Pređi na sadržaj

Urovica

Koordinate: 44° 24′ 01″ S; 22° 24′ 02″ I / 44.400166° S; 22.400666° I / 44.400166; 22.400666
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Urovica
Urovica
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugBorski
OpštinaNegotin
Stanovništvo
 — 2011.1191
Geografske karakteristike
Koordinate44° 24′ 01″ S; 22° 24′ 02″ I / 44.400166° S; 22.400666° I / 44.400166; 22.400666
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina77 m
Urovica na karti Srbije
Urovica
Urovica
Urovica na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj19305
Pozivni broj019
Registarska oznakaNG

Urovica je naselje u Srbiji u opštini Negotin u Borskom okrugu. Prema popisu iz 2022. u naselju je bilo 595 stanovnika (prema popisu iz 2011. bilo je 831 stanovnika, prema popisu iz 2002. bilo je 1191 stanovnika a prema popisu iz 1991. bilo je 2826 stanovnika).

Istorija[uredi | uredi izvor]

Selo je u severozapadnom delu Negotinske krajine čiji atar zauzima donji tok Vratnjanske reke sa slivovima Urovice i Buljevice, sastavica Urovičke reke, koje izviru u Velikom Grebenu i Miroču.[1]

Na Langerovoj karti na mestu sadašnjeg sela zabeleženo je naselje Ballowiz (današnji kraj Buljevica), a u blizini su Storewiz i Breberowaz, koji se više nigde ne pominju, niti su ta imena poznata u ovom kraju. Na karti „Temišvarski Banat“ zapisano je naselje Orovitz a 1736. godine Hspovica je imala 35 kuća. Godine 1784. zabeleženo je selo Urovicza a iz istog vremena Uranitza. Godine 1807. pominje se se „knez Manja Hugovica“ i 1811. godine selo Urovica a posle prisajedinjenja ovih krajeva Srbiji zapisana je Rovica. Selo je 1846. godine imalo 250 kuća; 1866. 308 kuća, a 1924. godine 581 kuću.[2]

Selo je sastavljeno od tri jasno izdeljene male: Srbija, Urovica i Buljevica. Srbija je nekada bila naseljena srpskim stanovništvom, koje se kasnije povlašilo ili odselilo, Urovica je naseljena Ungurjanima, a Buljevica većimom stanovništvom poreklom iz Vlaške nizije.[3]

Urovica ili Huhurovica je naselje zbijenog tipa. Ime je dobilo po brojnim urvinama koje se ovde nalaze. Selo ima dva selišta. Po predanju selo je bilo grupisano oko sva naselja, jednog naseljenog Srbima, a drugog Ungurjanima. Po želji nekog spahije Srbi su napustili svoje ranije mesto i naselili današnji kraj Srbiju, a Ungurjani su se pomerili i naselili Urovicu i Buljevicu. Smatra se da su najstariji stanovnici Urovice bili Srbi sa Kosova i kasnije doseljeni Ungurjani.[4]

Demografija[uredi | uredi izvor]

Prema poslednjem popisu iz 2022. godine u Urovici je živelo 595 stanovnika što je za 236 manje u odnosu na 2011. kada je na popisu bilo 831 stanovnika. U naselju živi 531 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 56,47 godina (53,50 kod muškaraca i 59,32 kod žena).[5]

Prema podacima popisa iz 2022. u naselju ima 277 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,15 a prema istom popisu u naselju ima 784 stambenih jedinica od kojih je 328 naseljenih.[6]

Ovo naselje je uglavnom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[7]
Godina Stanovnika
1948. 3.554
1953. 3.429
1961. 3.604
1971. 3.471
1981. 3.146
1991. 2.826 1.684
2002. 1.191 2.629
2011. 831
2022. 595
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[8]
Srbi
  
785 65,91%
Vlasi
  
384 32,24%
Rumuni
  
14 1,17%
Romi
  
2 0,16%
Rusi
  
1 0,08%
nepoznato
  
2 0,16%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Jovanović, Kosta (1940). Negotinska Krajina i Ključ - Srpski etnografski zbornik, knjiga 55. Beograd: Srpska kraljevska akademija. str. 246. 
  2. ^ Jovanović, Kosta (1940). Negotinska Krajina i Ključ - Srpski etnografski zbornik, knjiga 55. Beograd: Srpska kraljevska akademija. str. 247. 
  3. ^ Grupa autora (1968—1969). Negotinska Krajina - glasnik Etnografskog muzeja; Dr Miroslav Draškić "Poreklo stanovništa i etnički procesi u selima negotinske opštine". Beograd: Etnografski muzej. str. 49. 
  4. ^ Stanojević, Tihomir (1972). Negotin i Krajina od prvih tragova do 1858. godine. Negotin: Zajednica kulture SO Negotin, Novinska ustanova „Timok”. str. 48. 
  5. ^ Starost i pol, podaci po naseljima - Popis stanovništva, domaćinstava i stanova 2022. godine (PDF), Pristupljeno 28.7.2023. Beograd: Republički zavod za statistiku. 2023. str. 466. ISBN 978-86-6161-230-5. 
  6. ^ Domaćinstva prema broju članova - Popis stanovništva, podaci po naseljima, avgust 2023. Beograd: Republički zavod za statistiku. 2023. str. 122. ISBN 978-86-6161-232-9. 
  7. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  8. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  9. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]