Psittacus (papagaji), Ramphastos (tukani), Buceros (kljunorošci), Crotophaga (ani), Corvus (vrana i gavrani), Coracias (modrovrane i vuge), Gracula (mine), Paradisea (rajske ptice), Cuculus (kukavice), Jynx (vijoglave), Picus (žune), Sitta (Brgljezi), Alcedo (vodomari), Merops (pčelarice), Upupa (pupavci), Certhia (puzići) i Trochilus (kolibriji)
- Anseres: Anas (patke, guske i labudovi), Mergus (ronci), Alca (njorke i morski papagaji), Procellaria (burnice), Diomedea (albatrosi i pingvini), Pelecanus (pelikani i srodnici), Phaethon (tropske ptice), Columbus (gnjurci i severni gnjurci), Larus (galebovi), Sterna (čigre) i Rhyncops (vodoseke)
- Grallae: Phoenicopterus (flamingosi), Platalea (kašičare), Mycteria & Tantulus (rode), Ardea (čaplje, ždralovi i srodnici), Scolopax (munjače, ibisi i srodnici), Tringa (liskonoge i sprudnici i šljuke), Charadrius (žalari), Recurvirostra (sabljarke), Haematopus (ostrigari), Fulica (liske i srodnici), Rallus (barske koke), Psophia (trubači), Otis (droplje) & Struthio (nojevi)
- Gallinae: Pavo (paunovi), Meleagris (ćurke), Crax (gologlavke), Phasianus (fazani i koke) i Tetrao (tetrebi i srodnici)
- Passeres: Columba (golubi i grlice), Alauda (ševe i trepteljke), Sturnus (čvorci), Turdus (drozdovi), Loxia (kardinali, zimovke i srodnici), Emberiza (strnadice), Fringilla (zebe), Motacilla (pliske), Parus (senice), Hirundo (laste i prave čiope) i Caprimulgus (legnjevi)
Vodozemci i gmizavci[uredi | uredi izvor]
Line je opisao "Amphibia" (objedinjuje gmizavce i vodozemce) kao: Životinje koje se prepoznaju po hladnom i golom telu; krutim i izražajnim držanjem; sa grubim oglašavanjem; uglavnom jezivo obojene; lošeg mirisa; neki broj vrsta je opremljen užasnim otrovom; sve su sa hrskavičavim kostima, slabom cirkulacijom, odličnim čulom sluha i vida, velikim plućnim sudovima, izdeljenom jetrom, produženim debelim želucem i sa hepatičnim,i pankreatičnim odvodom: razlikuju se u građi dijafragme, ne transpirišu (ne znoje se), mogu da žive drugo bez hrane, otporni organizmi i imaju moć da proiѕvedu deo koji nedostaje ili je uništen; neki podložni metamorfozi; neki odbacuju (presvlače) svoju kožu; neki su stalno u suvozemnoj, dok su drugi stalno vezani za vodu i neki su ukočeni tokom zime.[3]
Line je podelio vodozemce i gmizavce na osnovu strukture udova i načina disanja na sledeće grupe:[4]
- Reptiles: Testudo (kornjače), Draco (leteći zmaj), Lacerta (gušteri, repati vodozemci i krokodili) i Rana (žabe)
- Serpentes: Crotalus (zvečarke), Boa (pitoni i udavi), Coluber (smukovi i kobre), Anguis (slepići i slepe zmije), Amphisbaena (crvoliki gušteri) i Coecilia (cecilije)
- Nantes: Petromyzon (paklare), Raja (raže), Squalus (ajkule), Chimaera (himere), Lophius (udičarke) i Acipenser (jesetre)
Ribe[uredi | uredi izvor]
Line je opisao ribe kao: Uvek nastanjuju vodu; hitre su u svom kretanju i nezasate u svom apetitu. Dišu pomoću škrga koja su u opštem slučaju povezana koštanim lukom; plivaju pomoću radijalnih peraja i prekrivene su hrskavičavim krljuštima. Pored delova tela koja su zajednička sa ostalim životinjama, one su opremljene svetlucavom membranom i većina njih ima mehur, čijom se konstrikcijom ili dilatacijom podižu i spuštaju u vodi u zavisnosti od njihove želje.[3]
Line je podelio ribe na osnovu pozicije leđnih i grudnih peraja na sledeće grupe:[3]
