Pređi na sadržaj

Zglavkari u kulturi

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Slika Rakovi i dva škampa japanskog slikara Utagave Hirošigea, 1835-1845

Zglavkari igraju mnoge uloge u ljudskoj kulturi, društvenom ponašanju i normama u ljudskim društvima koje se prenose putem društvenog učenja,[1] uključujući hranu, umjetnost, priče, mitologiju i religiju. Mnogi od ovih aspekata tiču se insekata, koji su važni i ekonomski i simbolički, od rada pčela do skarabeja u starom Egiptu.

Ostali zglavkari sa kulturološkim značajem uključuju rakove kao što su krabe, nefropidi i jastozi, koji su popularni predmeti u umjetnosti, posebno u mrtvoj prirodi, kao i paukolike zglavkare, kao što su pauci i škorpije, čiji otrov ima medicinsku primjenu. Rak i škorpion su astrološki znaci zodijaka.

Pregled[uredi | uredi izvor]

Glavni članak: Uzajamni odnosi ljudi i insekata
Zlatne ploče sa utisnutim krilatim boginjama pčela, možda Frij, pronađene na Kamiros Rodosu, iz 7. vijeka prije nove ere.

Kultura se sastoji od društvenog ponašanja i normi koje se nalaze u ljudskim društvima i koje se prenose kroz društveno učenje. Kulturne univerzalije u svim ljudskim društvima uključuju izražajne forme poput umjetnosti, muzike, plesa, rituala, religije i tehnologije kao što su upotreba alata, kuvanje, sklonište i odjeća. Koncept materijalne kulture obuhvata fizičke izraze kao što su tehnologija, arhitektura i umjetnost, dok nematerijalna kultura uključuje principe društvene organizacije, mitologije, filozofije, književnosti i nauke.[1]

Zglavkari su razdio životinja sa zglobnim nogama. Oni uključuju insekte, mirijapode, rakove i paukolike zglavkare, kao što su pauci.[2] Insekti igraju mnoge uloge u kulturi, uključujući njihovu direktnu upotrebu u ishrani,[3] u medicini,[4] za boje[5] i u nauci, gdje obična vinska mušica služi kao modelni organizam za rad u genetici i razvoju biologije.[6]

U ishrani[uredi | uredi izvor]

Festival rakova u zamku Heringe u Švedskoj 1991.

Rakovi su važan izvor hrane, sa skoro 10,700,000 tona u 2007. godini; velika većina ovog proizvoda je od desetonožaca: kraba, nefropida, jastoga, škampa i kozica. Preko 60% po težini svih rakova uhvaćenih za ishranu su škampi i kozice, a skoro 80% se proizvodi u Aziji, pri čemu se samo u Kini proizvodi skoro polovina ukupne svjetske proizvodnje. Nedekapodni rakovi se ne konzumiraju u velikoj mjeri, sa samo 118,000 tona krila koji se ulovi, uprkos tome što kril ima jednu od najvećih biomasa na planeti.[7][8]

Krabe čine 20% svih morskih rakova koji se ulove, uzgajaju i konzumiraju širom svijeta, što iznosi 1,5 miliona tona godišnje. Jedna vrsta — Portunus trituberculatus, čini jednu petinu tog ukupnog broja. Drugi komercijalno važni taksoni su Portunus pelagicus, nekoliko vrsta iz roda Chionoecetes, plavi rak (Callinectes sapidus), Charybdis, Cancer pagurus, Metacarcinus magister i Scylla serrata, od kojih svaka daje više od 20,000 tona godišnje.[9]

Kuvana tarantula je specijalitet u Kambodži.

Jastozi se hvataju korišćenjem jednosmjernih zamki na mamac sa markiranom bovom za obilježavanje kaveza. Jastog se lovi u vodi između 2 i 900 metara (1 do 500 hvati), iako neki jastozi žive na 3,700 metara (2,000 hvati). Kavezi su od pocinkovanog čelika ili drveta obloženog plastikom. Pecač jastoga može da brine o čak 2,000 zamki. Oko 2000. godine, zahvaljujući prekomjernom izlovu i velikoj potražnji, akvakultura jastoga se proširila.[10] Od 2008. godine, nijedna operacija akvakulture jastoga nije postigla komercijalni uspjeh, uglavnom zato što su jastozi kanibali i jedu jedni druge, kao i zbog toga što je rast vrste spor.[11]

