Akutno trovanje amfetaminima
Akutno trovanje amfetaminima jedna je od bolest izazvana namernim ili slučajnim unosom preparata iz ove grupe, praćeno promenom mentalnog stanja.[1]
Srbija na spidu: Podaci Kancelarije za borbu protiv droga Republike Srbije pokazuju da Novi Sad prednjači u količini zaplenjenog amfetamina - u 2015. godini u srpskoj Atini uhvaćeno je nešto više od pet kilograma amfetamina. Novi Sad poslednjih godina važi za stecište amfetamina dok su okolna sela sve češća adresa za ilegalne laboratorije. Za petama je Beograd sa nešto više od tri i po kila, a tu je i Subotica sa oko tri kilograma "spida". Leskovac je rekorder na dnu tabele sa svega 0,41 gramom zaplenjenim u 2015. godini.[2] |
Populularni nazivi
[уреди | уреди извор]Amfetamin — „ulična droga” — led — kristal — kristalni met — speed — crank — glass — base — whizz.
Istorija
[уреди | уреди извор]
Amfetamini kao derivati feniletiamina, otkriveni su 1887.godine. Smatra se da je amfetamin prvi put proizveo nemački hemičar Leuckart 1880. godine. Značajnu upotrebu amfetamin je ima tokom Drugog svetskog rata, zbog snažne stimulacija CNS-a i adrenergičkih (simpatikomimetski) efekti na periferiji. Naime kada su engleski piloti bombardovali nemačke gradove, zbog dugih noćnih letova dobijali su amfetamin da ne bi zaspali na borbenim zadacima. Kasnije je utvrđeno da su mnogi zapali u shizofreniju, pa je prepoznata opasnost od amfetamina. Dugo uzimanje ovog leka vodilo je u toksične psihoze, slične šizofreniji.
U današnje vreme kada se brzo živi, a provod je najluđi noću, upotreba amfetamina je opet postala aktuelna. Pod nazivom „ulična droga”, led, kristal, kristalni met, speed, crank ili glass, danas su amfetamini zbog svog stimulativnog efekta postali sve popularniji, posebno kod adolescenata i mladih.
Za medicinu amfetamin je, lek koji suzbija osećaj umora. Danas u Americi, ali i u ostalim razvijenim zemljama, daje deci koja su mnogo nemirna, sa dijagnozom poremećaja pažnje i povećane hiperaktivnosti.
Međutim metamfetamin, koji se ponekad primenjuje u zdravstvene svrhe (kod poremećaja s nedostatkom pažnje–hiperaktivnošću, gojaznosti i narkolepsije) lako se proizvodi na nezakonit način a njegovo uzimanje je postalo prošireno u Holandiji, Velikoj Britaniji i Severnoj Americi. Nezakonito uzimanje metamfetamina je glavni oblik zloporabe amfetamina u Severnoj Americi, jer je stimulativna droga, koja je sintetička, i kriminalno je što se tehnološkim postupcima od nekih potpuno bezazlenih supstanci može dobiti proizvodnjom u nelegalnim laboratorijama.
Amfetamin ima značajnu ulogu i u istoriji dopinga u sportu: nekoliko biciklista je umrlo zbog korišćenja amfetamina, jer ova supstanca suzbija osećaj umora, pa se sportista i pored naprezanja ne oseća da mu trpi srce, jetra, mišići, jer mozak ne dobija pravu informaciju o umoru.
Vrste amfetamina
[уреди | уреди извор]
Amfetamin (CAS-300-62-9) je član fenetilamin grupe koja uključuje niz supstanci koje mogu biti stimulansi, entaktogeni ili halucinogeni. Amfetamin je N,α-metilfenetilamin.[3]
Baza amfetamina je bezbojno i lepljivo ulje koje je netopljivo u vodi. Najčešći oblik soli je sulfat (CAS-60-13-9): bel ili bezbojan prah rastvorljiv u vodi. Ilegalni proizvodi uglavnom dolaze u obliku praha. Tablete koje sadrže amfetamin mogu nositi slične logotipove kao što su na MDMA i druge ekstazi tablete.
Amfetamin, bilo da je reč o čistom, ili o nekom derivatu ove supstancije ili u kombinaciji – nikada nije bezopasan. Po američkoj klasifikaciji, to je droga drugog stepena. Heroin je, na primer, droga prvog stepena. Amfetamin se danas koristi masovno u sledećim oblicima:
Halucinogeni amfetamini | meskalin — metilendioksiamfetamin (MDA) - metilendioksimetamfetamin (MDMA) - metilendioksietamfetamin (MDEA) - 4-metil-2-5-dimetoksiamfetamin |
Derivati amfetamina | metamfetamin „led” - fentermin - fenmetrazin - fenfluramin - metilfenidat - fenilpropanolamin - efedrin |
Farmakologija
[уреди | уреди извор]
Amfetamin je stimulans centralnog nervnog sistema koji izaziva:
- povišeni krvni pritisak
- tahikardiju
- osećaji povećanog samopouzdanja, društvenosti i energije
- potisivanje apetita i umora što dovodi do nesanice.
