Pređi na sadržaj

Ѕ (slovo ćirilice)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ćirilično slovo Ѕ ѕ
Slova
srpske azbuke
А Б В Г Д Ђ
Е Ж З И Ј К
Л Љ М Н Њ О
П Р С Т Ћ У
Ф Х Ц Ч Џ Ш
Slova ostalih
slovenskih jezika
А́ А̀ А̄ Ґ Ґ Ѓ
Ѓ Ѐ Е́ Е̄ Ё Є
З́ Ѕ Ѝ И́ І Ї
Й Ќ О́ О̀ Ō С́
У́ У̀ Ў Щ Ъ Ы
Ь Э Ю Я
Slova
neslovenskih jezika
Ӑ Ӓ Ә Ӛ Ӕ Ғ
Ҕ Ӻ Ӷ Ԁ
Ԃ Ԭ Ԫ Ӗ
Ӂ Җ Ӝ Ԅ Ӟ Ҙ
Ԑ Ӡ
Ԇ Ӣ Ҋ Ӥ Қ
Ӄ Ҡ Ҟ Ҝ Ԟ Ԛ
Ӆ Ԓ Ԡ Ԉ Ԕ Ӎ
Ӊ Ң Ӈ Ԩ Ҥ Ԣ
Ԋ Ӧ Ө Ӫ Ҩ
Ԥ Ҧ Ҏ Ԗ Ҫ
Ԍ Ҭ Ԏ Ӯ Ӱ
Ӳ Ү Ү́ Ұ Ҳ
Ӽ Ӿ Һ Ҵ Ҷ
Ӵ Ӌ Ҹ Ҽ
Ҿ Ы̄ Ӹ Ы̆ Ҍ Ӭ
Э̆ Э̄ Э̇ Ю̆ Ю̈ Ю̄
Є̈ Я̆ Я̄ Я̆ Я̈ Ԙ
Ԝ Ӏ
Istorijska
slova
Ѻ Ѹ Ѡ Ѽ
Ѿ Ҁ Ѣ Ѥ
Ѧ Ѫ Ѩ Ѭ Ѯ Ѱ
Ѳ ֹѴ Ѷ
Sva slova ćirilice

Ѕ je ćirilično slovo koje ima fonetsku vrednost /dz/.[1]

Ovo staro slovo je danas karakteristično jedino za makedonsko pismo, dok kao glas i danas postoji u pojedinim krajevima Srbije, Crne Gore i Bugarske. Tokom standardizacije crnogorskog jezika, Vojislav P. Nikčević zalagao se za uvođenje slova Ѕ, ali njegov predlog nije prihvaćen.

U slovačkom jeziku takođe postoji slovo koje proizvodi ovaj zvuk, ali se piše kao latinična ligatura dz.

Glas /dz/ u standardnom makedonskom jeziku

[uredi | uredi izvor]

Uprkos izostanku njegove razlikovne funkcije i ograničenom broju leksema u kojima se pojavljuje, u savremenom makedonskom standardnom jeziku /dz/ ima status fonema. Odbor za standardizaciju makedonskog jezika i pravopisa uveo je slovo Ѕ dana 4. decembra 1944. godine, nakon što je deset članova glasalo za a jedan protiv. Kao glavni razlog, navodi se očuvanje odnosa /ts/ : /dz/. Iako nema razlikovnu funkciju, ipak se glas /dz/ u svesti govornika makedonskog jezika jasno izdvaja. Iako je u staroslovenskom stajalo između Ž i Z, u makedonskom slovo Ѕ stoji iza Z.

