Pređi na sadržaj

Teorija zavere o vezi Bajdena i Ukrajine

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Viktor Šokin, jedan od glavnih subjekata teorije zavere. Teorija zavere navodi da je tadašnji potpredsednik Džo Bajden zaustavio garancije za zajam kako bi izvršio pritisak na Ukrajinu da otpusti Šokina kako bi sprečio istragu o korupciji u Burismi i da zaštiti svog sina Hantera Bajdena.

Teorija zavere o vezi Bajdena i Ukrajine je serija lažnih tvrdnji usredsređenih na neosnovanu tvrdnju da je Džo Bajden, dok je bio potpredsednik Sjedinjenih Država, učestvovao u koruptivnim aktivnostima u vezi sa zapošljavanjem svog sina Hantera Bajdena u ukrajinskoj gasnoj kompaniji Burisma.[1]

Širila se prvenstveno u pokušaju da se naruši reputacija Džoa Bajdena tokom predsedničke kampanje 2020.[2] Analiza obaveštajne zajednice Sjedinjenih Država objavljena u martu 2021. pokazala je da su zastupnici ruske obaveštajne službe promovisali i oblikovali obmanjujuće ili nepotkrijepljene priče o Bajdenima „američkim medijskim organizacijama, američkim zvaničnicima i istaknutim američkim pojedincima, uključujući ličnosti bliske bivšem predsedniku Trampu i njegovoj administraciji."[3][4][5] Njujork tajms je u maju 2021. izvestio da je federalna krivična istraga ispitivala moguću ulogu sadašnjih i bivših ukrajinskih zvaničnika, uključujući i to da li su koristili bivšeg Trampovog advokata Rudija Đulijanija, koji je predmet posebne federalne istrage, za širenje nepotkrepljenih tvrdnji.[6]

Teorija zavere navodi da je tadašnji potpredsednik Bajden zaustavio garancije za kredit kako bi izvršio pritisak na Ukrajinu da otpusti tužioca kako bi sprečio istragu o korupciji u Burismi i zaštitio svog sina Hantera. Sjedinjene Države su uskratile pomoć vladi da bi izvršile pritisak na Ukrajinu da smeni tužioca,[7] u skladu sa zvaničnom i dvopartijskom politikom savezne vlade Sjedinjenih Država. Vlada SAD, zajedno sa Evropskom unijom, Svetskom bankom i Međunarodnim monetarnim fondom, smatrala je da je tužilac korumpiran i neefikasan i previše popustljiv u istrazi kompanija i oligarha, uključujući Burismu i njenog vlasnika.[8][9] Video snimak iz januara 2018. pokazuje da Bajden preuzima zasluge za zadržavanje garancija za zajam da bi tužilac dobio otkaz, delujući u cilju sprovođenja politike SAD, a ne iz razloga koje navodi teorija zavere.[10][11]

Pozadina[uredi | uredi izvor]

Hanter Bajden je advokat čija je karijera ranije uključivala period rada kao izvršni potpredsednik u MBNA i tri godine u Ministarstvu trgovine Sjedinjenih Država. Zatim je radio kao lobista do 2006. godine, kada ga je Džordž V. Buš imenovao u odbor direktora Amtraka.

Hanter Bajden je podneo ostavku u kompaniji Amtrak februara 2009, ubrzo nakon inauguracije Baraka Obame, kada je njegov otac Džo Bajden postao potpredsednik. Nastavio je lobiranje i bio je savetnik u advokatskoj kancelariji Boies Schiller Flexner LLP, sve dok ga ukrajinska naftna i gasna kompanija Burisma Holdings nije angažovala u aprilu 2014.[12] Pošto Hanter Bajden nije imao prethodnog iskustva u Ukrajini ili energetskom sektoru, neki su to videli kao verovatan pokušaj kupovine uticaja preko svog oca, iako je Hanter Bajden angažovan da sprovodi opšte korporativno savetovanje, a ne da pruža usluge eksperta u oblasti energetike.[13] Zapošljavanje Hantera Bajdena su neki opisali kao potencijalni sukob interesa, a savetnici Obamine administracije smatrali su da je situacija nezgodna.[14]