U oko 80% država na svijetu jedu se insekti, od 1.000 do 2.000 vrsta.[12][13] Insekti koji se koriste kao hrana širom svijeta su larve i lutke medonosnih pčela,[14][15] larve ličinke,[16] cvrčci,[17] skakavci, mravi, razne vrste tvrdokrilaca, kao što su brašnari i larve tamne bube, razne vrste gusjenica, kao što su bambusovi crvi, crvi mopani,[18] svilene bube,[19] magui crvi[20] i voštane gliste,[21] kao i dvije vrste skakavaca — Chapulines[22] i Locust.[23] Na Tajlandu postoji oko 20,000 farmera koji uzgajaju cvrčke, proizvodeći oko 7,500 tona godišnje.[24]

Paukoliki zglavkari, kao što su pauci, škorpije ili grinje se takođe koriste kao hrana širom svijeta.[25] Pržene tarantule smatraju se specijalitetom u Kambodži,[26] a takođe i kod i Indijanaca Piaroa iz južne Venecuele, pod uslovom da se prvo uklone jako iritantne dlake, glavni odbrambeni sistem pauka.[27]

U nauci i inžinjerstvu[uredi | uredi izvor]

Insekti se pojavljuju na različite načine u biomimetici, gdje je, na primjer, sistem hlađenja termita imitiran u arhitekturi.[28]

Otrovi paukova mogu biti manje zagađujuća alternativa konvencionalnim pesticidima, jer su smrtonosni za insekte, ali je velika većina bezopasna za kičmenjake. Australijski pauci lijevkaste mreže su veliki izvor, pošto većina svjetskih štetočina insekata nije imala priliku da razvije imunitet na ovoj otrov, a pauci lijevkaste mreže opstaju u zatočeništvu i lako se „muze“ otrov. Naučnici vjeruju da je moguće ciljati specifične štetočine tako što će se geni za proizvodnju paukovih toksina pretvoriti u viruse koji inficiraju vrste kao što su pamučne bubuljice.[29]

Zbog toga što je paukova svila i lagana i jaka, naučnici pokušavaju da je proizvedu u kozjem mlijeku i u listovima biljaka pomoću genetičkog inžinjeringa.[30][31]

U medicini[uredi | uredi izvor]

Narod Čoli koriste napitak napravljen od tarantule Tliltocatl vagans za stanje koje nazivaju „vjetar tarantule“, a simptomi uključuju bol u grudima, astmu i kašalj. Peptid GsMtx-4, pronađen u otrovu, proučavan je za moguću upotrebu kod srčane aritmije, mišićne distrofije i glioma.[32] Moguće medicinske upotrebe drugih otrova pauka su istraživane za liječenje srčane aritmije,[33] Alchajmerove bolesti,[34] moždanog udara[35] i impotencije.[36]

Insekti su korišćeni u medicini u kulturama širom svijeta, često prema Doktrini signatura. Domorodački narodi Meksika koristili su butne kosti skakavaca, za koje se govorilo da podsjećaju na ljudsku jetru, za liječenje oboljenja jetre,[37] u tradicionalnoj kineskoj medicini koriste se stonoge za liječenje tetanusa, napada i konvulzija,[38] dok se kineski crni planinski mrav — Polyrhachis vicina, koristi kao lijek za sve, posebno kod starijih, a ekstrakti su ispitivani kao moguće sredstvo u borbi protiv raka.[39] Maje su koristile armijskog mrava pri postavljanju hirurškog šava, u kojem su koristile njihove čeljusti kako bi držali ranu zatvorenu.[37] Otrov crvenog mrava korišćen je za liječenje reumatizma, artritisa i poliomijelitisa putem imunološke reakcije izazvane njegovim ubodom.[37] Lutke svilene bube su uzimane za liječenje apopleksije, afazije, bronhitisa, upale pluća, konvulzija, krvarenja i učestalog mokrenja.[37]

U folkloru, mitologiji i religiji[uredi | uredi izvor]

Sazvježđe raka, kraba, Ogledalo Uranije, 1825.

