Hot-dog
![]() Kuvana hrenovka u lepinji sa senfom, začinima i kečapom | |
Drugo ime | Frankfurter, frank, kobasica |
---|---|
Regije ili država | Nemačka (rana verzija), Sjedinjene Države (moderna verzija) |
Glavni sastojci | Kobasica napravljena od svinjetine, govedine, piletine, ćuretine ili njihove kombinacije i lepinja |
Varijacije | Višestruki |
![]() |
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/b/b1/Hot_dog_with_mustard.png/250px-Hot_dog_with_mustard.png)
Hot-dog ili hotdog, poznat i kao frankfurter (nekad samo kratko frank, dog ili viner), jelo je koje čini vekna s kobasicom, tradicionalno grilovanom ili pak kuvanom u vodi. Vekna se reže s jedne strane, a na kobasicu (npr. hrenovku) ide uglavnom senf.[1][2][3][4] Predstavlja vrstu sendviča s kobasicom. Tipični prilozi uključuju senf, kečap, luk, majonez, začine, kupus salatu, sir, čili, masline i kiseli kupus. Varijante hot-dog obuhvataju „korn dog“ umočen u kukuruzn testo i duboko kuvan, „pigs in blankets“ omotan testom, pečen, i serviran kao predjelo, i „Bini Vinis“ iseckan i izmešan sa pečenim pasuljom.
Kobasice su Nemačka tradicija koja je popularizovana u drugim državama, gde su one postala ulična hrana radničke klase koja se prodaje na hot-dog štandovima. Priprema hot-doga i izvor dodataka znatno variraju od regiona do regiona. U SAD hot-dog je postao usko povezan sa bejzbolom i američkom kulturom. Iako posebno povezan sa Njujorkom i njegovom kuhinjom, hot-dog je vremenom postao sveprisutan širom SAD tokom 20. veka. Njegova priprema se regionalno razlikuje u toj zemlji, postajući važan deo drugih regionalnih kuhinja, uključujući uličnu kuhinju u Čikagu.[5][6][7]
Istorija
[уреди | уреди извор]Reč „frankfurter“ potiče iz Frankfurta u Nemačkoj, odakle potiču svinjske kobasice slične hot-dogu.[8] Ove kobasice, hrenovke, bile su poznate još od 13. veka i davale su se narodu u slučaju carskih krunisanja, počev od krunisanja Maksimilijana II za cara Svetog rimske carstva. „Viner“ se odnosi na Beč u Austriji (нем. Wien), postojbini kobasice napravljene od mešavine svinjskog i junećeg mesa.[9] Johan Georg Lahner, mesar iz 18/19 veka iz frankonskog grada Koberg, smatra se da je doneo Frankfurter Würstchen u Beč, gde je smeši dodao govedinu i jednostavno je nazvao frankfurter.[10] U današnje vreme se u zemljama nemačkog govornog područja, osim u Austriji, hot-dog kobasice nazivaju Viner ili Wiener Würstchen (Würstchen znači „mala kobasica“), da bi se razlikovale od originalne svinjske smeše iz Frankfurta. Na švajcarskom nemačkom naziva se Wienerli, dok se u Austriji koriste izrazi frankfurter ili Frankfurter Würstel.
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/1/1b/Frankfurter_stand_LOC_det.4a13502.jpg/250px-Frankfurter_stand_LOC_det.4a13502.jpg)
Nemački imigrant po imenu Fojhtvanger, iz Frankfurta, u Hesenu, navodno je pionir u praksi na američkom srednjem zapadu; postoji nekoliko verzija priče sa različitim detaljima. Prema jednom izveštaju, Fojhtvangerova supruga je predložila upotrebu lepinje 1880. godine: Fojhtvanger je prodavao hrenovke na ulicama Sent Luisa u Misuriju i pružao rukavice svojim kupcima kako bi mogli da rukuju kobasicama bez opekotina šake. Gubeći prihod kada kupci ni be vratili rukavice, Fojchtvangerova supruga je predložila da kobasice serviraju u kifli.[11] U drugoj verziji, Antoan Fojhtvanger, ili Anton Ludvig Fojhtvanger, služio je kobasice u zemičkama na Svetskom sajmu - bilo na Luizijanskom trgovačkom sajmu 1904. godine u Sent Luisu,[12][13] ili, ranije, na Svetskom kolumbijskom sajmu 1893. godine, u Čikagu[14] - opet, navodno zato što su bele rukavice koje su kupcima pružane da zaštite ruke zadržavane kao suveniri.[15]
