Pređi na sadržaj

Petar Mećava

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
petar mećava
Petar Mećava
Lični podaci
Datum rođenja(1914-06-22)22. jun 1914.
Mesto rođenjaŽivaja, kod Kostajnice, Austrougarska
Datum smrti22. oktobar 1944.(1944-10-22) (30 god.)
Mesto smrtiTravnik, Kraljevina Jugoslavija (dejure)
NDH (defakto)
Profesijavojno lice
Delovanje
Član KPJ od1942.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
SlužbaVojska Kraljevine Jugoslavije
NOV i PO Jugoslavije
Činpotpukovnik
U toku NOBkomandant 10. krajiške divizije
Heroj
Narodni heroj od27. jula 1945.

Odlikovanja
Orden narodnog heroja Orden partizanske zvezde sa zlatnim vencem

Petar Mećava (Živaja, kod Kostajnice, 22. jun 1914Travnik, 22. oktobar 1944) bio je učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 22. juna 1914. godine u selu Živaja, kod Kostajnice. Potiče iz seljačke porodice. Osnovnu školu je završio u rodnom selu, a potom je završio Podoficirsku školu i postao nardenik. Bio je na aktivnoj službi u Jugoslovenskoj vojsci, sve do njene kapitulacije 17. aprila 1941. godine.

Posle kapitulacije vratio se u rodni kraj, gde su ga ustaše uhapsile kao Srbina i bivšeg podnarednika. Posle bega iz ustaškog zatvora, prešao je reku Unu i otišao na Kozaru, gde je stupio u Baljsku četu Drugog krajiškog partizanskog odreda. Najpre je bio običan borac, a zatim vodnik i komandir čete u Četvrtom bataljonu. Učestvovao je u mnogim borbama, a posebno se istakao u borbi na Mrakovici, Jošikovim vodama. U bici na Markovici, 5. decembra 1941. godine, Petar je predvodio dva voda Kostajničke partizanske čete u jurišu na domobrane.

Maja 1942. godine, prilikom prvog oslobođenja Prijedora, Petar je sa svojom četom upao u grad, gde je vodio borbu za svaku kuću. U zgradi gimnazije je uspeo da ubije ustaškog potpukovnika Zlobeca. u toku ove borbe, popeo se na zvonik crkve i zvonjavom najavio oslobođenje grada. U toku fašističke ofanzive na Kozaru u leto 1942. godine, Petar se sa svojom četom, našao izvan neprijateljskog obruča, koji je stezao glavninu partizanskih snaga i narod. On se tada, sa svojim borcima, probio na Kozaru i pomogao opkoljenim jedinicama. U toku najtežih borbi postavljen je za komandanta Trećeg bataljona i zajedno sa članovima Štaba odreda organizovao proboj iz nemačkog obruča. Mnogi borci s Kozare upamtili su njegov poklič u borbi -„Udri! Razbucaj! Rodilo ti žito!“.

Kada je formirana Prva krajiška udarna brigada, postavljen je za komandanta jednog bataljona. Sa Prvom krajiškom brigadom, učestvovao je u borbama u centralnoj Bosni i borbama za Bihać, Suhaču, Bosanski Novi i Sanski Most. U toku Četvrte neprijateljske ofanzive, Petar je postavljen za komandanta Dvanaeste krajiške udarne brigade, sa kojom je učestvovao u prvom napadu na Banjaluku, a zatim u borbama tokom Šeste i Sedme neprijateljske ofanzive. Posle drugog napada na Banjaluku, septembra 1944. godine, postavljen je za komandanta Desete krajiške divizije.

Krajem oktobra 1944. godine, njegova divizija je učestvovala u borbama za oslobođenje Travnika. Kada je, 20. oktobra, u toku tih borbi poginuo Josip Mažar Šoša, načelnik Operativnog odjeljenja Petog udarnog korpusa i junak s Kozare, Petar Mećava se zavetovao - „Za Šošinu smrt, Travnik noćas mora pasti!“. Poginuo je 22. oktobra, u borbama na travničkim ulicama, kada je tenk, u kom se nalazio, pogodila granata iz poslednjeg ustaškog uporišta u kasarni. Posle teških borbi Travnik je oslobođen, a ovde su poginula tri narodna heroja sa Kozare - Josip Mažar Šoša, Lazar Marin i Petar Mećava.

Još za života, 25. septembra 1944. godine, odlukom Predsedništva AVNOJ-a, odlikovan je Ordenom partizanske zvezde prvog reda, a za narodnog heroja, posthumno je proglašen 27. jula 1945. godine.

Petar Mećava je jedan od značajnih figura u sjećanju naroda Potkozarja i Knežpolja, a koji su bili učesnici NOR-a. Da je to tako, svijedoči i činjenica, da Osnovna škola u Kostajnici i dalje nosi njegovo ime, dok postoje ulice sa njegovim imenom kako u Bosni i Hercegovini, tako i u Srbiji, pa tako na primer ima ulica u Banjaluci,[1] na Banovom brdu (deo Beograda),[2] u Zrenjaninu,[3] Futogu kod Novog Sada[4] i u Novim Kozarcima kod Kikinde.[5]

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]