Pređi na sadržaj

Tupoljev ANT-31

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Tupoljev ANT-31/I-14 / Suhoj I-14

Tupoljev ANT-31
Opšte
Namena lovački avion
Posada 1 član
Zemlja porekla  SSSR
Proizvođač projektant: CAGI - OKB Tupoljev, proizvođač:Avio zavod No23
Prvi let 27. maja 1933.
Početak proizvodnje 1934.
Uveden u upotrebu 1935.
Status neoperativan
Prvi korisnik  SSSR- Sovjetsko vojno vazduhoplovstvo
Broj primeraka 20
Dimenzije
Dužina 6,11 m
Razmah krila 11,25 m
Visina 3,74 m
Površina krila 16,93 m²
Masa
Prazan 1.169 kg
Normalna poletna 1.524 kg
Maks. težina pri uzletanju 1.675 kg
Pogon
Klipno-elisni motor 1 h M-25 (Wright Р-1820 Cyclone-F3)
Snaga 1 x 530 kW
Performanse
Brzina krstarenja 343 km/h
Maks. brzina na Hopt 449 km/h
Taktički radijus kretanja 850 km
Dolet 1.050 km
Plafon leta 9.420 m
Brzina penjanja 769 m/min

Tupoljev ANT-31/I-14 / Suhoj I-14 , (rus. Туполев АНТ-31/И-14 / Сухой И-14) je lovački avion napravljen u Sovjetskom Savezu. Avion je prvi put poleteo 1933. godine.

Projektovanje i razvoj[uredi | uredi izvor]

A.N.Tupoljev (1944.)

Komanda vojnog vazduhoplovstva Sovjetskog Saveza je 1931. godine dala nalog da se projektuje moderni lovac velikih brzina jednokrilac, sa uvlačećim stajnim trapom i dobrim manevarskim sposobnostima. N. N. Polikarpov.[1] je konstruisao lovac I-16 prema tim zahtevima, ali taj avion je bio mešovite konstrukcije. Pošto se kod OKB 156 Tupoljev (Opitni Konstrukcioni Biro - Tupoljev) uglavnom projektovali i pravili avioni potpuno metalne konstrukcije, Komanda je i od njih zatražila da projektuje takav lovački avion. Projektovanje aviona Tupoljev ANT-31/I-14 kako je nazvan ovaj pojekt je počelo 1932. godine u okviru CAGI instituta u odeljenju koje je kao glavni projektant vodio P. O. Suhoj[1] pod kontrolom A. N. Tupoljeva[1] Avion je projektovan kao lovac a na osnovu sledećih taktičko tehničkih zahteva:

  • maksimalna brzina na visini od 5.000 m - 340-400 km/h,
  • vreme penjanja na visinu od 5.000 m za 7 minuta,
  • plafon leta 8.500 km,
  • dolet 500 m,
  • naoružanje 2 topa,
  • posada od 1 člana.

Projektovanje i izrada prototipa je završena do maja meseca 1933. godine a prvi probni let je obavio probni pilot Konstantin Popov 27. maja 1933. godine na aerodromu Monjino kraj Moskve. Rezultati prvih ispitivanja su pokazali dosta dobre rezultate iako je u prvi prototip ugrađen neadekvatan motor i stajni trap. Nakon poletanja drugog prototipa Vojno Vazduhoplovstvo je naručilo 100 primeraka ovih aviona. U toku testiranja prototipova pored ispravljanja uočenih nedostataka vršena su razna eksperimentisanja kako sa motorima tako i sa opremom. Poznate su varijante ovih aviona sa motorima: Bristol "Mercury" VIS2, Wright R-1820 "Cyclone"-F2, M-22 licenca Gnome-Rhone 9AK Jupiter-6 i na kraju M-25 licenca Wright R-1820 "Cyclone"-F3.