Oralnom primenom, efekat obično nastaje u roku od 30 minuta i može potrajati satima, da bi se kasnije razvio osećaj razdražljivosti, nemira, uznemirenosti, depresije i bezvoljnosti.
Amfetamin povećava aktivnost noradrenalina i dopamina u sistemu neurotransmitera.
Amfetamin je manje snažan od metamfetamina, ali u nekontrolisanim situacijama efekti se gotovo ne razlikuju.
Akutna intoksikacija uzrokuje ozbiljne kardiovaskularne poremećaje, kao i probleme u ponašanju koji uključuju uznemirenost, zbunjenost, paranoju, impulzivnost i nasilje. Hronična primena amfetamina izaziva neurohemijske i neuroanatomske promene.[4]
Klinička slika
[уреди | уреди извор]
- Lako trovanje
- Povećanje psihomotorne aktivnosti, nesanica, mučnina, povraćanje.
- Usta suva, koža lica rumena, zenice široke refleksi pojačani.
- Srednje teško trovanje
- Pored napred navedenog javlja se izrazita hiperaktivnost, konfuznost, ubrzano disanje, skok krvnog pritiska i tahikardija sa mogućim poremećajima srčanog ritma.
- Telesna temperatura je povišena uz prisustvo profuznog znojenja.
- Teško trovanje
- Dolazi do potenciranja napred navedenih simptoma (izrazita hipertenzija i tahikardija sa ozbiljnim poremećajima srčanog ritma, izrazita hiperpireksija, konvulzije i poremećaji svesti do nivoa kome).
- Smrtni ishod
U najtežim slučajevima je moguć smrtni ishod, zbog ozbiljnog poremećaja srčanog ritma, izrazite hipertermije, izrazite hipertenzije (sa mogućom intrakranijalnom hemoragijom ili infarktom) i encefalopatije.
Manifestacije od strane | Znaci i simptomi |
---|---|
Centralnog nervnog sistema |
|
Kardiovaskularnog sistema |
|
Gastrointestinalnog sistema |
|
Kožnog sistema |
|
Genitourinanog sistema |
|
Očnog sistema |
|
- Fetalna ekspozicija
Fetalna ekspozicija se dešava kod upotrebe amfetamina u trudnoći i može dovesti do prenatalnih komplikacija:
- povećanja učestalosti prevremenog porođaja,
- izmenjenih oblika neonatalnog ponašanja (abnormalni refleksi,
- ekstremne iritabilnost).
- a ima indicija da dovodi i do kongenitalnih deformacija.
Diferencijalna dijagnoza
[уреди | уреди извор]Diferencijalno dijagnostički kod trovanja amfetaminima treba posumnjati na:
|
|
Dijagnoza
[уреди | уреди извор]Dijagnoza mse postavlja na osnovu:
- pozitivne anamneze (poseta „rave” koncertima, držanje dijete zbog viška TT i sl.
- kliničke slike (napred opisane)
- dokazivanja amfetamina - u biološkom materijalu (krv, mokraća)
Terapija
[уреди | уреди извор]Prehospitalna terapija
[уреди | уреди извор]Prehospitalno zbrinjavanje pacijenata sa intoksikacijom amfetaminima često zahteva fizičko i hemijsko ograničavanje pacijenta i lečenje komplikacija intoksikacije, uključujući napade, gubitak kompetentnih disajnih puteva, srčane disritmije i traume.[8]
Lečenje na odeljenju intenzivne nege
[уреди | уреди извор]Kod pacijenti sa trovanjem amfetaminom, kod kojih nisu prisutni znaci ili simptoma koji ugrožavaju život, mogu se tretirati sedativima i praćenjem.
Komplikacije mogu zahtevati:
- uspostavljanje prohodnosti disajnih puteva
- reanimaciju infuzionim tečnosti ili drugim merama za rashlađenje.
- opservaciji u sigurnom i tihom okruženju.
U slučaju ekstremnog uzbuđenja i panike mogu biti od koristi anksiolitici, a u psihozama indikovana je kratkotrajno upotrebita neuroleptika.
Kod pacijenata koji su trovanje izazvali oralnim gutanjem anfetamina, vrši se dekontaminacija gastrointestinalnog (GI) sistema:
- primenom aktivnog uglja (koji apsorbuje 100-1.000 mg leka po gramu ugljenika)
- orogastričnom lavažom (ispirtanja), koje nije neophodno.
Postavljanje Folijevog katetera može biti korisno za praćenje količine izlučene mokraće, posebno u situacijama u kojima se primenjuju diuretici za korekcijue edema pluća, i/ili zbog praćenja nivoa smanjenjennja mokrenja zbog efekata amfetamina na mišiće sfinktera mokraćne bešike. Brza procena punjenja mokraćne bešike može se obaviti i ultrasonografijom ili palpacijom bešike.
