Banatskobugarski dijalekat
Banatska bugarska književna norma (bug. Банатска българска книжовна норма; banatskobug. Palćene bâlgàrsćijà jázić ili Banátsća bâlgàrsćijà jázić, bug. банатски български език, rum. Limba bulgarilor bănăţeni, mađ. Bánsági bolgár nyelv) je književna norma bugarskog jezika sa standardizovanim pravopisom i dugom književnom tradicijom.[1]
1998. godine je Jani Vasilčin dekan i sveštenik u Starom Bešenovu preveo Novi zavjet na banatskobugarski: Svetotu Pismu Novija Zákun. Govornici su banatski Bugari, koji žive u Rumuniji i Srbiji, u Banatu i svi su katolici.
| Južnoslovenski jezici, narečja i izgovori |
|---|
| Standardni jezici |
| Narečja |
| Izgovori |
| Istočnoštokavski dijalekti |
| Zapadnoštokavski dijalekti |
| Lokalni govori, sociolekti, žargon i ostalo |
Poreklo i izvor
[uredi | uredi izvor]Ovo je sociolekt učesnika u Ćiprovski ustanku koji su pobegli iz Otomanskog carstva, kao i katolika pavlićana u 17. veku iz vremena takozvane katoličke propagande u bugarskim zemljama. Banatski Bugari u 18. veku došli su u Banat, u Ugarsku zbog Turaka i iz Nikopolja. Kraljica Marija Terezija im je dala povlastice. Zbog vjere i različitosti rupćansko narječje, kojim su govorili katolički Bugari, se osamostalilo.
Istorija
[uredi | uredi izvor]Banatski Bugari su dobili sveštenike prvo iz Hrvatske i u crkvi je upotrebljavan hrvatski jezik.
U 19. veku je korišćen novi slovensko-ilirski jezik Stanka Vraza, zbog čega je banatskobugarski jezik je primio nove Hrvatizme (kao što je već bio slučaj sa katoličkim Bugarima u Bugarskoj), kao i slovenizme. Banatskobugarski jezik takođe danas koristi latinicu, koja je istovjetna sa abacedom.
Veliki broj riječi je pozajmljen iz mađarskog i njemačkog jezika. Od 1868. godine ima službeni standard. Na bugarskom jeziku nema druge književne norme koja koristi latinicu. 1918. godine je proglašena Banatsku republiku, gdje je službeni jezik bio i banatskobugarski jezik.
Danas se u školama vjeronauka uči na banatskobugarskom, dok se u drugim školskim predmetima koristi rumunski i srpski jezik.
Politički kontekst
[uredi | uredi izvor]Ova regionalna bugarska književna norma najudaljenija od uzusa. Na primer, srpski kosovsko-resavski dijalekt, čak i šumadijsko-vojvođanski govori bliži su današnjem bugarskom uzusu. Međutim, kako bi se nakon Novosadskog ugovora sačuvao bugarski u bivšoj Jugoslaviji, Bugarska akademija nauka odlučila je da se normira pored makedonskog i tog jezika.[2]
S druge strane, banatska književna norma ilustruje proces stvaranja današnjeg rumunskog jezika nakon pobuna sejmena i domobrana.
Banatski bugarski književni standard garantuje prisustvo bugarskog jezika širom Srbije i Rumunije. I uopšte.
Govornici
[uredi | uredi izvor]Broj govornika je službeno 6.500 u Rumuniji i 1.659 u Srbiji. Bugarski podaci tvrde da u stvarnosti ima 15.000 Bugara, 12.000 u Rumuniji i 3.000 u Srbiji.
Najstarije i najvažnije središte Banatskih Bugara je Stari Bešenov, a takođe i Vinga. Druga naselja su još: Brešca, Telepa, Denta. Bugari su živjeli još u Temišvaru i u mestu Veliki Sveti Nikola. U Srbiji u naseljima Ivanovo, Konak, Jaša Tomić i Skorenovac govore banatskobugarski.
1878. godine, kad se Bugarska osamostalila, veliki broj Bugara se vratio u matičnu državu. 1868. godine još je bilo 35.000 Bugara u Banatu, zatim 18.298.
Vidi još
[uredi | uredi izvor]- Raški jezik
- Pravila govora
- Kantakuzinova Biblija
- Grof Đorđe Branković
- Prva rumunska škola
- Antifašističko sobranje narodnog oslobođenja Makedonije
- Baraganska golgota
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Edinstvoto na bъlgarskiя ezik v minaloto i dnes
- ^ Institut za bъlgarski ezik „Profesor Lюbomir Andreйčin“, Bъlgarska Akademiя na Naukite (BAN) (1978). Edinstvoto na bъlgarskiя ezik v minaloto i dnes. Izdatelstvo na Bъlgarskata Akademiя na Naukite, Sofiя.
| Normativna kontrola: Državne |
|---|
