Pređi na sadržaj

Ćirilica

Uredi veze
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ovaj članak je o ćiriličkom pismu uopšte. Za više informacija o ćirilici koju koristi srpski jezik pogledajte stranicu srpska ćirilica.
Ćirilica
Tipalfabet
Jezicisvi istočni i deo južnih slovenskih jezika, takođe gotovo svi jezici u bivšem Sovjetskom Savezu kao i mongolski jezik
Vremenski period
najstarije varijante postoje oko 893.[1]
Porodica
Sestrinski sistemi
latinica
koptski alfabet
jermenski alfabet
gruzijski alfabet
Pravacsleva nadesno
ISO 15924Cyrl, 220
Unikod naziv
Cyrillic
U+0400 do U+04FF
U+0500 do U+052F
U+2DE0 do U+2DFF
U+A640 do U+A69F
Ovaj članak sadrži MFA fonetske simbole. Bez odgovorajuće podrške, možda ćete videti upitnike, kutije ili druge simbole umesto unikod karaktera.

Ćirilica je pismo koje se koristi u nekoliko slovenskih jezika, kao što su: beloruski, bugarski, makedonski, ruski, rusinski, srpski i ukrajinski, a takođe i u većem broju drugih jezika u oblastima Evroazije. Oznaka savremene ćirilice prema ISO 15924 je Cyrl 220, a njene staroslovenske varijante Cyrs 221.

Savremena ćirilička pisma su bazirana na staroslovenskoj ćirilici,[3][4] koja je nastala na južnoslovenskim prostorima, u vreme kada su mnoge, prvenstveno istočne južnoslovenske oblasti, bile pod vlašću Prvog bugarskog carstva.[5]

Ćirilicu i glagoljicu su formulisali Ćirilo i Metodije koji su doneli hrišćanstvo kod Južnih Slovena, ili njihovi učenici.[6][7][8] To je osnova alfabeta koji se koriste u raznim jezicima, bivšim ili sadašnjim, u delovima jugoistočne Evrope i severne Evroazije, a posebno kod onih sa slovenskim poreklom, i kod neslovenskih jezika koji su pod uticajem ruskog jezika. Godine 2011, oko 252 miliona ljudi u Evroaziji je koristilo ćirilicu kao zvanični alfabet u svojim nacionalnim jezicima, pri čemu Rusija obuhvata oko polovine tog broja. Sa prijemom Bugarske u Evropsku uniju 1. januara 2007, ćirilica je postala treće zvanično pismo Evropske unije, nakon latinice i grčkog pisma.[9]

Ćirilica je izvedena iz grčkog uncijala, proširena slovima iz starijeg glagoljičkog alfabeta, uključujući neke ligature. Ta dodatna slova su dodata za staroslovenske glasove koji nisu prisutni u Grčkom. Pismo je nazvano u čast dva vizantijska brata,[10] Ćirila i Metodija, koji su ranije kreirali glagoljičko pismo. Moderni naučnici veruju da su ćirilicu razvili i formalizovali rani učenici Ćirila i Metodija.

U ranom 18. veku ćiriličko pismo koje je korišćeno u Rusiji je znatno reformisano po nalogu Petra Velikog, nakon njegovog povratka iz diplomatske misije u zapadnoj Evropi. Nova forma slova je postala bliža latinskom pismu, nekoliko arhaičnih slova je uklonjeno i nekoliko slova je lično dizajnirao Petar Veliki (kao što je „Я”, koje je bilo inspirisano latiničkim slovom „R”). Zapadnoevropska tipografska kultura je takođe prihvaćena.[11]

Ime

[uredi | uredi izvor]
Rasprostranjenost ćirilice u Evropi:
  Ćirilica kao jedino pismo službenog jezika
  Ćirilica kao pismo službenog jezika (sa latinicom)

Pošto su pismo osmislili učenici i sledbenici Ćirila i Metodija, upotreba Ćirilovog imena za označavanje ovog pisma predstavlja izraz odavanja počasti, a ne označavanje autorstvo. Ime „ćirilica“ često zbunjuje ljude koji nisu upoznati sa istorijom pisma, pošto ne identifikuje zemlju porekla (za razliku od „grčkog pisma“). Neki ga nazivaju „ruskim pismom“ pošto je ruski najpopularniji i najuticajniji alfabet baziran na ovom pismu. Neki bugarski intelektualci, poput Stefana Caneva, su izrazili zabrinutost zbog toga, i predložili da se ćiriličko pismo umesto toga nazove „bugarskim alfabetom“,[12] ali taj predlog nije naišao na podršku u stručnoj i široj javnosti.