- Apodes: Muraena (jegulje), Gymnotus (ribe noževi), Trichiurus (sabljolike ribe), Anarhichas (morski vukovi), Ammodytes (peščanke Stromateus (ribe leptiri) i Xiphias (sabljarke)
- Jugulares: Callionymus (lirovke), Uranoscopus (zvezdoglede ribe), Trachinus (morski zmajevi), Gadus (bakalar i srodnici) i Ophidion (hujke)
- Thoracici: Cyclopterus (okrugloperajke), Echeneis (prilepuše), Coryphaena (korifene), Gobius (glavoči), Cottus (peševi), Scorpaena (škarpinke), Zeus (kovači), Pleuronectes (pljosnatice), Chaetodon (ribe anđeli), Sparus (ljuskavice), Labrus (usnatice), Sciaena (lutjanice), Perca (grgeči), Gasterosteus (gregorci), Scomber (skuše i tune), Mullus (barbuni) i Trigla (trigle)
- Abdominales: Cobitis (vijuni), Silurus (barski somovi), Loricaria (oklopljeni somovi), Salmo (lososi i pastrmke), Fistularia (kornet ribe), Esox (štuke), Argentina (Argentinidae), Atherina (srebrnoboke), Mugil (cipli), Exocoetus (poletuše), Polynemus (konpoperke), Clupea (haringe) i Cyprinus (šarani)
- Branchiostegi: Mormyrus (ribe slovoni), Balistes (kostorošci), Ostracion (Ostraciidae), Tetrodon (ribe baloni), Centriscus (snajper ribe), Syngnathus (ribe igle i morski konjići) i Pegasus (ribe pegazi)
Insekti[uredi | uredi izvor]
Line je opisao insekte(koji su sadržani u zglavkarima, uključujući insekte, rakove, paukolike zglavkare i druge) kao: Mnogobrojna i raznovrsna grupa malih životinja koje dišu preko otvora na bokovima tela, opremljene tvrdom kožom ili prekriveni dlakama; opremljeni sa mnogo stopala i pookretnim antenama (ili rogovima), koji idu od glave i koji su verovatno sa čulhom fukcijom.[5]
Line je podelio insekte na oshovu forme krila na sledeće redove i rodove:[6]
- Coleoptera: Scarabaeus (kotrljani), Dermestes (slaninari i muzejske bube), Hister (bube klovnovi), Attelabus (surlaši savijači listova), Curculio (surlaši), Silpha (strvinari), Coccinella (bubamare), Cassida (bube kornjače), Chrysomela (bube listare), Meloe (majci), Tenebrio (crne bube), Mordella (Mordellidae), Staphylinus (kratkokrilci), Cerambyx (strižibube), Cantharis (vojnik bube ili mekotelke), Elater (skočibube), Cicindela (trčuljci), Buprestis (krasci), Dytiscus (gnjurci), Carabus (Carabus vrste), Necydalis (Necydalinae), Forficula (uholaže), Blatta (bubašvabees) i Gryllus (i ostali pravokrilci)
- Hemiptera: Cicada (cvrčci), Notonecta (leđnoplivajuće stenice), Nepa (vodene škorpije), Cimex (krevetne stenice), Aphis (biljne vaši), Chermes (vinene biljne vaši), Coccus (štitaste vaši) i Thrips (tripsi ili pepelnice)
- Lepidoptera: Papilio (leptiri), Sphinx (veštice), Phalaena (moljci)
- Neuroptera: Libellula (vilini konjici nejednakih krila i vilini konjici jednakih krila), Ephemera (vodeni cvetovi), Phryganea (vodeni moljci), Hemerobius (mrežokrilci), Panorpa (muve-škorpije) i Raphidia (vrataši)
- Hymenoptera: Cynips (galičaste ose), Tentheredo (Symphyta), Ichneumon (Ichneumonoidea), Sphex (ose kopačice), Vespa (ose), Apis (pčele), Formica (mravi) i Mutella (beskrilne ose)
- Diptera: Oesyrus (Oestridae), Tipula (Tipulidae), Musca (prave mušice), Tabanus (obadi), Culex (komarci), Empis (Empididae), Conops (Conopidae), Asilus (Asilidae), Bombylius (Bombyliidae) i Hippobosca (Hippoboscidae)
- Aptera: Lepisma (Zygentoma), Podura (kolembole), Termes (termiti), Pediculus (vaši), Pulex (buve), Acarus (grinje i krpelji), Phalangium (kosci), Aranea (pauci), Scorpio (skorpije), Cancer (krabe, jastozi i srodnici), Monoculus (Cladocerai srodnici), Oniscus (mokrice), Scolopendra (stonoge) i Julus (gijin češalj)
