Eparhija temišvarska
Eparhija temišvarska Srpska pravoslavna crkva | |
---|---|
![]() Grb Eparhije temišvarske | |
Osnovni podaci | |
Sedište | Temišvar |
Država | ![]() |
Broj namesništava | 3 |
Broj manastira | 5 |
Zvanični veb-sajt | |
Arhijerej | |
Arhijerej | Lukijan (Pantelić) |
Čin arhijereja | mitropolit |
Titula arhijereja | arhiepiskop i mitropolit budimski i administrator Eparhije temišvarske |
![]() |
Eparhija temišvarska je eparhija Srpske pravoslavne crkve sa sedištem u Temišvaru, gde nalazi i saborna crkva eparhije. Temišvarska eparhija je osnovna verska ustanova za Srbe u Rumuniji.[1][2]
Arhijerej administrator je mitropolit Lukijan (Pantelić), a arhijerejski zamenik je protojerej-stavrofor Marinko Markov.
Istorijat
[uredi | uredi izvor]

Prvi pisani tragovi o postojanju eparhije dosežu do 16. veka, a tada se javlja u opsegu srpske Pećke patrijaršije. Značajna je činjenica da su Srbi na ovim prostorima imali razvijen crkveni život mnogo pre Velike seobe 1690., a jedan od ovdašnjih episkopa srpskih, Isaija (Đaković), postao je jedan od najčvršćih oslonaca pridošlom patrijarhu Arseniju III Čarnojeviću. I po Velikoj seobi, i dugo po zasnivanju Krušedolske (1708), odnosno Karlovačke mitropolije (1713), Temišvarska eparhija je ostala u nadležnosti Beogradske mitropolije, sve do sjedinjenja Beogradske i Karlovačke mitropolije, u kojem je Temišvaru pripala posebna uloga. Naime, Požarevačkim mirom iz 1718. godine Austrija je dobila na račun Turske Banat, Olteniju, deo Srbije sa Beogradom, delove Bosne i Slavonije.
Smatrajući da je Beograd suviše blizu Turskoj, beogradski mitropolit Mojsije (Petrović) je premestio sedište svoje mitropolije u Temišvar, gde je svečano ustoličen 1721. godine. Po smrti karlovačkog mitropolita Vikentija (Popovića) 1726. godine, Mojsije (Petrović) je izabran i za mitropolita karlovačkog, čime je praktično počelo ujedinjavanje Srpske pravoslavne crkve sa teritorije Austrije. Dakle, mitropolit Mojsije (Petrović) je iz Temišvara prešao na karlovačku mitropolitsku katedru.
Pri sprovođenju jerarhijske podele u Karlovačkoj mitropoliji 1864. godine Temišvarska eparhija je, kao srpska, ostala u Karlovačkoj mitropoliji, s tim što je ustupila rumunske crkvene opštine, a preuzela srpske crkvene opštine iz Aradske eparhije. Mešovite crkvene opštine su dodeljene prema većinskoj pripadnosti vernika.
Po meri ukidanja nadležnosti Karlovačke mitropolije, odnosno njenog uključivanja u vaspostavljenu srpsku Beogradsku patrijaršiju posle Prvog svetskog rata i Temišvarska eparhija je postala deo ujedinjene Srpske pravoslavne crkve. Tadašnji episkop Georgije Letić premestio je sedište iz Temišvara u Kikindu. 1931. godine došlo je do arondacije između Temišvarske i novouspostavljene Eparhije banatske (naslednica Eparhije vršačke), tako da je prva u potpunosti preuzela srpske vernike u Rumuniji, a druga u Srbiji.
Episkopi
[uredi | uredi izvor]Dosadašnji episkopi ove eparhije su:[3][4]
- Neofit, 1608-1613.; sin roditelja Milete i Jovke[5]
- Isaija, 1640.
- Josif, 1643-1655; umro i sahranjen u manastiru Partošu.
- Teodor, 1643.
- Sevastijan, 1644-1647.
- Mihailo, 1681–1687.; episkop temišvarski i bečkerečki; darodavac 1691. godine Hilandara i Kareje
- Vasilije, 1688.
- Josif II, posle 1688.
- Vasilije, oko 1693.
- Isaija Đaković, 1694–1708.
- Konstantin, "Grk", 1704–1713.; postavio ga srpski patrijarh Kalinik.