Tehnički opis[uredi | uredi izvor]

Lovački avion Tupoljev ANT-31 je bio jednomotorni jednosedi konzolni niskokrilac metalne konstrukcije. Pokretao ga je radijalni (zvezdasti) 9-to cilindrični vazduhom hlađeni motor Bristol "Mercury" VIS2 snage 367 kW, sa kojim je postignuta brzina od 384 km/h na visini od 5.000 m, (mada je bio predviđen Wright R-1820 "Cyclone"-F2 snage 477 kW koji tada nije bio dostupan, ali je kasnije ugrađen u drugi prototip, sa kojim je postignuta brzina od 414 km/h na visini od 5.000 m), postavljen u kljun aviona.[2] Motor je bio opremljen dvokrakom drvenim elisom fiksnog koraka i imao je NASA prsten za poboljšanje hlađenja motora. Pilot je sedeo u zatvorenom kokpitu koji se nalazio iza krila aviona. Trup aviona je oblog poprečnog preseka koji se sužavao idući ka repu aviona. Krila su bila trapezastog oblika sa elipsastim završetkom krajeva. Napadna ivica krila je bila kosa. Obloga krila aviona je bila od ravnog Al-lima a trup je takođe bio obložen sa ravnim aluminijumskim limom (izbegnuta je obloga od talasastog lima koja je stvarala veći aerodinamički otpor). Konstrukcija strukture trupa (monokok) i krila je bila izvedena kombinacijom čelika visoke čvrstoće (nerđajućih čelika) i duraluminijuma. Stajni trap na prototipu je bio fiksan (neuvlačeći) sa skijama (pošto uvlačeći nije bio gotov do početka testiranja aviona), ispod repnog dela aviona je bila postavljena drljača, kao treća oslona tačka aviona. Avioni iz serijske proizvodnje su imali uvlačeći stajni trap. Zbog malog razmaha između točkova avion je bio nestabilan pri sletanju i poletanju. Od naoružanja avion je bio opremljen dvama beztrzajanim topovima Kurčevski APK-11 od 37 mm smeštenih u krilima i dvama elisom sinhronizovana mitraljeza ŠKAS 7,62 mm smeštenim u trupu aviona. Avioni iz serijske proizvodnje koji su dobili vojnu oznaku I-14, bili su opremljeni motorima M-25 sovjetske proizvodnje koji je rađen po licenci motora Wright R-1820 "Cyclone"-F3 snage 530 kW, sa ovim motorima avion ANT-31/I-14 su postizali brzinu od 449 km/h na visini od 5.000 m. Avioni ANT-31/I-14 iz serijske proizvodnje bili su naoružani ili sa 4 mitraljeza ŠKAS 7,62 mm ili sa dva topa od 20 mm i dva mitraljeza.[3][4][5]

Varijante[uredi | uredi izvor]

  • ANT-43 - putnička verzija aviona ANT-31/I-14 sa 6 putničkih mesta, projekt počet 1936, prototip završen 1938, sa motorom Gnome-Rhone 14Krsd snage 596 kW, odustalo se od projekta, prototip nije testiran.[6][7]

Naoružanje[uredi | uredi izvor]

Naoružanje aviona: Tupoljev ANT-31/I-14 / Suhoj I-14
Vatreno (streljačko) naoružanje
Top
Broj i oznaka topa 2 h Kurčevski APK-11 od 37 mm ili 2 h top ŠVAK od 20 mm
Kalibar top (APK-11) 37 mm ili top (ŠVAK) 20 mm
Mitraljez
Broj i oznaka mitraljeza 2-4
Kalibar 7,62 mm
Bombardersko naoružanje (bombe)
Raketno naoružanje (rakete)


Operativno korišćenje[uredi | uredi izvor]