Crvi[uredi | uredi izvor]
Line je opisao crve kao: Životinje koje se sporo kreću, meke građe, mogu da povećaju svoje telo, nadoknade iѕgubljene delove tela, vrlo istrajni i nastanjuuju vlažna mesta. Mnogi od njih nemaju izraženi glaveni region ili glavu i mnogi su bez stopala. Prepoznatljivi su po svojim pipcima. U starijim vremenima bili su zvani kao neperfektne životinje, pošto su bili bez ušiju, nosa, očiju i nogu, pa su se po tome razlikovali od insekata.[7]
Line je crve podelio na osnocu građe tela na sledeće grupe:[7]
- Intestina: Gordius (Nematomorpha), Furia, Lumbricus (gliste), Ascaris (askaris), Fasciola (metilji), Hirudo (pijavice), Myxine (slepulje), Teredo (Teredo)
- Mollusca: Limax (puževi golaći), Doris (morski puževi golaći), Tethys (Tethydidae), Nereis (Nereis), Aphrodita (Aphrodita), Lernaea (Lernaea), Priapus (prijapulide i sase), Scyllaea (Scyllaeidae), Holothuria (salpe i portugalska krstarica), Triton (Charonia), Sepia (hobotnice, lignje i sipe), Medusa (meduze), Asterias (morske zvezde), Echinus (morski ježevi)
- Testacea: Chiton (hitoni), Lepas (Cirripedia ), Pholas (Pholadidae), Myes (Myidae), Solen (Solenidae), Tellina (Tellinidae), Cardium (Cardiidae), Donax (Donacidae), Venus (Veneridae), Spondylus (spondilusi), Chama (Chamidae), Arca (školjke hojevog kovčega), Ostrea (ostrige), Anomia (Anomiidae), Mytilus (dagnje), Pinna (lepezaste školjke), Argonauta (papirni nautlus), Nautilus (nautilusi), Conus (konusne školjke), Cypraea (Cypraeidae), Bulla (Bullidae), Voluta (Volutidae), Buccinum (Buccinidae), Strombus (Strombidae), Murex (Muricidae), Trochus (Trochidae), Turbo (Turbinidae), Helix (puževi), Neritha (Neritidae), Haliotis (abaloni), Patella (prilepci), Dentalium (zubolike školjke), Serpula (Serpulidae)
- Lithophyta: Tubipora (organoliki korali), Millepora (Milleporidae), Madrepora (Scleractinia)
- Zoophyta: Isis (meki korali), Gorgonia (morske lepeze), Alcyonium (plaštaši), Tubularia (Tubularia), Eschara (morske mahovine), Corallina (koralne alge), Sertularia (morske mahovine), hidre, Pennatula (morske olovke), Taenia (pantljičare), volvoks
Biljke[uredi | uredi izvor]
Drugi tom, publikovan 1759. godine je sadržao opis carstva biljaka (Plantae), u kom je Line uključio kako prave biljke, tako i gljive, alge i lišajeve. Osim ponavljanja nekih vrsta koje je prethodno naveo u njegovoj Species Plantarum (1753) i onih koje su objavljene u periodu između, Line je opisao nekoliko stotina novih biljnih vrsta. Vrste iz Species Plantarum bile su numerisane, dok su nove vrste bile označene slovima.[8] Mnoge biljke su poslate Lineu od strane njegovih dopisnika iz inostranstva, uključujući Johanes Burmana i David de Gortera u Južnoafričkoj Republici, Patrik Brauna, Filip Milera i Džona Elisa u Americi, Žan-Fransoa Segjea, Karlo Alionia i Kasimir Kristof Šmidela na Aplima, Groter i Johan Ernst Hebenstrejta u orijentu i Fransoa Boasie de Savaž de Lakroa, Žerard i Barnade Gabriela, širom Evrope.[9]
Nove biljne vrste opisane u 10. izdanju lat. Systema Naturae su:
- Adiantum aethiopicum
- Allionia incarnata
- Alyssum alyssoides
- Amaranthus albus
- Amaranthus cruentus
- Amaranthus gangeticus
- Amyris elemifera
- Anacamptis papilionacea
- Anacamptis sancta
- Apocynum androsaemifolium
- Arbutus andrachne