- Hadži Joanikije Vladisavljević, 1713–1722-1727, 7. oktobra, izabran na Sinodu u Peći
- Nikola Dimitrijević, 1728–1744.; do tada episkop Karansebeški
![]() |
Georgije Popović, 1745–1757. |
![]() |
Vićentije Jovanović Vidak, 1759–1774. |
![]() |
Mojsej Putnik, 1774–1781. |
![]() |
Sofronije Kirilović, 1781–1786. |
- Petar Petrović, 1786–1800.
- Stefan Avakumović,1801–1822.
- Josif Putnik, 1829–1830.
- Maksim Manuilović, 1833–1838.
Pantelejmon Živković, 1839–1851. | |
![]() |
Samuil Maširević, 1853–1864. |
- Antonije Nako, 1864–1869.
- Georgije Vojnović, 1874–1881.
![]() |
Georgije Branković, 1882–1890. |
![]() |
Nikanor Popović, 1891–1901. |
![]() |
Dr Georgije Letić, 1904–1931. |
Administratori
[uredi | uredi izvor]Osim toga u nekom periodu eparhijom su upravljali administratori:
- Arsenije Stojković (1872—1874);
- German Anđelić (1881—1882);
- Georgije Branković (1890—1891);
- Nektarije Dimitrijević (1891);
- Georgije Branković (1901);
- Lukijan Bogdanović (1901—1904);
- Dr Georgije Letić (1932—1935);
- Dr Irinej Ćirić (1935—1952);
- Visarion Kostić (1952—1979);
- Hrizostom Vojinović (1979—1980);
- Dr Sava Vuković (1980—1996);
- Lukijan Pantelić od 1996
Arhijerejski zamenici
[uredi | uredi izvor]Arhijerejski zamenici su bili:
- Stefan Mihajlović (1870—1872);
- Gedeon Cvetić (1872—1874);
- German Jovanović (1881—1882);
- Ilarion Ruvarac (1882);
- Isak Došen (1901);
- Dr Stefan Nikolić (1919—1927);
- Slobodan Kostić (1942—1947);
- Stevan Tomić (1947—1971);
- Đorđe Hranisavljević (1971—1978);
- Vladimir Marković (1978-2010).
- Marinko Markov (od 2010)
Hramovi
[uredi | uredi izvor]Eparhija temišvarska raspolaže sa 55 hrama, od kojih se jedan broj nalazi u danas upražnjenim parohijama, gde Srba ima vrlo malo, ili ih više uopšte nema.
- Saborna crkva svetog Vaznesenja Gospodnjeg, Temišvar (Timişoara)
- Crkva Obnovljenja hrama svetog velikomučenika Georgija, Naćfala (Satu Mare)
- Crkva Prenosa moštiju svetog Nikole, Varjaš (Variaş)
- Crkva Prenosa moštiju svetog Nikole, Veliki Sempetar (Sânpetru Mare)
- Crkva Prenosa moštiju svetog Nikole, Dinjaš (Diniaş)
- Crkva Prenosa moštiju svetog Nikole, Mali Bečkerek (Becicherecu Mic)
- Crkva Prenosa moštiju svetog Nikole, Radimna (Radimna)
- Crkva Prenosa moštiju svetog Nikole, Saravola (Saravale)
- Crkva Prenosa moštiju svetog Nikole, Svinica (Sviniţa)
- Crkva Prenosa moštiju svetog Nikole, Sokolovac (Socol)
- Crkva Prenosa moštiju svetog Nikole, Temišvar–Mehala (Timişoara)
- Crkva Prenosa moštiju svetog Nikole, Čanad (Cenad)
- Crkva Rođenja Presvete Bogorodice, Tornja (Turnu)
- Crkva Rođenja Presvete Bogorodice, Fenlak (Felnac)
- Crkva Rođenja svetog Jovana Krstitelja, Ketfelj (Gelu)
- Crkva Rođenja svetog Jovana Krstitelja, Rudna (Rudna
- Crkva Rođenja svetog Jovana Krstitelja, Stara Moldava (Moldova Veche)
- Crkva Sabora Srba svetitelja, Deta (Deta)
- Crkva svetih apostola Petra i Pavla, Arad (Arad)
- Crkva svetih apostola Petra i Pavla, Dežan (Dejan)
- Crkva svetog arhanđela Mihaila, Gad Gad, (Rudna)
- Crkva svetog arhanđela Mihaila, Tolvadija (Livezile)
- Crkva svetog arhanđela Gavrila, Ivanda (Ivanda)
- Crkva svetog arhanđela Gavrila, Požežena (Pojejena)
- Crkva svetog arhanđela Gavrila, Čenej (Cenei)