U oktobru 2020. godine, tokom poslednjih nedelja predsedničke kampanje, Njujork post je objavio članak, uz učešće ličnog advokata Donalda Trampa Đulijanija i bivšeg glavnog stratega Stiva Benona, o pronađenom laptopu koji pripada Hanteru Bajdenu. Laptop je sadržao imejl, čiju je autentičnost kasnije potvrdio Vašington post 2022. godine,[15] koji pokazuje šta je Njujork post okarakterisao kao „sastanak“ između Džoa Bajdena i Vadima Požarskog, savetnika Burisme, 2015. Međutim, karakter sastanak su svedoci osporili.[7]

Većina mejnstrim medija, analitičara i obaveštajnih zvaničnika dovela je u pitanje istinitost članka, zbog lanca čuvanja laptopa i njegovog sadržaja, kao i sumnje da je možda bio korišten kao deo kampanje dezinformacija.[16][17][18] Kasnije je potvrđeno da su barem neki od materijala sa laptopa bili originalni, iako je lažni materijal možda bio pomešan sa njim, a Hanter Bajden je rekao da je moguće da bi laptop mogao biti njegov.[19][20]

Viktor Šokin[uredi | uredi izvor]

Viktora Šokina je na funkciju generalnog tužioca Ukrajine imenovao ukrajinski predsednik Petro Porošenko, kome je bio lojalan. Predstavnici EU i Sjedinjenih Država su vršili pritisak na Porošenka za njegovu smenu[21] kao i Svetska banka i Međunarodni monetarni fond.[22]

U martu 2016. godine, svedočeći Senatskom komitetu za spoljne poslove, bivši ambasador u Ukrajini Džon E. Herbst je izjavio: „Do kasne jeseni 2015. EU i Sjedinjene Države pridružile su se horu onih koji traže smenu gospodina Šokina“ i da je Džo Bajden „o tome javno govorio pre i tokom svoje decembarske posete Kijevu“. Tokom istog saslušanja, pomoćnica državnog sekretara Viktorija Nuland izjavila je: „Mi smo svoju sledeću garanciju zajma od milijardu dolara vezali, pre svega, za ponovno aktiviranje reformske koalicije kako bismo znali sa kim radimo, i drugo, za to da osiguramo da se kancelarija generalnog tužioca očisti“.[9] Velika većina glasova za u ukrajinskom parlamentu u martu 2016. dovela je do smene Šokina sa funkcije[23] nakon što je istraga o iznudi druge kompanije dovela do saradnika kod koji su pronađeni u posedu dijamanti, gotovina i druge vrednosti,[24] kao i dokumenata i Šokinovi pasoši.[25]

Trampov prvi opoziv[uredi | uredi izvor]

Prva Trampova optužba za opoziv za zloupotrebu položaja pokrenuta je telefonskim razgovorom sa ukrajinskim predsednikom Volodimirom Zelenskim u julu 2019. godine, u kojem je tadašnji predsednik Tramp pokušao da izvrši pritisak na Zelenskog na quid pro quo način kako bi započeo javnu istragu Burisme i Bajdenovih u razmena za oslobađanje finansijske i vojne pomoći Ukrajini koju je odobrio Kongres i obećanje sastanka Tramp-Zelenski u Beloj kući.[26] Tokom saslušanja i suđenja za opoziv predsednika Trampa 2019-20, on i njegovi saveznici su više puta tvrdili da su Džo Bajden i njegov sin učestvovali u koruptivnim aktivnostima u Ukrajini.[27][28] Tramp je rekao da planira da to postane glavno pitanje tokom predsedničke trke u Sjedinjenim Državama 2020.[29] dok je senatski komitet pod kontrolom republikanaca sproveo istragu o optužbama u proleće 2020.[30]

Istraga Senatskih komiteta za unutrašnju bezbednost i finansije pod kontrolom republikanaca zaključila je u septembru 2020. da je Hanter Bajden ' unovčio“ ime svog oca da bi zaključio unosne poslove širom sveta“, ali da nema dokaza o neprikladnom uticaju ili nedozvoljenim radnjama Džoa Bajdena.[31]