Još jedan mogući izvor serviranja kobasica u rolnama je burekdžija Čarls Feltman, na Koni Ajlandu u Njujorku. Godine 1867, on je imao kolica sa šporetom na kojem je kuvao kobasice, i komoru za čuvanje lepinja u kojima sveže koasice prodavane. Godine 1871, on je zakupio parcelu za izgradnju stalnog restorana, a posao je rastao prodajući daleko više toga od samo „Koni Ajland Red Hotsa“, kako su bile poznate.[16][17][18]
Zdravstveni učinci
[уреди | уреди извор]Za razliku od drugih kobasica koje se prodaju nekuvane, hot-dog se kuva pre pakovanja. Hot-dog se može jesti bez dodatnog kuvanja, mada se obično zagrevaju pre upotrebe. Pošto neotvoreno pakovanje hot-doga može da sadrži bakteriju Listeria, koja uzrokuje listeriozu, bezbednije da se ova hrana zagreje, posebno ako je koriste trudne žene i osobe sa supresovanim imunskim sistemom.[19]
Jedan izveštaj Američkog instituta za istraživanje raka je objavio da konzumiranje 50 grama obrađenog mesa — odprilike jednog hot-doga — svaki dan povećava rizik od razvoja kolorektalnog kancera za 20 procenata.[20][21] Grupa kancernog projekta je pokrenula tužbu klasne akcije u kojoj se zahteva korišćenje natpisa upozorenja na pakovanjima i u reklamama u sportskim događajima.[22] Hot-dog sadrži veliku količinu masti i soli, kao i prezervative natrijum nitrat i nitrit, te postoji mogućnost je da oni doprinosu učinku jedinjenja koja sadrže nitrat u uzrokovanju kancera.[23] Po podacima AICR, prosečni rizik od raka debelog creva je 5.8 procenata, dok je ta vrednost 7 procenata kad se hot-dog svakodnevno konzumira tokom više godina.[23]
Hot-dog ima relativno nisku koncentraciju heterocikličnoh amina (HCA) u poređenju sa drugim tipovima gotovih mesnih proizvoda, pošto se oni pripremaju na niskim temperaturama.[24]
Rizik od gušenja
[уреди | уреди извор]Hot-dog predstavlja značajan rizik od gušenja, posebno kod dece. Jedna studija u SAD je utvrdila da 17% asfiksijacija uzrokovanih hranom među decom mlađom od 10 godina je posledica konzumiranja hot-doga.[25] Veličina, oblik i tekstura hot-doga ga čini težim za izbacivanje iz dušnika. Ovaj rizik se redukuje sečenjem hot doga u male komade ili dužinskim sečenjem pre serviranja maloj deci. Predloženo je da se promeni veličina, oblik i tekstura da bi se smanjio rizik.[26] Jedan pedijatrijski doktor koji radi na hitnim slučajevima je komentarisao da je zaglavljeni hot-dog „skoro nemoguće“ isterati iz dečjeg dušnika.[26]
Reference
[уреди | уреди извор]- ^ „Hot Dogs Chain Store Basis”. Los Angeles Times. 11. 10. 1925. str. 18.
- ^ „Anniversary of Hot Dog, Bun.” (PDF). Binghamton (NY) Sunday Press. 29. 11. 1964. str. 10D.
- ^ Zwilling, Leonard (27. 9. 1988). „Trail of Hot Dog Leads Back to 1880's”. New York Times. str. A34. Pristupljeno 17. 6. 2013.
- ^ Lavin, Cheryl (24. 9. 1980). „Hot dog! 2 mustard moguls who relish their work.”. Chicago Tribune. str. E1.
- ^ Hauck-Lawson, Annie; Deutsch, Jonathan (2013). Gastropolis: Food and New York City. Columbia University Press. ISBN 9780231510066.
- ^ Mercuri, Becky (2007). The Great American Hot Dog Book: Recipes and Side Dishes from Across America. Gibbs Smith. ISBN 9781423600220.
- ^ Kraig, Bruce; Carroll, Patty (2012). Man Bites Dog: Hot Dog Culture in America. AltaMira Press. ISBN 9780759120747.
- ^ Harper, Douglas. „frankfurter”. Online Etymology Dictionary.
- ^ Harper, Douglas. „wiener”. Online Etymology Dictionary.
- ^ Schmidt 2003:241
- ^ KiteFly Web Design – kitefly.com. „Hot Dog History”. Hotdogchicagostyle.com. Архивирано из оригинала 04. 12. 2010. г. Приступљено 2012-03-05.
- ^ Allen, Beth; Westmoreland, Susan (ed.) (2004). Good Housekeeping Great American Classics Cookbook. New York: Hearst Books. p. 49.
- ^ Snodgrass, Mary Ellen (2004). Encyclopedia of Kitchen History. New York: Fitzroy Dearborn. p. 968.
