Starica (Tverska oblast)
Starica Старица | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Rusija |
Federalni okrug | Središnji FO |
Oblast | Tverska oblast |
Rejon | Starički rejon |
Osnovan | 1297. |
Status grada | 1708. |
Stara imena | Gorodok |
Stanovništvo | |
Stanovništvo | |
— 2014. | 8.265 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 56° 31′ 01″ S; 34° 55′ 59″ I / 56.517° S; 34.933° I |
Vremenska zona | UTC+3 |
Aps. visina | 175 m |
Ostali podaci | |
Poštanski broj | 171360 |
Pozivni broj | (+7) 48263 |
Registarska oznaka | 69 |
OKATO kod | 28 430 |
OKTMO kod | 28 630 101 001 |
Veb-sajt | |
старицкийрайон.рф/ |
Starica (rus. Старица) grad je na severozapadu evropskog dela Ruske Federacije. Nalazi se u južnom delu Tverske oblasti i administrativni je centar Staričkog rejona.
Prema procenama nacionalne statističke službe, u gradu je 2014. živelo 8.265 stanovnika, ili oko 40% od ukupne populacije Staričkog rejona.
Geografija[uredi | uredi izvor]
Grad Starica smešten je u istočnom delu Valdajskog pobrđa, na jugu Tverske oblasti, u području poznatom kao Staričko-Rževsko Povolžje. Leži na levoj obali reke Volge, na oko 65 kilometara jugozapadno od administrativnog centra oblasti, grada Tvera.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Prema pisanim izvorima današnje naselje osnovao je 1297. godine tverski knjaz Mihail Jaroslavič kao važno utvrđenje na obalama reke Starice (leve pritoke Volge). Naselje je sve do početka XVI veka bilo poznato kao Gorodok ili Gorodesk (u bukvalnom prevodu mali grad).
Postoje dve legende o poreklu imena grada, a prema jednoj ime potiče od reke na kojoj se nalazi. Prema predanju na mestu današnjeg naselja postojao je drevni grad Ljubim (rus. Любим) koji je 1292. godine srušen do temelja tokom invazije Tatara. Razaranje grada preživela je samo jedna starica koja se skrivala u jednoj od brojnih pećina, i po njoj je kasnije novo naselje dobilo ime.
Godine 1485. naselje Starica zajedno sa celim Tverskim knjažestvom postaje delom Velike moskovske kneževine, a u periodu između 1505. i 1566. Starica je bilo središtem Staričke kneževine. Zanimljivo je da je ruski car Ivan Grozni živeo u ovom gradu u periodu 1579—1581 tokom ratova sa poljskim kraljem Stefanom Batorijem.
Godine 1708. Starica postaje gradom unutar Smolenske gubernije, a od 1775. okružnim centrom tadašnje Tverske gubernije. Tokom XVIII i XIX veka grad je predstavljao važno pristanište na plovnom putu Volgom ka Sankt Peterburgu. U neposrednoj blizini grada u to vreme je postojao kamenolom gde se vadio takozvani starički mermer.
Prema podacima sa sveruskog popisa stanovništva it 1897. godine u gradu je živelo 6.368 stanovnika, postojalo je 10 crkvi, 21 fabrika i čak 124 trgovine.
Tokom Drugog svetskog rata grad je bio okupiran od strane nemačkih fašista u periodu između 12. oktobra 1941. do 1. januara 1942. godine.
Od 1929. grad je sedište Staričkog rejona Tverske oblasti.
Demografija[uredi | uredi izvor]
Prema podacima sa popisa stanovništva 2010. u gradu je živelo 8.607 stanovnika, dok je prema procenama za 2014. grad imao 8.265 stanovnika.[1]
1897. | 1939. | 1959. | 1970. | 1979. | 1989. | 2002. | 2010. | 2014. |
---|---|---|---|---|---|---|---|---|
6,368 | 4,500 | 4,905 | 6,244 | 7,518 | 9,120[2] | 9,125[3] | 8,607[4] | 8,265 |
Gradske znamenitosti[uredi | uredi izvor]
Jedan od najvažnijih gradskih simbola je Uspenjski manastir Ruske pravoslavne crkve osnovan u XII veku. Manastir je opasan kamenim bedemom i obuhvata Uspenjsku sabornu crkvu iz 1530, Troicki sabor i Vavedenjku crkvu iz 1570. godine. U okviru Vavedenjske crkve postoji i istorijsko-arheološki muzej. Crkva posvećena Jovanu Bogoslovu je iz 1594. godine.
Znameniti Staričani[uredi | uredi izvor]
- Patrijarh moskovski Jov (1525—1607) — prvi Patrijarh moskovski i sve Rusije i svetitelj Ruske pravoslavne crkve rođen je i preminuo u Starici.
- Vladimir Kornilov (1806—1854) — ruski viceadmiral, istakao se u odbrani Sevastopolja tokom Krimskog rata
- Ilja Bražnjin (1898—1982) — ruski sovjetski pisac i novinar.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
- Tverska oblast
- Starički rejon
- Spisak gradova u Rusiji
- Uspenjski manastir (Starica)
- Starica (pritoka Volge)
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Численность населения Российской Федерации по муниципальным образованиям на 1 января 2014 года Архивирано на сајту Wayback Machine (23. јануар 2022)
- ^ „Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 g. Čislennostь naličnogo naseleniя soюznыh i avtonomnыh respublik, avtonomnыh oblasteй i okrugov, kraёv, oblasteй, raйonov, gorodskih poseleniй i sёl-raйcentrov.”. Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 goda (na jeziku: ruski). Demoscope Weekly. 1989. Pristupljeno 4. 9. 2012.
- ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (21. 5. 2004). „Čislennostь naseleniя Rossii, subъektov Rossiйskoй Federacii v sostave federalьnыh okrugov, raйonov, gorodskih poseleniй, selьskih naselёnnыh punktov – raйonnыh centrov i selьskih naselёnnыh punktov s naseleniem 3 tыsяči i bolee čelovek”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2002 goda (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012.
- ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (Federalni zavod za statistiku) (2011). „Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda. Tom 1 (Nacionalni popis stanovništva 2010, 1. svezak)”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda (Nacionalni popis stanovništva 2010) (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Zvanični veb-sajt
- Gradska istorija
- Hramovi grada Starice
- Nacionalna enciklopedija gradova i regiona Rusije: grad Starica
- Starica na Elektronskoj enciklopediji Tverske oblasti