Pravopis

[uredi | uredi izvor]

U standardnom makedonskom jeziku, glas /dz/, zvučni pandan glasa /ts/, nalazi se u vrlo ograničenom broju slučajeva.[2]

Glas /dz/ se najčešće nalazi pred vokalom (postoje kombinacije /dz/ sa svim vokalima): ѕid, ѕirne i ѕirka, (pro)ѕirka (ž.), naѕira (i naѕre), priѕira i priѕirne, ѕivri, ѕemne i izѕemne (dijal. iѕemne), se proѕeva, proѕevka, ѕevgar, ѕenѕa, ѕenѕer, Ѕaka, Ѕana, Ѕoѕe, Ѕunѕurovska, ѕuni, ѕunica (dijal. ѕunka), ѕumba, uѕur.[2]

U ostalim slučajevima, tj. kad je uz njega suglasnik, taj suglasnik mora biti sonant:

  • ako /dz/ stoji ispred, iza je ili /v/ ili /r/: ѕvezda, ѕver, ѕveči, ѕviska, ѕvoni, se oѕviva i se oѕv(i)e, ѕrcki, ѕrcala, naѕre, se obѕira i se obѕr(n)e;[2]
  • ako /dz/ stoji iza, ispred je skoro isključivo /n/: janѕa – janѕi, balanѕa, ganѕa se, ganѕalo, ѕenѕa, ѕenѕer, munѕosa, panѕur, tolkunѕa, malkunѕa, trošinѕa; klenѕa (i klenca), mranѕul (ili mrazulec, dijal. mranѕulec); čuje se i mamѕer, ali se obično upotrebljava mamzer.[2]

Slovo S se nikada ne pojavljuje na kraju reči.[2]

Slovo Ѕ ne piše se u rečima: zeva, naɡzor, noze, prezir.[3]

Glas /dz/ u makedonskim dijalektima

[uredi | uredi izvor]

Glas /dz/ se pojavljuje:

  • u grupama ЅV, ЅR, NЅ, LЅ, RЅ, GЅ: ѕvanica, br(o)nѕa, benѕin, menѕa, solѕa, molѕe i izmolѕe, ѕarѕavat, terѕija, belegѕija mak. zvanica, bronza, benzin, menza, solza, molze i izmolze, zarzavat, terzija, belegzija; sr. zvanica, bronza, benzin, menza, suza, muze (musti) i izmuze (izmusti), zarzavat (zȅlēn, povrće), terzija, belenzuk(a) (narukvica);
  • ispred vokala: ѕaden, ѕadnik, ѕadnište / ѕadnjište, ѕamba / ѕumba / ѕьmba, ѕarѕavat, Ѕafir, blaѕe, ѕemna, eѕero, ѕima, ѕimbil, ѕift mak. zaden, zadnik, zadnište, zamba, zarzavat, Zafir, blaze, zemja, ezero, zima, zimbil / zembilj, zift; sr. zadnji, zadnjik (zadnjica), zadnjište, zumba (šilo ili železni pečat), zarzavat, Zafir, blȁgo, zemlja, jezero, zima, zembilj, zift;
  • kao rezultat sibilarizacije /g/: kofčeѕi, bubreѕi, beleѕi, poloѕi, po(t)praѕi, pomoѕi, *druѕi (mak. i sr. kovčezi, bubrezi, belezi, polozi, po(t)prazi (kolani), pomozi, *druzi (drugovi)), dolѕi (mak. dolgi; sr. dugi);
  • u množinskom obliku noѕe (mak. noze; sr. noge);
  • na međumorfemskoj granici: oѕatne, oѕeme, naѕeme mak. odzatne, odzeme, nadzeme, sr. odzatnuti (otčepiti, otpušiti), od(u)zeti, *nad(u)zeti (uzeti više nego što je potrebno).[4]

Glas /dz/ u srpskom jeziku

[uredi | uredi izvor]

Slovo Ѕ je iz srpske azbuke izbačeno reformom Vuka Karadžića u 19. veku, jer u njegovom zavičaju (kao ni u onom Save Mrkalja) glas njime predstavljen danas ne postoji.

Uprkos tome, slovo Ѕ je dio Majkrosoftove srpske ćirilične tastature.

Glas /dz/ i dalje postoji u zetsko-raškom, kosovsko-resavskom, prizrensko-južnomoravskom, svrljiško-zaplanjskom i timočko-lužničkom dijalektu srpskog jezika.

