Katastarska karta severnog Banata iz 1769—72, sa tri sestrinska sela
Posle odlaska Turaka ovi krajevi su opustošeni i naseobina u današnjem smislu nije bilo. Prema naredbi carice Marije Terezije od 25. novembra1763. godine pravo naseljavanja u ovim krajevima imaju samo katolici. Godine 1770/71. doseljavaju se Francuzi iz francuske pokrajine Lorene i Nemci iz jugozapadne Nemačke, ukupno 3.300 doseljenika koji su osnovali tri „sestrinska” sela, koji se u navedenom izvoru pojavljuju kao: Seul Tur (fr.Seul Tour), Šarlvil (fr.Charleville) i Sankt Hubert (nem.Sankt Hubert). Austrijski carski revizor Erler je 1774. godine konstatovao da svako od ta tri mesta tada ima rimokatoličku crkvu i nemačko stanovništvo.[2]
Tokom 18. veka ove naseobine su promenile nekoliko vlasnika. Francuzi su se vremenom asimilovali u Nemce. Posle Drugog svetskog rata, Nemci su deportovani u Nemačku, a u ova mesta su doseljene porodice iz Bosne. Od tri nemačka sela formirano je jedno selo pod nazivom Veliko Selo, da bi se 1948. godine preimenovalo u Banatsko Veliko Selo da bi se naziv u većoj meri individualizovao. Nazivi nemačkih sela zadržani su kao nazivi današnjih rejona. Prema popisu iz 1991. godine u Banatskom Velikom Selu je živelo 3134 stanovnika od čega su većina Srbi.