Zglavkari se pojavljuju u folkloru, mitologiji[40] i u religiji.[41]

I sazvježđe Rak i astrološki znak Rak su nazvani po raku i prikazani kao rak. Vilijam Parsons, treći grof od Rosa, nacrtao je Rakovu maglinu 1848. godine i istakao je njenu sličnost sa životinjom; rak pulsar leži u centru magline.[42] Narod Moče iz drevnog Perua obožavao je prirodu, posebno more[43] i često su prikazivali rakove i paukove u svojoj umjetnosti.[44] U grčkoj mitologiji, Harkinos je bio rak koji je pritekao u pomoć Lerneskoj hidri dok se borila protiv Herakla. Jedna od priča iz knjige „Just So Stories“, Radjarda Kiplinga, je o raku koji se igrao sa morem, a u njoj se govori o gigantskom raku koji je učinio da se morske vode uzdižu i spuštaju, poput plime i osjeke.[45]

U japanskoj bajci „Tawara Tōda Monogatari“, ratnik Fudživara no Hidesato ubija džinovsku stonogu, Omukade, da bi pomogao princezi zmaja.[46]

Keramički pauk iz kulture naroda Moče.

Pauci su vjekovima prikazavati u pričama, mitologijama i umjetnosti mnogih kultura.[47] Oni su simbolizovali strpljenje zbog tehnike lova u postavljanju mreže i čekanja plijena, kao i nestašluke i zlobu zbog svojih otrovnih ujeda.[48] Italijanska tarantela je ples koji navodno treba da oslobodi mladu ženu od požudnih efekata ujeda pauka vuka tarantule — Lycosa tarantula.[49] Pletenje mreže je dovelo do povezivanja pauka sa mitovima o stvaranju, jer izgleda kao da stvaraju sopstvene svjetove.[50]

Škorpion se pojavio kao astrološki znak škorpija, jedan od dvanaest znakova Zodijaka, koje su stvorili vavilonski astronomi tokom haldejskog perioda, oko 600. godine prije nove ere.[51] U Južnoj Africi i Južnoj Aziji, škorpion je kulturološki značajna životinja, pojavljuje se kao motiv u umjetnosti, posebno u islamskoj umjetnosti na Bliskom istoku.[52] Motiv škorpije je često utkan u turske ćilime i tepihe od ravnog tkanja, radi zaštite od njihovog uboda.[53] Škorpion se doživljava i kao oličenje zla i kao zaštitna sila koja se suprotstavlja zlu, kao što derviši imaju moć da se bore protiv zla.[52] U drugom kontekstu, škorpion prikazuje ljudsku seksualnost.[52] Škorpioni se koriste u narodnoj medicini u Južnoj Aziji, posebno kao protivotrov za ubode škorpiona.[52] U starom Egiptu, boginja Selket je često bila prikazivana kao škorpion, jedna od nekoliko boginja koje su štitile faraona.[54]

U umjetnosti, književnosti i muzici[uredi | uredi izvor]

Insekti se pojavljuju u umjetnosti, u književnosti, u filmu i u muzici.[55][56]

„Lobster Quadrille“, takođe poznata kao „The Mock Turtle's Song“, je pjesma koju je recitovala Lažna kornjača u Alisinim avanturama u zemlji čuda, u poglavljima 9 i 10, a praćena je plesom.[57]