Slovenska ćirilička pisma su poznata i kao azbuka, što je izvedeno iz starih imena prva dva slova većine ćiriličkih pisama (kao što je i termin alfabet proistekao iz prva dva grčka slova alfa i beta).

Iz naziva za ćirilicu izvedene su i odgovarajuće pridevske odrednice. Tako se u srpskom jeziku koriste četiri pridevska oblika: ćirilički i ćirilični, odnosno ćirilski i ćirilovski. Prema mišljenju Odbora za standardizaciju srpskog jezika, preporučuje se prvi oblik (ćirilički), uz napomenu da je dozvoljen i drugi oblik (ćirilični), koji nije nepravilan.[13] Treći i četvrti oblik (ćirilski i ćirilovski) imaju i dodatna značenja (na primer, pojam ćirilska književnost u užem smislu označava književnu delatnost samog Ćirila).

Jezici koji koriste ćirilicu

[uredi | uredi izvor]
Slova ćirilice
Slova
srpske azbuke
А Б В Г Д Ђ
Е Ж З И Ј К
Л Љ М Н Њ О
П Р С Т Ћ У
Ф Х Ц Ч Џ Ш
Slova ostalih
slovenskih jezika
А́ А̀ А̄ Ґ Ґ Ѓ
Ѓ Ѐ Е́ Е̄ Ё Є
З́ Ѕ Ѝ И́ І Ї
Й Ќ О́ О̀ Ō С́
У́ У̀ Ў Щ Ъ Ы
Ь Э Ю Я
Slova
neslovenskih jezika
Ӑ Ӓ Ә Ӛ Ӕ Ғ
Ҕ Ӻ Ӷ Ģ G̑ Ԁ
Ԃ Ꚉ Ԭ Ԫ Ꚁ Ӗ
Ӂ Җ Ӝ Ԅ Ӟ Ҙ
Ž Ẕ Ẓ Ԑ Ӡ Ź
Ԇ Ꚅ Ӣ Ҋ Ӥ Қ
Ӄ Ҡ Ҟ Ҝ Ԟ Ԛ
Ӆ Ԓ Ԡ Ԉ Ԕ Ӎ
Ӊ Ң Ӈ Ԩ Ҥ Ԣ
Ԋ Ӧ Õ Ө Ӫ Ҩ
Ԥ Ҧ Ҏ Ř Ԗ Ҫ
Ԍ Ҭ Ꚑ Ԏ Ӯ Ӱ
Ӳ Ү Ү́ Ұ H̑ Ҳ
Ӽ Ӿ Һ Ꙡ Ҵ Ҷ
Ӵ Ӌ Ҹ Ꚇ Ꚓ Ҽ
Ҿ Ы̄ Ӹ Ы̆ Ҍ Ӭ
Э̆ Э̄ Э̇ Ю̆ Ю̈ Ю̄
Є̈ Я̆ Я̄ Я̆ Я̈ Ԙ
Ԝ Ӏ
Istorijska
slova
Ꙉ Ѻ Ѹ Ꙋ Ѡ Ѽ
Ѿ Ҁ Ѣ Ꙓ Ꙗ Ѥ
Ѧ Ѫ Ѩ Ѭ Ѯ Ѱ
Ѳ ֹѴ Ѷ Ꙟ Ꚏ Ꚗ
Ꙥ Ꙧ Ꙣ Ꙑ Ꙭ Ꙩ
ꙮ
Sva slova ćirilice
Područja na kojima se koristi ćirilica
  Područja na kojima je ćirilica glavno pismo
  Područja na kojima se ćirilica koristi uz druga pisma
Istorija pisma

Egipatski hijeroglifi c. 32. v. pre n. e.

Tana 18 v. (nastao od Brahmi brojeva)

Sledeći jezici koriste ili su koristili ćirilicu:

Dungani, islamizovani Kinezi iz Kazahstana koji govore jednim dijalektom mandarinskog kineskog, takođe koriste ćirilicu kao standardni pisani sistem. Dunganski dijalekt je jedini iz kineske grupe jezika koji ne koristi kineske karaktere i jedini jezik sinotibetske porodice koji koristi ćirilicu kao standardni pisani sistem.