Rudi Đulijani[uredi | uredi izvor]

Radeći zajedno sa Andrijem Derkačem (aktivnim ruskim agentom),[32] Dmitrom Firtašem i drugim pojedincima povezanim sa ruskim obaveštajnim službama i organizovanim kriminalom,[33][34] Trampov lični advokat Rudi Đulijani i njegovi saradnici predvodili su napore da se prikupe informacije u Ukrajini kako bi se unapredile optužbe, a državni tužilac Vilijam Bar je potvrdio da je Ministarstvo pravosuđa stvorilo „proces prijema“ za reviziju Đulijanijevih nalaza.[35]

Derkač je objavio delove navodnog razgovora između Džoa Bajdena i Porošenka, u kojem Bajden povezuje garancije zajma sa svrgavanjem Viktora Šokina, korumpiranog i neefikasnog glavnog tužioca u zemlji.[7] Snimci, koji nisu verifikovani kao autentični i izgleda da su uveliko montirani,[36] nisu pružili dokaze koji podržavaju teoriju zavere da je Bajden želeo da tužilac otpusti da bi zaštitio svog sina.[37] U junu 2020. Porošenko je negirao da mu se Džo Bajden ikada obratio u vezi sa Burizmom i okarakterisao snimke kao lažne.[34]

U septembru 2020. Ministarstvo finansija SjAD sankcionisalo je Derkača, navodeći da je on „aktivan ruski agent više od jedne decenije, održavajući bliske veze sa ruskim obaveštajnim službama“. Ministarstvo finansija je dodalo da je Derkač „vodio kampanju tajnog uticaja usredsređenu na kultivisanje lažnih i nepotkrepljenih narativa o američkim zvaničnicima na predstojećim predsedničkim izborima 2020.“, uključujući objavljivanje „montiranih audio kaseta i drugih nepodržanih informacija sa namerom da diskredituje američke zvaničnike„.[32][38]

Krajem 2019. godine otkriveno je da tužilac Južnog okruga Njujorka, koji je Đulijani nekada vodio, vodi istragu protiv njega za više krivičnih dela u vezi sa njegovim aktivnostima u Ukrajini.[39][40] Obaveštajni zvaničnici su upozorili Rona Džonsona, predsednika senatskog komiteta koji istražuje Bajdenove, da rizikuje da širi ruske dezinformacije.[41]

Vašington post je u oktobru 2020. izvestio da su američke obaveštajne agencije upozorile Belu kuću 2019. da je Đulijani meta ruske operacije uticaja, a savetnik za nacionalnu bezbednost Robert O’Brajen upozorio je predsednika Trampa da prihvata ono što mu je Đulijani rekao. Dok su nadgledali ruske aktivnosti, američki obaveštajci su zabeležili kako Đulijani komunicira sa njima.[42] Prema zvaničnicima koje je intervjuisao The Daily Beast, tadašnji savetnik za nacionalnu bezbednost Džon Bolton rekao je svom osoblju da se ne sastaje sa Đulijanijem, kao i njegov naslednik Robert C. O’Brajan, jer je Bolton bio obavešten da Đulijani širi teorije zavere koje su u skladu sa ruskim interesima u ometanju izbora 2020. Ovi zvaničnici su takođe bili zabrinuti da će Đulijani biti korišćen kao kanal za dezinformacije, uključujući „curenje“ mejlova u kojima bi se pomešali originalni sa falsifikovanim materijalom kako bi se Hanter Bajden umešao u koruptivne poslove.[43] U intervjuu za The Daily Beast, Đulijani će kasnije izjaviti da je Derkačevo sankcionisanje rezultat zavere koju je predvodio Džordž Soroš i da „šansa da je Derkač ruski špijun nije ništa bolja od 50/50”.[44]