- Crkva svetog Vaznesenja Gospodnjeg, Belobreška (Belobreşca)
- Crkva svetog Vaznesenja Gospodnjeg, Đir (Giera)
- Crkva svetog Vaznesenja Gospodnjeg, Ljupkova (Liubcova)
- Crkva svetog Vaznesenja Gospodnjeg, Mačević (Măceşti)
- Crkva svetog Vaznesenja Gospodnjeg, Parac (Parţa)
- Crkva svetog Vaznesenja Gospodnjeg, Srpski Semarton (Sânmartinu Sârbesc)
- Crkva Vaskrsenja Hristovog, Rešica (Reșița)
- Crkva svetog velikomučenika Dimitrija, Divić (Divici)
- Crkva svetog velikomučenika Dimitrija, Knez (Satchinez)
- Crkva svetog velikomučenika Dimitrija, Nadlak (Nădlac)
- Crkva svetog velikomučenika Dimitrija, Soka (Soca)
- Crkva svetog velikomučenika Georgija, Zlatica (Zlatiţa)
- Crkva svetog velikomučenika Georgija, Keča (Checea)
- Crkva svetog velikomučenika Georgija, Kraljevac (Cralovăţ)
- Crkva svetog velikomučenika Georgija, Lukarevac (Lucareţ)
- Crkva svetog velikomučenika Georgija, Munara (Munar)
- Crkva svetog velikomučenika Georgija, Nemet (Beregsău Mic)
- Crkva svetog velikomučenika Georgija, Petrovo Selo (Petrovaselo)
- Crkva svetog velikomučenika Georgija, Pečka (Pecica)
- Crkva svetog velikomučenika Georgija, Stančevo (Stanciova)
- Crkva svetog velikomučenika Georgija, Fabrika - Temišvar (Timişoara)
- Crkva svetog kneza Lazara, Monoštor (Mănăştur)
- Crkva svetog Preobraženja Gospodnjeg, Arad–Gaj (Arad)
- Crkva svetog proroka Ilije, Leskovica (Lescoviţa)
- Crkva svetog proroka Jeremije, Lugovet (Câmpia)
- Crkva Silaska Svetog duha na apostole, Ulbeč (Reciu Nou)
- Crkva Uspenja Presvete Bogorodice, Veliki Semikluš (Sânnicolau Mare)
- Crkva Uspenja Presvete Bogorodice, Denta (Denta)
- Crkva Uspenja Presvete Bogorodice, Fenj (Foeni)
- Crkva Uspenja Presvete Bogorodice, Čakovo (Ciacova)
Manastiri
[uredi | uredi izvor]Vidi još
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Kostić 1925.
- ^ Kostić 1932.
- ^ Kostić 1938.
- ^ Vuković 1996.
- ^ "Glasnik Istorijskog društva u Novom Sadu", Novi Sad 1937.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Vuković, Sava (1996). Srpski jerarsi od devetog do dvadesetog veka. Beograd: Evro.
- Ivić, Aleksa (1914). Istorija Srba u Ugarskoj od pada Smedereva do seobe pod Čarnojevićem (1459-1690). Zagreb.
- Ivić, Aleksa (1929). Istorija Srba u Vojvodini od najstarijih vremena do osnivanja potisko-pomoriške granice (1703). Novi Sad: Matica srpska.
- Jašin, Saša (2018). Episkop Pantelejmon Živković. Temišvar: Savez Srba u Rumuniji.
- Jašin, Saša (2020). Arhijereji Temišvarske eparhije. Temišvar: Savez Srba u Rumuniji.
- Jašin, Saša (2020). „Školovanje parohijskog sveštenstva i monaštva Eparhije temišvarske: Istorijski presek” (PDF). Kultura Republike Srbije i Srba u Rumuniji. Beograd: Institut za međunarodnu politiku i privredu. str. 155—171.
- Kecić, Danilo (1999). „Rekviriranje zvona srpskih pravoslavnih hramova Temišvarske eparhije 1916-1917”. Zbornik Matice srpske za istoriju. 59-60: 173—191.
- Kostić, Slobodan (1925). Šematizam Pravoslavne srpske eparhije temišvarske u Kraljevini Rumuniji za 1924. godinu. Temišvar: Eparhijska uprava.
- Kostić, Slobodan (1931). Srpska crkva i škola u Rumuniji 1930. godine. Temišvar: Čendeš.
- Kostić, Slobodan (1932). Statistički pregled Pravoslavne srpske eparhije temišvarske za 1932. godinu. Temišvar: Eparhijska uprava.