- Batis maritima
- Brassia caudata
- Bucida buceras
- Calycanthus floridus
- Campanula barbata
- Carex capitata
- Carex distans
- Carpobrotus edulis
- Catharanthus roseus
- Cecropia peltata
- Cedrela odorata
- Chromolaena odorata
- Chrysophyllum oliviforme
- Cissus sicyoides
- Coccoloba pubescens
- Coccoloba uvifera
- Cochlearia anglica
- Coilostylis ciliaris
- Cordyline fruticosa
- Croton glandulosus
- Cunila mariana
- Cunonia capensis
- Desmostachya bipinnata
- Dorstenia drakena
- Echinochloa colona
- Equisetum giganteum
- Excoecaria agallocha
- Genipa americana
- Geranium pusillum
- Hydrastis canadensis
- Grias cauliflora
- Halesia carolina
- Heliotropium arborescens
- Heliotropium arborescens
- Hibiscus cannabinus
- Holcus mollis
- Illicium anisatum
- Inula spiraeifolia
- Ipomoea hederifolia
- Juglans cinerea
- Krameria ixine
- Lactuca canadensis
- Lagerstroemia indica
- Lamium orvala
- Lecythis ollaria
- Magnolia acuminata
- Magnolia grandiflora
- Magnolia tripetala
- Mucuna pruriens
- Oenothera perennis
- Paeonia tenuifolia
- Paspalum distichum
- Passiflora quadrangularis
- Pectis ciliaris
- Pectis linifolia
- Pedalium murex
- Persicaria perfoliata
- Phytolacca icosandra
- Poa palustris
- Polemonium reptans
- Polycarpon tetraphyllum
- Portlandia grandiflora
- Ranunculus parviflorus
- Reseda odorata
- Rheum palmatum
- Rosa pimpinellifolia
- Sagittaria lancifolia
- Salix retusa
- Saxifraga cuneifolia
- Scabiosa prolifera
- Sesuvium portulacastrum
- Silphium perfoliatum
- Talinum fruticosum
- Triplaris americana
- Tripsacum dactyloides
- Turbina corymbosa
- Ursinia anthemoides
- Veronica austriaca
- Zinnia peruviana
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b „Article 3”. International Code of Zoological Nomenclature (4th izd.). 1999. ISBN 978-0-85301-006-7.
- ^ „Systema Naturae - an epoch-making book”. Linné on line. Uppsala Universitet. 2008. Pristupljeno 30. 8. 2010.
- ^ a b v g d đ e Carl von Linné, preveo Vilijan Turton (1806). Volume 1. A general system of nature: through the three grand kingdoms of animals, vegetables, and minerals, systematically divided into their several classes, orders, genera, species, and varieties. London: Lackington, Allen, and Co.
- ^ Kenneth Kitchell, Jr. & Harold A. Dundee (1994). „A trilogy on the herpetology of Linnaeus's Systema Naturae X” (PDF). Smithsonian Herpetological Information Service. 100: 1—61.
- ^ Carl von Linné, translated by William Turton (1806). Volume 2: Insects. A general system of nature: through the three grand kingdoms of animals, vegetables, and minerals, systematically divided into their several classes, orders, genera, species, and varieties. London: Lackington, Allen, and Co.
- ^ Winsor, Mary P. (1976). „The development of Linnaean insect classification”. Taxon. 25 (1): 57—67. JSTOR 1220406.
- ^ a b Carl von Linné, translated by William Turton (1806). Volume 4: Worms. A general system of nature: through the three grand kingdoms of animals, vegetables, and minerals, systematically divided into their several classes, orders, genera, species, and varieties. London: Lackington, Allen, and Co.
- ^ Baum, Bernard R. (1968). „The problem of typifying certain names in Linnaeus's Systema Naturae ed. 10”. Taxon. 17 (5): 507—513. JSTOR 1216048.
- ^ Linnaeus, Carl (1759). „Volume 2. Regnum Vegetabile”. Systema Naturae (10th izd.). Stockholm: Laurentius Salvius.