Umjetnik nadrealista — Salvador Dali, kreirao je skulpturu pod nazivom „Telefon sa slušalicom od jastoga“, sa rakom umjesto tradicionalne slušalice, koja se nalazi u kolijevci iznad brojčanika.[58] Redatelj nadrealista — Luis Bunjuel, koristio je škorpije u svom filmu L'Age d'or (Zlatno doba) iz 1930.[59]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Macionis, John J.; Gerber, Linda Marie (2011). Sociology. Pearson Prentice Hall. str. 53. ISBN 978-0137001613. OCLC 652430995. 
  2. ^ Ortega-Hernández, J. (2016). „Making sense of 'lower' and 'upper' stem-group Euarthropoda, with comments on the strict use of the name Arthropoda von Siebold, 1848”. Biological Reviews. 91 (1): 255—273. PMID 25528950. S2CID 7751936. doi:10.1111/brv.12168. 
  3. ^ Meyer-Rochow, Victor Benno; Nonaka, K.; Boulidam, S. (2008). „More feared than revered: Insects and their impacts on human societies (with specific data on the importance of entomophagy in a Laotian setting”. Entomologie Heute. 20: 3—25. 
  4. ^ Chakravorty, J.; Ghosh, S.; Meyer-Rochow, Victor Benno (2011). „Practices of entomophagy and entomotherapy by members of the Nyishi and Galo tribes, two ethnic groups of the state of Arunachal Pradesh (North-East India)”. Journal of Ethnobiology and Ethnomedicine. 7: 5. PMC 3031207 Slobodan pristup. PMID 21235790. doi:10.1186/1746-4269-7-5. 
  5. ^ „Cochineal and Carmine”. Major colourants and dyestuffs, mainly produced in horticultural systems. FAO. Pristupljeno 16. 3. 2022. 
  6. ^ Pierce, B. A. (2006). Genetics: A Conceptual Approach (2 izd.). New York: W.H. Freeman and Company. str. 87. ISBN 978-0-7167-8881-2. Pristupljeno 16. 3. 2022. 
  7. ^ „FIGIS: Global Production Statistics 1950–2007”. Food and Agriculture Organization. Pristupljeno 16. 3. 2022. 
  8. ^ Steven, Nicol; Yoshinari, Endo (1997). Krill Fisheries of the World. Fisheries Technical Paper. 367. Food and Agriculture Organization. ISBN 978-92-5-104012-6. Pristupljeno 16. 3. 2022. 
  9. ^ „Global Capture Production 1950-2004”. Food and Agriculture Organization. Arhivirano iz originala 23. 01. 2016. g. Pristupljeno 16. 3. 2022. 
  10. ^ Drengstig, Asbjørn; Drengstig, Tormod; Kristiansen, Tore S. „Recent development on lobster farming in Norway – prospects and possibilities”. UWPhoto ANS. Arhivirano iz originala 4. 10. 2003. g. Pristupljeno 16. 3. 2022. 
  11. ^ „Riddles, Trivia and More”. Gulf of Maine Research Institute. 24. 2. 2012. Pristupljeno 16. 3. 2022. 
  12. ^ Carrington, Damian (1. 8. 2010). „Insects could be the key to meeting food needs of growing global population”. The Guardian. Pristupljeno 16. 3. 2022. 
  13. ^ Ramos-Elorduy, Julieta (2009). „Anthropo-Entomophagy: Cultures, Evolution And Sustainability”. Entomological Research. 39 (5): 271—288. S2CID 84739253. doi:10.1111/j.1748-5967.2009.00238.x Slobodan pristup. 
  14. ^ Holland, Jennifer (14. 5. 2013). „U.N. Urges Eating Insects: 8 Popular Bugs to Try”. National Geographic. Arhivirano iz originala 16. 7. 2015. g. Pristupljeno 16. 3. 2022. 
  15. ^ Haris, Emmaria (6. 12. 2013). „Sensasi Rasa Unik Botok Lebah yang Menyengat (Unique taste sensation botok with stinging bees)” (na jeziku: indonežanski). Sayangi.com. Arhivirano iz originala 22. 6. 2015. g. Pristupljeno 16. 3. 2022. 
  16. ^ Isaacs, Jennifer (2002). Bush Food: Aboriginal Food and Herbal Medicine. Frenchs Forest, New South Wales: New Holland Publishers (Australia). str. 190—192. ISBN 1-86436-816-0. 
  17. ^ Bray, Adam (24. 8. 2010). „Vietnam's most challenging foods”. CNN: Travel. Arhivirano iz originala 3. 6. 2018. g. Pristupljeno 16. 3. 2022. 
