Pređi na sadržaj

Varaždinski generalat

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Varaždinski generalat (C, D), Karlovački generalat (F, G, H, I, K, L) i susedno područje Kraljevine Hrvatske (A, B, C), prema stanju administrativne podele iz 1803. godine

Varaždinski generalat (nem. Warasdiner Generalat) je bio posebna vojno-upravna oblast u sastavu Vojne krajine, koja je predstavljala odbrambeni kordon Habzburške monarhije prema Osmanskom carstvu. Ustanovljen je tokom 16. veka, u sklopu reforme starog sistema odbrane, a obuhvatao je pograničnu oblast između reka Save i Drave. Generalat je nazivan Varaždinskim po tome što se generalna komanda te krajiške oblasti nalazila u gradu Varaždinu (od 1595. godine), a takođe je bio poznat i pod nazivom Slavonska krajina, pošto se pomenuta oblast u to vreme nazivala Gornjom Slavonijom.[1]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Krajiški oficir Varaždinskog generalata

Teritorijalno organizovanje Varaždinskog generalata započeto je doseljavanjem srpskog stanovništva iz susednih oblasti koje su bile okupirane od strane Osmanlija.[2][3] Pravoslavni Srbi su se doselili na opustošeno i raseljeno područje, na kojem je prethodno živeo katolički slovenski narod kajkavskog narečja, koji se u izvorima iz tog vremena naziva "Slovinci" (stari Slavonci).[4][5] Godine 1630. Ferdinand II (tadašnji car Svetog rimskog carstva), na zahtev Srba da sačuvaju svoje prethodne povlastice, od kojih su prve još iz 15. veka, izdao je Vlaški statut (Statuta Valachorum), koji je takođe uticao na teritorijalizaciju Varaždinskog generalata.[6]

U početku, Varaždinski generalat su sačinjavale tri kapetanije sa središtima u gradovima: Koprivnica, Križevci i Ivanić (Ivanić Grad), a krajem 16. veka osnovana je i kapetanija Đurđevac. Početkom 18. veka formirane su dve pukovnije: Đurđevačka pukovnija i Križevačka pukovnija. Od 1731. do 1765. godine, sedište ovog generalata bila je utvrda Koprivnica. Od 1765. do 1787. sedište generalata postala je utvrda Bjelovar, a nakon 1787. godine Zagreb.

Tokom 1871. godine, otpočeo je proces razvojačenja vojno-krajiških oblasti, a prvi sektor Vojne krajine koji je podvrgnut tom procesu bio je upravo Varaždinski generalat, koji je iste godine ukinut i preuređen u novostvorenu Bjelovarsku županiju, u sastavu Kraljevine Hrvatske i Slavonije.[7]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Karta habzburške Vojne krajine, u južnoslovenskim oblastima

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Dabić 1992, str. 265-281.
  2. ^ Ivić 1923a, str. 1-158.
  3. ^ Ivić 1926a, str. 1-228.
  4. ^ Petrić 2007, str. 23-38.
  5. ^ Petrić 2009, str. 30-47.
  6. ^ Sučević 1953, str. 33–70.
  7. ^ Planinić 1992, str. 173-183.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]