Zetsko-raški dijalekat

[uredi | uredi izvor]

Cetinjsko-barski govori

[uredi | uredi izvor]

Glas /dz/ se pojavljuje na početku reči (ѕvono, ѕenica, ѕubi – u standardnom govoru zvono, zenica, zubi), kao proizvod sibilarizacije H (oraѕi, siromaѕiorasi, siromasi) i u nekim posuđenica iz drugih jezika (ѕanat, šanѕazanat, šansa).[5]

Ozrinićko-broćanski i bjelopavlićko-vasojevićki govori

[uredi | uredi izvor]

Ovaj glas retko pojavljuje u ovim govorima, uglavnom u rečima romanskog porekla.[5]

Sjeničko-novopazarski poddijalekat

[uredi | uredi izvor]

Glas /dz/ se pojavljuje u raznim rečima domaćeg i stranog porekla, kao u ѕvono, ѕenica, ѕubi, ѕvijezda, jeѕero, bronѕin, ѕevojka, Reѕo, Ѕile i dr.[5]

Kosovsko-resavski dijalekat

[uredi | uredi izvor]

Konsonantski sistem ovog dijalekta sadrži početnu grupu ЅV (ѕvezda, ѕver, ѕvono). Isti glas se pojavljuje i u umanjenicama i vlastitim imenima. Ponegde se pojavljuje i grupa BЅ (kao u bѕova) i glas u posuđenicama iz rumunskog i albanskog jezika. Područje ovog dijalekta ima glas /dz/ prilično rasprostranjen, naročito u pograničnim govorima.[5]

Prizrensko-južnomoravski dijalekat

[uredi | uredi izvor]

Glas /dz/ se pojavljuje u konsonantskom sistemu ovog dijalekta u početnom i središnjem međumorfemskom položaju i u toponimima (primer: ѕvono, ѕidina).[5]

Svrljiško-zaplanjski dijalekat

[uredi | uredi izvor]

Glas /dz/ se ređe javlja u ovom dijalektu, ali je prisutan u nekim rečima, kao ѕvona, ѕid, poѕadi.[6]

Timočko-lužnički dijalekat

[uredi | uredi izvor]

I u ovom dijalektu se ovaj glas javlja u ograničenim primerima, kao u ѕvezda, ѕvono, naѕrnul (zavirio).[6]

Računarski kodovi

[uredi | uredi izvor]
Znak Ѕ ѕ
Naziv u Unikodu CYRILLIC CAPITAL LETTER DZE CYRILLIC SMALL LETTER DZE CYRILLIC CAPITAL LETTER REVERSED DZE CYRILLIC SMALL LETTER REVERSED DZE CYRILLIC CAPITAL LETTER DZELO CYRILLIC SMALL LETTER DZELO
Vrsta kodiranja decimalna heksadecimalna decimalna heksadecimalna decimalna heksadecimalna decimalna heksadecimalna decimalna heksadecimalna decimalna heksadecimalna
Unikod 1029 U+0405 1109 U+0455 42564 U+A644 42565 U+A645 42562 U+A642 42563 U+A643
UTF-8 208 133 D0 85 209 149 D1 95 234 153 132 EA 99 84 234 153 133 EA 99 85 234 153 130 EA 99 82 234 153 131 EA 99 83
Numerička referenca znaka Ѕ Ѕ ѕ ѕ Ꙅ Ꙅ ꙅ ꙅ Ꙃ Ꙃ ꙃ ꙃ
Code page 855 137 89 136 88
Windows-1251 189 BD 190 BE
ISO-8859-5 165 A5 245 F5
Macintosh Cyrillic 193 C1 207 CF

Slična slova

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Unicode 2010.
  2. ^ a b v g d Koneski 2021, str. 102.
  3. ^ Pravopis 2017, str. 10.
  4. ^ Karlić 2013.
  5. ^ a b v g d Karlić 2013, str. 82.
  6. ^ a b Karlić 2013, str. 83.

Literatura

[uredi | uredi izvor]