  18. ^ „Worms! A look at Zimbabwe's favorite snack: mopane worms”. New York Daily News. 25. 1. 2013. Arhivirano iz originala 29. 6. 2016. g. Pristupljeno 16. 3. 2022. 
  19. ^ Robinson, Martin; Bartlett, Ray; Whyte, Rob (2007). Korea. Lonely Planet publications. str. 63. ISBN 1-74104-558-4. Pristupljeno 16. 3. 2022. 
  20. ^ Tang, Philip. „The 10 tastiest insects and bugs in Mexico”. Lonely Planet. Arhivirano iz originala 21. 8. 2016. g. Pristupljeno 16. 3. 2022. 
  21. ^ Demain nos enfants mangeront des criquets. Global Steak 2010 French documentary. 
  22. ^ Kenyon, Chelsie. „Chapulines”. Arhivirano iz originala 2. 4. 2015. g.  Nepoznati parametar |aaccessdate= ignorisan (pomoć)
  23. ^ Fromme, Alison (2005). „Edible Insects”. Smithsonian Zoogoer. Smithsonian Institution. 34 (4). Arhivirano iz originala 11. 11. 2005. g. Pristupljeno 16. 3. 2022. 
  24. ^ Hanboonsong, Yupa; Tasanee, Jamjanya (1. 3. 2013). „Six-legged livestock” (PDF). FAO. Patrick B. Durst. Food and Agriculture Organization. Arhivirano (PDF) iz originala 21. 7. 2018. g. Pristupljeno 16. 3. 2022. 
  25. ^ Costa-Neto, E.M.; Grabowski, N.T. (27. 11. 2020). Edible arachnids and myriapods worldwide – updated list, nutritional profile and food hygiene implications. Journal of Insects as Food and Feed. str. 1—20. doi:10.3920/JIFF2020.0046. 
  26. ^ Ray, N. (2002). Lonely Planet Cambodia. Lonely Planet Publications. str. 308. ISBN 978-1-74059-111-9. 
  27. ^ Weil, C. (2006). Fierce Food. Plume. ISBN 978-0-452-28700-6. Arhivirano iz originala 11. 5. 2011. g. Pristupljeno 16. 3. 2022. 
  28. ^ „Termite research”. esf.edu. Arhivirano iz originala 14. 08. 2012. g. Pristupljeno 16. 3. 2022. 
  29. ^ „Spider Venom Could Yield Eco-Friendly Insecticides”. National Science Foundation (USA). Pristupljeno 16. 3. 2022. 
  30. ^ Hinman, M. B.; Jones, J. A.; Lewis, R. W. (2000). „Synthetic spider silk: a modular fiber” (PDF). Trends in Biotechnology. 18 (9): 374—9. CiteSeerX 10.1.1.682.313 Slobodan pristup. PMID 10942961. doi:10.1016/S0167-7799(00)01481-5. Arhivirano iz originala (PDF) 16. 12. 2008. g. Pristupljeno 16. 3. 2022. 
  31. ^ Menassa, R.; Zhu,, H.; Karatzas, C. N.; Lazaris, A.; Richman, A.; Brandle, J. (2004). „Spider dragline silk proteins in transgenic tobacco leaves: accumulation and field production”. Plant Biotechnology Journal. 2 (5): 431—8. PMID 17168889. doi:10.1111/j.1467-7652.2004.00087.x Slobodan pristup. 
  32. ^ M'Rabet, Salima Machkour; Hénaut, Yann; Winterton, Peter; Rojo, Roberto (2011). „A case of zootherapy with the tarantula Brachypelma vagans Ausserer, 1875 in traditional medicine of the Chol Mayan ethnic group in Mexico”. Journal of Ethnobiology and Ethnomedicine. 7: 12. PMC 3072308 Slobodan pristup. PMID 21450096. doi:10.1186/1746-4269-7-12. 
  33. ^ Novak, K. (2001). „Spider venom helps hearts keep their rhythm”. Nature Medicine. 7 (155): 155. PMID 11175840. doi:10.1038/84588 Slobodan pristup. 
  34. ^ Lewis, R. J.; Garcia, M. L. (2003). „Therapeutic potential of venom peptides”. Nature Reviews Drug Discovery. 2 (10): 790—802. PMID 14526382. doi:10.1038/nrd1197 Slobodan pristup. 
  35. ^ Bogin, O. (2005). „Venom Peptides and their Mimetics as Potential Drugs” (PDF). Modulator (19). Arhivirano iz originala (PDF) 9. 12. 2008. g. Pristupljeno 16. 3. 2022. 
  36. ^ Andrade, E.; Villanova, F.; Borra, P.; Leite, Katia; Troncone, Lanfranco; Cortez, Italo; Messina, Leonardo; Paranhos, Mario; Claro, Joaquim; Srougi, Miguel (2008). „Penile erection induced in vivo by a purified toxin from the Brazilian spider Phoneutria nigriventer”. British Journal of Urology International. 102 (7): 835—7. PMID 18537953. doi:10.1111/j.1464-410X.2008.07762.x Slobodan pristup. 