Ukrajinski biznismen Hares Jusef rekao je za Tajms da je saradnik Dmitra Firtaša tražio od Jusefa da iznosi neistine o poslovnim aktivnostima Hantera Bajdena kako bi oštetio predsedničku kampanju Džoa Bajdena, u zamenu za vizu za Sjedinjene Američke Države.[45]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Multiple sources:
  2. ^ Goldman, Adam (22. 10. 2020). „What We Know and Don't About Hunter Biden and a Laptop”. The New York Times. Arhivirano iz originala 23. 10. 2020. g. Pristupljeno 23. 10. 2020. 
  3. ^ Cohen, Zachary; Cohen, Marshall; Polantz, Katelyn (2021-03-16). „US intelligence report says Russia used Trump allies to influence 2020 election with goal of 'denigrating' Biden”. CNN. Pristupljeno 2021-03-18. 
  4. ^ „Foreign Threats to the 2020 US Federal Elections” (PDF). National Intelligence Council. 10. 3. 2021. Pristupljeno 14. 4. 2022. 
  5. ^ Matishak, Martin (16. 3. 2021). „Russia stoked Ukraine allegations, used Trump allies to undermine Biden, U.S. intel agencies say”. POLITICO (na jeziku: engleski). Pristupljeno 14. 4. 2022. 
  6. ^ Rashbaum, William K.; Protess, Ben; Vogel, Kenneth P.; Hong, Nicole (27. 5. 2021). „Prosecutors Investigating Whether Ukrainians Meddled in 2020 Election”. The New York Times. Pristupljeno 12. 6. 2021. 
  7. ^ a b v Kessler, Glenn (15. 10. 2020). „Hunter Biden's alleged laptop: an explainer”. The Washington Post. Arhivirano iz originala 15. 10. 2020. g. Pristupljeno 15. 10. 2020. 
  8. ^ Blake, Aaron (23. 9. 2020). „GOP's Hunter Biden report doesn't back up Trump's actual conspiracy theory — or anything close to it”. The Washington Post. Arhivirano iz originala 24. 9. 2020. g. Pristupljeno 17. 10. 2020. 
  9. ^ a b „Ukrainian Reforms Two Years After the Maidan Revolution and the Russian Invasion Hearing” (PDF). United States Senate Committee on Foreign Relations. United States Government Publishing Office. 15. 3. 2016. Arhivirano iz originala (PDF) 19. 11. 2019. g. Pristupljeno 30. 4. 2020. 
  10. ^ Glenn Kessler; Salvador Rizzo; Meg Kelly (30. 9. 2020). „Fact-checking the first Trump-Biden presidential debate”. The Washington Post. 
  11. ^ Kaczynski, Andrew; Steck, Em (3. 10. 2019). „Republican senators echoed Biden in urging Ukrainian president to reform prosecutor general's office | CNN Politics”. CNN (na jeziku: engleski). Pristupljeno 14. 4. 2022. 
  12. ^ Ivanova, Polina (19. 10. 2019). „What Hunter Biden did on the board of Ukrainian energy company Burisma”. Reuters (na jeziku: engleski). Kiev. Pristupljeno 16. 6. 2021. 
  13. ^ Polina Ivanova; Maria Tsvetkova; Ilya Zhegulev; Luke Baker (18. 10. 2019). „What Hunter Biden did on the board of Ukrainian energy company Burisma”. Reuters. 
  14. ^ Kranish, Michael; Stern, David L. (22. 7. 2019). „As vice president, Biden said Ukraine should increase gas production. Then his son got a job with a Ukrainian gas company.”. The Washington Post (na jeziku: engleski). ISSN 0190-8286. Arhivirano iz originala 22. 10. 2020. g. Pristupljeno 23. 10. 2020. 
  15. ^ Timberg, Craig; Viser, Matt; Hamburger, Tom (2022-03-30). „Here's how The Post analyzed Hunter Biden's laptop”. The Washington Post (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-03-31. 
  16. ^ Robertson, Katie (18. 10. 2020). „New York Post Published Hunter Biden Report Amid Newsroom Doubts”. The New York Times. Arhivirano iz originala 18. 10. 2020. g. Pristupljeno 18. 10. 2020. 