Ćiriličko pismo za Ruse

[uredi | uredi izvor]

Glavnica pisma nastala je iz rane ćirilice, koja je bila derivat glagoljice i grčkog ustavnog pisma uncijale. Za najverovatnije sastavljače ćirilice uzimaju se Kliment Ohridski ili Konstantin Preslavski, ali to pitanje do danas nije konačno rešeno. Najveći broj slova potiče iz grčkog pisma, dok neki znakovi predstavljaju manje ili više uprošćene oblike glagoljskih slova. Ćirilica je dobila ime po mlađem od dva brata, slovenska prosvetitelja, Ćirilu, za koga se obično pretpostavlja da je sastavio glagoljicu.

A B V G D E Ё Ž Z I Й
K L M N O P R S T U F
H C Č Š Щ Ъ Ы Ь Э Ю Я

Korišćenje u različitim jezicima

[uredi | uredi izvor]

(Glasovi su označeni korišćenjem Sampe i predstavljaju samo aproksimativne vrednosti.)

Dok glavnica jezika koji se koriste ćirilicom imaju fonemsku ortografiju, postoje i izuzeci, uglavnom u ruskom: EGO (znači njega), a izgovara se kao /jɪˈvo/ umesto /je'go/.

Sricanje imena varira, posebno kad su u pitanju transkripcije/transliteracije Y/J/I, GH/G/H i ZH/J.

Slovenski jezici

[uredi | uredi izvor]

Ruski

[uredi | uredi izvor]
Glavni članak: ruski jezik
veliko malo naziv glas ISO 9:1995 transliteracija
А а A /a/ a
Б б Be /b/ b
В в Ve /v/ v
Г г Ge /g/ g
Д д De /d/ d
Е е Je /je/ e
Ё ё Jo /jo/ ё
Ж ж Že /ʐ/ ž
З з Ze /z/ z
И и I /i/ i
Й й kratko I /j/ j
К к Ka /k/ k
Л л El /l/ l
М м Em /m/ m
Н н En /n/ n
О о O /o/ o
П п Pe /p/ p
Р р Er /r/ r
С с Es /s/ s
Т т Te /t/ t
У у U /u/ u
Ф ф Ef /f/ f
Х х Ha /x/ h
Ц ц Ce /ts/ c
Ч ч Če /tɕ/ č
Ш ш Ša /ʂ/ š
Щ щ Šča /ɕɕ/ ili /ɕtɕ/ ŝ
Ъ ъ tvrdi znak bez palatalizacije[1] "
Ы ы Jeri /ɨ/ y
Ь ь meki znak /ʲ/ -- palatalizacija [2] '
Э э E /e/ è
Ю ю Ju /ju/ û
Я я Ja /ja/ â
Napomene vezane za tvrdi i meki znak
  1. ^ Kada se jotovani samoglasnik (samoglasnik koji počinje sa /j/) nađe iza suglasnika, suglasnik biva palatalizovan (/j/ se meša sa suglasnikom) a /j/ neće biti izgovoreno. Tvrdi znak označava da se to ne treba desiti, dok će se /j/ pojaviti ispred samoglasnika. Meki znak označava da se suglasnik palatalizuje ali da će se /j/ ispred samoglasnika čuti. Meki znak na kraju reči označava da se suglasnik pred njim palatalizuje. Primeri: та — ta; тя — tja; тья — tjja; тъя — tja; т — t; ть — tj.
  2. U ortografiji pre reforme pravopisa ruskog jezika, u staroruskom jeziku, kao i u crkvenoslovenskom ovi se znakovi zovu „jerovima“ (debelim i tankim). Istorijski, „tvrdi i meki znaci“ uzimaju mesto danas nepostojećih muklih glasova zadnjeg i prednjeg reda. (U srpskom jeziku su se ti glasovi prvo ujednačili u mukli glas srednjeg reda, a u tzv. „jakoj poziciji“ dali nepostojano a. Danas taj srednjeg reda postoji u bugarskom. Pogledajte napomene za bugarski jezik.)
Istorijska slova

Pre 1918. postojalo je još četiri slova u upotrebi: Іі (zamenjeno sa Ii), Ѳѳ (Фита „fita“ ili „tita“ ili „teta“, zamenjena sa Ff), Ѣѣ (Ять „jat“, zamenjeno sa Ee), i Ѵѵ (ижица „ižica“, zamenjeno sa Ii).

