Кисељак (биљка)
| Kiseljak | |
|---|---|
_Rumex_acetosa_-_Habit.jpg)
| |
Naučna klasifikacija 
| |
| Carstvo: | Plantae |
| Kladus: | Tracheophytes |
| Kladus: | Angiospermae |
| Kladus: | Eudicotidae |
| Red: | Caryophyllales |
| Porodica: | Polygonaceae |
| Rod: | Rumex |
| Vrsta: | R. acetosa
|
| Binomno ime | |
| Rumex acetosa | |
| Sinonimi[1] | |
| |
Kiseljak (lat. Rumex acetosa), takođe zvan obični kiseljak ili baštenski kiseljak, višegodišnja je biljka koja pripada porodici Polygonaceae. Drugi nazivi kiseljaka su kiselica, kiseljača, kiselo zelje i velika kiselica.[2]
Kislica je uobičajena biljka u travnjačkim staništima i često se uzgaja kao lisnato povrće ili bilje.
Opis biljke
[uredi | uredi izvor]
Kiseljak je višegodišnja livadska biljka i dostiže visinu od jednog metra čije korenje raste duboko u zemlju. On ima jestivo stablo i listove izduženog oblika. Stablo je uspravno i uzduž izbrazdano. Iz njih se najčešće razvije više od jednog korena. Listovi su blago strelasti sa veoma dugačkom peteljkom i u gornjem delu naizmenično prirasli uz stablo.[3] Donji listovi su dugi 7 do 15 centimetara (3 do 6 inča) sa dugim peteljkama i membranoznim rastrubom formiranim od spojenih, obloženih stipula. Gornji su sesilni i često postaju grimizni. Kiseljak ima namotane klasove crvenkasto-zelenih cvetova, koji cvetaju početkom leta, postajući purpurni.[4][2] Vrsta je dvodomna, sa prašnicima i tučkom na različitim biljkama.[2] Sitni cvetići složeni su u obliku crvenkasto obojene metlice na vrhu biljke. Razvijaju se od maja do jula, a ponekad, nakon kosidbe i po drugi put u jesen.
Listove jedu larve nekoliko vrsta Lepidoptera (leptir i moljac), uključujući krvožilnog moljca, kao i nespecijalizovane puževi.
Na Karibima, cvet rozele koji se obično koristi za pripremu slatkog pića poznatog je kao „kiselica“,[5] ali ova biljka iz zapadne Afrike je zapravo oblik hibiskusa koji nije povezan sa evroazijskom biljkom kiseljak.[6]
Stanište
[uredi | uredi izvor]Kiseljak najčešće raste po vlažnim livadama, pašnjacima i mestima obraslim travom. Takođe raste i uz potoke i na proplancima. U travi raste često u velikoj količini, od čega čitave livade budu crvene pred kosidbu. Uzgaja se i u povrtnjacima.
Rumex acetosa occurs in grassland habitats throughout Europe from the northern Mediterranean coast to the north of Scandinavia and in parts of Central Asia. It occurs as an introduced species in parts of New Zealand, Australia and North America.[7] It can grow in poor soil.[3]
Podvrste
[uredi | uredi izvor]Nekoliko podvrsta je bilo imenovano.[2] Nisu sve kultivisane:
- Rumex acetosa ssp. acetosa
- Rumex acetosa ssp. ambiguus
- Rumex acetosa ssp. arifolius
- Rumex acetosa ssp. hibernicus
- Rumex acetosa ssp. hirtulus
- Rumex acetosa ssp. vinealis
Sakupljanje
[uredi | uredi izvor]Kao povrće služe prolećni prizemni listovi, koji su tamnozeleni i sočni. Obično su dužine od 7 do 15 cm. Najbolje ih je brati pre izbijanja stabla ili dok stablo još nije potpuno razvijeno (od marta do maja). Mogu se brati i u jesen. Listovi imaju prijatan kiseo i osvežavajući ukus. Mnogi narodi ih beru za jelo i zato je to jedna od najpoznatijih vrsta samoniklog lisnatog povrća.