  17. ^ Benveniste, Alexis (18. 10. 2020). „The anatomy of the New York Post's dubious Hunter Biden story”. CNN. Arhivirano iz originala 19. 10. 2020. g. Pristupljeno 19. 10. 2020. 
  18. ^ Bertrand, Natasha (19. 10. 2020). „Hunter Biden story is Russian disinfo, dozens of former intel officials say”. Politico (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 20. 10. 2020. g. Pristupljeno 20. 10. 2020. 
  19. ^ Schreckinger, Ben (12. 10. 2021). „'Hiding the Ball': Hunter Biden Complicates White House Anti-Corruption Push”. Politico. Pristupljeno 1. 3. 2022. 
  20. ^ Benner, Katie; Vogel, Kenneth P.; Schmidt, Michael S. (2022-03-16). „Hunter Biden Paid Tax Bill, but Broad Federal Investigation Continues”. The New York Times (na jeziku: engleski). ISSN 0362-4331. Pristupljeno 2022-03-31. 
  21. ^ Politi, James; Sevastopulo, Demetri; Peels, Michael; Olearchyk, Roman (4. 10. 2019). „Envoys pushed to oust Ukraine prosecutor before Biden”. Financial Times. Arhivirano iz originala 23. 10. 2020. g. Pristupljeno 15. 10. 2020. 
  22. ^ Blake, Aaron (27. 1. 2020). „The Bidens, Burisma and impeachment, explained”. The Washington Post. Arhivirano iz originala 16. 10. 2020. g. Pristupljeno 18. 10. 2020. 
  23. ^ McLaughlin, Daniel (29. 3. 2016). „EU hails sacking of Ukraine's prosecutor Viktor Shokin”. The Irish Times (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 3. 10. 2019. g. Pristupljeno 15. 10. 2020. 
  24. ^ Kramer, Andrew E. (29. 3. 2016). „Ukraine Ousts Viktor Shokin, Top Prosecutor, and Political Stability Hangs in the Balance”. The New York Times (na jeziku: engleski). ISSN 0362-4331. Arhivirano iz originala 27. 9. 2019. g. Pristupljeno 18. 10. 2020. 
  25. ^ Carroll, Oliver (9. 10. 2019). „The inside story of Ukraine's 'very good' prosecutor at the centre of Trump's latest scandal”. The Independent (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 21. 10. 2020. g. Pristupljeno 18. 10. 2020. 
  26. ^ Sheth, Sonam (19. 3. 2022). „Marie Yovanovitch says Rudy Giuliani was Trump's 'personal dirt-digger' and corrupt Ukrainians used him to spread 'lies and half-truths' in the US”. Business Insider. Pristupljeno 20. 3. 2022. „Trump tried to "pressure the Ukrainian president into publicly announcing investigations targeting the Bidens while withholding vital military aid and a White House meeting." 
  27. ^ Santucci, Jeanine; Today, Usa (2019-09-25). „'I would like you to do us a favor.' What Trump and Zelensky said in their July 25 phone call”. USA TODAY. Pristupljeno 2021-08-01. 
  28. ^ Edelman, Adam (27. 1. 2020). „Trump impeachment defense team turns attention to Bidens, Burisma”. NBC News. Arhivirano iz originala 16. 10. 2020. g. Pristupljeno 17. 10. 2020. 
  29. ^ Chalfant, Morgan (4. 3. 2020). „Trump says Biden Ukraine dealings will be a 'major' campaign issue”. The Hill. Arhivirano iz originala 21. 10. 2020. g. Pristupljeno 17. 10. 2020. 
  30. ^ Fandos, Nicholas (20. 5. 2020). „Senate Panel, Urged On by Trump, Subpoenas Biden-Related Material”. The New York Times. Arhivirano iz originala 28. 7. 2020. g. Pristupljeno 17. 10. 2020. 
  31. ^ Fandos, Nicholas (23. 9. 2020). „Republican Inquiry Finds No Evidence of Wrongdoing by Biden”. The New York Times. Arhivirano iz originala 24. 9. 2020. g. 