Ukrajinski

[uredi | uredi izvor]
Glavni članak: ukrajinski jezik

Kao u ruskom sa izuzecima:

  • Г je zvučan strujni suglasnik i zove se „Ge“. Izgovara se približno kao Х, ali ne isto /ɦ/. Između Ге i Де nalazi se Gje (Ґ, ґ) i izgovara se kao /g/. (Ovo slovo nije bilo zvanično korišćeno u Sovjetskom Savezu, pa se ne nalazi u mnogim ćiriličkim fontovima.)
  • Је se izgovara kao /e/ i zove se „E“. Јо ne postoji. Između Е i Же postoji slovo Је (Є, є) koje se izgovara kao /je/ i koje izgleda kao slovo S sa crtom u sredini. Rusko slovo Э ne postoji.
  • И se izgovara kao /ɪ/ i zove se „Y“ (tvrdo И). Kratko И se zove „jot“. Između Y i kratkog Y postoji slovo И (І, і) i izgovara se kao /i/ a izgleda kao latiničko slovo I i slovo Ји (Ї, ї) i izgovara se kao /ji/ a izgleda kao latiničko slovo I sa dijarezom (dve identične tačke iznad slova kao kod ruskog slova Jo).
  • Jeri ne postoji.
  • Tvrdi znak se ne koristi; umesto njega se u toj potrebi koristi apostrof.
  • Шча se izgovara kao dva posebnih glasa, š i č

Beloruski

[uredi | uredi izvor]
Glavni članak: beloruski jezik

Kao ruski osim:

  • И izgleda kao latiničko slovo I (І, і). (Ali, kratko И izgleda kao u ruskom)
  • Između У i Еф postoji slovo kratko У (Ў, ў), koje izgleda kao У (У) sa akcentom brev i izgovorom /w/ kao u engleskim diftonzima u „now“ i „low“.
  • Шча ne postoji.
  • Tvrdi znak se ne koristi; umesto njega se u toj potrebi koristi apostrof.
  • Г predstavlja zvučan strujni suglasnik. Izgovara se kao slabije г /ɣ/. Ima Ґґ.
  • „Дз“ kao „Дз“, „Дж“ kao „Џ“.

Bugarski

[uredi | uredi izvor]
Glavni članak: bugarski jezik

Kao ruski osim:

  • Je se izgovara kao /E/ i zove se „E“.
  • Jo ne postoji.
  • Rusko slovo E ne postoji.
  • Шча se izgovara kao ШТ /ʃt/ i zove se „Штъ“.
  • Tvrdi znak se koristi za poluglasnik, /ə/ (Ъ).
  • Jeri ne postoji.

Srpski

[uredi | uredi izvor]
Glavni članak: srpski jezik

Kao ruski osim:[14]

  • Izgovor srpske azbuke je drugačiji od izgovora ruske. Suglasnici se izgovaraju samo korišćenjem poluglasnika kao pomoći.
  • Je se izgovara kao /E/ i zove se „E“. Jo ne postoji. Rusko slovo E ne postoji.
  • Između Д i Е postoji slovo Ђ (Ђ, ђ), koje se izgovara kao /dʑ/ i izgleda kao Ћ, samo što ima zakrivljenje na desnoj nožici.
  • Kratko И ne postoji. Između И i К nalazi se slovo J (J, j) i izgovara kao /j/, a izgleda kao latiničko slovo J.
  • Između Л i М je slovo Љ (Љ, љ) koje se izgovara kao /ʎ/ i izgleda kao Л sa prilepljenim mekim znakom sa desne strane.
  • Između Н i O je slovo Њ (Њ, њ) koje se izgovara kao /ɲ/ i izgleda kao Н sa prilepljenim mekim znakom sa desne strane.
  • Između T i У nalazi se slovo Ћ (Ћ, ћ) koje se izgovara kao /tɕ/ i izgleda kao malo latiničko slovo H sa crticom u gornjem delu leve uspravne linije.
  • Između Ч i Ш nalazi se slovo Џ (Џ, џ) koje se izgovara kao /dʒ/ i koje liči na Ц samo sa crticom pomerenom na sredinu donje vodoravne linije.
  • Ш je poslednje slovo; ostalo ne postoji.

Makedonski

[uredi | uredi izvor]
Glavni članak: makedonski jezik

Kao u srpskom osim:

  • Između З i И se nalazi slovo З́ з́; koje se izgovara kao /ʑ/ a isto je kao latiničko slovo S.
  • Ђ se menja Ѓѓ a izgovara se kao /ɟ/ i izgleda kao Г sa akutom.
  • Ћ se menja sa Ќќ a izgovara se kao /c/ i izgleda kao К sa akutom.