- ^ McCullough 2000:240
- ^ Jakle & Sculle 1999:163–164
- ^ McCullough, Edo (1957). Good Old Coney Island: A Sentimental Journey Into the Past : the Most Rambunctious, Scandalous, Rapscallion, Splendiferous, Pugnacious, Spectacular, Illustrious, Prodigious, Frolicsome Island on Earth (на језику: енглески). Fordham Univ Press. стр. 234—236. ISBN 9780823219971.
- ^ „Coney Island History -Food & Dining”. www.westland.net. Архивирано из оригинала 18. 02. 2017. г. Приступљено 2017-09-11.
- ^ „Charles Feltman”. Coney Island History Project (на језику: енглески). 2015-05-22. Архивирано из оригинала 11. 09. 2017. г. Приступљено 2017-09-11.
- ^ „Listeria and food safety”. Health Canada. 2011-06-24. Архивирано из оригинала 07. 05. 2008. г. Приступљено 2012-03-05.
- ^ AICR Statement: Hot Dogs and Cancer Risk Архивирано на сајту Wayback Machine (24. јул 2011), American Institute for Cancer Research, July 22, 2009.
- ^ Attack ad targets hot dogs as cancer risk Архивирано на сајту Wayback Machine (5. децембар 2008), Canadian Broadcasting Company, August 27, 2008.
- ^ Hot dog cancer-warning labels sought in lawsuit: Healthy Cleveland Архивирано на сајту Wayback Machine (16. јул 2017), The Plain Dealer, August 29, 2009. Retrieved 2010-07-06.
- ^ а б New Attack Ad Targets Hot Dogs, Citing Dubious Cancer Risk Архивирано на сајту Wayback Machine (20. јануар 2013), Fox News, August 26, 2008.
- ^ „A Hot Dog Healthier Than Chicken? Could Be...”. ClickOnDetroit.com. 2011-03-23. Архивирано из оригинала 26. 03. 2011. г. Приступљено 2011-03-27.
- ^ Harris, Carole Stallings; Baker, Susan P.; Smith, Gary A.; Harris, Richard M. (мај 1984). „Childhood Asphyxiation by Food: A National Analysis and Overview”. JAMA. 251 (17): 2231—2235. PMID 6708272. doi:10.1001/jama.251.17.2231. Приступљено 6. 3. 2012.
- ^ а б Szabo, Liz (22. 2. 2010). „Pediatricians seek choke-proof hot dog”. USA Today. Архивирано из оригинала 28. 06. 2011. г. Приступљено 6. 3. 2012.
Literatura
[уреди | уреди извор]- „Anniversary of Hot Dog, Bun” (PDF). Binghamton (NY) Sunday Press. 1964-11-29. стр. 10D.
- Brady, William (1929-06-11). „Personal Health Service” (PDF). Amsterdam Evening Recorder. стр. 5.
- „Hot Dogs Chain Store Basis”. Los Angeles Times. 1925-10-11. стр. 18.
- Immerso, Michael (2002). Coney Island: The People's Playground. New Brunswick, New Jersey: Rutgers University Press. ISBN 0-8135-3138-1.
- Jakle, John A.; Sculle, Keith A. (1999). Fast Food. Baltimore: The Johns Hopkins University Press. ISBN 0-8018-6109-8.
- Lavin, Cheryl (1980-11-24). „Hot dog! 2 mustard moguls who relish their work”. The Chicago Tribune. стр. E1.
- Levine, Ed (2005-05-25). „It's All in How the Dog Is Served”. The New York Times.
- McCollough, J. Brady (2006-04-02). „Frankfurter, she wrote: Hot dog shrouded in mystery”. The Kansas City Star. Архивирано из оригинала 23. 11. 2010. г. Приступљено 11. 04. 2021.
- McCullough, Edo (2000) [1957]. Good Old Coney Island: A Sentimental Journey into the Past. New York: Fordham University Press. ISBN 0-8232-1997-6.
- Popik, Barry (2004-07-15). „Hot Dog (Polo Grounds myth & original monograph)”. The Big Apple. Приступљено 2007-05-27.
- Schmidt, Gretchen (2003). German Pride: 101 Reasons to Be Proud You're German. New York: Citadel Press. ISBN 0-8065-2481-2.
- Sterngass, Jon (2001). First Resorts: Pursuing Pleasure at Saratoga Springs, Newport & Coney Island. Baltimore: The Johns Hopkins University Press. ISBN 0-8018-6586-7.
- Wilton, David (2004). Word Myths: Debunking Linguistic Urban Legends. Oxford: Oxford University Press. ISBN 0-19-517284-1.
- Zwilling, Leonard (1988-09-27). „Trail of Hot Dog Leads Back to 1880's”. The New York Times. стр. A34.
Spoljašnje veze
[уреди | уреди извор]- Home page for a PBS documentary about hot dogs
- USDA Fact Sheet on hot dogs
- Julia Hammond (3. 7. 2019). „The truth about the US' most iconic food”. BBC (на језику: енглески).