  32. ^ a b Cohen, Zachary; Atwood, Kylie; Cohen, Marshall (10. 9. 2020). „Vowing crackdown on Russian meddling, US sanctions Ukrainian lawmaker who worked with Giuliani to smear Biden”. CNN. Arhivirano iz originala 31. 10. 2020. g. Pristupljeno 17. 10. 2020. 
  33. ^ Baker, Stephanie; Reznik, Irina (18. 10. 2019). „To Win Giuliani's Help, Oligarch's Allies Pursued Biden Dirt”. Bloomberg News. Arhivirano iz originala 19. 10. 2019. g. Pristupljeno 19. 10. 2019. 
  34. ^ a b Bertrand, Natasha (26. 6. 2020). „Senate panel demands testimony from ex-Obama officials in revived Biden probe”. Politico (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 28. 6. 2020. g. Pristupljeno 29. 6. 2020. 
  35. ^ Shortell, David (10. 2. 2020). „Barr confirms Justice Department is receiving Giuliani information about Ukraine”. CNN. Arhivirano iz originala 26. 10. 2020. g. Pristupljeno 17. 10. 2020. 
  36. ^ Sonne, Paul; Helderman, Rosalind S. (19. 5. 2020). „Ukrainian lawmaker releases leaked phone calls of Biden and Poroshenko”. The Washington Post. Arhivirano iz originala 30. 6. 2020. g. Pristupljeno 17. 10. 2020. 
  37. ^ Sonne, Paul; Helderman, Rosalind S.; Dawsey, Josh; Stern, David L. (30. 6. 2020). „Hunt for Biden tapes in Ukraine by Trump allies revives prospect of foreign interference”. The Washington Post (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 1. 7. 2020. g. Pristupljeno 30. 6. 2020. 
  38. ^ „Treasury Sanctions Russia-Linked Election Interference Actors”. United States Department of the Treasury. 10. 9. 2020. Arhivirano iz originala 11. 9. 2020. g. Pristupljeno 17. 10. 2020. 
  39. ^ Schmidt, Michael S.; Protess, Ben; Vogel, Kenneth P.; Rashbaum, William K. (11. 10. 2019). „Giuliani Is Said to Be Under Investigation for Ukraine Work”. The New York Times. Arhivirano iz originala 14. 10. 2022. g. Pristupljeno 17. 10. 2020. 
  40. ^ Strohm, Chris; Fabian, Jordan (15. 11. 2019). „Giuliani Faces U.S. Probe on Campaign Finance, Lobbying Breaches”. Bloomberg News. Arhivirano iz originala 16. 10. 2020. g. Pristupljeno 17. 10. 2020. 
  41. ^ Vogel, Kenneth P.; Fandos, Nicholas (11. 3. 2020). „Senate Panel Delays Subpoena Vote Over Concerns About Ukraine Witness”. The New York Times. Arhivirano iz originala 1. 8. 2020. g. Pristupljeno 17. 10. 2020. 
  42. ^ Harris, Shane; Nakashima, Ellen; Miller, Greg; Dawsey, Josh (15. 10. 2020). „White House was warned Giuliani was target of Russian intelligence operation to feed misinformation to Trump”. The Washington Post. Arhivirano iz originala 17. 11. 2020. g. Pristupljeno 17. 10. 2020. 
  43. ^ Banco, Erin; Ackerman, Spencer; Suebsaeng, Asawin (16. 10. 2020). „Bolton Warned His Staff To Stay Away From Russia-Aligned Rudy Giuliani”. The Daily Beast. Arhivirano iz originala 1. 11. 2020. g. Pristupljeno 17. 10. 2020. 
  44. ^ Suebsaeng, Asawin; Banco, Erin (17. 10. 2020). „Rudy: Only '50/50' Chance I Worked With a 'Russian Spy' to Dig Dirt on Bidens”. The Daily Beast. Arhivirano iz originala 17. 10. 2020. g. Pristupljeno 17. 10. 2020. 
  45. ^ Rana, Manveen (9. 11. 2020). „I was asked to lie about Hunter Biden, admits Ukrainian businessman: Hares Youssef claims he was promised a US visa in return for information that would damage Joe Biden's presidential campaign”. The Times. Arhivirano iz originala 9. 11. 2020. g. Pristupljeno 10. 11. 2020.