- Kostić, Slobodan (1938). Grobovi episkopa i građana temišvarskih u pravoslavnom srpskom sabornom hramu temišvarskom: 1757-1838. Temišvar: Doina.
- Kostić, Slobodan (1940). Srbi u rumunskom Banatu: Istoriski, brojni, ekonomski-privredni pregled. Temišvar: Dojna.
- Popov, Dejan (2015). „Sveštenstvo Eparhije temišvarske 1797. godine (1)” (PDF). Temišvarski zbornik. 8: 91—110.
- Popov, Dejan (2017). „Sveštenstvo Eparhije temišvarske 1797. godine (2)” (PDF). Temišvarski zbornik. 9: 127—147.
- Popov, Dejan (2018). „Sveštenstvo Eparhije temišvarske 1797. godine (3)” (PDF). Temišvarski zbornik. 10: 177—198.
- Popović, Dušan J. (1955). Srbi u Banatu do kraja osamnaestog veka: Istorija naselja i stanovništva. Beograd: Naučna knjiga.
- Popović, Dušan J. (1957). Srbi u Vojvodini. knj. 1: Od najstarijih vremena do Karlovačkog mira 1699. Novi Sad: Matica srpska.
- Popović, Dušan J. (1959). Srbi u Vojvodini. knj. 2: Od Karlovačkog mira 1699 do Temišvarskog sabora 1790. Novi Sad: Matica srpska.
- Popović, Dušan J. (1963). Srbi u Vojvodini. knj. 3: Oo Temišvarskog sabora 1790 do Blagoveštenskog sabora 1861. Novi Sad: Matica srpska.
- Puzović, Ljiljana I. (2013). „Sinđelija Vladike Georgija Popovića, izdata temišvarskom svešteniku Tomi Pavlovu”. Arheografski prilozi. 35: 169—181.
- Puzović, Ljiljana I. (2017). „Granice, naselja i parohije Temišvarske eparhije (1716-1779): Prilog proučavanju istorije pravoslavlja u Banatu” (PDF). Zbornik Matice srpske za istoriju. 96: 35—52.
- Puzović, Ljiljana I. (2017). „Parohijsko sveštenstvo Temišvarske eparhije sredinom XVIII veka” (PDF). Temišvarski zbornik. 9: 19—39.
- Puzović, Ljiljana I. (2018). „Parohijski hramovi u Temišvarskoj eparhiji sredinom XVIII veka” (PDF). Temišvarski zbornik. 10: 29—41.
- Puzović, Ljiljana I. (2020). „Temišvarska eparhija od Požarevačkog mira do Temišvarskog sabora (1718-1790)”. Osam vekova autokefalije Srpske pravoslavne crkve. 1. Beograd: Pravoslavni bogoslovski fakultet. str. 225—242.
- Puzović, Ljiljana I. (2020). „Etnička struktura stanovništva u naseljima Temišvarske eparhije sredinom XVIII veka” (PDF). Zbornik Matice srpske za istoriju. 101: 19—30.
- Puzović, Ljiljana I. (2020). „Crtice iz bračnog života naroda u Temišvarskoj eparhiji u XVIII veku” (PDF). Temišvarski zbornik. 12: 85—93.
- Puzović, Predrag (1996). „Eparhije Srpske pravoslavne crkve u rasejanju” (PDF). Bogoslovlje: Časopis Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta u Beogradu. 40 (1-2): 87—96. Arhivirano iz originala (PDF) 08. 06. 2019. g. Pristupljeno 25. 03. 2018.
- Stanković, Vladan; Spičanović, Vladimir (2020). „Srbi iz Rumunije i njihova vera” (PDF). Kultura Republike Srbije i Srba u Rumuniji. Beograd: Institut za međunarodnu politiku i privredu. str. 227—241.
- Cvrkota, Sanja (2020). „Novija istraživanja o Srpskoj pravoslavnoj eparhiji temišvarskoj” (PDF). Kultura Republike Srbije i Srba u Rumuniji. Beograd: Institut za međunarodnu politiku i privredu. str. 172—191.
Spoljašnje veze
[uredi | uredi izvor]- Arhiv Vojvodine: Temišvarska eparhija Arhivirano na veb-sajtu Wayback Machine (20. decembar 2021)
- Pravoslavna srpska eparhija temišvarska u Rumuniji
- Episkopi eparhije temišvarske
- Statut Srpske pravoslavne eparhije temišvarske
- Dalibor Midić (2012): Georgije Popović mitropolit niški i belocrkvanski i episkop temišvarski[mrtva veza]