Upotreba
[uredi | uredi izvor].jpg)
| Nutritivna vrednost na 100 g (3,5 oz) | |
|---|---|
| Energija | 92 kJ (22 kcal) |
3,2 g | |
| Prehrambena vlakna | 2,9 g |
0,7 g | |
2 g | |
| Vitamini | |
| Vitamin A ekv. | (25%) 200 μg |
| Tiamin (B1) | (3%) 0,04 mg |
| Riboflavin (B2) | (8%) 0,1 mg |
| Niacin (B3) | (3%) 0,5 mg |
| Vitamin B6 | (9%) 0,122 mg |
| Folat (B9) | (3%) 13 μg |
| Vitamin C | (58%) 48 mg |
| Minerali | |
| Kalcijum | (4%) 44 mg |
| Gvožđe | (18%) 2,4 mg |
| Magnezijum | (29%) 103 mg |
| Mangan | (17%) 0,349 mg |
| Fosfor | (9%) 63 mg |
| Kalijum | (8%) 390 mg |
| Cink | (2%) 0,2 mg |
| |
| Procenti su grube procene zasnovane na američkim preporukama za odrasle. Izvor: NDb USDA | |
Obični kiseljak se gaji već vekovima. Listovi su jestivi kada su mladi, ali očvrsnu sa godinama; mogu se praviti u pire, u supe i sosove ili dodati u salatu.[3] Biljka ima izrazit oštar, kiselkast ukus. Sadrži oksalnu kiselinu, koja u velikim količinama može biti otrovna.[3]
U Indiji se listovi koriste u supama ili kariju od žutog sočiva i kikirikija. U Avganistanu, listovi se oblažu u mokro testo i pripremaju dubokim prženjem, a zatim se služe kao predjelo ili ako je u sezoni tokom Ramazana, za prekid posta. U Jermeniji se listovi sakupljaju u proleće, pletu u pletenice i suše za upotrebu tokom zime. Najčešći preparat je aveluk supa, gde se listovi rehidriraju i isperu da bi se smanjila gorčina, zatim dinstaju sa lukom, krompirom, orasima, belim lukom i bulgur pšenicom ili sočivom, a ponekad i kiselim šljivama.
Širom Istočne Evrope od divljeg ili baštenskog kiseljaka prave se kisele supe, dinstane sa povrćem ili začinskim biljem, mesom ili jajima. U ruralnoj Grčkoj koristi se sa spanaćem, prazilukom i blitvom u spanakopiti. U Albaniji se listovi krčkaju i služe ohlađeni marinirani u maslinovom ulju, ili kao sastojak za punjenje bureka (byrek me lakra).
„Escalope de saumon à l'oseille” (kotlet od lososa sa kiseljakom), koji su 1962. godine omislila braća Trojgro, je amblematično jelo francuske nove kuhinje.[13][14] Francuska kuhinja tradicionalno kuva ribu sa kiseljakom jer njena kiselost rastvara tanke riblje kosti.[15]
Kiselo lišće se koristi za salate i supe, dok se seme može samleti u brašno. U narodnoj medicini koristi se kao lek protiv skorbuta. Iako ima prijatan ukus, kiseljak po prehrambenoj vrednosti zaostaje za većinom drugih biljaka iz porodice Polygonaceae. Njegovi listovi sadrže najviše oksalne kiseline od svih biljaka ove porodice, pretežno vezane u obliku kalcijum oksalata. Zato se ne preporučuje često uzimanje kiseljaka, pogotovu ne u velikim količinama, posebno osobama koje podležu stvaranju bubrežnih kamenaca. U listovima sadrži 40-80 mg% vitamina C i oko 13 mg% folata.
Napomena
[uredi | uredi izvor]Strelaste listove slične kiseljakovim ima i vrlo otrovna biljka kozlac (lat. Arum maculatum). Listovi kozlaca, koji izbijaju u rano proleće, dok su još sitni, mogu zavarati neiskusne sakupljače, jer su, iako po konturama slični kiseljaku, sasvim drugačije boje i konzistencije. U slučaju sumnje na ovu zamenu, ne treba isprobavati ukus lista, jer otrovni listovi kozlaca uzrokuju jako žarenje, oticanje i upalu sluznice usta.
