I (slovo ćirilice)
Ćirilično slovo И и | |||||
---|---|---|---|---|---|
Slova srpske azbuke | |||||
А | Б | В | Г | Д | Ђ |
Е | Ж | З | И | Ј | К |
Л | Љ | М | Н | Њ | О |
П | Р | С | Т | Ћ | У |
Ф | Х | Ц | Ч | Џ | Ш |
Slova ostalih slovenskih jezika | |||||
А́ | А̀ | А̄ | Ґ | Ґ | Ѓ |
Ѓ | Ѐ | Е́ | Е̄ | Ё | Є |
З́ | Ѕ | Ѝ | И́ | І | Ї |
Й | Ќ | О́ | О̀ | Ō | С́ |
У́ | У̀ | Ў | Щ | Ъ | Ы |
Ь | Э | Ю | Я | ||
Slova neslovenskih jezika | |||||
Ӑ | Ӓ | Ә | Ӛ | Ӕ | Ғ |
Ҕ | Ӻ | Ӷ | Ģ | G̑ | Ԁ |
Ԃ | Ꚉ | Ԭ | Ԫ | Ꚁ | Ӗ |
Ӂ | Җ | Ӝ | Ԅ | Ӟ | Ҙ |
Ž | Ẕ | Ẓ | Ԑ | Ӡ | Ź |
Ԇ | Ꚅ | Ӣ | Ҋ | Ӥ | Қ |
Ӄ | Ҡ | Ҟ | Ҝ | Ԟ | Ԛ |
Ӆ | Ԓ | Ԡ | Ԉ | Ԕ | Ӎ |
Ӊ | Ң | Ӈ | Ԩ | Ҥ | Ԣ |
Ԋ | Ӧ | Õ | Ө | Ӫ | Ҩ |
Ԥ | Ҧ | Ҏ | Ř | Ԗ | Ҫ |
Ԍ | Ҭ | Ꚑ | Ԏ | Ӯ | Ӱ |
Ӳ | Ү | Ү́ | Ұ | H̑ | Ҳ |
Ӽ | Ӿ | Һ | Ꙡ | Ҵ | Ҷ |
Ӵ | Ӌ | Ҹ | Ꚇ | Ꚓ | Ҽ |
Ҿ | Ы̄ | Ӹ | Ы̆ | Ҍ | Ӭ |
Э̆ | Э̄ | Э̇ | Ю̆ | Ю̈ | Ю̄ |
Є̈ | Я̆ | Я̄ | Я̆ | Я̈ | Ԙ |
Ԝ | Ӏ | ||||
Istorijska slova | |||||
Ꙉ | Ѻ | Ѹ | Ꙋ | Ѡ | Ѽ |
Ѿ | Ҁ | Ѣ | Ꙓ | Ꙗ | Ѥ |
Ѧ | Ѫ | Ѩ | Ѭ | Ѯ | Ѱ |
Ѳ | ֹѴ | Ѷ | Ꙟ | Ꚏ | Ꚗ |
Ꙥ | Ꙧ | Ꙣ | Ꙑ | Ꙭ | Ꙩ |
ꙮ | |||||
Sva slova ćirilice |
I i (I i, iskošeno: I i) je slovo koje se upotrebljava u skoro svim azbukama osim beloruske. Deseto je slovo srpske ćirilice. Nastalo je preuzimanjem slova eta iz grčkog alfabeta.
Obično predstavlja zatvoreni prednji nelabijalizovani samoglasnik /i/, kao [i] u "strija", ili gotovo zatvoren gotovo prednji nelabijalizovan samoglasnik /ɪ/, kao [i] u "biće".
Upotreba
[uredi | uredi izvor]Od 1930-ih, ⟨i⟩ je deseto slovo ruske azbuke, i predstavlja /i/, osim iza nekih suglasnika. U ruskom, ⟨i⟩ obično stoji iza mekih suglasnika i stoga se smatra mekim pandantom ⟨ы⟩, koje se izgovara kao [ɨ]. Međutim, za razliku od ostalih „mekih“ samoglasnika (⟨e⟩, ⟨ë⟩, ⟨ю⟩ i ⟨я⟩), slovu ⟨i⟩ kada stoji samo ne prethodi poluglas /j/.
Do uvođenja slova ⟨ë⟩ ([jo]) 1797. godine, slovo ⟨i⟩ je bilo i deo digrafa ⟨io⟩ ([jo]); ovaj digraf postoji i dalje u nekim stranim rečima (na primer, ime japanskog grada Jokohame transkribuje se kao „Iokogama“). ⟨I⟩ u ⟨ži⟩, ⟨ši⟩ i ⟨ci⟩ izgovara se kao [ɨ] (zvuči kao ⟨žы⟩ [ʐɨ], ⟨šы⟩ [ʂɨ] i ⟨cы⟩ [t͡sɨ]), jer se u ruskom glas [i] ne može izgovoriti posle ⟨ž⟩, ⟨š⟩ i ⟨c⟩.
U bugarskoj azbuci ⟨i⟩ je deveto slovo. Predstavlja glas /i/. Javlja se i s gravisom, ⟨ѝ⟩, da bi se u pisanju razlikovali veznik ⟨i⟩ („i“) i kratki oblik indirektnog objekta ⟨ѝ⟩ („joj“).
U kazaškom jeziku se ⟨I⟩ upotrebljava za /әj/ i /ɪj/ u domaćim rečima i za /i/ u pozajmljenim rečima, a ⟨I⟩ se upotrebljava za /ɪ/ u domaćim rečima.
U beloruskom jeziku se slovo ⟨i⟩ uopšte ne upotrebljava, a glas /i/ je predstavljen slovom ⟨i⟩, poznatim i kao „belorusko-ukrajinsko ⟨i⟩“.
Slovo ⟨i⟩ je jedanaesto slovo ukrajinske azbuke i predstavlja zvuk [ɪ], zasebnu fonemu u ukrajinskom. Ukrajinsko ⟨i⟩ može se transliterirati na druge jezike koji upotrebljavaju ćirilično pismo pomoću ⟨i⟩ ili ⟨ы⟩, zbog manjka jedinstvenog pravila transliteracije. Govornici drugih slovenskih jezika mogu da percipiraju ukrajinski [ɪ] kao [i], [ɨ], a ponekad i kao [e]. Zvuk [i] predstavljen je slovom ⟨i⟩, isto kao u beloruskom.
U srpskoj ćirilici, ⟨i⟩ je deseto slovo. U srpskom, slovo "i" predstavlja glas /i/. U srpskoj latinici, glas je predstavljen sa „I/i“.
U makedonskom jeziku ⟨i⟩ je jedanaesto slovo azbuke i predstavlja glas /i/.
Računarski kodovi
[uredi | uredi izvor]Znak | И | и | ||
---|---|---|---|---|
Naziv u Unikodu | CYRILLIC CAPITAL LETTER I | CYRILLIC SMALL LETTER I | ||
Vrsta kodiranja | decimalna | heksadecimalna | decimalna | heksadecimalna |
Unikod | 1048 | U+0418 | 1080 | U+0438 |
UTF-8 | 208 152 | D0 98 | 208 184 | D0 B8 |
Numerička referenca znaka | И | И | и | и |
KOI8-R and KOI8-U | 233 | E9 | 201 | C9 |
Code page 855 | 184 | B8 | 183 | B7 |
Code page 866 | 136 | 88 | 168 | A8 |
Windows-1251 | 200 | C8 | 232 | E8 |
ISO-8859-5 | 184 | B8 | 216 | D8 |
Macintosh Cyrillic | 136 | 88 | 232 | E8 |