Crnogorski

[uredi | uredi izvor]
Glavni članak: crnogorski jezik

Kao u srpskom osim:

  • Između З i И se nalazi slovo З́ з́; (mek izgovor žj).
  • Između С i Т se nalazi slovo Ć ć; (mek izgovor šj).

Neslovenski jezici

[uredi | uredi izvor]

Ove azbuke su mahom nastale na osnovu ruske, ali sa popriličnim razlikama, pogotovu kad su u pitanju kavkaski jezici. U centralnoj Aziji korišćenje ćirilice je postalo često predmet političkih sporova po raspadu Sovjetskog Saveza jer podseća na sovjetsku vlast. Određeni broj jezika je umesto ćirilice počeo da koristi druga pisma.

Kazaški

[uredi | uredi izvor]
Glavni članak: kazaški jezik
ćirilica kajdarska latinička transliteracija
Әә Ää
Ғғ Ğğ
Ёё Yo yo
Йй Yy
Ққ Qq
Ңң Ññ
Өө Öö
Ұұ Uu
Үү Üü
Щщ Şş şş
Ъъ (ʺ)
Ыы Iı
İi İi
Ьь ??
Ээ Ee (Éé)
Юю Yu yu
Яя Ya ya

Simboli u zagradi su isključivo za dvosmerno preslovljavanje (transliteraciju).

Ćirilica u Unikodu

[uredi | uredi izvor]

U Unikodu ćirilički blok se prostire između od U+0400 do U+052F. Znaci između pozicije U+0400 i U+045F su u osnovi znaci iz kodnog rasporeda ISO 8859-5 pomereni nagore za 864 pozicija. Znakovi u opsegu između U+0460 i U+0489 su istorijski i ne koriste se u savremenim jezicima. Znakovi u prostoru od U+048A i U+052F su dodatni znaci za različite neslovenske ćiriličke azbuke.

Unikod ne uključuje akcentovana ćirilička slova, ali se mogu dobiti kombinovanjem sa različitim dijakritičkim znacima. Tako se dodavanjem U+0301 („kombinujući akut“) posle slova koje se želi akcentovati dobija akcentovano slovo (tj. ы́ э́ ю́ я́). Neki jezici (kao što je savremeni crkvenoslovenski jezik) još uvek nisu u potpunosti podržani.

0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 A B C D E F
400 Ѐ Ё Ђ Ѓ Є Ѕ І Ї Ј Љ Њ Ћ Ќ Ѝ Ў Џ
410 А Б В Г Д Е Ж З И Й К Л М Н О П
420 Р С Т У Ф Х Ц Ч Ш Щ Ъ Ы Ь Э Ю Я
430 а б в г д е ж з и й к л м н о п
440 р с т у ф х ц ч ш щ ъ ы ь э ю я
450 ѐ ё ђ ѓ є ѕ і ї ј љ њ ћ ќ ѝ ў џ
460 Ѡ ѡ Ѣ ѣ Ѥ ѥ Ѧ ѧ Ѩ ѩ Ѫ ѫ Ѭ ѭ Ѯ ѯ
470 Ѱ ѱ Ѳ ѳ Ѵ ѵ Ѷ ѷ Ѹ ѹ Ѻ ѻ Ѽ ѽ Ѿ ѿ
480 Ҁ ҁ ҂ ҃ ҄ ҅ ҆ ҇ ҈ ҉ Ҋ ҋ Ҍ ҍ Ҏ ҏ
490 Ґ ґ Ғ ғ Ҕ ҕ Җ җ Ҙ ҙ Қ қ Ҝ ҝ Ҟ ҟ
4A0 Ҡ ҡ Ң ң Ҥ ҥ Ҧ ҧ Ҩ ҩ Ҫ ҫ Ҭ ҭ Ү ү
4B0 Ұ ұ Ҳ ҳ Ҵ ҵ Ҷ ҷ Ҹ ҹ Һ һ Ҽ ҽ Ҿ ҿ
4C0 Ӏ Ӂ ӂ Ӄ ӄ Ӆ ӆ Ӈ ӈ Ӊ ӊ Ӌ ӌ Ӎ ӎ ӏ
4D0 Ӑ ӑ Ӓ ӓ Ӕ ӕ Ӗ ӗ Ә ә Ӛ ӛ Ӝ ӝ Ӟ ӟ
4E0 Ӡ ӡ Ӣ ӣ Ӥ ӥ Ӧ ӧ Ө ө Ӫ ӫ Ӭ ӭ Ӯ ӯ
4F0 Ӱ ӱ Ӳ ӳ Ӵ ӵ Ӷ ӷ Ӹ ӹ Ӻ ӻ Ӽ ӽ Ӿ ӿ
500 Ԁ ԁ Ԃ ԃ Ԅ ԅ Ԇ ԇ Ԉ ԉ Ԋ ԋ Ԍ ԍ Ԏ ԏ
510 Ԑ ԑ Ԓ ԓ Ԕ ԕ Ԗ ԗ Ԙ ԙ Ԛ ԛ Ԝ ԝ Ԟ ԟ
520 Ԡ ԡ Ԣ ԣ Ԥ ԥ Ԧ ԧ Ԩ ԩ Ԫ ԫ Ԭ ԭ Ԯ ԯ