Izvori
[uredi | uredi izvor]- ^ „The Plant List: A Working List of All Plant Species”, Theplantlist.org
- ^ a b v g Stace, C. A. (2010). New Flora of the British Isles (Third izd.). Cambridge, U.K.: Cambridge University Press. str. 446. ISBN 9780521707725.
- ^ a b v g Lyle, Katie Letcher (2010) [2004]. The Complete Guide to Edible Wild Plants, Mushrooms, Fruits, and Nuts: How to Find, Identify, and Cook Them (2nd izd.). Guilford, CN: FalconGuides. str. 29–30. ISBN 978-1-59921-887-8. OCLC 560560606.
- ^ Blamey, M.; Fitter, R.; Fitter, A (2003). Wild flowers of Britain and Ireland: The Complete Guide to the British and Irish Flora. London: A & C Black. str. 64. ISBN 978-1408179505.
- ^ Sorrel Drink, A Caribbean Favorite During The Christmas Season
- ^ A hibiscus drink, by any of its names, is sweet
- ^ „Global spread map” (JPG). Linnaeus.nrm.se. Pristupljeno 23. 12. 2017.
- ^ Burlakoff, Nikolai (2013). The World of Russian Borsch: Explorations of Memory, People, History, Cookbooks & Recipes. North Charleston, SC: Createspace Independent Pub. ISBN 978-1484027400.
- ^ Ekaterina Avdeeva. Ručnaя kniga russkoй opыtnoй hozяйki. SPb, 1842 [Yekaterina Avdeeva. A Handbook of the Russian experienced housewife. St. Petersburg, 1842]
- ^ Elena Molohovec. Podarok molodыm hozяйkam. 1-e izdanie, 1861, s. 65 [Elena Molokhovets. A Gift to Young Housewives. First Russian edition, 1861, p. 65]
- ^ Marks, Gil (2010). „Schav”. Encyclopedia of Jewish Food. Hoboken: John Wiley & Sons. ISBN 978-0-470-39130-3.
- ^ Ochorowicz-Monatowa, Maria (1913). Uniwersalna książka kucharska z ilustracyami i kolorowemi tablicami odznaczona na wystawie hygienicznej w Warszawie w 1910 r. : przeszło 2200 skromnych i wytwornych przepisów gospodarskich i kuchennych z uwzględnieniem niezbędnych warunków odpowiedniej dyety codziennej hygieny oraz kuchni jarskiej (na jeziku: Polish). Warszawa / Lwów: E. Wende i S-ka.
- ^ Miller, Bryan; Franey, Pierre (1995-07-12). „GREAT COOKS; Finesse Times Two”. The New York Times (na jeziku: engleski). ISSN 0362-4331. Pristupljeno 2019-05-05.
- ^ Boulud, Daniel; Greenspan, Dorie (1999). Daniel Boulud's Cafe Boulud Cookbook. Scribner. ISBN 978-0684863436.
- ^ Le Règne végétal. Librairie des sciences naturelles. 1864. str. 480.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Ljubiša Grlić, „Enciklopedija samoniklog jestivog bilja“ (drugo izdanje), IP August Cesarec, Загреб 1990. ISBN 978-86-393-0172-9.
- „Rumex”. African Plants Database. Conservatoire et Jardin botaniques & South African National Biodiversity Institute. Pristupljeno 2018-07-05.
- Linnæi, Caroli (1753). „Trigynia”. Species Plantarum, Exhibentes Plantas Rite Cognitas, ad Genera Relatas, cum Differenentiis Specificis, Nominibus Trivialibus, Synonymis Selectis, Locis Natalibus, Secundum System Sexuale Digestas. Pristupljeno 2008-07-02.
- Costea, Mihai; Tardif, François J.; Hinds, Harold R. „Polygonum”. Ur.: Flora of North America Editorial Committee. Flora of North America (online). eFloras.org. Pristupljeno 2019-05-10.
- David J. Mabberley. 2008. Mabberley's Plant-Book third edition (2008). Cambridge University Press: UK. ISBN 978-0-521-82071-4.