Priprema i početak proizvodnje aviona Tupoljev ANT-31/I-14 je počelo 1934. godine a prvi avion iz serijske proizvodnje isporučen je oružanim snagama 1935. godine. Proizvodnja se odvijala u Avio zavodu No23. Prvobitno je poručeno 100 primeraka ovih aviona da bi naknadno ta porudžbina bila redukovana na 55 primeraka a na kraju je proizvedeno svega 18 primeraka u serijskoj proizvodnji i 2 prototipa, znači ukupno je proizvedeno 20 aviona. Na ovako drastično smanjenje porudžbine je uticao konkurentski avion Polikarpov I-16 lovac mešovite konstrukcije koji je bio dosta jeftiniji od I-14 potpuno metalne konstrukcije a u taktičko tehničkim karakteristikama veoma sličan. Kada se uzmu u obzir još teškoće Sovjetskog Saveza u proizvodnji metala naročito aluminijumskih legura i kvalitetnih čelika i poluproizvoda od njih, kao i tehnološka opremljenost fabrika vazduhoplovne industrije onda se vidi da je i ova odluka bila iznuđena. Proizvodnja aviona Tupoljev ANT-31/I-14 je okončana 1937. godine.

Zemlje koje su koristile ovaj avion[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v „Kto estь kto”. www.airforce.ru. Pristupljeno 14. 9. 2011. 
  2. ^ Duffy, Paul; Kandalov, Andrei;. “ANT-31/I-14”, Tupolev: The Man and His Aircraft (na ((en))). Shrewsbury UK. . Airlife Publishing. 1996. pp. 75. ISBN 978-1-85310-728-3. 
  3. ^ „Suhoй I-14”. www.airwar.ru. Pristupljeno 14. 9. 2011. 
  4. ^ „Tupolev ANT-31 (I-14) - fighter”. www.aviastar.org. Pristupljeno 14. 9. 2011. 
  5. ^ Host is not delegated[mrtva veza]
  6. ^ Duffy, Paul; Kandalov, Andrei;. “ANT-43”, Tupolev: The Man and His Aircraft (na ((en))). Shrewsbury UK. . Airlife Publishing. 1996. pp. 86. ISBN 978-1-85310-728-3. 
  7. ^ „ANT-43, A.N.Tupolev”. www.ctrl-c.liu.se. Pristupljeno 14. 9. 2011. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Janić, Čedomir (2003). Vek avijacije - [ilustrovana hronologija] (na jeziku: (jezik: srpski)). Beočin: Efekt 1. COBISS.SR 110428172. 
  • Hlopotob, O. D. (2004). Istoriя voennoй aviacii ot pervыh letatelьnыh apparatov do reaktivnыh samolёtob (na jeziku: (jezik: ruski)). Moskva: AST, Moskva i Poligon, SPb,. 
  • Gordon, Yefim; Rigament, Vladimir (2005). OKB Tupolev: History of the Design Bureau and its Aircraft (na jeziku: (jezik: engleski)). Hinckley, England: Midland Publishing. ISBN 978-1-85780-214-6. 
  • Donald, David (1997). The Complete Encyclopedia of World Aircraft (na jeziku: (jezik: engleski)). NY: Barnes & Noble. ISBN 978-1-894102-24-7. 
  • Gunston, Bill (1995). The Osprey Encyclopaedia of Russian Aircraft 1875—1995 (na jeziku: (jezik: engleski)). London: Osprey. ISBN 978-1-85532-405-3. 
  • Gunston, Bill (1995). Tupolev Aircraft since 1922 (na jeziku: (jezik: engleski)). London: Naval Institute Press. ISBN 978-1-55750-882-9. 
  • Duffy, Paul; Kandalov, Andrei (1996). „ANT-31/I-14”. Tupolev: The Man and His Aircraft (na jeziku: (jezik: engleski)). Shrewsbury UK: Airlife Publishing. str. 75. ISBN 978-1-85310-728-3. 
  • Gunston, Bill (1999). The Illustrated Directory of Fighting Aircraft of World War II. Salamander Books. ISBN 9781840650921. 
  • Shavrov, V.B. History of the aircraft construction in the USSR (na jeziku: (jezik: engleski)). ISBN 978-5-217-02528-2. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]