  37. ^ a b v g Ramos-Elorduy de Concini, J.; Pino Moreno, J. M. (1988). The utilization of insects in the empirical medicine of ancient Mexicans. Journal of Ethnobiology. str. 195—202. 
  38. ^ „Wu Gong”. Arhivirano iz originala 17. 9. 2012. g. Pristupljeno 16. 3. 2022. 
  39. ^ „Insects boost immune system”. 10. 2. 2002. Arhivirano iz originala 28. 2. 2018. g. Pristupljeno 16. 3. 2022. 
  40. ^ Gullan, P. J.; Cranston, P. S. (2009). The Insects: An Outline of Entomology. John Wiley & Sons. str. 9—13. ISBN 978-1-4051-4457-5. Pristupljeno 16. 3. 2022. 
  41. ^ Balée, William (2000). „Antiquity of Traditional Ethnobiological Knowledge in Amazonia: a Tupí–Guaraní Family and Time”. Ethnohistory. 47 (2): 399—422. S2CID 162813070. doi:10.1215/00141801-47-2-399. Pristupljeno 16. 3. 2022. 
  42. ^ Rossi, B. B. (1969). The Crab Nebula: Ancient History and Recent Discoveries. Center for Space Research, Massachusetts Institute of Technology. CSR-P-69-27. Pristupljeno 16. 3. 2022. 
  43. ^ Benson, Elizabeth (1972). The Mochica: A Culture of Peru. New York, NY: Praeger Press. ISBN 978-0-500-72001-1. Pristupljeno 16. 3. 2022. 
  44. ^ Berrin, Katherine; Museum, Larco (1997). The Spirit of Ancient Peru:Treasures from the Museo Arqueológico Rafael Larco Herrera. New York: Thames and Hudson. str. 216. ISBN 978-0-500-01802-6. 
  45. ^ Kipling, Rudyard (1902). „The Crab that Played with the Sea”. Just So Stories. Macmillan. Pristupljeno 16. 3. 2022. 
  46. ^ de Visser, D. M. (1913). The Dragon in China and Japan. J. Müller. str. 191—192. Arhivirano iz originala 26. 10. 2008. g. Pristupljeno 16. 3. 2022. 
  47. ^ De Vos, Gail (1996). Tales, Rumors, and Gossip: Exploring Contemporary Folk Literature in Grades 7–12. Libraries Unlimited. str. 186. ISBN 978-1-56308-190-3. Pristupljeno 16. 3. 2022. 
  48. ^ Garai, Jana (1973). The Book of SymbolsNeophodna slobodna registracija. New York: Simon & Schuster. ISBN 978-0-671-21773-0. Pristupljeno 16. 3. 2022. 
  49. ^ Ettlinger, Ellen (1965). Review of "La Tarantella Napoletana" by Renato Penna (Rivista di Etnografia). 65. Man. str. 176. 
  50. ^ De Laguna, Frederica (2002). American Anthropology: Papers from the American Anthropologist. University of Nebraska Press. str. 455. ISBN 978-0-8032-8280-3. Pristupljeno 16. 3. 2022. 
  51. ^ Polis, Gary A. (1990). The Biology of Scorpions. Stanford University Press. str. 462. ISBN 978-0-8047-1249-1. Pristupljeno 16. 3. 2022. 
  52. ^ a b v g Wasim Frembgen, Jürgen (2004). „The scorpion in Muslim folklore” (PDF). Asian Folklore Studies. 63 (1): 95—123. Pristupljeno 16. 3. 2022. 
  53. ^ Erbek, Güran (1998). Kilim Catalogue No. 1. May Selçuk A. S. Edition=1. 
  54. ^ Mark, Joshua J. „Serket”. World History Encyclopedia. Pristupljeno 16. 3. 2022. 
  55. ^ Gough, Andrew. „The Bee Part 2 Beewildered”. Pristupljeno 17. 3. 2022. 
  56. ^ „Ladybug Ladybug (1963)”. 23. 12. 1963. Pristupljeno 16. 3. 2022. 
  57. ^ „The Lobster-quadrille”. The LIterature Network. Pristupljeno 16. 3. 2022. 
  58. ^ „Lobster Telephone”. tate.org. Liverpool, London. Arhivirano iz originala 09. 10. 2011. g. Pristupljeno 16. 3. 2022. 
  59. ^ Weiss, Allen S. (1996). „Between the sign of the scorpion and the sign of the cross: L'Age d'or”. Ur.: Rudolf E. Kuenzli. Dada and Surrealist Film. MIT Press. str. 159–175. ISBN 978-0-262-61121-3. Pristupljeno 16. 3. 2022. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Зглавкари_у_култури&oldid=27774720”