- Christenhusz, M. J. M.; Byng, J. W. (2016). „The number of known plants species in the world and its annual increase”. Phytotaxa. Magnolia Press. 261 (3): 201—217. doi:10.11646/phytotaxa.261.3.1
. - Craig C. Freeman and James L. Reveal. 2005. "Polygonaceae" pages 216-601. In: Flora of North America Editorial Committee (editors). Flora of North America vol. 5. Oxford University Press: New York, NY, USA. ISBN 978-0-19-522211-1.
- John Brandbyge. 1993. "Polygonaceae". pages 531-544. In: Klaus Kubitzki (editor); Jens G. Rohwer, and Volker Bittrich (volume editors). The Families and Genera of Vascular Plants volume II. Springer-Verlag: Berlin; Heidelberg, Germany. ISBN 978-3-540-55509-4 (Berlin). ISBN 978-0-387-55509-6 (New York)
- Anthony Huxley, Mark Griffiths, and Margot Levy (1992). The New Royal Horticultural Society Dictionary of Gardening.. The Macmillan Press,Limited: London. The Stockton Press: New York. ISBN 978-0-333-47494-5
- George W. Staples and Derral R. Herbst "A Tropical Garden Flora" Bishop Museum Press: Honolulu, Hawaii, USA. (2005)
- Vernon H. Heywood, Richard K. Brummitt, Ole Seberg, and Alastair Culham. Flowering Plant Families of the World. Firefly Books: Ontario, Canada. 2007. ISBN 978-1-55407-206-4.
- Angiosperm Phylogeny Group (2009), „An update of the Angiosperm Phylogeny Group classification for the orders and families of flowering plants: APG III”, Botanical Journal of the Linnean Society, 161 (2): 105—121, doi:10.1111/j.1095-8339.2009.00996.x
- Brockington, Samuel F.; Alexandre, Roolse; Ramdial, Jeremy; Moore, Michael J.; Crawley, Sunny; Dhingra, Amit; Hilu, Khidir; Soltis, Douglas E.; Soltis, Pamela S. (2009). „Phylogeny of the Caryophyllales sensu lato: Revisiting hypotheses on pollination biology and perianth differentiation in the core Caryophyllales”. International Journal of Plant Sciences. 170 (5): 627—643. S2CID 58921387. doi:10.1086/597785. hdl:10919/49132 .
- Peter F. Stevens. 2001 onwards. Angiosperm Phylogeny Website At: Missouri Botanical Garden Website. (see External links below).
- Sanchez, Adriana; Schuster, Tanja M.; Kron, Kathleen A. (2009). „A large-scale phylogeny of Polygonaceae based on molecular data”. International Journal of Plant Sciences. 170 (8): 1044—1055. S2CID 84694521. doi:10.1086/605121.
- Burke, Janelle M.; Sanchez, Adriana; Kron, Kathleen; Luckow, Melissa (2010). „Placing the woody tropical genera of Polygonaceae: A hypothesis of character evolution and phylogeny”. American Journal of Botany. 97 (8): 1377—1390. PMID 21616890. doi:10.3732/ajb.1000022.
- Sanchez, Adriana; Kron, Kathleen A. (2009). „Phylogenetic relationships of Afrobrunnichia Hutch. & Dalziel (Polygonaceae) based on three chloroplast genes and ITS”. Taxon. 58 (3): 781—792. doi:10.1002/tax.583008.
Spoljašnje veze
[uredi | uredi izvor]
Mediji vezani za članak Kiseljak na Vikimedijinoj ostavi-
Подаци везани за чланак Rumex acetosa на Викиврстама - Rumex acetosella; Missouri Botanical Garden's efloras.org.
- Edibility of Dock: Identification and edible parts of Rumex spp.
- Video:- Dock (Rumex) As Wild Edible Food Part 1 | Frank Cook
- „Polygonaceae Juss.”. Plants of the World Online. Royal Botanic Gardens, Kew. Pristupljeno 2019-03-01.
| Državne | |
|---|---|
| Ostale | |