U unikodu verzije 9.0, ćirilička slova, uključujući nacionalne i istorijska pisma, su kodirana u nekoliko različitih blokova:

Vidi još

[uredi | uredi izvor]

Napomene

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ vojni čin u vizantijskoj vojsci

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Auty, R. Handbook of Old Church Slavonic, Part II: Texts and Glossary. 1977.
  2. ^ „Oldest alphabet found in Egypt”. Pristupljeno 14. 1. 2015. . BBC. 1999-11-15
  3. ^ A. N. Stecenko. Hrestomatiя po Staroslavяnskomu Яzыku, 1984.
  4. ^ Cubberley 1996.
  5. ^ Cubberley 1996, str. 100
  6. ^ The Columbia Encyclopaedia, Sixth Edition. 2001–05, O.Ed. Saints Cyril and Methodius "Cyril and Methodius, Saints) 869 and 884, respectively, “Greek missionaries, brothers, called Apostles to the Slavs and fathers of Slavonic literature."
  7. ^ Encyclopædia Britannica, Major alphabets of the world, Cyrillic and Glagolitic alphabets, 2008, O.Ed. "The two early Slavic alphabets, the Cyrillic and the Glagolitic, were invented by St. Cyril, or Constantine (c. 827–869), and St. Methodii (c. 825–884). These men from Thessaloniki who became apostles to the southern Slavs, whom they converted to Christianity."
  8. ^ Kazhdan 1991, str. 507 — „Konstantin (Ćirilo) i njegov brat Metodije su bili sinovi drungara[a] Lea i Marije, koja je možda bila Sloven.”
  9. ^ Orban, Leonard (24. 5. 2007). „Cyrillic, the third official alphabet of the EU, was created by a truly multilingual European” (PDF). europe.eu. Pristupljeno 3. 8. 2014. 
  10. ^ Columbia Encyclopedia, Sixth Edition. 2001–05, s.v. "Cyril and Methodius, Saints"; Encyclopædia Britannica, Encyclopædia Britannica Incorporated, Warren E. Preece – (1972). pp. 846, s.v., "Cyril and Methodius, Saints" and "Eastern Orthodoxy, Missions ancient and modern"; Encyclopedia of World Cultures, David H. Levinson, (1991). pp. 239, s.v., "Social Science"; Eric M. Meyers, The Oxford Encyclopedia of Archaeology in the Near East. 1997. str. 151. . ; Lunt, Slavic Review, June (1964). pp. 216; Roman Jakobson, Crucial problems of Cyrillo-Methodian Studies; Leonid Ivan Strakhovsky, A Handbook of Slavic Studies. pp. 98; V. Bogdanovich, History of the ancient Serbian literature, Belgrade. 1980. str. 119.
  11. ^ „Civil Type and Kis Cyrillic”. typejournal.ru. Pristupljeno 22. 3. 2016. 
  12. ^ Tsanev, Stefan. Bъlgarski hroniki, tom 4 (Bulgarian Chronicles, Volume 4), Sofia. 2009. str. 165.
  13. ^ OSSJ (odluka br. 47, 2005): Bolje ćirilički i latinički nego ćirilični i latinični
  14. ^ Serbian Cyrillic Letters BE, GHE, DE, PE, TE, Janko Stamenovic (collection of selected commented answers received in Unicode mailing list (unicode@unicode.org) between 29.12.1999 and 17.01.2000).

Literatura

[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]
Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Ћирилица&oldid=29025899”