Agitacija ili trajni napadi kod pacijenata sa trovanjem amfetaminima zahtevaju primenu benzodiazepina, ali i mirno i umirujuće okruženje.
Značajne srčane aritmije mogu zahtevati kardioverziju, defibrilaciju i primenu antiaritmijskih lekova.
Kako često produžena i hipertenzija, ona može predstavljati kardiovaskularni rizik. Primenom benzodiazepina za sedaciju (nespecifična simpatoliza) može se obaviti početno regulisanje hipertenzije, ako je ona prisutna.
Hiperpirktični slučajevi ili slučajevi povezani sa značajnom toksičnošću krajnjeg organa (npr. kardiovaskularni događaji — ishemija miokarda mogu se regulisati intravenskom primenom fentolamina, nitroprusida ili nitroglicerina.
Upotrebu beta-blokatora treba izbergavati kako bi se sprečila vazokonstrikcija.
Treba imati u vidu da kombinovana primena alfa-adrenergičnih i beta-adrenergičnih antagonista može imati važnu ulogu u regulisanju tahikardije.[а][9]
Kardiogeni plućni edem se može tretirati nitroglicerinom i diureticima.
Obavezno treba kod pacijenata sa intoksikacijom amfetaminom, tražiti i lečiti traumatske povrede (ako postoje a nisu odmah vidljive).
Lečenje zavisnika
[уреди | уреди извор]Danas se smatra da je za lečenja metamfetaminskih zavisnika kao najkorisnija kognitivno-bihejvioralna terapija. Ovaj pristup je dizajniran da pomogne modifikovanju načina mišljenja, očekivanja i ponašanja, kao i da usavrši veštinu suočavanja sa različitim životnim stresovima.
Grupe za podršku u izlečenju od metamfetaminske zavisnosti su se pokazale kao veoma efikasne u dodatnoj terapiji, što sve vodi dugotrajnoj apstinenciji i oporavku.
Usvojeni su i protokoli za tretman predoziranosti metamfetaminom. Pošto su hipertermija i konvulzije česte i fatalne komplikacije predoziranosti, lekari su fokusirani na ove simptome.
Napomene
[уреди | уреди извор]- ^ Ova preporuka zasnovana je na dokazima klase IIb u reviziji smernica za nestabilni infarkt miokard i anginozne napade (ne-ST segment) od strane Američkog udruženja za srce (zasnovane na sličnosti amfetaminske i kokainske toksičnosti).
Izvori
[уреди | уреди извор]- ^ Carvalho M, Carmo H, Costa VM, Capela JP, Pontes H, Remião F, et al. Toxicity of amphetamines: an update. Arch Toxicol. 2012 Mar 6. [Medline].
- ^ Veselinović, Stefan (13. 2. 2017). „Srbija na spidu: Koliko ga uzimate i šta je zaista u njemu”. Vice, 13. feb. 2017. Приступљено 18. 5. 2018.
- ^ Miranda-g, E.; Sordo, M.; Salazar, A. M.; Contreras, C.; Bautista, L.; Rojas García, A. E.; Ostrosky-Wegman, P. (2007). „Determination of amphetamine, methamphetamine, and hydroxyamphetamine derivatives in urine by gas chromatography-mass spectrometry and its relation to CYP2D6 phenotype of drug users”. Journal of Analytical Toxicology. 31 (1): 31—36. PMID 17389081. doi:10.1093/jat/31.1.31.
- ^ Derlet, R. W.; Albertson, T. E.; Rice, P. (1989 Nov-Dec). „The effect of haloperidol in cocaine and amphetamine intoxication”. Journal of Emergency Medicine. 7 (6): 633—7. PMID 2625524. doi:10.1016/0736-4679(89)90011-5. Проверите вредност парамет(а)ра за датум:
|date=
(помоћ). - ^ White, S. Amphetamine Toxicity. Seminars in Resp & Critical Care Medicine Vol 23, 2002.
- ^ Lanken, PN. UpToDate. Hyperthermia. 2008.
- ^ Stahl S. Drugs of abuse. Essential Psychopharmacology – neuroscientific basis and practical applications. Cambridge University Press: Cambridge. (1996), стр. 332–366.
- ^ White, T. L.; Lott DC; de Wit H (мај 2006). „Personality and the subjective effects of acute amphetamine in healthy volunteers”. Neuropsychopharmacology. 31 (5): 1064—74. .
- ^ [Guideline] Wright RS, Anderson JL. Adams CD. Guidelines for the Management of Patients with Unstable Angina/Non-ST-Elevation MyocardialInfarction. Journal of the American College of Cardiology. May 2011. 57:e215-367.
Literatura
[уреди | уреди извор]
|
|
Spoljašnje veze
[уреди | уреди извор]![]() | Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja). |